georgejune
Srebrna tastatura
- Poruka
- 211.085
100x sam osto bez dinara kreto od 0 i nema frke,uvek nesto novo smisljao ispred svih i to u ovom ruglu od drzave
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ostajao bez novaca, tj nikada nisam ni imao viška istog ali bilo je perioda kada su troškovi prevazilazili prihode ili pak prihoda nije ni bilo, i sad sam u neku ruku u sličnoj situaciji (lakša ozleda zbog koje ipak nisam mogao raditi nekoliko meseci i život od ušteđevine), mada ovo nije ni blizu sa situacijama koje sam proživljavao ranije (ozbiljna bolest u kući, troškovi oko iste kao i dugovi koji dolaze na naplatu bez predupozorenja). Kad si sirotinja (materijalno) vrlo lako dolazi do poremećaja, tj nemaš si zaleđinu da odgovoriš na trenutne, i onda sam navikao na to, tj da ne trošim više no što imam i da se ne zadužujem, mada to nije uvek moguće. E sad, ja kao samac nalazim sebe u povoljnijoj situaciji nego neko ko ima porodicu da se brine o njoj, tj lakše je pregurati sve, jeste da u nekim idejalnim zamislima postoje ti neki bliski da podrže u nevolji i/ili se sa njima/zbog njih nevolja lakše podnese, ali kada si samotnjak odavno sam prestao (ako sam i ikad) da verujem u bajke. Mada biti samotnjak ima i onaj drugi momenat, nedovoljno socijalnih kontakata koji bi mogli pomoći u prevazilaženju svega, pod uslovom da takvu pomoć prihvatimo. Zašto kažem tako, postoji jedan momenat koji može da sputava, a to je ponos. Na neki način, tj na gotovo svaki način na nemaštinu se gleda kao sramotu i ljudi se neretko trudimo da to prikrijemo, što dovodi do svakavih situacija, a pre svega ograničava u traženju i prihvatanju tuđe pomoći. Zanimljivo kako neki kojima treba te odbijaju dok opet ima i onih koji izmašljaju svoju nedaću da se o tebi okoriste... U svakom slučaju nije nešto što bi poželeo sebi ni drugima, ali jeste nešto što se mnogima dešava, te možemo samo da se naviknemo da kad padnemo ustanemo i nastavimo. sve je to život. Naravno, ako može da se izbegne, tim bolje i poželjnije, tako da me uopšte ne zanima da li je ovako 'uzbudljivije', ne budi smešan.Kako počinje sunovrat nekih pogodnosti kada ostanemo bez novca? Da li je neko prolazio kroz to?
Samotnjaci su tu posebno ranjivi jer se praktično nemaju na kog osloniti niti bi to želeli.
Pitam se kakvu bi transformaciju poprimio moj život ukoliko bih sutra dao otkaz ili izgubio posao.
Kako sam praktično bez ušteđevine, verujem da bi bilo uzbudljivo i morao bih se dobro reorganizovati i menjati navike...
Свака теби част...
- - - - - - - - - -
Увек останеш без пара десет дана пре плате јер не умеш да се контролишеш.
Има вас доста таквих.
Које пандурске логике...
Понос је врло зезнут моменат, наравно само код оних који га имају...Ostajao bez novaca, tj nikada nisam ni imao viška istog ali bilo je perioda kada su troškovi prevazilazili prihode ili pak prihoda nije ni bilo, i sad sam u neku ruku u sličnoj situaciji (lakša ozleda zbog koje ipak nisam mogao raditi nekoliko meseci i život od ušteđevine), mada ovo nije ni blizu sa situacijama koje sam proživljavao ranije (ozbiljna bolest u kući, troškovi oko iste kao i dugovi koji dolaze na naplatu bez predupozorenja). Kad si sirotinja (materijalno) vrlo lako dolazi do poremećaja, tj nemaš si zaleđinu da odgovoriš na trenutne, i onda sam navikao na to, tj da ne trošim više no što imam i da se ne zadužujem, mada to nije uvek moguće. E sad, ja kao samac nalazim sebe u povoljnijoj situaciji nego neko ko ima porodicu da se brine o njoj, tj lakše je pregurati sve, jeste da u nekim idejalnim zamislima postoje ti neki bliski da podrže u nevolji i/ili se sa njima/zbog njih nevolja lakše podnese, ali kada si samotnjak odavno sam prestao (ako sam i ikad) da verujem u bajke. Mada biti samotnjak ima i onaj drugi momenat, nedovoljno socijalnih kontakata koji bi mogli pomoći u prevazilaženju svega, pod uslovom da takvu pomoć prihvatimo. Zašto kažem tako, postoji jedan momenat koji može da sputava, a to je ponos. Na neki način, tj na gotovo svaki način na nemaštinu se gleda kao sramotu i ljudi se neretko trudimo da to prikrijemo, što dovodi do svakavih situacija, a pre svega ograničava u traženju i prihvatanju tuđe pomoći. Zanimljivo kako neki kojima treba te odbijaju dok opet ima i onih koji izmašljaju svoju nedaću da se o tebi okoriste... U svakom slučaju nije nešto što bi poželeo sebi ni drugima, ali jeste nešto što se mnogima dešava, te možemo samo da se naviknemo da kad padnemo ustanemo i nastavimo. sve je to život. Naravno, ako može da se izbegne, tim bolje i poželjnije, tako da me uopšte ne zanima da li je ovako 'uzbudljivije', ne budi smešan.
aj ne lupetaj,nema plate jer odavno za druge ne radim niti cu
To je suština u Srbiji, gde svako želi da te iskoristi pošto nema ni države ni institucija...pa može šta hoće sa tobom.aj ne lupetaj,nema plate jer odavno za druge ne radim niti cu
Понос је врло зезнут моменат, наравно само код оних који га имају...
- - - - - - - - - -
аааа
Е па није ово тема за тебе...
Не пада свима са крушке тј преко везе са образ ђоном...
Mani pare slikaj Rolex i BMW [emoji23]
ostao bi sam svakako
Koliko si ljudi prevario svojom zvakom?
Koji ti je najnoviji broj mobilnog ili bar onaj na koji se sigurno javljas?
Zaustavi egzistencijalna samoubistva svojim savetima!
Daj napisi Srbiji da svi budu "uspesni" ko ti
Evo narode para za do kraja zivota!
Vidi sliku leptiebem...
Saveti iz PRVE RUKE!
Napisi konkretno...
- - - - - - - - - -
Sebe lepog
- - - - - - - - - -
Mek Stojan je obradio ovu vrstu:
Lete lete lete pare kao avion,
Bogati Gazda, e pa to je On!
Lete lete pare, ne zna se ko daje
I pevaju slozno: "shukarie chaje"
Mani pare slikaj Rolex i BMW [emoji23]
on je već sam čitaš li ti
ne može dvaput da ostane sam
dvaput ništa je i dalje ništa
sad je potencijalno sam onako bi bio definitivno sam
Jeste, još samo da pocrkaju penzioneri i bolesni pa da svi gajimo preduzetnički dug.ova tema je dragocena
olakšavajuća okolnost je što sam minimalista, gajim i odbojnost prema materijalnim vrednostima, sticanju, gomilanju, konzumerizmu...
krenuo bih da prodajem to nešto malo tehnike što imam, tačnije 4k tv i ps4.
auto ne bih prodavao jer sam emotivno vezan za njega a i nema neku novčanu vrednost. ali bih vratio tablice i odjavio ga.
da li je moguće odjaviti struju?
znam da bih morao plaćati godišnji porez na kuću, kao i komunalije.
što se dnevnih troškova tiče, ostao bih bez love za alkohol, pa i hranu, morao bih se nekako snalaziti
hmm, mogao bih prodati kuću ili primiti neke stanare, ali kako ne podnosim ljude stanari otpadaju.
verovatno bih prodao kuću i prešao u svoju malenu vikendicu kraj reke. sa tim parama bih mogao jedno 10god živeti... mada bi prodaja kuće bio veliki poraz i to bih učinio kad sam pred totalnim kolapsom.
i kako ide procedura ako čovek prestane da plaća komunalije, porez za kuću?
pristigli namet se gomila, plus ide kamata na to i šta onda?
da li isključuju i vodu kao što seku struju?
Jeste, još samo da pocrkaju penzioneri i bolesni pa da svi gajimo preduzetnički dug.
A BDP Srbije da nenormalno raste, 50% godišnje.