Problem-ogroman

paduvreme

Zainteresovan član
Poruka
332
Jako sam pasivan. Ne vidim ništa od života. Samo dišem i prolazim kroz trenutke nemajući nikakav emotivni dodir sa njim, mislim bilo kakav odnos. Samo prolazim, nemam osećaj da živim a ovo mi je poslednja godina u srednjoj, trebam da upišem fakultet. Ocene katastrofa a pasivan sam prema njima. Briga me šta ću imati, nemam želju da ih popravljam. A pun mi je klinac problema, želim samo da ih nema, da se jednom normalno opustim i ne brinem o bilo čemu, mislim da sve ovo napustim. Vi ćete reći da ne želim da odrastem pa bežim od problema, nije tako. Ceo život imam probleme, ceo život i sada mi je sve dosadilo pa nemam više potrebu da bilo šta radim. Jednostavno briga me kakva će mi biti budućnost a ne sme tako da mi bude u glavi. Mislim što ne sme kada ne vidim nikakvu budućnost. Ljudska civilizacija sve više i više tone, ova zemlja sve više i više tone. Nemoguće je sve ovo zaustaviti, nemoguće zašto bih se onda oko bilo čega cimao. Preti nam propast a i to je nebitno jer na svakako isti kraj, smrt.
 
Kao neko ko je od tebe stariji vrv 8-9 godina mogu ti reci par stvari.

- Vecina ljudi vec sredinom 20ih imaju neke zestoke problematike.
- Fakultet je bezveze, ali biti student je lepo. Ako upises faks, gubices vreme ali ces se zezati i bice ti lepo. Ako ne upises, opet, nisi nista propustio. Poceces sa radom ranije i zavrsices neke stvari i problematike sto ce oni sto su ucili faks morati da resavaju u 25+ godina ako budu imali srece da nadju neki posao.
- Zdravlje ce da ti popusti i ugojices se posle 20.

Savet koji ti mogu dati je da upises ili neki tehnicki fakultet, nesto sto mozes da radis privatno ili da izucis neki zanat ili mnogo dobar kurs sa kojim ces nesto moci da radis i da palis odavde.

- - - - - - - - - -

Bonus savet ti je da nadjes neki sport kojim ces da se bavis rekreativno i da nadjes neku curicu da setas. Iynenadices se koliko ces se bolje osecati. Inace, imas neki oblik depresije.
 
Jako sam pasivan. Ne vidim ništa od života. Samo dišem i prolazim kroz trenutke nemajući nikakav emotivni dodir sa njim, mislim bilo kakav odnos. Samo prolazim, nemam osećaj da živim a ovo mi je poslednja godina u srednjoj, trebam da upišem fakultet. Ocene katastrofa a pasivan sam prema njima. Briga me šta ću imati, nemam želju da ih popravljam. A pun mi je klinac problema, želim samo da ih nema, da se jednom normalno opustim i ne brinem o bilo čemu, mislim da sve ovo napustim. Vi ćete reći da ne želim da odrastem pa bežim od problema, nije tako. Ceo život imam probleme, ceo život i sada mi je sve dosadilo pa nemam više potrebu da bilo šta radim. Jednostavno briga me kakva će mi biti budućnost a ne sme tako da mi bude u glavi. Mislim što ne sme kada ne vidim nikakvu budućnost. Ljudska civilizacija sve više i više tone, ova zemlja sve više i više tone. Nemoguće je sve ovo zaustaviti, nemoguće zašto bih se onda oko bilo čega cimao. Preti nam propast a i to je nebitno jer na svakako isti kraj, smrt.

E bravo svaka ti dala,na pravom si putu ka prosvetljenju,a ne ko neki nolajferi fazon oce da nesto postanu u ovakvom raspalom svetu,kao da se sebi i posebno drugima dokazu,naci samo jos da izvalis neki hobi i fizicki i mentalni rad na sebi i car si,naci ozb najaci osecaj je da te boli patka za sve i za tudje misljenje,priblizis se bogu i znas da te cuva
 
Jako sam pasivan. Ne vidim ništa od života. Samo dišem i prolazim kroz trenutke nemajući nikakav emotivni dodir sa njim, mislim bilo kakav odnos. Samo prolazim, nemam osećaj da živim a ovo mi je poslednja godina u srednjoj, trebam da upišem fakultet. Ocene katastrofa a pasivan sam prema njima. Briga me šta ću imati, nemam želju da ih popravljam. A pun mi je klinac problema, želim samo da ih nema, da se jednom normalno opustim i ne brinem o bilo čemu, mislim da sve ovo napustim. Vi ćete reći da ne želim da odrastem pa bežim od problema, nije tako. Ceo život imam probleme, ceo život i sada mi je sve dosadilo pa nemam više potrebu da bilo šta radim. Jednostavno briga me kakva će mi biti budućnost a ne sme tako da mi bude u glavi. Mislim što ne sme kada ne vidim nikakvu budućnost. Ljudska civilizacija sve više i više tone, ova zemlja sve više i više tone. Nemoguće je sve ovo zaustaviti, nemoguće zašto bih se onda oko bilo čega cimao. Preti nam propast a i to je nebitno jer na svakako isti kraj, smrt.

Pa naravno da si pasivan kad si još uvek mali i realno si talac - porodice i obrazovnog sistema - ti ni ne možeš nešto mnogo da promeniš. Najverovatnije nećeš moći ni kasnije u životu pošto je svet zaista grozan, ali ipak ćeš imati više izbora i prostora za manevrisanje. Hoću da kažem - opusti se i slušaj sebe, ali ne taj dosadan i očigledan deo o bezilaznosti i neminovnoj smrti, to svi znamo, nego smisli nešto zabavno, mislim ipak bi bio red da živiš, kad ćeš već biti živ još jedno 60 godina... Pozdrav
 
Jako sam pasivan. Ne vidim ništa od života. Samo dišem i prolazim kroz trenutke nemajući nikakav emotivni dodir sa njim, mislim bilo kakav odnos. Samo prolazim, nemam osećaj da živim a ovo mi je poslednja godina u srednjoj, trebam da upišem fakultet. Ocene katastrofa a pasivan sam prema njima. Briga me šta ću imati, nemam želju da ih popravljam. A pun mi je klinac problema, želim samo da ih nema, da se jednom normalno opustim i ne brinem o bilo čemu, mislim da sve ovo napustim. Vi ćete reći da ne želim da odrastem pa bežim od problema, nije tako. Ceo život imam probleme, ceo život i sada mi je sve dosadilo pa nemam više potrebu da bilo šta radim. Jednostavno briga me kakva će mi biti budućnost a ne sme tako da mi bude u glavi. Mislim što ne sme kada ne vidim nikakvu budućnost. Ljudska civilizacija sve više i više tone, ova zemlja sve više i više tone. Nemoguće je sve ovo zaustaviti, nemoguće zašto bih se onda oko bilo čega cimao. Preti nam propast a i to je nebitno jer na svakako isti kraj, smrt.

Jel ti mislis da si jedini?Ko zna koliko dece ima sa mozda i jos vecim problemima od tebe,pa to resava bas dobrim vladanjem i ucenjem.
 
Jel ti mislis da si jedini?Ko zna koliko dece ima sa mozda i jos vecim problemima od tebe,pa to resava bas dobrim vladanjem i ucenjem.

Kako mrzim ovakve odgovore. Bez obzira što si pokazao koliko si nezreo, ograničen i tup a za to bih trebao da imam razumevanja. "Znaš li ti koliko ima dece kao ti...?"
Ajde idi plači idiote. Je l' to znači da ne trebam da zatražim pomoć? Ne mogu da verujem da i dalje takva vrsta ljudi postoji.

- - - - - - - - - -

Kao neko ko je od tebe stariji vrv 8-9 godina mogu ti reci par stvari.

- Vecina ljudi vec sredinom 20ih imaju neke zestoke problematike.
- Fakultet je bezveze, ali biti student je lepo. Ako upises faks, gubices vreme ali ces se zezati i bice ti lepo. Ako ne upises, opet, nisi nista propustio. Poceces sa radom ranije i zavrsices neke stvari i problematike sto ce oni sto su ucili faks morati da resavaju u 25+ godina ako budu imali srece da nadju neki posao.
- Zdravlje ce da ti popusti i ugojices se posle 20.

Savet koji ti mogu dati je da upises ili neki tehnicki fakultet, nesto sto mozes da radis privatno ili da izucis neki zanat ili mnogo dobar kurs sa kojim ces nesto moci da radis i da palis odavde.

- - - - - - - - - -

Bonus savet ti je da nadjes neki sport kojim ces da se bavis rekreativno i da nadjes neku curicu da setas. Iynenadices se koliko ces se bolje osecati. Inace, imas neki oblik depresije.
Trenirao sam, došao sam do tačke da nemam volje za pokretljivost, samo se prepustim i isključim se(mislim svakako sam isključen). A ne vidim ništa ni u vezama, dojadilo mi je sve(imao sam par vezica), nemam volje da se cimam, ne loži me ništa više.

- - - - - - - - - -

opusti se malo , pronadji neko zadovoljstvo

cak i ako ga ne pronadjes trenutno , pronaci ces ga za neko vreme

do tada se druzi sa drustvom , uci sto vise mozes .
Problem je što ne mogu da učim. Uopšte. Rekao sam, nemam volje, nemam ništa. Sednem učim i samo se isključim a nemam problem sa koncentracijom.

- - - - - - - - - -

E bravo svaka ti dala,na pravom si putu ka prosvetljenju,a ne ko neki nolajferi fazon oce da nesto postanu u ovakvom raspalom svetu,kao da se sebi i posebno drugima dokazu,naci samo jos da izvalis neki hobi i fizicki i mentalni rad na sebi i car si,naci ozb najaci osecaj je da te boli patka za sve i za tudje misljenje,priblizis se bogu i znas da te cuva
Hvala, dobar odgovor.

- - - - - - - - - -

Pa naravno da si pasivan kad si još uvek mali i realno si talac - porodice i obrazovnog sistema - ti ni ne možeš nešto mnogo da promeniš. Najverovatnije nećeš moći ni kasnije u životu pošto je svet zaista grozan, ali ipak ćeš imati više izbora i prostora za manevrisanje. Hoću da kažem - opusti se i slušaj sebe, ali ne taj dosadan i očigledan deo o bezilaznosti i neminovnoj smrti, to svi znamo, nego smisli nešto zabavno, mislim ipak bi bio red da živiš, kad ćeš već biti živ još jedno 60 godina... Pozdrav

A u pravu si sigurno. Potpuno se slažem. Problem je što me ništa ne zadovoljava. A ovde sam potražio pomoć jer nisam mnogo otvoren tip što se tiče neke vrste privatnosti.
 
Jako sam pasivan. Ne vidim ništa od života. Samo dišem i prolazim kroz trenutke nemajući nikakav emotivni dodir sa njim, mislim bilo kakav odnos. Samo prolazim, nemam osećaj da živim a ovo mi je poslednja godina u srednjoj, trebam da upišem fakultet. Ocene katastrofa a pasivan sam prema njima. Briga me šta ću imati, nemam želju da ih popravljam. A pun mi je klinac problema, želim samo da ih nema, da se jednom normalno opustim i ne brinem o bilo čemu, mislim da sve ovo napustim. Vi ćete reći da ne želim da odrastem pa bežim od problema, nije tako. Ceo život imam probleme, ceo život i sada mi je sve dosadilo pa nemam više potrebu da bilo šta radim. Jednostavno briga me kakva će mi biti budućnost a ne sme tako da mi bude u glavi. Mislim što ne sme kada ne vidim nikakvu budućnost. Ljudska civilizacija sve više i više tone, ova zemlja sve više i više tone. Nemoguće je sve ovo zaustaviti, nemoguće zašto bih se onda oko bilo čega cimao. Preti nam propast a i to je nebitno jer na svakako isti kraj, smrt.

Nemoj da očekuješ da će neko da reši tvoje probleme umesto tebe. Jeste zajebana situacija biti tinejdžer, pa i student kasnije, jer nemaš materijalnu slobodu, pa to vuče i neke druge neslobode, ali gledaj da barem počneš da radiš na pronalaženju sebe i maksimalno eksperimentiši u vezi sa ovim. Mislim da je to najveći problem tinejdžerskih godina i dvadesetih. Ja sam u kasnim dvadesetim i mislim da se barem pola mojih poznanika nije još pronašlo. Od te polovine, jedna polovina se trudi i radi na tome, a druga polovina ni to. A da bi se pronašao treba prvo da otkloniš pasivnost i nesigurnost kod sebe, iz kojeg god izvora da dolaze, jer treba inicijative, smelosti i sigurnosti da bi napravio neke bitne i prave izbore u životu...

I nemoj da se samosažaljevaš, gledaj da uvek posumnjaš na sebe kao krivca za svoju bedu, jer i jeste tako. Gomila nekih bezveze i klasičnih teen opravdanja izbija iz posta gore... I ne boj se ti za civilizaciju.
 
meni sad odavde izgleda da u 20tim treba steći zanimanje i tu se istraživati po pitanju preživljavanja, ako se to ostavi za 30te teže je, ali tu je i neka želja za doživljajima i istraživanjem pa eto tu negde... kasnije se manje eksperimentiše ali je zeznuto ako ne znaš kako baš da preživiš
ako ti nešto ide toliko dobro da ti je dosadilo to nije malo
ne razmišljati o "pronalaženju" nego o snalaženju pre
 
Jako sam pasivan. Ne vidim ništa od života. Samo dišem i prolazim kroz trenutke nemajući nikakav emotivni dodir sa njim, mislim bilo kakav odnos. Samo prolazim, nemam osećaj da živim a ovo mi je poslednja godina u srednjoj, trebam da upišem fakultet. Ocene katastrofa a pasivan sam prema njima. Briga me šta ću imati, nemam želju da ih popravljam. A pun mi je klinac problema, želim samo da ih nema, da se jednom normalno opustim i ne brinem o bilo čemu, mislim da sve ovo napustim. Vi ćete reći da ne želim da odrastem pa bežim od problema, nije tako. Ceo život imam probleme, ceo život i sada mi je sve dosadilo pa nemam više potrebu da bilo šta radim. Jednostavno briga me kakva će mi biti budućnost a ne sme tako da mi bude u glavi. Mislim što ne sme kada ne vidim nikakvu budućnost. Ljudska civilizacija sve više i više tone, ova zemlja sve više i više tone. Nemoguće je sve ovo zaustaviti, nemoguće zašto bih se onda oko bilo čega cimao. Preti nam propast a i to je nebitno jer na svakako isti kraj, smrt.

Stvari nisu takve kakvim ti se cine. Uprkos tome sto verovatno imas osecaj da se drugima "cini" a da ti vidis pravo stanje stvari.
Civilizacija ne tone. Licno, verujem da ljudi oduvek tako misle, kao sto svaka generacija degradira narednu. Svi su uvek mislili da je "tadasnja omladina" dotakla dno i da sve ide u propast. Dzez muzika je, na primer, kao novotarija bila smatrana znakom totalne intelektualne i moralne propasti drustva. I konstantno ljudi misle da sada eto sve konacno zaista odlazi u kuhrac, ali nikako da ode. Poenta je - isciliraj malo, slobodno :)
Drugo, to sto ces umreti ne znaci da treba ostatak zivota da provedes u camotinji. Neka je zivot besmislen, to i dalje ne znaci da ne moze i ne treba da bude ispunjen. Ti zivis u svojoj kozi, sada i ovde, i na to treba da se fokusiras. Uradi sta mozes da tvoj zivot bude kvalitetan. Ako ti treba svrha, ne nadaj se da ce pasti s neba, nadji je. Odredi sebi cilj koji smatras vrednim i kreni ka njemu.

U redu je imati lose periode, niko nije uvek entuzijastican i produktivan. Ali ako ovo stanje koje si opisao traje duze, ako te remeti u svakodnevnom funkcionisanju, preporucujem da potrazis strucnu pomoc. U tvom postu se vide neki znaci depresije, sto nije dovoljno da bi se moglo reci da jesi ili nisi depresivan, ali sasvim je dovoljno da bi otisao i porazgovarao detaljnije s nekim terapeutom.
Budi dobar prema sebi i cuvaj se. :)
 
Stvari nisu takve kakvim ti se cine. Uprkos tome sto verovatno imas osecaj da se drugima "cini" a da ti vidis pravo stanje stvari.
Civilizacija ne tone. Licno, verujem da ljudi oduvek tako misle, kao sto svaka generacija degradira narednu. Svi su uvek mislili da je "tadasnja omladina" dotakla dno i da sve ide u propast. Dzez muzika je, na primer, kao novotarija bila smatrana znakom totalne intelektualne i moralne propasti drustva. I konstantno ljudi misle da sada eto sve konacno zaista odlazi u kuhrac, ali nikako da ode. Poenta je - isciliraj malo, slobodno :)
Drugo, to sto ces umreti ne znaci da treba ostatak zivota da provedes u camotinji. Neka je zivot besmislen, to i dalje ne znaci da ne moze i ne treba da bude ispunjen. Ti zivis u svojoj kozi, sada i ovde, i na to treba da se fokusiras. Uradi sta mozes da tvoj zivot bude kvalitetan. Ako ti treba svrha, ne nadaj se da ce pasti s neba, nadji je. Odredi sebi cilj koji smatras vrednim i kreni ka njemu.

U redu je imati lose periode, niko nije uvek entuzijastican i produktivan. Ali ako ovo stanje koje si opisao traje duze, ako te remeti u svakodnevnom funkcionisanju, preporucujem da potrazis strucnu pomoc. U tvom postu se vide neki znaci depresije, sto nije dovoljno da bi se moglo reci da jesi ili nisi depresivan, ali sasvim je dovoljno da bi otisao i porazgovarao detaljnije s nekim terapeutom.
Budi dobar prema sebi i cuvaj se. :)

probaj da se orijentišeš na preživljavanje umesto na stručnu pomoć... bar probaj neko vreme
mislim da je zaebano vreme
postoje i nestručne pomoći a to je život, šta već ko voli, ljudi, umetnost, neka interesovanja, društvene grupe, postoji i zloćudnost, filozofija, religija, šta već ko dohvati, to su sve neki pomagači i nisu uvek zanimljivi stalno
 
Stvari nisu takve kakvim ti se cine. Uprkos tome sto verovatno imas osecaj da se drugima "cini" a da ti vidis pravo stanje stvari.
Civilizacija ne tone. Licno, verujem da ljudi oduvek tako misle, kao sto svaka generacija degradira narednu. Svi su uvek mislili da je "tadasnja omladina" dotakla dno i da sve ide u propast. Dzez muzika je, na primer, kao novotarija bila smatrana znakom totalne intelektualne i moralne propasti drustva. I konstantno ljudi misle da sada eto sve konacno zaista odlazi u kuhrac, ali nikako da ode. Poenta je - isciliraj malo, slobodno :)
Drugo, to sto ces umreti ne znaci da treba ostatak zivota da provedes u camotinji. Neka je zivot besmislen, to i dalje ne znaci da ne moze i ne treba da bude ispunjen. Ti zivis u svojoj kozi, sada i ovde, i na to treba da se fokusiras. Uradi sta mozes da tvoj zivot bude kvalitetan. Ako ti treba svrha, ne nadaj se da ce pasti s neba, nadji je. Odredi sebi cilj koji smatras vrednim i kreni ka njemu.

U redu je imati lose periode, niko nije uvek entuzijastican i produktivan. Ali ako ovo stanje koje si opisao traje duze, ako te remeti u svakodnevnom funkcionisanju, preporucujem da potrazis strucnu pomoc. U tvom postu se vide neki znaci depresije, sto nije dovoljno da bi se moglo reci da jesi ili nisi depresivan, ali sasvim je dovoljno da bi otisao i porazgovarao detaljnije s nekim terapeutom.
Budi dobar prema sebi i cuvaj se. :)

Sve ovo traje dobrih godinu i po dana. Išao sam kod psihijatra i razgovor se sveo na to da ja moram sam sebi da pomognem. Hvala ti na savetu.
 
Sve ovo traje dobrih godinu i po dana. Išao sam kod psihijatra i razgovor se sveo na to da ja moram sam sebi da pomognem. Hvala ti na savetu.

E vidi, nemoj jedno misljenje da te spreci da radis na svom problemu. Mozda psihijatar nije umeo da ti pomogne, ali to ne znaci da niko ne bi.
Kad sam bila u srednjoj, razredna me je poslala kod skolskog psihologa i na moju pricu o totalnoj mizeriji, anhedoniji i suicidalnim mislima ta zena mi je rekla da je to normalno za moje godine i da iskuliram otprilike (kompletni retard). Da sam tada, a ne godinu dana kasnije, otisla kod nekog drugog, verujem da bi me to postedelo mnooogih muka. Idi kod jos nekoga, ako mozes da priustis privatnu praksu to bih ti veoma preporucila. Trazi psihoterapeuta.
Mozda ce ovo proci vremenom, ali nazalost ne mora uvek tako biti. Ako mozes da skratis to ili cak da sprecis da se stanje potencijalno pogorsa, ne vidim zasto ne bi to uradio.
I mentalno zdravlje je zdravlje, bori se :)

I da, ako ti se prica ili mogu ikako da pomognem, slobodno salji poruku.
 
ma popravljaj te kečeve i vidi šta možeš da radiš kad je slobodno vreme... jel te maltretira neko u školi, jel ima nekog koga maltretiraju... ima valjda bar nekih ljudi za provođenje vremena
tak nkako
a psiholozi... možda ovaj nije hteo na lekove da te stavlja, kao šta će ti (psihijatar), neki ljudi nemaj ništa protiv tih lekova

--> jel si četvrta godina, pa to se sprema i prijemni??? za štagod... tj počni :I

- - - - - - - - - -

meni se nekad unazad čini da je bolje da sam zaobišla psihijatriju, sve kao neke male doze al ni tamo ni vamo... na meni je bilo da se sama iskontrolišem i organizujem a to nisam radila, to nije neka viša sila
možda grešim
psihoterapija ume da bude ok ali to se plaća obično osim ako nema neka mladalačka free varijanta (moguće da toga ima), a drugo i uz njih treba da imaš neku samostalnost, ako ponestane para, ako te terapeut na neki način otkači... al obično kad nestane para
 
Poslednja izmena:
Kako mrzim ovakve odgovore. Bez obzira što si pokazao koliko si nezreo, ograničen i tup a za to bih trebao da imam razumevanja. "Znaš li ti koliko ima dece kao ti...?"
Ajde idi plači idiote. Je l' to znači da ne trebam da zatražim pomoć? Ne mogu da verujem da i dalje takva vrsta ljudi postoji.
hajde ne mrsomudi, covek ti je rekao sve sto su ti rekli i ostali ali u mnogo direktnijoj, ublazenoj formi. to sto ce svi da te tese sa "ti si ugrozena vrsta pa te treba negovati" ce ti vise odmoci nego pomoci. istina je, ovo sto ti navodis kao probleme nisu problemi vec svakodnevnica 90% mladih.

s obzirom da si sada u presudnoj fazi, jedva punoletan, normalno je da si toliko prezasicen svim da ti se sve prosto cini bespotrebno. i za to se ne treba ici kod ikakvog psihologa ili psihijatra, a to ce ti retko ko reci, a evo i zasto - psiholog ce da od necega sto ti vidis kao problem da napravi 10x vecim problemom i ti ces uskoro sebe nazivati "osobom sa defektom". tako danas 95% njih ima "depresiju", a ustvari ima lenjost.

moras da napravis petoljetku, recimo ako imas sada 18 godina (posto si 4ta srednje), zacrtaj sta moras da obavis sa sobom do 25te godine. cinis se jos nezreo za brak ali evo jedna verzija kako bi mogao da sve zacrtas.
1) zavrsi srednju kako znas i umes. profesori jesu kenjatori ali za dvojku ne samo da mozes nego i moras da naucis. tu nema premisljanja. popricaj sa profesorima sta oni traze za prolaznu ocenu, slihtaj se malo ako treba, i ne moras sedeti da ucis konstantno ali citaj po malo, dok si u toaletu, ujutru uz kaficu, ako pijes, ako ne u busu, itd. naucices mnogo brze tako.
2) da odsluzis vojsku. znam, bauk je za vecinu, a i nije obavezno, ali ces dobiti priliku da se malo osamostalis od svojih i svoje okoline generalno, sto ti sada deluje kao da ti najvise treba, i da jos zaradis neke parice s obzirom da se sada sluzenje vojske placa (nista posebno, oko 20ak hiljada mesecno, ali opet vajdica, vratis se hiljadu evra tezi a i naucis da imas kontrolu nad sobom, bar u fizickom smislu.
3) da odes na work and travel. ovo cu ti mozda samo ja preporuciti ali je dobra ideja, koristeci parice koje si zaradio od sluzenja vojske mozes se prijaviti na work and travel program i otici da radis u SAD na par meseci, samo ovaj put da nagomilas mnogo deblju lovu. najcesce ces raditi kao sanker ili vuci neka kolica, ali ces zaraditi, za nase standarde puna kapa. ko vredno radi i ne setka se ulicama dok je tamo, obicno se moze vratiti sa tog programa sa 10 000 evra u kesu.
4) presudi da li ces studirati - NIKAKO da budes veciti student. ako bi sad pratio sve ovo sto sam ti ja rekao u ovom redosledu, ti bi vec imao neki pocetni kapital od 10 000 eur, i mogao bi da das jedan deo toga na fakultetsko skolovanje ako stvarno imas strast za neku nauku, ALI, nemoj da upisujes nista sto ne pravi pare, dakle tehnicke nauke ili tako nesto, nikako ekonomija, pravo, filozofiju i psihologiju da ne pricam. posto izgleda da nije tako jer ces jedva zavrsiti srednju, idi na sledeci korak.
6) zavrsi neki kurs ili neke dozvole. akademija oxford ih ima dosta kod nas. za neku relativno malu sumu (200-300eur) mozes zavrsiti za par meseci da pricas na solidnom nivou neki jezik, da umes da radis nesto oko struje, auta, maltene sve sto mozes da zamislis od zanata i sire. sve se trazi u inostranstvu, pogotovo na privremeni rad, pa i za kamiondzije, zato sam i napisao dozvole, mozes zavrsiti kategoriju da vozis nesto, kamion recimo, ili kako god. to su stvari koje naucis u par meseci a mozes da radis ceo zivot.
7) osamostali se. sad kad bi, hipoteticki, imao zanimanje, i posao, vreme je da krenes da zivis sam, i maltene postajes svoj covek. mozes da se zenis, da imas decu. uspeo si u zivotu, prosao si kroz najgori period. cestitam.

eto, sad imas 18 godina, 7 predloga, 7 godina do 25e da postanes svoj covek. ovo je samo neki moj primer sto sam sklepao sada, ali ima jos dosta nacina.

kljucna rec je - SNALAZENJE
sad si u periodu gde ako ne krenes da ucis da hodas kroz zivot sam, pogotovo u finansijskom smislu, posle ces se tesko snalaziti.
 
Jako sam pasivan. Ne vidim ništa od života. Samo dišem i prolazim kroz trenutke nemajući nikakav emotivni dodir sa njim, mislim bilo kakav odnos. Samo prolazim, nemam osećaj da živim a ovo mi je poslednja godina u srednjoj, trebam da upišem fakultet. Ocene katastrofa a pasivan sam prema njima. Briga me šta ću imati, nemam želju da ih popravljam. A pun mi je klinac problema, želim samo da ih nema, da se jednom normalno opustim i ne brinem o bilo čemu, mislim da sve ovo napustim. Vi ćete reći da ne želim da odrastem pa bežim od problema, nije tako. Ceo život imam probleme, ceo život i sada mi je sve dosadilo pa nemam više potrebu da bilo šta radim. Jednostavno briga me kakva će mi biti budućnost a ne sme tako da mi bude u glavi. Mislim što ne sme kada ne vidim nikakvu budućnost. Ljudska civilizacija sve više i više tone, ova zemlja sve više i više tone. Nemoguće je sve ovo zaustaviti, nemoguće zašto bih se onda oko bilo čega cimao. Preti nam propast a i to je nebitno jer na svakako isti kraj, smrt.


Brate na neki način se razumemo, ali ja sam to rešio tako što sam bukv puko i sada me boli da izvinete društvo ona stvar za sve. Ono što zacrtam tako ima da bude kad tad. Ono sada sam se osvrnuo lepo da završim ovo malo škole što mi je ostalo, sa prijateljima se družim ali ne svima već odabranim koji su zaista tu za mene, a ne sa onima koji su samo tu na rečima. Igrice igram, zavisnik manje više od kompjutera... Uglavnom lepo mi ide kada se ne brinem kako će se drugi osećati, šta će drugi reći... Radim kako mislim da treba i niko mi ne može reći da to ne smem. Veruj mi kad počeš tako ko i ja, biće ti bolje. Što se tiče devojaka muvam jednu, kad to bude bilo gotovo, biću na konju. Eto možda uspeš i ti ovako al eto ovo je neko moje rešenje. Samo budi živ i zdrav. :D
 
A upao si u fazu koja neće večno trajati (hvala Bogu) ali iz koje se teško pokreće
Ovi iznad saveti su uglavnom svi dobri, mada te sigurno najbolje razumeju ovi mlađi ljudi,tvojih godina, pa njih najviše i poslušaj

Život nije lak, i sam si napisao, ali šta sad da se radi? Da legnemo i čekamo kraj? Pa bolje da se malo zabavimo u međuvremenu, kad smo već tu. z;)

Iz takvog stanja je teško napraviti korak ka VELIKIM stvarima, ali ne znači da ne treba hodati
Kreneš malim koracima, ono što možeš, pa sledeći, pa sledeći i negde ćeš stići
A uspust negde ne zaboravi da UŽIVAŠ , mladost je LEPA i neponovljiva

Mrzećeš me, ali moram napisati: bilo bi dobro da učiš...možda ti neće nikad trebati, ima dosta zanata npr gde ti ne treba neko opšte znanje

ali jednom kad shvatiš koliko je lepo ZNANJE , obrazovanje, širina uma i duha, biće ti žao propuštenog vremena jer će ti tad trebati više vremena i energije da dostigneš propušteno

a ne moraš - sami biramo

ne zameri što ću ti ovde ostaviti jednu lepu pesmu, moguće da je nikad nisi čuo, to je iz nekih drugih vremena

 
Jako sam pasivan. Ne vidim ništa od života. Samo dišem i prolazim kroz trenutke nemajući nikakav emotivni dodir sa njim, mislim bilo kakav odnos. Samo prolazim, nemam osećaj da živim a ovo mi je poslednja godina u srednjoj, trebam da upišem fakultet. Ocene katastrofa a pasivan sam prema njima. Briga me šta ću imati, nemam želju da ih popravljam. A pun mi je klinac problema, želim samo da ih nema, da se jednom normalno opustim i ne brinem o bilo čemu, mislim da sve ovo napustim. Vi ćete reći da ne želim da odrastem pa bežim od problema, nije tako. Ceo život imam probleme, ceo život i sada mi je sve dosadilo pa nemam više potrebu da bilo šta radim. Jednostavno briga me kakva će mi biti budućnost a ne sme tako da mi bude u glavi. Mislim što ne sme kada ne vidim nikakvu budućnost. Ljudska civilizacija sve više i više tone, ova zemlja sve više i više tone. Nemoguće je sve ovo zaustaviti, nemoguće zašto bih se onda oko bilo čega cimao. Preti nam propast a i to je nebitno jer na svakako isti kraj, smrt.

Normalne brige za nekog pri kraju puberteta. Polako jos si mlad i zivot je pred tobom, ali znaj da za neuspeh nista ne moze da ti bude opravdanje. Ocekuje te puno izazova i moraces da se boris ako ne zelis da propadnes.
 
Evo dvije godine kako živim u Beogradu, vjeruj mi, živio sam i obilazio i druga mjesta, niđe nije svijet grozan kao u Beogradu. Valjda đe se sve skupilo sa svih strana, pa ih mnogo, pa da se dokazuju tamane ljudi jedni druge. Svud je relaksiranije, samo nije u Beogradu.
Najbolje bi bilo da uzmeš onaj Work and travel, odeš u Ameriku, znači što dalje, preko okeana. Tamo odradiš pola godine i vidiš da može i gore i bolje, i crnje i svjetlije.
A ja ozbiljno razmišljam da migriram iz Srbije. Ne zbog plate ili posla, s te strane mi je više nego dobro, ali zbog sredine i kulture.
 

Back
Top