Omiljena knjiga iz detinjstva

"Летописи Нарније", К.С.Луис,
"Мио, мој Мио", Астрид Линдгрен,
"Карлсон с крова", Астрид Линдгрен,
"Мумијеви", Тове Јансон,
Ирске бајке

img_14.jpg
 
Ima ih mnogo, ne mogu se odluciti, ali cu zato staviti prvu knjigu koju sam procitao.
Nisam bio ni krenuo u osnovnu skolu, a svratio sam sa starijom sestrom u skolsku biblioteku. Bibliotekarka me pita umem li da citam, i na moj potvrdan odgovor tutne mi u ruke knjigu!

'Zuca i njegove zabe'

„Zuca-i-njegove-zabe”-Zdenjek-Miler_slika_XL_74549641.jpg


Nisam do sad razmisljao o tome, ali verovatno je ta bibliotekarka, pre nekih trideset pet godina, kriva za to sto i danas volim knjigu. Hvala, uciteljice Vuko!
 
Baš sam jučer pročitao u "Večernjem listu" podatke o čitanju kod klinaca, anketom iz knjižnica (dakle, ne lektire). Prvo je do 5., a drugo od 5. do 8. razreda, a obje skupine po 20 naslova. Ništa od toga nisam pročitao, a čuo sam jedino za Tolkiena i Rowlingicu, dakle dva naslova.

Ovo je najčitanija autorica (nikad čuo): https://www.vecernji.hr/kultura/dje...saju-i-gledaju-prvo-postoji-na-papiru-1141736

Dakle, iako sam atipičan (previše čitam, a i počeo sam prerano, dosta prije škole), ostaju mi u pamćenju neki naslovi i autori. Poslije 11.-12. godina, to je lavina Karla Maya, Zane Greya, Vernea, Conana Doylea, Fantomasa, Rafaela Sabatinija, Olivera Curryja,.. osim klasika koje sam ionako rano počeo čitati.

Dakle, do neke 10-11. godine:

* Defoe: Robinson- super
* Hedi- loše, odložio sam i nisam dočitao
* Salten: Bambi- genij
* Daumann: Propast Dakota- genij
* Kipling: Knjiga o džungli- najvažnija knjiga djetinjstva, uz sljedeću
* Jack Schaeffer: Shane
* Tone Seliškar- neka partizanija na moru, nije bilo loše
* Anđelka Martić: Pirgo- zgodno, no no što će lane s partizanima. Čudno...
* Ćopić: Orlovi rano lete- cool
* Pinocchio- retardirano, nisam dočitao
* Carroll: Alica u zemlji čuda- bez veze, nisam ništa shvatio ni hajao
* Sadako hoće živjeti- genij
* Mali kurir- mislim da je to naslov. Neki mali Jovica u partizanima maršira preko Romanije 1941. i smrzava se. I svi oni hodaju, hodaju, hodaju....i opet hodaju. Ne znam zašto sam to čitao, znam samo da je bilo dobro u tom vidu što je ta bezvezna tema - hodanje i smerzavanje- nekako došla bez napora do kraja.
* Cippolino- katastrofa. Neke lukovice govore.
* Brlić Mažuranić: Šegrt Hlapić- super
* Kekec- bizarno, pogotovo onaj čupavi s kojim se naganja
* Nazor: Medvjed Brundo- bizarno, slabo razumljivo
* Andersen: Bajke- hja...dobro, ali ...
* Mato Lovrak: sva djela- super
* Milivoj Matošec: romani-super
* Pipi duga čarapa- užas, odložio nepročitano
* Burroughs: Tarzan- genij

Bilo kako bilo, ove današnje popise ne znam, to je neki drugi svijet...

I da, da dodam kako sam naučio ćirilicu. U školi nas nitko nije s tim gnjavio i nismo to znali. No, mene uhvatila cooperomanija, a njegov prvi roman- meni najbolji, bolji od Mohikanaca, Lovac na jelene/Deerslayer- bio jedino na ćirilici (čak ilustriran). I tako, hvataj bukvar da bih to pročitao ....

Edit

O, yeah....

Kozna-carapa-1-5-Dzems-Fenimor-Kuper_slika_L_94953309.jpg
 
Poslednja izmena:
Priča o Hajdi
Johana Spiri
Hajdi voli što živi sa dedom, visoko u planinama. Ali iznenada dolazi njena tetka i protiv njene volje je vodi u zagušljivi grad. „Nikada neću zaboraviti dedu“, obećala je sebi Hajdi. „Jednoga dana ću se vratiti.“

 
Poceoda citam u cetvrtoj godini...Uglavnom prvo stripove..No da ne idem u offtopic-neke od knjiga su-Karbonel kralj macaka, Letelica profesopra Bistrouma, E. R. Burroughs Tarzan svih 7 knjiga, Elrik od Melnibonea-Mornar na moru sudbine, Zla kob Belog Vuka, I...koja bese treca, zaboravih..Znam da ima josh(ne-izdatih kod nas :().. Bajke sam procitao mislim sve sto postoji, od svih mogucih naroda I varijacija.. Vinetu, Karl Maj, itd.. Kasnije...Izdvojio bih dela Lustbadera a pre svega-Djian, Ninja...Ima toga josh ali ovo je ono sto je najvise ostavilo utisak na mene..
 
Ima ih mnogo, ne mogu se odluciti, ali cu zato staviti prvu knjigu koju sam procitao.
Nisam bio ni krenuo u osnovnu skolu, a svratio sam sa starijom sestrom u skolsku biblioteku. Bibliotekarka me pita umem li da citam, i na moj potvrdan odgovor tutne mi u ruke knjigu!

'Zuca i njegove zabe'

Pogledajte prilog 524618

Nisam do sad razmisljao o tome, ali verovatno je ta bibliotekarka, pre nekih trideset pet godina, kriva za to sto i danas volim knjigu. Hvala, uciteljice Vuko!
Pročitao.
 

Back
Top