Нова бура у Унеску: Албанци тврде да су гусле њихов традиционални инструмент

Тихи

Starosedelac
Poruka
162.109
Нова бура у Унеску: Албанци тврде да су гусле њихов традиционални инструмент

Након што је Унеско одлучио да гусле уврсти на Репрезентативну листу нематеријалног културног наслеђа човечанства, као део културног наслеђа Србије, амбасадори Албаније, Хрватске, Црне Горе, БиХ и, како се наводи, неких других земаља, поднели су тој организацији заједнички захтев за постизање консензуса о томе да ли тај инструмент припада византијској или арапској култури, пише „Коха“.



Портал пише да Албанци тврде да су гусле њихов традиционални инструмент и да они га зову лаута.

Гусле
© WIKIPEDIA / ЈАВНО ВЛАСНИШТВО
Певање уз гусле на Унесковој листи
Тврди се, наиме, да су Албанија и тзв. Косово још пре неколико година покушали да тај музички инструмент региструју у Унеску као баштину свог културног наслеђа, али је тај захтев одбијен јер Косово није члан Унеска.

„Тај стари музички инструмент распрострањен је широм Динарске области, од Словеније до Албаније и даље, до Румуније, Бугарске, али и Македоније, Хрватске, БиХ. То је албанска лаута. Али сличне песме певају и Словени са инструментом који се зове гусле“, наводи портал.

Декларацију је у име свих земаља представио албански амбасадор при Унеску Ферит Хоџа.


TAPIJE NA KOSMETU I GUSLE SU NASE SIPTARIJO :rtfm:


NE DAMO GUSLE!
 

На мјесту погибије Бранке
Радеве, подугнут је мрамор са
сљедећим текстом:
» Овдје погибе
Бранка Р. Ђукић, 2. септембра
1975. године «, а на подигнутом
Бранкином споменику у Спужу
уклесани су сљедећи стихови Миланa Р. Додеровићa :
»На Чакору високоме,
сретоше је крвождери,
што са њима нешће поћи,
пресудише револвери.
Не заврши гимназију,
но за образ даде главу.
Оде вила у легенду,
и вјечиту стече славу.
Освети је отац Раде,
то витешки он учини.
С тим подиже вјечни спомен
својој људској величини«.
(Из књиге проф Славољуба Ђукића)
 
Ама ЗНА СЕ ко су Шиптари ........... ово су њихове измишљотине исто као и глупости да су они потомци Иљира.........:hahaha:

ЗЕМЉА ЧУВЕНОГ БАКУА ЗВАЛА СЕ АЛБАНИЈА А НАРОД - АЛБАНЦИ

Азербејџанска Савезна Република заузима источни део Транскавказије, окренут према Каспијском Мору. Ова република обухвата површину од 86.000 кв.км. и има 2,891.000 становника. Главни њен град је чувени „град нафте“ - Баку. У оквиру ове савезне републике налази се аутономна република Нихичеванска и аутономна област Нагорно-Карабахска.

Три петине становништва ове републике чине азербејџански Турци. Интересантно је да су се ови Турци некада звали Албанци, као што се и Азербејџан звао Албанија. Главно је занимање азербејџанских Турака је земљорадња, гајење памука, пиринча и воћа. Њихове куће су већином од сушене цигле. Кровови су обично равни. Као скоро свуда на Оријенту, и код њих су куће прочељем окренуте према дворишту, а према улици је окренут задњи крај куће са голим зидовима без прозора. За гориво употребљавају уместо дрва осушену балегу, коју зову „кизијак“. За осветлење још увек највише употребљавају „чираг“ тип свеће из бронзаног доба. Жене им се, као и наше муслиманке, покривају, и носе фереџу. Али код нове генерације, васпитане новим духом, тај се обичај напушта и жене иду откривене, пошто је уопште положај жене из основа измењен. И у Азербејџану још понегде очуван је стари обичај крвне освете.

Сви азербејџанци су муслимани. Дошавши у Транскавказију релативно доцкан, као номади-сточари, азербејџански Турци су живели под феудализмом врло примитивним животом, као непросвећен народ. Просвећивали су се тек после ослобођења од феудализма.

Међутим велика запрека ширењу писмености била је врло компликована арапска азбука. Зато је совјетска управа увела код њих нову турску азбуку, базирану на латиници. Иницијатива Азербејџана у погледу замене старих арапских слова новим латинским словима имала је знатног утицаја на ширење латинице и међу другим народима СовјетскеУније.

(Документи данашњице бр.44, „200 милиона грађана СССР“, издање Седме силе Београд, 1940.године)
 
Poslednja izmena:
U vihoru strašnog rata
devedeset osmog ljeta,
u sred Lođe zadesi se
pećkog MUP-a jedna četa.

Pećke Munje svi ih zovu
jer baš tako oni lete,
na šiptarski strašni teror
da uzvrate i osvete.

Ovi momci oštra oka
i na pušku brze ruke,
stavljali su teroriste
na užasno teške muke.

Posebnoj su jedinici
policije grada Peći,
pripadali ovi momci
sad će ova pjesma reći.

O strašnome događaju
kad komandir ove čete,
u šiptarske pade ruke
i kako ga Srbi svete.

Šiptari ga zarobiše
baš pri kraju dana toga,
a Munje se povukoše
živ izaći nije moga’.

U sred Lođe slavlje prave
dok Srđana vode živa,
jer odavno pogubili
nisu jednog takvog diva.

Dok ulicom Serđa vode
Šiptari se slatko smiju,
jer ubrzo posmatraće
strašnu ovu pogibiju.

To je njima sad normalno
jer dosta su puta prije,
posmatrali iz blizine
baš ovakve pogibije.

S’ nestrpljenjem očekuju
kad će počet’ pir krvavi,
i koji će od dželata
da na muke Serđa stavi.

Ples krvavi kada poče
priđe jedan od dželata,
u bijesu obje ruke
polomi mu do lakata.

Pa udarat’ tada poče
sa čizmama nemilice,
komandanta pećkih Munja
i prelomi mu vilice.

Kažu ljudi da tri dana
dželati se mijenjaše,
dok sa metkom u sred čela
pir krvavi okončaše.

Sa Srđanom još jednoga
policajca pogubiše,
pa ih tako isječene
na smetlište sahraniše.

Misle neće niko doznat’
što se zbilo toga dana,
a ne znaju da krv zove
iz bratskijeh ljutih rana.

Da Srđana Perovića
zarobiše Arnauti,
tek poslije nekoliko
Legija će dana čuti.

Za Serđa ga srce boli
to je njemu živa rana,
pa osvetu za Srđana
poče istog spremat’ dana.

Plan mu bješe da cijela
u plamenu Lođa gori,
za akciju ovu zove
čitav čopor da se bori.

Pa šefove od timova
na sastanak tada skupi,
od bijesa i ljutine
silno šakom o sto lupi.

Lice mu se naoblači
kao nebo pred oluju,
progovori gromkim glasom
svi šefovi da ga čuju.

Jutros su mi dojavili
iz pećkoga štaba MUP-a,
da im borba oko Lođe
iznenada posta skupa.

Jer im mrski Arnauti
komandanta zarobiše,
od glavnina pećkih Munja
nekako ga odvojiše.

Ja znam dobro da Srđana
više živa vidjet neću,
pa zato se sada kunem
na krst časni i svijeću.

Da ću njega osvetiti
po stotinu ravnih puta,
il’ ću tako uraditi
il’ neka me zemlja guta.

Pa im onda plan pokaza
kako Lođu da napa’ne,
veli neka Mungos prvi
s’ bacačima svojim stane.

I u domet neka ima
svaki dio sela Lođe,
a Vučina neka prvi
sa upadnim timom pođe.

A za njime svi ostali
jurnućemo kao vuci,
tada će se Arnauti
na velikoj naći muci.

Tim snajperski nek na oku
sve prilaze sela drži,
ako neko počne bježat’
neka oni budu brži.

I ne daj te da šiptarsko
umakne Vam živo uvo,
ovo nek Vam snajperisti
na pameti bude prvo.

Zločin što su počinjeli
mora u krv da se plati,
nek iz Lođe terorista
ni jedan se živ ne vrati.

Kući svojoj odakle su
u krvavi pohod pošli,
na jad su im vjerujte mi
ovi braćo dani došli.

Drenicu će zaboravit’
u Lođi će biti gore,
upamtiće dobro momke
iz Brazila kako s’ bore.

Legija je od milošte
tako svoje ljude zvao,
i pred bitku poslednja je
upustva im tada dao.

Toga trena On raspušti
sve šefove od timova,
kaže da ste za sat spremni
naredba je moja ova.

Posle tačno sat vremena
bješe spreman čopor cio,
a Legija u komandno
vozilo je tada sio.

Pa iz njega znak za pokret
ostalima u stroj dade,
opšta buka i tutnjava
od motora tad nastade.

Kolona se tada krenu
svi za bitku spremni davno,
il’ će bitku da dobiju
il’ poginut’ svi će slavno.

Ko da jedno srce kuca
u sve ove momke mlade,
znaju dobro đe su pošli
i što treba da odrade.

Ponosni su ovi momci
što u čopor sada hode,
kako neće bit’ ponosni
ovakvi ih vuci vode.

Na Legiju i Zvezdana
ponosni su ovi momci,
jer to su ti brate mili
prekaljeni tvrdi borci.

Svako svoje misli ima
ispred ove bitke ljute,
drže puške u rukama
i užasno mudro ćute.

Što ko misli Bog sam znade
i kakve ih misli more,
znaju samo da će morat’
ovog dana da se bore.

Kad su bili nedaleko
od zloglasnog sela Lođe,
morala je izvidnica
da do sela prva dođe.

Da očisti put dugački
ako su ga minirali,
da slučajno ne bi ovi
na potezne mine stali.

Izviđačku grupu vodi
baš Irokez momak mladi,
odavno je naučio
da ovakav pos’o radi.

Posle možda sat vremena
Irokez se nazad vrati,
reče svome komandantu
da se može napadati.

Cijeli je put očišćen
ni najmanje nema mine,
kad Legija ovo začu
„aferim“ ti veli sine.

Ti si svoje odradio
sad povuci četu tvoju,
znam da ti je ovo mrsko
al’ naredbu slušaj moju.

Irokez se namrštio
sa lica mu osmjeh pade,
pa onako u ljutini
znak ljudima svojim dade.

Da pozadi povuku se
jer odluka takva bješe,
koju vođe od akcije
na početku doniješe.

Kad Irokez sa svojima
na začelju stroja stade,
tad Legija znak za napad
ostalima u stroj dade.

Sa svojega položaja
Mungos prvi Lođu gađe,
a banda se terorista
u grdnome jadu nađe.

Kad granata prva pade
na zloglasno selo Lođu,
Vučina je znak svojima
dao da put sela pođu.

Stoji jeka transportera
dok put sela hitro gaze,
ne smetaju im prepreke
što bijahu na sred staze.

Bunkere im tvrde ruše
kao kule od karata,
a Legija glasno viče
ZA SRĐANA NAŠEG BRATA!

Tada cio čopor krenu
u krvavu bitku ovu,
kad Šiptari to vidješe
komandante svoje zovu.

Kažu opšta je pometnja
jer linija prva pade,
a druga se prema trećoj
povlačiti hitro stade.

Najbolji Nam ljudi ginu
danas neće spasa biti,
moramo se svi u centar
Našeg sela sakupiti.

Pa odatle otpor davat’
i pokušat’ nešto više,
znajte dobro komandanti
crno Nam se danas piše.

Ovi na Nas napadaju
ko bijesni gorski vuci,
i francuski Bonaparta
na grdnoj bi bio muci.

Da se nekad u prošlosti
sa ovakvom gardom srio,
toga dana sigurno bi
On poslednju bitku bio.

Kad izvještaj ovaj čuše
Šiptari se uplašiše,
pa se tada u sred sela
sa svih strana sakupiše.

Da najjači otpor pruže
jer im drugog nema spasa,
malo zatim u sred sela
banu četa gorostasa.

Legija ih predvođaše
a za njime svi ostali,
do noći su teroristi
kao snoplje popadali.

Ko pokuša da pobjegne
snajpersko ga stiže zrno,
dobro im je Onaj reka
danas im se piše crno.

I ako se na sve strane
potocima krvca lije,
zarobljenog da pogube
Legija im dao nije.

Viteški se odnosio
prema onom što se preda,
nije dao da ga iko
iz čopora mrko gleda.

A bilo je zarobljenih
posle ove bitke ljute,
u početku o Srđanu
kao ribe Oni ćute.

Posle su im Oni rekli
da iz ove nisu priče,
a zlodjelo nad Srđanom
uopšte se njih ne tiče.

Na izjavu ovu njinu
Legija se nasmijao,
da ih vode u MUP pećki
naredbu je onda dao.

Pa pretresat’ selo poče
i nađoše dosta toga,
da oružja tolko ima
sam vjerovat’ nije moga.

Kad oružje ovo vidje
Legija je samo reko,
odavde su planirali
da napadnu PAPA EKO.

Ovo im je šifra bila
za grad pećki tokom rata,
u tom trenu neko javi
pronašli smo Serđa brata.

Isječenog na komade
na smetlište našli su ga,
kada Čopor ovo vidje
obuze ih bol i tuga.

Jedna stvar ih samo tješi
i zbog nje su mirni bili,
jer danas su Oni njega
po sto puta osvetili.

Krv njegovu namiriše
put Raja mu duša leti,
ovo Vam je priča bila
kako Čopor brata sveti!


Srdjan-Perovic-Serdjo.jpg
 
Poslednja izmena:
E stvarno sam se posteno potresao,zog toga,sto se ne zna ko je prvi izdeljao gusle. Mi srbi,ili albanci.E jest stvar za veliku
sekiraciju.Necu moci da rucam od muke...kuku,sta nas snadje...:think::think:

Lorde, pa Vi bi im prepustili taj plemeniti i bogobojazljivi instrument....moramo ih na svakom koraku, mestu i temi ZATUCI, direkt u vuglu, da se malo dozovu pameti, ti divljaci i kozojebi.
 
То нека се Црногорци и Херцеговци са Албанцима гњаве око гусала. Ми у Србији скоро па и да не знамо да свирамо гусле, јер наш народни инструмент је фрула. У фрули је дух Србије!

 
Lorde, pa Vi bi im prepustili taj plemeniti i bogobojazljivi instrument....moramo ih na svakom koraku, mestu i temi ZATUCI, direkt u vuglu, da se malo dozovu pameti, ti divljaci i kozojebi.

Шиптари НИСУ САМИ - ТУ СУ И ОСТАЛИ ЧЛАНОВИ ПАКТА ПРОТИВ СРБИЈЕ:

„Али коме припада тај инструмент, византијској или арапској култури? Министарство културе Албаније каже да је у контакту са Министарством културе Црне Горе, како би се и друге земље Југоисточне Европе укључиле у доношење консензуса. Зато је Унеску упућен заједнички захтев амбасадора Албаније, Хрватске, Црне Горе и Босне и Херцеговине“, пише „Коха“.
 
То нека се Црногорци и Херцеговци са Албанцима гњаве око гусала. Ми у Србији скоро па и да не знамо да свирамо гусле, јер наш народни инструмент је фрула. У фрули је дух Србије!

Ти боље да промениш ник - био је један раније који би ти боље пристајао а звао се:
КАД ЛУПИМ - ЛУПИМ.........:lol:
++++++++++++++++++++++++++++++++

Историја инструмента

Назив „гусле“ долази од праславенске речи „gǫdsli“ што значи „жица“.
Прва белешка о гуслама међу Јужним Словенима долази од Византинаца, из прве половине VII века, када су ухваћена „два шпијуна која код себе нису имали оружје, већ само дрвена инструмента“.

У неким књигама и публикацијама се спомиње податак да су српске гусле дочекале Фридриха Првог Барбаросу када се у 12. веку састао у Нишу са српским владаром Стефаном Немањом, где му је Немања понудио помоћ српске државе у крсташком рату. Кажу да је Барбароса био задивљен звуком гусала и пјевањем уз њих, па се много интересовао око појединости везаних за гусле.
 
Poslednja izmena:
Nije vic:

Kada su, mnogo pre ratova
šiptari počeli da guraju tezu da je i Karadjordje Petrovič
bio šiptar, jedan istoričar ih je pitao šta na albanskom zmači KARA.
Obj:
Turski - crni
albanski - vršnjak, muški polni organ

Ma šiptarski jezik ti je ubědljivo kreolski jezik Balkana koji se ne da svrstati ni u jednu jezičku porodicu a ne indoevropsku.
Imaju srpskih rěči u Albaniji od "*****", do turskih "kutija", "sapun", gomile grčkih rěči uz poněke latinske, "junak", "gabelj", dětetu obraćanje sa "miloš", itd...
 
U vihoru strašnog rata
devedeset osmog ljeta,
u sred Lođe zadesi se
pećkog MUP-a jedna četa.

Pećke Munje svi ih zovu
jer baš tako oni lete,
na šiptarski strašni teror
da uzvrate i osvete.

Ovi momci oštra oka
i na pušku brze ruke,
stavljali su teroriste
na užasno teške muke.

Posebnoj su jedinici
policije grada Peći,
pripadali ovi momci
sad će ova pjesma reći.

O strašnome događaju
kad komandir ove čete,
u šiptarske pade ruke
i kako ga Srbi svete.

Šiptari ga zarobiše
baš pri kraju dana toga,
a Munje se povukoše
živ izaći nije moga’.

U sred Lođe slavlje prave
dok Srđana vode živa,
jer odavno pogubili
nisu jednog takvog diva.

Dok ulicom Serđa vode
Šiptari se slatko smiju,
jer ubrzo posmatraće
strašnu ovu pogibiju.

To je njima sad normalno
jer dosta su puta prije,
posmatrali iz blizine
baš ovakve pogibije.

S’ nestrpljenjem očekuju
kad će počet’ pir krvavi,
i koji će od dželata
da na muke Serđa stavi.

Ples krvavi kada poče
priđe jedan od dželata,
u bijesu obje ruke
polomi mu do lakata.

Pa udarat’ tada poče
sa čizmama nemilice,
komandanta pećkih Munja
i prelomi mu vilice.

Kažu ljudi da tri dana
dželati se mijenjaše,
dok sa metkom u sred čela
pir krvavi okončaše.

Sa Srđanom još jednoga
policajca pogubiše,
pa ih tako isječene
na smetlište sahraniše.

Misle neće niko doznat’
što se zbilo toga dana,
a ne znaju da krv zove
iz bratskijeh ljutih rana.

Da Srđana Perovića
zarobiše Arnauti,
tek poslije nekoliko
Legija će dana čuti.

Za Serđa ga srce boli
to je njemu živa rana,
pa osvetu za Srđana
poče istog spremat’ dana.

Plan mu bješe da cijela
u plamenu Lođa gori,
za akciju ovu zove
čitav čopor da se bori.

Pa šefove od timova
na sastanak tada skupi,
od bijesa i ljutine
silno šakom o sto lupi.

Lice mu se naoblači
kao nebo pred oluju,
progovori gromkim glasom
svi šefovi da ga čuju.

Jutros su mi dojavili
iz pećkoga štaba MUP-a,
da im borba oko Lođe
iznenada posta skupa.

Jer im mrski Arnauti
komandanta zarobiše,
od glavnina pećkih Munja
nekako ga odvojiše.

Ja znam dobro da Srđana
više živa vidjet neću,
pa zato se sada kunem
na krst časni i svijeću.

Da ću njega osvetiti
po stotinu ravnih puta,
il’ ću tako uraditi
il’ neka me zemlja guta.

Pa im onda plan pokaza
kako Lođu da napa’ne,
veli neka Mungos prvi
s’ bacačima svojim stane.

I u domet neka ima
svaki dio sela Lođe,
a Vučina neka prvi
sa upadnim timom pođe.

A za njime svi ostali
jurnućemo kao vuci,
tada će se Arnauti
na velikoj naći muci.

Tim snajperski nek na oku
sve prilaze sela drži,
ako neko počne bježat’
neka oni budu brži.

I ne daj te da šiptarsko
umakne Vam živo uvo,
ovo nek Vam snajperisti
na pameti bude prvo.

Zločin što su počinjeli
mora u krv da se plati,
nek iz Lođe terorista
ni jedan se živ ne vrati.

Kući svojoj odakle su
u krvavi pohod pošli,
na jad su im vjerujte mi
ovi braćo dani došli.

Drenicu će zaboravit’
u Lođi će biti gore,
upamtiće dobro momke
iz Brazila kako s’ bore.

Legija je od milošte
tako svoje ljude zvao,
i pred bitku poslednja je
upustva im tada dao.

Toga trena On raspušti
sve šefove od timova,
kaže da ste za sat spremni
naredba je moja ova.

Posle tačno sat vremena
bješe spreman čopor cio,
a Legija u komandno
vozilo je tada sio.

Pa iz njega znak za pokret
ostalima u stroj dade,
opšta buka i tutnjava
od motora tad nastade.

Kolona se tada krenu
svi za bitku spremni davno,
il’ će bitku da dobiju
il’ poginut’ svi će slavno.

Ko da jedno srce kuca
u sve ove momke mlade,
znaju dobro đe su pošli
i što treba da odrade.

Ponosni su ovi momci
što u čopor sada hode,
kako neće bit’ ponosni
ovakvi ih vuci vode.

Na Legiju i Zvezdana
ponosni su ovi momci,
jer to su ti brate mili
prekaljeni tvrdi borci.

Svako svoje misli ima
ispred ove bitke ljute,
drže puške u rukama
i užasno mudro ćute.

Što ko misli Bog sam znade
i kakve ih misli more,
znaju samo da će morat’
ovog dana da se bore.

Kad su bili nedaleko
od zloglasnog sela Lođe,
morala je izvidnica
da do sela prva dođe.

Da očisti put dugački
ako su ga minirali,
da slučajno ne bi ovi
na potezne mine stali.

Izviđačku grupu vodi
baš Irokez momak mladi,
odavno je naučio
da ovakav pos’o radi.

Posle možda sat vremena
Irokez se nazad vrati,
reče svome komandantu
da se može napadati.

Cijeli je put očišćen
ni najmanje nema mine,
kad Legija ovo začu
„aferim“ ti veli sine.

Ti si svoje odradio
sad povuci četu tvoju,
znam da ti je ovo mrsko
al’ naredbu slušaj moju.

Irokez se namrštio
sa lica mu osmjeh pade,
pa onako u ljutini
znak ljudima svojim dade.

Da pozadi povuku se
jer odluka takva bješe,
koju vođe od akcije
na početku doniješe.

Kad Irokez sa svojima
na začelju stroja stade,
tad Legija znak za napad
ostalima u stroj dade.

Sa svojega položaja
Mungos prvi Lođu gađe,
a banda se terorista
u grdnome jadu nađe.

Kad granata prva pade
na zloglasno selo Lođu,
Vučina je znak svojima
dao da put sela pođu.

Stoji jeka transportera
dok put sela hitro gaze,
ne smetaju im prepreke
što bijahu na sred staze.

Bunkere im tvrde ruše
kao kule od karata,
a Legija glasno viče
ZA SRĐANA NAŠEG BRATA!

Tada cio čopor krenu
u krvavu bitku ovu,
kad Šiptari to vidješe
komandante svoje zovu.

Kažu opšta je pometnja
jer linija prva pade,
a druga se prema trećoj
povlačiti hitro stade.

Najbolji Nam ljudi ginu
danas neće spasa biti,
moramo se svi u centar
Našeg sela sakupiti.

Pa odatle otpor davat’
i pokušat’ nešto više,
znajte dobro komandanti
crno Nam se danas piše.

Ovi na Nas napadaju
ko bijesni gorski vuci,
i francuski Bonaparta
na grdnoj bi bio muci.

Da se nekad u prošlosti
sa ovakvom gardom srio,
toga dana sigurno bi
On poslednju bitku bio.

Kad izvještaj ovaj čuše
Šiptari se uplašiše,
pa se tada u sred sela
sa svih strana sakupiše.

Da najjači otpor pruže
jer im drugog nema spasa,
malo zatim u sred sela
banu četa gorostasa.

Legija ih predvođaše
a za njime svi ostali,
do noći su teroristi
kao snoplje popadali.

Ko pokuša da pobjegne
snajpersko ga stiže zrno,
dobro im je Onaj reka
danas im se piše crno.

I ako se na sve strane
potocima krvca lije,
zarobljenog da pogube
Legija im dao nije.

Viteški se odnosio
prema onom što se preda,
nije dao da ga iko
iz čopora mrko gleda.

A bilo je zarobljenih
posle ove bitke ljute,
u početku o Srđanu
kao ribe Oni ćute.

Posle su im Oni rekli
da iz ove nisu priče,
a zlodjelo nad Srđanom
uopšte se njih ne tiče.

Na izjavu ovu njinu
Legija se nasmijao,
da ih vode u MUP pećki
naredbu je onda dao.

Pa pretresat’ selo poče
i nađoše dosta toga,
da oružja tolko ima
sam vjerovat’ nije moga.

Kad oružje ovo vidje
Legija je samo reko,
odavde su planirali
da napadnu PAPA EKO.

Ovo im je šifra bila
za grad pećki tokom rata,
u tom trenu neko javi
pronašli smo Serđa brata.

Isječenog na komade
na smetlište našli su ga,
kada Čopor ovo vidje
obuze ih bol i tuga.

Jedna stvar ih samo tješi
i zbog nje su mirni bili,
jer danas su Oni njega
po sto puta osvetili.

Krv njegovu namiriše
put Raja mu duša leti,
ovo Vam je priča bila
kako Čopor brata sveti!


Srdjan-Perovic-Serdjo.jpg

Auuu kakva pesma brate svaka cast

Jel ima ovo negde na youtube uz gusle da se cuje

- - - - - - - - - -

Ти боље да промениш ник - био је један раније који би ти боље пристајао а звао се:
КАД ЛУПИМ - ЛУПИМ.........:lol:
++++++++++++++++++++++++++++++++

Историја инструмента

Назив „гусле“ долази од праславенске речи „gǫdsli“ што значи „жица“.
Прва белешка о гуслама међу Јужним Словенима долази од Византинаца, из прве половине VII века, када су ухваћена „два шпијуна која код себе нису имали оружје, већ само дрвена инструмента“.

У неким књигама и публикацијама се спомиње податак да су српске гусле дочекале Фридриха Првог Барбаросу када се у 12. веку састао у Нишу са српским владаром Стефаном Немањом, где му је Немања понудио помоћ српске државе у крсташком рату. Кажу да је Барбароса био задивљен звуком гусала и пјевањем уз њих, па се много интересовао око појединости везаних за гусле.

Tako je brate mito

Gusle su srpske! Ne damo gusle siptariji prokletoj sa Kavkaza dognatoj!
 
Ако се не варам, и Хрвати у оним од Бога проклетим крајев... - пардон, у Лици честитој и поносној - свирају гусле.

У то име, чувени уметник Миле Крајина и његову ремек-дело "Витезови Вуковар Бране".

 
Ако се не варам, и Хрвати у оним од Бога проклетим крајев... - пардон, у Лици честитој и поносној - свирају гусле.

У то име, чувени уметник Миле Крајина и његову ремек-дело "Витезови Вуковар Бране".


To nisu Hrvati vec pokatoliceni Srbi.

Hrvati nikada nisu imali gusle.
 
Na taj debilni instrument se ionako lože još jedino crnogorske prodane duše, pa neka se oni sa šipcima i raspravljaju o tome čija je muzika primitivnija i čije je struganje po jednoj žici umobolnije i kretenastije.

Zahebala ih braća - ovi priznali Kosovo a oni im otimaju gusle :mrgreen:
 

Back
Top