Koliko ste uporni (dosadni)

D

DisMisaL

Gost
Upoznate nekog i svidi vam se. Ali ne ostavite odgovarajući utisak, ili načinite neki pogrešan korak na samom startu, i dobijete korpu. Shvatite da nećete uspeti ništa da postignete, ali niste u stanju da to i prihvatite. I krenete da gnjavite, zivkate, proganjate. Postanete i sami svesni sopstvenog bezumlja, ali još uvek se nadate da ćete nešto postići.

Dokle vas drži takav osećaj? I da li ponekad uspeva upornost, ili je sve zasnovano samo na nizu početnih savršenih slučajnosti, te, ukoliko se one ne ispune, gubite svaku šansu?

Ili, sa druge strane, kakakv utisak na vas ostavljaju osobe koje se bespotrebno cimaju, iako ste im dali do znanja da sumnjate u mogućnost da između vas dođe do nečega (osim sudske zabrane prilaženja)? Dobiju li ikad novu priliku?

I znam da je tema verovatno bila, ali zaista je smor pregledati par stotina strana da bih je pronašao.
 
Mislim da treba probati ponovo, ako si vec svestan da si ostavio potpuno pogresan utisak, u smislu da "nisi bio ti", a ne da nisi "isfolirao osobu kakva zelis da budes". Trudim se da ne stvorim konacan utisak na osnovu tog jednog susreta, bas zbog ovakvih stvari (a, vrlo su ceste, i sa zenama, i sa muskarcima), nego snimam osobu neko duze vreme, pa onda odlucim da/ne. Naravno, ne treba ici u drugu krajnost, pa posle nekih pet "ne" pomisliti "maaa, ajde da probam ponovo, ovog puta cu izvici maximum iz sebe". Kad ne ide, onda ne ide, a i postoji jedna (po meni) bitna stvar -neke osobe iz nas izvlace maximum, pa ce tako i utisak biti maximalan, e, ja se trudim da se drzim tih osoba :) Znaci, ako ti se neko svidja, a par puta bude "bad meeting" onda batali...
 
Kako mrzim te koji nece da shvate da NE, zaista znaci NE...
Apsolutno nema sanse da se predomislim... Stavise, uporno navaljivanje samo stvara averziju u meni prema doticnom, i to ne samo kao muskarcu, nego i kao osobi...
Opet, buduci da zaista ima zena koje vole muskarce koji ih uporno muvaju, uprkos odbijanju, mogu da shvatim i otkud takva navalentnost...
 
pa i ja sam takva ali jednom je uspelo...
toliko je smarao da sam pomislila ajd izaci cu bar da mi pokaze rim(jer je bio prvi rodjeni rimljanin kojeg sam upoznala) i tako rec po rec vecera po vecera setnja po setnja i bila sam kuvana :lol:
 
Sad ne znam 100% da ti kazem iz zenskog ugla... ali iz mog ugla kad mene neka opseda... nemam neki preterano negativan filing... Cak sta vise kao drago mi je da se trudi oko mene... Ako procenim da valja uzvratim joj istom merom... A sad ako ne zelim onda gledam da cutim ili na neki kulturan nacin da je eskiviram...
U principu mislim da ljudi to jako dobro osecaju kad imas zeleno, crveno ili narandzasto svetlo... Kod tog narandzastog imas potencijal za upornost...

Nemam pojma koliko sam ja uporan ili nisam... mislim da bas i nisam, ali ne razmisljam o tome, vec reagujem po nahodjenju, po osecaju...
 
DisMisaL:
Upoznate nekog i svidi vam se. Ali ne ostavite odgovarajući utisak, ili načinite neki pogrešan korak na samom startu, i dobijete korpu. Shvatite da nećete uspeti ništa da postignete, ali niste u stanju da to i prihvatite. I krenete da gnjavite, zivkate, proganjate. Postanete i sami svesni sopstvenog bezumlja, ali još uvek se nadate da ćete nešto postići.

Dokle vas drži takav osećaj? I da li ponekad uspeva upornost, ili je sve zasnovano samo na nizu početnih savršenih slučajnosti, te, ukoliko se one ne ispune, gubite svaku šansu?

Ili, sa druge strane, kakakv utisak na vas ostavljaju osobe koje se bespotrebno cimaju, iako ste im dali do znanja da sumnjate u mogućnost da između vas dođe do nečega (osim sudske zabrane prilaženja)? Dobiju li ikad novu priliku?

I znam da je tema verovatno bila, ali zaista je smor pregledati par stotina strana da bih je pronašao.




Meni se takwe stwari ne desawaju.......odyeb je meni odyeb i pomirim se s tim.Nema smaranja drugih ljudi s moje strane...... :p :p :p
 
DisMisaL:
Upoznate nekog i svidi vam se. Ali ne ostavite odgovarajući utisak, ili načinite neki pogrešan korak na samom startu, i dobijete korpu. Shvatite da nećete uspeti ništa da postignete, ali niste u stanju da to i prihvatite. I krenete da gnjavite, zivkate, proganjate. Postanete i sami svesni sopstvenog bezumlja, ali još uvek se nadate da ćete nešto postići.

Dokle vas drži takav osećaj? I da li ponekad uspeva upornost, ili je sve zasnovano samo na nizu početnih savršenih slučajnosti, te, ukoliko se one ne ispune, gubite svaku šansu?

Ili, sa druge strane, kakakv utisak na vas ostavljaju osobe koje se bespotrebno cimaju, iako ste im dali do znanja da sumnjate u mogućnost da između vas dođe do nečega (osim sudske zabrane prilaženja)? Dobiju li ikad novu priliku?

I znam da je tema verovatno bila, ali zaista je smor pregledati par stotina strana da bih je pronašao.


Imala sam situacije(wezano je i newezano za temu jer su owo bile kraće weze a ne startowi)kada bi me tipowi zwali nakon prekida kojima su oni bili inicijatori sa nekakwim glupim i neiskrenim objasnjenjima,da bi htjeli ponowo i sl.Takwe rješawam po kratkom postupku jer smatram da su imali priliku i da sam bila korektna prema njima,njihowa je bila greska.Pa nisam je caritas za napustena srca(k tome jos i neiskrena i nepostena).
 
ranije sam bila u fazonu da uvek dobijem ono shto zhelim, tako da mi ulaganje extra truda i upornost nikad nisu bili neko opterecenje i naravno uspevalo mi je, problem je nastajao kad skontash da to za shta si zalagao bash i nije ono shto si tripovao da jeste

sad se vishe ne trudim uopshte, potpuno druga krajnost, chak i kad pomislish da je to neshto shto bi voleo, svaki impuls da uradish neshto shto bi voleo se ugasi sa mishlju "ma...shta sad ja tu neshto... ne zhelim nikog da opterecujem ... bla, bla"
ebi ga... pushtam drugima da se trude 8) naravno onima koji mi prijaju, ostale obavestim da ne vredi...

medjufaza je bila konstantna pesimistichnost, pa je dolazilo do glupih situacija gde ste oboje zaljubljeni jedno u drugo, ali poshto se oboje tripujete da onu drugu osobu nikako ne interesujete u tom smislu, potiskujete svoja osecanja...i kanalishete ih u neshto drugo... posle kad oboje budete svesni pravog stanja stvari, obichno bude kasno....
 
Gazdarica:
Kako mrzim te koji nece da shvate da NE, zaista znaci NE...
Apsolutno nema sanse da se predomislim... Stavise, uporno navaljivanje samo stvara averziju u meni prema doticnom, i to ne samo kao muskarcu, nego i kao osobi...
Opet, buduci da zaista ima zena koje vole muskarce koji ih uporno muvaju, uprkos odbijanju, mogu da shvatim i otkud takva navalentnost...

Слежем се са шефом.
 
raindog:
medjufaza je bila konstantna pesimistichnost, pa je dolazilo do glupih situacija gde ste oboje zaljubljeni jedno u drugo, ali poshto se oboje tripujete da onu drugu osobu nikako ne interesujete u tom smislu, potiskujete svoja osecanja...i kanalishete ih u neshto drugo... posle kad oboje budete svesni pravog stanja stvari, obichno bude kasno....

Nažalost znam o čemu pričaš... Jedino... Nekad bude kasno, nekad mnogo mnogo mnogo kasno...

Doduše, davno je to bilo... Pre 7-8 godina... Kako samo vreme leti. :?
 
DisMisaL:
Upoznate nekog i svidi vam se. Ali ne ostavite odgovarajući utisak, ili načinite neki pogrešan korak na samom startu, i dobijete korpu. Shvatite da nećete uspeti ništa da postignete, ali niste u stanju da to i prihvatite. I krenete da gnjavite, zivkate, proganjate. Postanete i sami svesni sopstvenog bezumlja, ali još uvek se nadate da ćete nešto postići.

Dokle vas drži takav osećaj? I da li ponekad uspeva upornost, ili je sve zasnovano samo na nizu početnih savršenih slučajnosti, te, ukoliko se one ne ispune, gubite svaku šansu?

Ili, sa druge strane, kakakv utisak na vas ostavljaju osobe koje se bespotrebno cimaju, iako ste im dali do znanja da sumnjate u mogućnost da između vas dođe do nečega (osim sudske zabrane prilaženja)? Dobiju li ikad novu priliku?

I znam da je tema verovatno bila, ali zaista je smor pregledati par stotina strana da bih je pronašao.

Pa, trudim se da vrata ne zatvaram za sobom bez obzira da li kucam na njih ili neko pokusava na moja da udje. Bitno je da nije na silu ! Desava mi se da krenem u kupovinu sa namerom da kupim biciklo, a vratim se srecan sa CDom u ruci. Nesto slicno je, sto se mene tice, i kod pristupa devojkama. Kad osetim da mi ne prija stanje i situacija u kojoj se nalazim trudim se da odmah nesto menjam ( cilj, metod, kriterijum ). Ako se dopadam nekome ko meni nije interesantan dozvolicu joj da me upozna sto bolje, a naravno i ja cu to vreme iskoristiti da pronadjem nesto u njoj sto ce me zagrejati. A uvek se nadje nesto. Ako ne za ovo onda za ono ...
 
DisMisaL:
Upoznate nekog i svidi vam se. Ali ne ostavite odgovarajući utisak, ili načinite neki pogrešan korak na samom startu, i dobijete korpu. Shvatite da nećete uspeti ništa da postignete, ali niste u stanju da to i prihvatite. I krenete da gnjavite, zivkate, proganjate. Postanete i sami svesni sopstvenog bezumlja, ali još uvek se nadate da ćete nešto postići.

Dokle vas drži takav osećaj? I da li ponekad uspeva upornost, ili je sve zasnovano samo na nizu početnih savršenih slučajnosti, te, ukoliko se one ne ispune, gubite svaku šansu?

Ili, sa druge strane, kakakv utisak na vas ostavljaju osobe koje se bespotrebno cimaju, iako ste im dali do znanja da sumnjate u mogućnost da između vas dođe do nečega (osim sudske zabrane prilaženja)? Dobiju li ikad novu priliku?

I znam da je tema verovatno bila, ali zaista je smor pregledati par stotina strana da bih je pronašao.
Nekad treba biti uporan.Ali ne navalentan.
 
evo mene i dalje zove i mozhda ....
ne bi on zvao da zna da tu nije bash nishta
ne bi ni ja pricala
e sad da li smo drugari
da li ce se sve zavrshiti u krvi i bolu
a ne mora da bude i nishta
ali mi se 6 meseci nismo videli...ja ga izbegavala ???
mada izbegavam sve ljude ionako
i eto zove
a meni sad i nije tako loshe nekako bolje mi je
mada ne znam mozhda mi je drug prijatelj ili mi je samo takva tehnika ne gledam ljude i ne volim da mislim o svemu tome????
eto dismisalu pati pati..a mogao si biti moj
:D :D :D :D :D
ok ja tvoja, to zvuci vishe muski
shta znam kad je odbijanje stvarno onda ljudi valjda odu
e bre jos jedan takav ima
taj me vec plashi????
ali nekako kad je NE onda ljudi to valjda znaju
shta znam
ja sam tako smarala pa sam dobila preko nosa
eheheh
e sad sam ovim zabrljala ...neshto
osecam se manje samo...a opet stalno radim na tome da budem sama????
:X
e shta ja uvijam u oblande....????
uvijam
ok...zamishljajte oblande
sex je mnogo jak poriv...i shta znam ne mora uvek da bude crn????? nekad tu ima i neceg josh a
 
a kako da zbarim dirigenticu da me primi nazad, to mu dodje slichno
....samo shto tu foliranje ne pomazhe???? :I
i nije trebalo da odustanem kad mi je rekla nekako ej trebalo drugacije
a neki dodju opushteno...
nema nacina ja bih rekla...
??? mada moze sei bez toga

us ad sam se izreklamirala...ja sam dobra ja pevam a ne radim ono ovo
a i ne pevam neshto...valjda;)

valjda ne trea da barim nego nekakoda budem pametna i iskrena...bljljljlj..da vezhbam peovanje
 
ma odjeb je prezivljiv ako se niste stvarno uzhiveli u to...valjda...ako n iste ulozhili sebe
ako jeste onda ako se ne uizborim onda ...to nije ok.
a jurish neku cicu a mache...pa shta da ti kazhem
kad ti nikog ni ne slusash
shta sam sad rekla
 

Back
Top