Iza digitalne zavese - ceo svet je pozorište

Soradze

Elita
Moderator
Poruka
17.004
Jedan klik tehnološkog čuda je dovoljan da postanemo ono što želimo, a što nemamo prilike da budemo. Jednim klikom svako glumi ulogu života, onu nikada igranu, a uvek priželjkivanu. U isto vreme smo i publika, ona sa gromoglasnim aplauzom, ali i ona sa trulim paradajzima i smrdljivim jajima.

O, kako je to zabavno i jednostavno! Sakriveni iza avatara prelepih devojaka i mladića, sedimo u raštimanim foteljama masne kose, kvarnih zuba i kratke pameti... i bolje umemo da vodimo državu, znamo da lečimo, da pišemo, da stvaramo šta poželimo...

Uloge su podeljene: neko hrani druge, neko se hrani drugima, iscršpljujući im snagu i energiju. Svi su na sceni - iza monitora. Beskrajna predstava svetskog pozorišta je počela odavno.
Glumeći svoju ulogu, pitam se koliko je za sve nas monitor - test?
 
Jedan klik tehnološkog čuda je dovoljan da postanemo ono što želimo, a što nemamo prilike da budemo. Jednim klikom svako glumi ulogu života, onu nikada igranu, a uvek priželjkivanu. U isto vreme smo i publika, ona sa gromoglasnim aplauzom, ali i ona sa trulim paradajzima i smrdljivim jajima.

O, kako je to zabavno i jednostavno! Sakriveni iza avatara prelepih devojaka i mladića, sedimo u raštimanim foteljama masne kose, kvarnih zuba i kratke pameti... i bolje umemo da vodimo državu, znamo da lečimo, da pišemo, da stvaramo šta poželimo...

Uloge su podeljene: neko hrani druge, neko se hrani drugima, iscršpljujući im snagu i energiju. Svi su na sceni - iza monitora. Beskrajna predstava svetskog pozorišta je počela odavno.
Glumeći svoju ulogu, pitam se koliko je za sve nas monitor - test?
A onda kada odeš na roditeljski sve to isto samo javno i bez klika.
 
T
U realu igram ono što moram, ovde sam ono što jesam.

Toooooooooo!!! U reali igramo uloge koje moramo da odradimo...ovde - one koje volimo! Kažu glumci: Ušao sam u lik! To znači da ga sadrži u sebi...
tada ga i dobro igra. "Ovde sam ono što jesam". Jako lepo ste ovo rekli!

- - - - - - - - - -

A onda kada odeš na roditeljski sve to isto samo javno i bez klika.
Kako mi to poznato zvuči! Išla sam na roditeljske za oba sina...roditelji umeju da budu posebna vrsta :zcepanje:
 
Slova su reči, reči su misli, misli su suština.

Bila sam proletos u poseti mojoj rođaci, osamdesetdvogodišnjoj monahinji u manastiru...nije me prepoznala, ali mi je pevala.. i to na nekom nepoznatom, divnom jeziku. Govorila je da ga je sama izmislila..."Golubice, sada ću da ti pevam" - rekla mi je... i pevala je dugo... "Srećna sam kada ovo pevam" rekla
je. "Slova su reči, reči su misli, misli su suština" - to je tačno. Sve je imalo smisla.
 
Za one koji glume sopstvene zivote,
zbog ocekivanja okoine ili kakvog boljeg razloga,
ovo je mesto na kome mogu biti ono sto jesu.
Makar na kratko. Ne moraju da glume, nikome duzni.
A nesigurni i slabi nalaze utehu jer, u ekranu, mogu biti ono sto nisu a toliko zele.
Pravo je pitanje koja od licnosti, ona u ekranu ili ona sa kravatom, jeste stvarna, a koja odglumljena.
 
Jedan od luksuza virtuelne komunikacije pa i socijalizacije je u tome sto imate priliku i sto je mozda jos bitnije imate vremena da neometano "hladne glave" sintetizujete svoje misli i emocije cije je rezonovanje potpuno zasticeno od spoljnih uticaja i predrasuda, bez potrebe da branite svoje stavove audio/vizuelnim/gestikulativnim vestinama koje su vam itekako potrebne u stvarnom zivotu i koje "ironicno" i predstavljaju sushtinu zivota i pravi test, u kojem ne mozete neistomisljenika tek tako "u raštimanim foteljama masne kose, kvarnih zuba i kratke pameti." baciti na "ignore". :)
 
Jedan od luksuza virtuelne komunikacije pa i socijalizacije je u tome sto imate priliku i sto je mozda jos bitnije imate vremena da neometano "hladne glave" sintetizujete svoje misli i emocije cije je rezonovanje potpuno zasticeno od spoljnih uticaja i predrasuda, bez potrebe da branite svoje stavove audio/vizuelnim/gestikulativnim vestinama koje su vam itekako potrebne u stvarnom zivotu i koje "ironicno" i predstavljaju sushtinu zivota i pravi test, u kojem ne mozete neistomisljenika tek tako "u raštimanim foteljama masne kose, kvarnih zuba i kratke pameti." baciti na "ignore". :)

Е то јесте. Уме да буде олакшање.
 
Kada se pesnik rodi, sve se pesme zajedno sa njim roode.
A da bi pocele samostalan zivot potrebna je interakcija, razmena sa drugim bicima i njihovim pesmama, istim a razlicitim.
Mozda smo zato ovde, u ove kasne sate.
Mislim da nisu samo pesnici prisutni u ove kasne sate... ima nas koji, od besmisla koji je trijumfovao i metastazirao u reali, tražimo kompenzaciju
na ovom mestu...lično, volim lepe odnose sa ljudima, volim da gradim prijateljstva...ali ona trajna...
jedna kaže: "Odoh u realu da uživam svim čulima, ne samo egom"
Treba da se naviknemo na ovu lekciju, da porastemo u njoj, da vidimo da li smo dorasli ulozi koja se od nas zahteva, tj. koju smo odabrali...
Ipak, iako sam iza monitora, imam jake prijateljske emocije prema nekim ljudima... to je zato što verujem u reč...a verujem u reč, jer iza nje stoji čovek...
i to onaj čovek koji, ako ne postoji, ja ću ga izmisliti
:zag:
 
Тако започиње 95% проблема са другима људима.
Само кажем.

Slažem se... Ima nas koji rešavamo probleme, ima nas koji pravimo probleme tamo gde ne postoje...
Imala sam priliku da ovde na forumu upoznam veoma elokventnog, široko obrazovanog sagovornika, koji je bio najveći manipulator okolini...osećala se njegova nadmoć nad drugim sagovornicima, koju nije želeo da prikrije, videlo se da uživa da se igra tuđim mentalima, pa i vrednostima druge vrste... Često sam
se pitala zašto on sebe voli i veliča, a druge umanjuje i ne voli...
Mislim da ljudi generalno žele da budu voljeni i ovde i u reali.
 
Slažem se... Ima nas koji rešavamo probleme, ima nas koji pravimo probleme tamo gde ne postoje...
Imala sam priliku da ovde na forumu upoznam veoma elokventnog, široko obrazovanog sagovornika, koji je bio najveći manipulator okolini...osećala se njegova nadmoć nad drugim sagovornicima, koju nije želeo da prikrije, videlo se da uživa da se igra tuđim mentalima, pa i vrednostima druge vrste... Često sam
se pitala zašto on sebe voli i veliča, a druge umanjuje i ne voli...
Mislim da ljudi generalno žele da budu voljeni i ovde i u reali.

Cool story, bro.
 
Jedan od luksuza virtuelne komunikacije pa i socijalizacije je u tome sto imate priliku i sto je mozda jos bitnije imate vremena da neometano "hladne glave" sintetizujete svoje misli i emocije cije je rezonovanje potpuno zasticeno od spoljnih uticaja i predrasuda, bez potrebe da branite svoje stavove audio/vizuelnim/gestikulativnim vestinama koje su vam itekako potrebne u stvarnom zivotu i koje "ironicno" i predstavljaju sushtinu zivota i pravi test, u kojem ne mozete neistomisljenika tek tako "u raštimanim foteljama masne kose, kvarnih zuba i kratke pameti." baciti na "ignore". :)

Potpuno ste u pravu. Svi ti, taj neosvešćeni kič u reali je ogroman okidač za beg, za jedan klik do virtuale gde možemo biti ono što volimo i onakvi kakvi se volimo. Jeste da je beg, jeste da je kompenzacija, ali jeste i spas lični od sopstvenog potonuća.
 
Potpuno ste u pravu. Svi ti, taj neosvešćeni kič u reali je ogroman okidač za beg, za jedan klik do virtuale gde možemo biti ono što volimo i onakvi kakvi se volimo. Jeste da je beg, jeste da je kompenzacija, ali jeste i spas lični od sopstvenog potonuća.

Pa da li je to dobro? Ne verujem, svi ponekad bar na tren pozelimo da budemo neko drugi, no ja to ne podrzavam, jer cete pozeleti jos i jos, i jos malo ... sve dok to ne postane hipnoticki "beg u sopstveno potonuce" kako ste to i rekli, to je beg u iluziju a iluzija je uvek lepa poput droge, i nikad je nije dosta. Ja sam namerno boldovao rec luksuz, jer ne verujem da je to bas prednost, verujem da preterana upotreba te sterilne virtuelne mahom pisane komunikacije i tog "jednodimenzionalnog" izrazavanja u svakodnevnici dovodi do atrofiranja ostalih socijalnih i komunikativnih vestina poput oralne i neverbalne komunikacije i usporene brzine kognitivnog reagovanja u oralnoj komunikaciji u realnom vremenu, sto prinudjuje ljude na asocijalizovanje koje lancano vodi u beg, izolaciju, depresiju i u ostale dusevne i psihosomatske bolesti, i cesto takvi ljudi sasvim opravdano sticu utisak da ih niko iz spoljnog sveta ne razume, ne shvatajuci da su upravo oni glavni krivac.
 
Neces verovati da dok sam bio mladji mnogo licio na svoj avatar,a narav iz njegovog filma je na istom nivou.Samo sto je on tu odglumeo tu ulogu,a meni je ceo zivot potcinjen ispravljanju nepravde.
Evo, normalan sled je da te pitam: zašto ne staviš svoju fotku kao avatar? Jer, već si stavio fotku ovog glumca preko koje se prepoznaješ, a čija je uloga postala neka vrsta prepoznatljivog ponašanja, skoro simbola...
 
Slažem se... Ima nas koji rešavamo probleme, ima nas koji pravimo probleme tamo gde ne postoje...
Imala sam priliku da ovde na forumu upoznam veoma elokventnog, široko obrazovanog sagovornika, koji je bio najveći manipulator okolini...osećala se njegova nadmoć nad drugim sagovornicima, koju nije želeo da prikrije, videlo se da uživa da se igra tuđim mentalima, pa i vrednostima druge vrste... Često sam
se pitala zašto on sebe voli i veliča, a druge umanjuje i ne voli...
Mislim da ljudi generalno žele da budu voljeni i ovde i u reali.

Takav egomanijak i mizantrop mogao je ovde da odvrne ventile i bude ono što jeste,
a u realu sigurno ima prigodnu masku za svaku priliku, društveno prihvatljivu.

Pravo pozorište je u realu, da nije civilizovanih maski život bi bio još nepodnošljiviji.
Ovde se svako mnogo lakše pročita, ma koliko glumatao, lako pukne i ostane go
u svojoj suštini. :)

- - - - - - - - - -

Za čije babe zdravlja se onda šminkate po ceo dan? :lol:

Za pozorište života najvažnija je dobra maska.
Ovde nema šminke, samo suština. :)
 

Back
Top