moze li se desiti cudo

nesvesna

Zainteresovan član
Poruka
149
Pisem o mozda poslednjim trenucima zivota moje majke...nadam se cudu koje se desava a to je da se oporavi koliko toliko...sada dok pisem u dubokom je snu u koji je upala pre nekoliko dana...ona lezi u krevetu od posledica slomljenog kuka i Parkinsonove bolesti...godinu dana je bila tako da kazem i pokretna i svesna ali nesposobna da ustane i pokrene se...imala e celodnevnu negu u starackom domu, fizioterapeuta, placali smo neurologa labartoriju stalno pratili simptome...odjednom je dobila klostridiju pa je morala na infektivnu desetak dana..kada se vratila nije vise bila ta zena...uzasno iscrpljena sa upalim ocima i bez moci da se mnogo krece rukama...pre nekoliko dana je jos nesto i pricala a onda upala u san iz kog se ne budi...krvna slika pokazuje prisustvo infekcije i dobila je antibiotike infuzije sve sto e moze...ali ne budi se...dise ubrzano i sva sam u strahu da je ovo kraj...ne znam kakvo bi pitanje postavila...Parkinson je teska bolest ali nisam ocekivala da ce ovako samo potonuti...ima li ko iskustva, da li je taj san zadnja faza iz koje nema povraatka ili d agajim nadu jer ona umire zadnja...ocajna sam da je gledam onako...ubi me neizvesnost jer se samo bojim poziva da je kraj...panicno se pitam moze li s esta uraditi sa zenom od 76 godina...majka nikad nije stara...hvala.
 
Razni samozvani kvazi iscelitelji, motivatori, ..najradje bi besramno povikali da moze...realnost je pak drugacija...
Tacno je da se od nekih teskih bolesti ne umire, ali se mnogo pati...tu i smrt prestaje da bude tabu, a zivot nije nuzno vise cilj...kako god da se sve odvije, iskreno zelim da bude sto bezbolnije za sve, ponajvise za tvoju majku...
 
Pisem o mozda poslednjim trenucima zivota moje majke...nadam se cudu koje se desava a to je da se oporavi koliko toliko...sada dok pisem u dubokom je snu u koji je upala pre nekoliko dana...ona lezi u krevetu od posledica slomljenog kuka i Parkinsonove bolesti...godinu dana je bila tako da kazem i pokretna i svesna ali nesposobna da ustane i pokrene se...imala e celodnevnu negu u starackom domu, fizioterapeuta, placali smo neurologa labartoriju stalno pratili simptome...odjednom je dobila klostridiju pa je morala na infektivnu desetak dana..kada se vratila nije vise bila ta zena...uzasno iscrpljena sa upalim ocima i bez moci da se mnogo krece rukama...pre nekoliko dana je jos nesto i pricala a onda upala u san iz kog se ne budi...krvna slika pokazuje prisustvo infekcije i dobila je antibiotike infuzije sve sto e moze...ali ne budi se...dise ubrzano i sva sam u strahu da je ovo kraj...ne znam kakvo bi pitanje postavila...Parkinson je teska bolest ali nisam ocekivala da ce ovako samo potonuti...ima li ko iskustva, da li je taj san zadnja faza iz koje nema povraatka ili d agajim nadu jer ona umire zadnja...ocajna sam da je gledam onako...ubi me neizvesnost jer se samo bojim poziva da je kraj...panicno se pitam moze li s esta uraditi sa zenom od 76 godina...majka nikad nije stara...hvala.


Uvek je nekada kraj, zaista je za coveka najtezi trenutak umiranje majke jer je gubitak majke nesto nedoknadivo, svejedno sto covek ima supruga( suprugu) decu,
bracu, sestre. Posle smrti majke ti si nekako usamljen jer se niko vise ne brine o tebi kao sto je to majka znala i umela.
Zato je gubitak majke stvarno jako bolan. Mislim da je najvaznije da covek nema grizu savesti u smislu da je mogao vise, bolje ili da se nije
dovoljno brinuo o majci.
 

Back
Top