- Poruka
- 329.470
Kraljevina Butan, zemlja u južnoj Aziji, ima nešto što nema nijedna država na svetu. U njoj je ljudima koji vode zemlju više stalo do sreće njenih stanovnika, nego do politike.
Na jugu, istoku i zapadu Butan se graniči sa Indijom, dok se na severu graniči sa Kinom, a nalazi se na istočnom obodu Himalaja. Većina stanovništva su budisti, a druga po veličini religija je hinduizam.
Ova nezavisna država ima oko 800.000 stanovnika, a njena posvećenost održvoj energiji je postala deo nacionalnog identiteta.
Butan se nalazi u Himalajima, a najviši vrh ove države ima 7.570 metara.
Najviše ljudi živi u prestonici Timpu - oko 62.500 ljudi. To je jedini glavni grad na svijetu uz Pjong Jang, koji nema nijedan semafor, a saobraćaj regulisu policajci koji su stacionirani u kućicama bogato dekorisanim u tradicionalnom stilu. U Timbuu se nalazi i kraljevski dvorac u kojem stoluje Kralj Butana, porijeklom iz porodice Wangchuk. Sadasnji kralj je Jigme Khesar Wangchuk, jedan od najmladjih monarha na svijetu. Osim što je kralj zemlje, ujedno je i jedina osoba u Butanu koja ima prezime. Ovo je obrnuto od prakse u Japanu, gdje je carska porodica jedina koja nema prezime.
Stanovništvo Butana je pretežno budističke veroispovesti.
Incest nije neuobičajen u ovoj zemlji i često se dešava da se brat i sestra venčaju da bi se očuvala čistoća krvi. Još je češće venčavanje među rođacima.
Svi Butanci su zakonom obavezani da nose tradicionalnu odjecu iz 14. Vijeka. Zapadni butici u Butanu ne postoje.
Butanci su jedna od najmlađih nacija na svijetu. Gotovo jedna trećina stanovništva mlađa je od 14 godina, a prosječna starosna dob u zemlji je nešto ispod 23 godine.
Svako ko ubije crnovratog ždrala, koji je ugrožen i za Butance sveta ptica, suočen je sa doživotnom robijom. Zapravo, ovo će se desiti svakome ko ubije bilo koju zaštićenu životinju.
Butan, koji je prema svim pokazateljima zaista jedinstvno mesto na ovoj planeti, puno je manje pogođen globalnim problemima kao što su glad i kriminal. Ljudi tamo žive zadovoljnim životom, nisu opsednuti modernom tehnologijom i uspešno su sačuvali svoju jedinstvenu kulturnu baštinu. Jednim delom i zbog toga što nisu prošli kroz ratna razaranja ili ekstremno siromaštvo.
Zemlja na Himalajima koja nikada nije osvojena niti kolonijalizovana, uspela je da se drži za svoju kulturu u periodu transformacije iz apsolutne monarhije u demokratiju.
Butanci ne slave rođendane kao mi, niti pamte datum kada su rođeni. Onoga trenutka kada otkuca Nova godina, svaki stanovnik zemlje postaje godinu dana stariji.
Kod njih je protivzakonito ubijati životinje i većina stanovništva su vegetarijanci.
Zemlja je zauzela jedinstven pristup turizmu, promovišući se kao "ekskluzivna destinacija" koja nudi skupe usluge za mali broj turista. Turisti mogu da posete tu zemlju samo preko licenciranih agencija, a turistički aranžmani koštaju između 200 i 250 dolara dnevno, u zavisnosti od usluge. Deo novca prikupljenog od turizma vlada Butana koristi za ulaganja u zdravstvenu negu, besplatno školstvo i izgradnju infrastrukture.
U poslednjih 20 godina životni vek u Butanu je udvostručen, a skoro sva deca u ovoj ne tako bogatoj zemlji idu u školu. I školstvo se razlikuje u Butanu, deca u školi ne brinu samo o ocenama, već uče kako da postanu bolji ljudi, kako da čuvaju okolinu, osnovne poljoprivredne tehnike, kao i da recikliraju razne materijale.
Još jedan zanimljivost o životu u Butanu je da se šume ne seku, a stanovništvo se uvek trudi da posadi što više stabala. Centralni i južni delovi zemlje uopšte nisu razvijeni i oni su u principu veliki prirodni rezervati sa bogatom florom i faunom. Butanski ustav propisuje kako najmanje 60 odsto zemlje mora biti pošumljeno.
Zbog toga što nije urbanizovan, poseduje neverovatne prirodne lepote.
Takođe, u skladu sa očuvanjem životne sredine Butan je uveo pešački dan jednom mesečno. Na taj dan svi zaposleni idu pešice na posao i niko ne ide automobilima kako ne bi dodatno zagađivali okolinu.
Premijer Butana je pre dve godine za Nacionalnu Geografiju ispričao kako vlada zemlje i njeni monarsi uspešno rade na balansiranju ekonomskog rasta i očuvanja životne sredine.
Godine 2015. tim od 100 Butanaca je postavio svetski rekord zasadivši 49.672 drveta za samo sat vremena.
Butan je, inače, i poslednja zemlja koja je tek 1999. godine uvela televiziju i internet, a 2003. je stigla mobilna telefonija. Od pre 19 godina zabranjena je i upotreba plastičnih kesa.
Butan je i jedina zemlja na svetu u kojoj je zabranjena prodaja i konzumacija duvana.
Takini su vrsta divlje koze - takin je nacionalna životinja Butana i često se može videti u njegovim brojnim šumama.
Mala kraljevina u Himalajima najpoznatija je po svojoj inovativnoj politici “bruto domaće sreće”. To je zemlja u kojoj vlada zadovoljstvo i u kojoj je tugi zabranjen pristup.
Za razliku od većine Zapadnjaka, Butanci ne odvajaju smrt od života. Smrt i slike smrti prisutne su svuda, naročito u budističkoj ikonografiji, gde ćete naći živopisne, jezive ilustracije. Niko, pa čak ni deca, nije zaštićen od tih slika, ili ritualnih plesova koji prikazuju smrt.
Kada neko umre, nastupa 49-dnevna žalost, tokom koje se sprovode složeni, pažljivo osmišljeni rituali.
Jedan od razloga zašto Butanci toliko često razmišljaju o smrti jeste i činjenica da ih ona vreba na sve strane. Ljudi stradaju na opasnim, krivudavim putevima, od napada medveda, otrovnih pečuraka ili ekstremnih temperatura. Drugi razlog je u budizmu i verovanju u reinkarnaciju. Kada znate da ćete imati još jednu šansu, manje ćete se plašiti kraja ovog života. Budisti kažu da umiranje ne bi trebalo više da vas plaši od odbacivanja stare odeće.