Da li je Island nadmudrio bankare?

Dе Sisti

Stara legenda
Poruka
78.517
Članak iz medija jeste star, ali ne manje aktuelan, s obzirom na to da postoji jedno "opšte znanje" kako se Island izvukao iz krize, pri tome nadigravši sve omrznute igrače....


Da li je Island nadmudrio bankare?

Ekonomski analitičar Milan Deskar-Škrbić razbija mit o Islandu kao zemlji koja je preveslala "moćne bankare" i sa lakoćom prebrodila finansijsku krizu.

U delu svetske javnosti vlada mišljenje o Islandu kao zemlji koja se sa krizom izborila drugačijim merama od onih koje preporučuju međunarodne finansijske institucije.

Deskar-Škrbić u svom blogu, međutim, ukazuje da je Island uspešno realizovao svoj ekonomski program upravo u saglasnosti s MMF-om.

On podseća da je taj program, pored nekih nekonvencionalnih mera, uključivao i klasične mere strogih budžetskih rezova i skupu sanaciju bankarskog sektora na račun poreskih obveznika.

Budući da je došlo do potpunog kolapsa finansijskog sistema (85 odsto bankarskog sektora je bankrotiralo, onemogućen je pristup inostranom tržištu kapitala, na berzi se gotovo uopšte nije trgovalo, valuta je izgubila gotovo 90 odsto vrednosti, tržište novca nije funkcionisalo) Island je, nakon preuzimanja državne kontrole nad tri najveće banke i uvođenja kapitalnih ograničenja, zatražio pomoć MMF-a.

Dana 19. novembra 2008, potpisan je stend-baj aranžman u ukupnoj vrednosti 2,1 milijarde dolara, nakon čega su tokom 2009. usledile nove pozajmice nordijskih zemalja u iznosu od 2,5 milijarde dolara, zatim 6,3 milijarde dolara zajma Nemačke, Velike Britanije i Holandije, koje su većinom dale namenski zajam za sanaciju računa njihovih deponenata u islandskim bankama.

Dakle, ukupna međunarodna finansijska pomoć Islandu u 2008. i 2009. iznosila je oko 11,4 milijarde dolara ili gotovo 70 odsto BDP-a iz 2008. godine.

U saradnji s MMF-om kreiran je ekonomski program kojim su definisani okviri vođenja monetarne i fiskalne politike, a i proces restrukturiranja bankarskog sistema.

Prvi cilj programa odnosio se na stabilizaciju valute i vraćanje poverenja međunarodnih investitora.

Drugi cilj programa bila je srednjoročna stabilizacija javnih finansija, a planom je bila predviđena značajna višegodišnja fiskalna konsolidacija.

Treći cilj je bio restrukturiranje i uspostavljanje stabilnog bankarskog sistema i implementacija programa razduživanja privatnog sektora.

Islanđani uspeli ili su samo preživeli?
Sva tri cilja su u međuvremenu ostvarena. Islandska privreda se od 2011. godine oporavlja i raste po stopama od 2-3 odsto. Emigracija koja je značajno porasla u prvim godinama krize je smanjena, a Island je deo obveza prema inostranim kreditorima uspeo da otplati i pre vremena, tako da je delimično stabilizovao javne finansije.

Iako se često ističe da je islandska privreda doživela oporavak zbog značajne deprecijacije valute, uvid u komponente BDP-a i određene empirijske procene pokazuju da je ključan faktor oporavka bili su izvoz i proizvodnja aluminijuma.

Nasime, livnice čija je izgradnja počela 2003. godine od 2010. godine su u punom pogonu. Pri tom su većinski vlasnici livnica stranci, pa je veliki deo proizvodnje namenjen njihovim matičnim zemljama. Podseća se i da su svetske cene aluminijuma od početka krize takođe značajno porasle.

Osim toga, kratkoročno su povećane kvote za ribolov, što pozitivno deluje na proizvodnju i izvoz tog sektora, ali se zbog ugroženosti ribljeg fonda ne može očekivati da će te kvote dugo opstati.

Javni dug koji premašuje 100 odsto BDP-a i porast poreskog opterećenja srednjoročno bi mogli da značajno uspore ekonomski rast Islanda, a budući da je finansijski sistem, kao jedna od temeljnih poluga rasta, značajno narušen, kao i da nije vraćeno poverenje inostranih ulagača, postavlja se pitanje kakav model rasta će Island pronaći u narednom periodu.

Prema rečima aktivistkinje Katrin Odsdotir, još pet ili deset godina se neće znati da li je Island zapravo uspeo, tj. jesu li Islanđani postigli nešto veliko ili su samo preživeli.

Zablude u "mitu o Islandu"

Iako je Island zaista sproveo neke nekonvencionalne mere ekonomske politike, poput uvođenja kapitalnih kontrola, preuzimanja i ponovne prodaje banaka, kao i implementacije nacionalnog programa restrukturiranja duga privatnog sektora, u interpretacijama "islandske priče“ ne smeju se zaboraviti neke činjenice.

Međunarodna pomoć koju je Island dobio u 2008. i 2009. godini iznosila je gotovo 70 odsto BDP-a, što je jedan od istorijskih presedana. Kada bi Hrvatska zatražila takvu pomoć radilo bi se o iznosu od 30-ak milijardi eura, što bi vrlo značajno povećalo spoljnu zaduženost.

Sprovedena je značajna fiskalna konsolidacija od 9 odsto BDP-a, koja je velikim delom posledica snažnih rezova (smanjenje plata, ukidanje transfera, subvencija, smanjenje penzija i sl.), pa se ne može reći da Island nije "poslušao savete međunarodnih institucija koje se predlažu drugim evropskim zemljama“.

Dve najveće islandske banke su već nakon 15 meseci privatizovane, pri čemu su prvi put u istoriji velikim delom u stranom vlasništvu. Dakle, ne može se reći da je Vlada Islanda "rekla NE stranim poveriocima“ kako se ističe u velikom broju medija.

Island nije odbio MMF već je ceo ekonomski program sproveo u saradnji sa MMF-om, a bez inostranih finansijskih stručnjaka bilo bi dosta teže sprovesti izrazito kompleksan proces restrukturiranja bankarskog sektora. Takođe, bez pomoći MMF-a ne bi usledila ni pomoć drugih zemalja.

Island nije spasao banke jer su bile prevelike, a ne zato što su političari "odlučili da stave građane ispred banaka“. Imovina tri najveće banke je bila veća od 800 odsto BDP-a, što znači da su jednostavno bile prevelik zalogaj za spasavanje.

Nove banke su dokapitalizovane, a uz gubitke centralne banke, sanaciju državnih fondova i sl. ukupni troškovi restrukturiranja finansijskog sistema iznose preko značajnih 40 odsto BDP-a što znači da će poresko opterećenje na Islandu u narednom periodu biti značajno veće. Javni dug je u dve godine povećan za 300 odsto i sada prelazi 100 odsto BDP-a (s početnih 28 odsto).

Proces restrukturiranja duga privatnog sektora je velikim delom pokrenut i da se osigura profitabilnost i stabilnost bankarskog ssistema. Preopterećeni građani i preduzeća ne bi mogli da izvrše svoje obveze, što bi restrukturirani bankarski sistem dovelo u nove probleme.

Guverner Centralne banke Islanda, ministar finansija i premijer su više puta upozorili da se "islandski recept“ ne može primeniti bilo gde već da je on posledica strukturnih i zakonskih specifičnosti Islanda.

Valutna klauzula je zapravo proglašena ilegalnom, ali je zakonodavni okvir Islanda bio drugačiji od, primera radi, hrvatskog. Takođe, Islanđanima značajniji problem predstavljaju krediti indeksirani uz Indeks potrošačkih cena, koji su činili i čine većinu plasmana banaka.

Slučaj "Ajssejv" kratkoročno može da znači rasterećenje za Islanđane, ali spoljnopolitički odnosi među zemljama su značajno pogoršani što može da ima značajne posledice za Island (blokada sredstava MMF-a u krizi je bio samo jedan od primera).

Ekonomski oporavak je moguć i uz značajnu fiskalnu konsolidaciju, ako se sprovedu odgovarajuće strukturne reforme i ubrza proces razduživanja privatnog sektora.

Visoki javni dug i povećano poresko opterećenje mogli bi da imaju značajan negativan efekat na srednjoročno (dugoročno) kretanje islandske ekonomije.
 
Možda se misli da su svoje banke pustili niz livadu.. Ne zaboravimo da ih Island nije vadio vec im je dozvolio sa propadnu ... Svi dogovori su sa te prolazne tačke .. Sto je po meni sasvim ok

Sendt fra min BLA-L29 med Tapatalk
 
Poslednja izmena:

Back
Top