Trojstvo u Starom Zavetu

Isus je Bozji sin a JHVH je jedini oduvek i zauvek Bog.
prema Bibliji
evo posto ste slepi i ne vidite ove Bbiblijske dokaze da je Bog jedan.

Ovo je vrlo vazno sto navodis i u tome se slazemo da je Bog Jedan. Niko u Pravoslavlju ne veruje u tri boga. Bog jeste Jedan. I o tome ne raspravljamo.

Medjutim Biblija nam pokazuje, ne samo da su u Bogu tri Lica, nego da su ta tri Lica jedno Bozanstvo. Ona su razlicita medju sobom po vecnim licnim svojstvima, dok su u svemu ostalom istovetna, jednaka, ravna i jednosusna po Bozanstvu,tj i Otac je Bog, i Sin je Bog, i Duh Sveti je Bog, pa ipak nisu tri Boga vec jedan jedini Bog. Svakom Licu Svete Trojice pripada Bozanstvo u podjednakoj i ravnoj meri, ali pri svemu tome nisu tri boga vec jedno Bozansko bice, jedan Bog.

Ovo je najkrace moguce izlozena dogmatika koju nam Biblija pokazuje, a razgovorom o njoj citiramo one delove Pisma koji govore o trima Ipostasima jednoga Boga. Znaci, ne bi bilo lose da malo razmislis o onim delovima S. Zaveta koji govore o tim Ipostasima. Ne moras nista prihvatiti ali barem uvidi da se ipak govori o tome. Zato i Ap. Pavle u 1. poslanici Timoteju kaze: 16. И заиста велика је тајна побожности:

S. Zavet, o kome ovde govorimo, nam govori o Trojicnom Bozanstvu, i to tako da se ta mesta mogu svrstati u tri grupe:

- mesta gde Bog govori o sebi u mnozini, zadrzavajuci u isto vreme i pojam o sebi kao Jednome.

- mesta koja blize odredjuju broj Bozanskih Lica kao tri, pricemu se ne upotrebljavaju posebni licni nazivi i ne povlace nikakve razlike.

- mesta koja odredjenije povlace razliku medju Bozanskim Licima, nazivajuci ih njihovim pravim imenima.

Do sada si mogla videti delove iz prvog mesta, dok sam se ja, za sad, vise koncetrisao na druga mesta gde se pominje broj Bozanskih Lica. Psalm 110 i Isaija 6.3. Pogledajmo jos neka od njih:

Is. 48,16. Приступите к мени, чујте ово: од почетка нисам говорио тајно; откако то би, бејах онде; а сада Господ Господ посла ме и Дух Његов.

I ovde vidimo pominjanje tri Lica Jednoga Boga. Razmisli o ovom stihu.

Takodje u Premudrostima Solomonovim vidimo pominjanje Trojicnog Boga:

Prem. Sol. 9,17 Вољу пак Твоју ко би познао, да Ти нијеси дао Премудрост и да нијеси послао Светога Духа свога са Висина?
 
Naravno, ipak ne bih se slozio 100% sa tobom.
Kako mozes reci ipak da Jahve nije jedan vec jedno?

Pa evo pokušaću ukratko. Rekao sam da je Jahve "jedno" jer se u našem prevodu najbolje uklapa taj izraz za prevod hebrejskog izraza "echad". Kada god se koristi formula "Bog je jedan" u Torah koristi se izraz "echad"(jedan) a to je drugi izraz za jedan u hebresjkom koji označva "množinu jedinstva" tj. "jedno" obuhvaćeno sa više elemenata. Isto se koristi i za opis jedinstva Adama i Eve jer kaže:"dvoje biće jedno telo"(echad). Postoji i drugi izraz u hebrejskom za "jedan" a to je "yichad". E taj izraz kada se koristi znači bukvalno "jedan" ili "sam" bez ove konstrukcije sa izrazom echad. Za izraz "jedan Bog" u Torah nikada se ne koristi izraz "yichad" kao jedan jedini već uvek "echad" koji upućuje na jednog Boga ali očigledno taj Bog je u pluralu pa je zato prikladan prevod "jedno" ili "jedinstvo"(više ličnosti).

Eto zato koristim izraz Bog je "jeddno" ili "jedinstvo" jer je to Biblijski. Kao što su Adam i Eva- jedno(jedinstvo) a ne jedan(yichad).

E sada oni koji navode ovo kao dokaz protiv Božijeg plurala očigledno ne poznaju elementarna pravila hebrejske gramatike.

Pozdrav.
 
Ovo je vrlo vazno sto navodis i u tome se slazemo da je Bog Jedan. Niko u Pravoslavlju ne veruje u tri boga. Bog jeste Jedan. I o tome ne raspravljamo.

Medjutim Biblija nam pokazuje, ne samo da su u Bogu tri Lica, nego da su ta tri Lica jedno Bozanstvo. Ona su razlicita medju sobom po vecnim licnim svojstvima, dok su u svemu ostalom istovetna, jednaka, ravna i jednosusna po Bozanstvu,tj i Otac je Bog, i Sin je Bog, i Duh Sveti je Bog, pa ipak nisu tri Boga vec jedan jedini Bog. Svakom Licu Svete Trojice pripada Bozanstvo u podjednakoj i ravnoj meri, ali pri svemu tome nisu tri boga vec jedno Bozansko bice, jedan Bog.

Ovo je najkrace moguce izlozena dogmatika koju nam Biblija pokazuje, a razgovorom o njoj citiramo one delove Pisma koji govore o trima Ipostasima jednoga Boga. Znaci, ne bi bilo lose da malo razmislis o onim delovima S. Zaveta koji govore o tim Ipostasima. Ne moras nista prihvatiti ali barem uvidi da se ipak govori o tome. Zato i Ap. Pavle u 1. poslanici Timoteju kaze: 16. И заиста велика је тајна побожности:

S. Zavet, o kome ovde govorimo, nam govori o Trojicnom Bozanstvu, i to tako da se ta mesta mogu svrstati u tri grupe:

- mesta gde Bog govori o sebi u mnozini, zadrzavajuci u isto vreme i pojam o sebi kao Jednome.

- mesta koja blize odredjuju broj Bozanskih Lica kao tri, pricemu se ne upotrebljavaju posebni licni nazivi i ne povlace nikakve razlike.

- mesta koja odredjenije povlace razliku medju Bozanskim Licima, nazivajuci ih njihovim pravim imenima.

Do sada si mogla videti delove iz prvog mesta, dok sam se ja, za sad, vise koncetrisao na druga mesta gde se pominje broj Bozanskih Lica. Psalm 110 i Isaija 6.3. Pogledajmo jos neka od njih:

Is. 48,16. Приступите к мени, чујте ово: од почетка нисам говорио тајно; откако то би, бејах онде; а сада Господ Господ посла ме и Дух Његов.

I ovde vidimo pominjanje tri Lica Jednoga Boga. Razmisli o ovom stihu.

Takodje u Premudrostima Solomonovim vidimo pominjanje Trojicnog Boga:

Prem. Sol. 9,17 Вољу пак Твоју ко би познао, да Ти нијеси дао Премудрост и да нијеси послао Светога Духа свога са Висина?

Kakva crna tri lica , kada je Svevisnji Jedan Bog.
Jer se Mesija molio Svevisnjem :?:
Kako to da Mesija ne zna dan svog dolaska :?:

- - - - - - - - - -

To o cemu ti pises je odredio Konstantin, kada je osnovao Istocnu crkvu.

- - - - - - - - - -

Hajd objasni sta doslovce znaci sledeci stih ,

Jovan 4, 24: a Bog je i Duh i komu se moli, u duhu da se moli,

kako je Bog i Duh :?:
 
Kakva crna tri lica , kada je Svevisnji Jedan Bog.
Jer se Mesija molio Svevisnjem :?:
Kako to da Mesija ne zna dan svog dolaska :?:

- - - - - - - - - -

To o cemu ti pises je odredio Konstantin, kada je osnovao Istocnu crkvu.

- - - - - - - - - -

Hajd objasni sta doslovce znaci sledeci stih ,

Jovan 4, 24: a Bog je i Duh i komu se moli, u duhu da se moli,

kako je Bog i Duh :?:

Ovo je pitanje o dogmatici o Presvetoj Trojici i ja ne zelim da govorim o njoj sa covekom za koga ne znam koje je veroispovesti :). Pitah te jednom i ostadoh bez odgovora. Tako da mozemo fino razgovarati kad mi kazes kojoj organizaciji pripadas. :)
 
Kao malog, majka me je krstila u parvoslavlju.
Kao zreo covek iznjasnjavam se da sam Biblijski pravoslavac,
stihovima iz Otkrivenja :
21, 9 I dođe k meni jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša napunjenih sedam zala poslednjih, i reče mi govoreći: Hodi da ti pokažem Nevestu, Jagnjetovu ženu.

22, 17 I Duh i Nevesta govore: Dođi. I koji čuje neka govori: Dođi. I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života za badava.
Svevisnji je glava Hristu,a Hrist glava Biozijoj crkvi.

Dogmatika o kojoj pises pripada pravoslavlju.
A sad mi odgovori u vezi stiha iz Jovan 4, 24 :?:

- - - - - - - - - -

21, 1 I videh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema.

2 I ja Jovan videh grad sveti, Jerusalim nov, gde silazi od Boga s neba, pripravljen kao Nevesta ukrašena mužu svom.

- - - - - - - - - -

Ovi stihovi dokazuju koja je crkva Svevisnjega.
 
Kao malog, majka me je krstila u parvoslavlju.
Kao zreo covek iznjasnjavam se da sam Biblijski pravoslavac,
stihovima iz Otkrivenja :
21, 9 I dođe k meni jedan od sedam anđela koji imahu sedam čaša napunjenih sedam zala poslednjih, i reče mi govoreći: Hodi da ti pokažem Nevestu, Jagnjetovu ženu.

22, 17 I Duh i Nevesta govore: Dođi. I koji čuje neka govori: Dođi. I ko je žedan neka dođe, i ko hoće neka uzme vodu života za badava.
Svevisnji je glava Hristu,a Hrist glava Biozijoj crkvi.

Dogmatika o kojoj pises pripada pravoslavlju.
A sad mi odgovori u vezi stiha iz Jovan 4, 24 :?:

- - - - - - - - - -

21, 1 I videh nebo novo i zemlju novu; jer prvo nebo i prva zemlja prođoše, i mora više nema.

2 I ja Jovan videh grad sveti, Jerusalim nov, gde silazi od Boga s neba, pripravljen kao Nevesta ukrašena mužu svom.

- - - - - - - - - -

Ovi stihovi dokazuju koja je crkva Svevisnjega.

Opet igrarije sa imenom i nazivom. Neka se Crkva recimo naziva "Nevesta Hristova" i to je po automatizmu prava crkva.:). Ili stoji "ko prizove ime Božije" i onda hajde da prizivamo pravilno ime Božije:).

Međutim, Božija reč kaže nešto drugo:"onaj ko tvori volju Oca mojega" to je moj učenik.
 
Kao malog, majka me je krstila u parvoslavlju.
Kao zreo covek iznjasnjavam se da sam Biblijski pravoslavac,

Ok. Dobro je da se zelis upoznati i sa otackom verom.

Ima na hiljade veskih organizacija koje su nastale iz New Age-a, tako da ako zelis daj malo blize informacije. Neki link o osnivacu, godina osnivanja, glavne crte ucenja... samo, molim te, nemoj kao ove, malo vece organizacije, da kazes kako ste osnovani od prvog veka ali su vas pravoslavci ili katolici, ugnjetavali i najzad ste ispivali na povrsinu. Samo nemoj te prezvakane nebuloze.

Ne shvatam sta zelis sa ovim stihom. jasan je da jasniji ne moze biti.

Jov.4. 24. Бог је дух; и који му се клањају, у духу и истини треба да се клањају.

24 Πνεῦμα ὁ Θεός, καὶ τοὺς προσκυνοῦντας αὐτὸν ἐν πνεύματι καὶ ἀληθείᾳ δεῖ προσκυνεῖν.

To o cemu ti pises je odredio Konstantin, kada je osnovao Istocnu crkvu.

Pokazi mi istorijske dokaze da je Konstantin osnovao Crkvu. Samo ne zuri.
 
Kakva crna tri lica , kada je Svevisnji Jedan Bog.
Jer se Mesija molio Svevisnjem :?:
Kako to da Mesija ne zna dan svog dolaska :?:

- - - - - - - - - -

To o cemu ti pises je odredio Konstantin, kada je osnovao Istocnu crkvu.

- - - - - - - - - -

Hajd objasni sta doslovce znaci sledeci stih ,

Jovan 4, 24: a Bog je i Duh i komu se moli, u duhu da se moli,

kako je Bog i Duh :?:

Bog je Svevisnji Jedan, naravno, zasto je ovo uopste kontraargument na Trojstvo?
Molio se kao covek, jer je imao potpunu ljudsku prirodu, molio se Ocu.
Ne zna, jer ce taj cas odrediti Otac, koji ce ponovo poslati Sina, ovaj put u svoj svojoj slavi.

Kakve veze ima Konstantin? Ova tema barem to sve slama, jer se u ovoj temi razotkriva Trojstvo Boga i u Starome Zavetu. Zatim, imas razne tekstove i prepise Biblije iz 2. i 3. veka, dakle pre Konstantina, gde se navodi da je Isus Bog, doslovo. Npr Poslanica Petra. Tu cisto pise Gospod i Bog nas Isus Hristos.

"A Bog je i Duh.."
A objasni mi uporedo i ovaj stih iz poslanice Korincanima, Sv Apostola Pavla: "Prvi čovek Adam posta duša živa«; poslednji Adam posta duh koji oživljava."

Zato sto je Bog i Otac i Sin i Duh, pa se navodi da je Bog i Duh, jer je to velika tajna, kako kaze Apostol Pavle: "Bog se javi u telu, opravda se u Duhu, pokaza se anđelima, propovedi se neznabošcima, verova se na svetu, uznese se u slavi."
 
..u Ocu , Sinu i Svetom Duhu ...


"

Св. Василије Велики је уложио огроман труд да одбрани истинску веру у Свету Тројицу. Борећи се против јеретика Аномејаца, наводио је у расправама са њима читав низ елемената вере чији је једини извор био Предање Цркве.

Вера у Свету Тројицу и Монархију Бога Оца проистиче из Божанског откривења које је дато у Христу, јер Бога нико није видео никад: Јединородни Син који је у наручју Оца он га објави. То је самоделатно откривење Бога у Личности Исуса Христа. Имајући на уму све ове проблеме св. Атанасије и св. Василије су руковођени захтевима вере и искуства Цркве, увели као неопходно, јесно и недвомислено богословско разликовање теологије и икономије. Теологија по њима означава богословље о Светој тројици, о Оцу и Сину и Светоме Духу о унутатројичним вечним односима, у њиховој вечној Божанској заједници бића, живота, љубави, без икакве узрочне везе са стварањем света и са откривењем и јевљањем Бога у свету. Икономија означава Божији однос према свету: у стварању, промишљању и спасењу света, кроз Божија јављања и кроз оваплоћење Христово и целокупно дело спасења које је остварио Син Божији. Тројични Бог се јавља и открива у икономији али икономија није каузално објашњење или образложење Бога као Тројице. То и значе речи св. Атанасија: Да је Бог хтео и да не створи твари, Логос Божији би тада ништа мање био у Богу, и Отац би био у њему, дакле, пуноћа и савршенство теологије је у Тројици.

По православном тумачењу суштина сваке личности, а тим пре личности Бога Оца јесте слобода. Син Божији се опваплоћује и постаје човек слободно, зато што хоће, а не што је приморан неким својим вечним својством. За св. Атанасија и кападокијске Оце није постао Тројица да би створио свет, него је од вечности Тројица Лица. До стварања света могло је и да не дође, а Бог би од увек и до века био Света Тројица.

Настојећи да укаже на разлику између теологије као говора о Св. Тројици у вечности, и икономије као Божијег спољашњег акта стварања и спасења света св. Атанасије уводи разликовање између рођења Сина по природи од Оца и стварања света по вољи Божијој.

По св. Василију Великом најдрагоценија имена у теологији, драгоценија чак и од самог имена Бог, јесу Тројична имена: Отац, Син и Свети Дух. Св. Василије каже да се у крштењу крштавамо у име Оца, Сина и Светога Духа, а не просто у једнога Бога. Литургијско и богословско предање је развило пророчку идеју да Св. Тројица као предвечни, велики савет, прототип и прволик Цркве. Из кападокијске тријадологије произилази да је Црква Христова само онда права и истинска Црква Божија кад је по слици Св. Тројице. Тајну Св. Тројице као заједницу Црква доживљава најпотпуније у литургији када се остварује и пројављује као тело Христово.".

 
„Идите, дакле, и научите све народе крстећи их у име Оца и Сина и Светога Духа,Мат. 28:19-20"

„Дата Ми је свака власт на небу и на земљи. Идите и научите све народе, крстећи их у име Оца и Сина и Светога Духа“ (Мат. 28:18-19)."

...


SvTrojica.jpg


("Света Тројица", Андреј Рубљов)

"...Света Тројица у Хришћанству
Још је у раној хришћанској Цркви била укорењена вера у Божију тројичност, која је Апостолима дата од Господа Исуса Христа, као заповест да иду и подучавају све народе крстећи их "у име Оца и Сина и Светог Духа." (Мт 28,19) Значи, не постоје три бога, него сва три божанска лица (од средине IV века називају се ипостаси) чине Свету Тројицу, једносуштну (једнобитну) и нераздељиву. Лица Свете Тројице се међу собом разликују само по личним својствима: Бог-Отац нити се рађа, нити исходи од кога; Бог-Син се превечно рађа од Бога-Оца, а Бог-Дух Свети превечно исходи од Бога-Оца. Велику улогу у прецизирању догмата ο Светој Тројици имали су свети оци: Св. Атанасије Велики, Св. Кирило Александријски, Св. Григорије Богослов, Св. Василије Велики, Св. Максим Исповедник, Св. Јован Дамаскин, Св. Григорије Палама и др.

Свети оци усвојили су формулацију која је и данас критеријум Православног богословља ο Светој Тројици: Бог је једна суштина у три ипостаси и једна заједничка енергија три ипостаси. Суштина (ουσία) и енергија (ενέργεια) сачињавају Божанску природу (φΰσιζ). Свака ипостас (ΰπόστασις) има целокупну суштину, као што је има и Божанство, а ни енергија се не дели на енергију Оца, енергију Сина и енергију Духа, већ је заједничка свим ипостасима. Између Свете Тројице постоји међуипостасно кретање или перихореза (савршено прожимање). Отац је почетни узрок сваке створене ствари, Син творачки, а Дух завршни, па према томе и: "Свака енергија која се од Бога простире на творевину и назива многим називима, од Оца излази, кроз Сина се простире, а у Духу Светом се завршава" (Св. Григорије Ниски, О томе да се не сме говорити ο три Бога).

Истина ο постојању Свете Тројице није логичка претпоставка коју треба доказати путем логичких силогизама. Бога, чија је суштина недокучива за људски разум, ми можемо знати само онолико колико је Он сам себе открио. Α Православље је Откривење и дејство Свете Тројице, изражено кроз пуноћу бића, смисао и циљ постојања..

Учење о Светој Тројици


Бог је један у три Лица, једна природа, једна моћ, једно делање, једна заједничка енергија трију ипостаси. Постоји, дакле, истоветност природе, воље и делања, савршеног и стварног у Богу. Три лица поседују исту природу, једнако и савршено - зато Тројица не значи три божанствљ (тритеизам), или три различите божанске природе, него три лица Божија (ипостаси). Исту природу поседују и употребљавају потпуно и једнако сва Три Лица, али свако на свој начин.
Бог, или јединствена природа, не може се замислити сама по себи, ван ипостаси Тројице. Ни једна од ипостаси не замишља се, не именује се без или ван друге две. Св. Григорије Богослов вели да се "монада" креће ка "дијади" и зауставља се у "тријади". "Треба са побожношћу да исповедимо нерођеност, рођеност и исхођење, три лична својства, непокретних и непромењивих Лица Пресвете Тројице: Оца, као нерођеног и беспочетног; Сина, као рођеног и беспочетног; Духа Светога, као исходећег од Оца, послатога преко Сина (као што вели Дамаскин) и савечнога." (Св. Григорије Синаит, Главе у акростиху, 27, Рум. филок., том 7, стр 100). У том кретању јединства или монаде према Тројици, могу се правити следеће разлике:
Отац је извор божанства (αρχη) нерођен и неузрокован, начело сасуштаствености и неузроковани почетак делања.
Син се рађа од Оца у вечности, а преко Светог Духа прима људско тело и јавља се у свету. По Вазнесењу, своје присуство у свету остварује у Светом Духу.
Свети Дух исходи од Оца, али је дат у свет, послат, и манифестује се преко Сина.
Једносуштност означава такође јединствену вољу и јединствено делање Тројице. То не значи да дела само Једна од Ипостаси, него Три Ипостаси раде јединствено, али свака по свом сопственом начину. Једна ради као Бог-Отац, друга као Бог-Син, трећа као Дух Божији. Свети Оци употребљују разне формуле да би објаснили то Тројично делање:
Св. Кирило Александријски каже да сваки дар долази одозго, од Оца, преко Сина, у Духу Светом.
Св. Григорије Чудотворац каже да свако дело почиње од Оца, пролази кроз Сина, а усавршава се у Духу.
Св. Григорије Палама преузима традиционални израз: од Оца, кроз Сина, у Духу Светом.
Делатност "ван" Бога, то јест стварање, спасење и освећење јесу заједничко дело Свете Тројице, али је оно подељено међу Трима Лицима: стварање се приписује Оцу, Који је све створио Својом вољом, кроз Сина, у Духу Светоме; искупљење, Сину, Који се оваплотио преко Духа Светога, послушавши Оца; освећење, Духу, Који долази од Оца, на молбу Сина. У чину стварања Отац је извор, Син је граница, Дух је постојање. По Св. Василију Великом "постоји један извор свега што постоји, који ствара кроз Сина и води до савршенства кроз Духа" (О Светоме Духу, XVI, 38, стр 378). Бог је сведржитељ и промислитељ свега кроз Сина у Духу Светоме (Св. Григорије Синаит, Главе у акростиху, 30, Рум. филок., том 7, стр 100).
У унутрашњости Тројице постоји међуипостасно кретање или "перихореза", то јест апсолутно заједничко и савршено прожимање које има јединствено начело. Три Ипостаси нису три начела божанске суштине, али то не значи да су природа или делање Сина и Духа непотпуни. Јер је Син "икона Бога невидљивога" (Кол 1,15). Немогуће је видети икону Бога невидљивога без просвећења Духа (Св. Василије Велики, О Светоме Духу, XXVIII, 69, стр. 494). За Св. Григорија Паламу, ипостас Духа Светога има лични разумни карактер, јер љубав Оца према Сину, као лични однос, ипостазирана је у Духу Светоме. За Св. Григорија Синаита, "Триипостасни Бог има потпуно непомешану перихорезу Лица међу собом (њихово међупрожимање)".
Тројични догмат био је предмет првих Васељенских Сабора, а светотројична теологија утаначила се у истом периоду особитим доприносом Кападокијских Отаца, који су закључили да:
Божанство (υοσια) јесте заједничка суштина Тројице, која сама од себе постоји.
Природа или јестество (φυσις) јесте стварност која конституише једно биће.
Лице или ипостас (υποστασις) јесте субјекат који поседује и индивидуално прима ту природу.
Ипостасни идиоми (ιδιοματα) јесу карактеристике или лична својства ипостаси.
Тајна Тројице остаје недокучива. Многи су покушали да нађу представе којима би превазишли такозване логичке контрадикције садржане у тврдњи: "Један Бог у три Лица" или да пронађу логичне доказе тој тврдњи. На пример, за Блаженог Августина, решење да се потврди Тројица у Богу, не негирајући бројно јединство, јесте то да се посматрају три Лица као односи унутар божанскога живота. Ти тројични односи одговарали би односима једнога ја са самим собом, то јест са: сећати се, дознати, љубити. Сам човек који као јединство познаје свој живот, дух и природу, опитује представу идентичности суштине и разлику тројичних односа..."...

http://www.pravoslavlje.net/index.php?title=Света_Тројица
 
Ako je Bog hodao zemljom pre 2000 godina, ko je onda bio na nebu?
Ako je Isus Hristos Bog, kome se onda molio u Gestimanskom vrtu?
Kako Bog moze da postane covek?
Kako to mogu postojati dva, pa cak i tri Boga, ako je On jedan? I tako dalje, i tako dalje...

Ovo su neizbezna pitanja od onih koji nisu hriscani ili ne razumeju hriscanstvo, ali i od samih hriscana. Medjutim, ako bi zamislili da Novi Zavet ne postoji, da li bi bilo moguce dokazati, ili barem nagovestiti Trojstvo Boga kroz Stari Zavet?

Koje delove iz Starog Zaveta vi znate a da govore bas o Trojstvu?

Ja cu dati jedan, koji nije ni prvi ni poslednji, a to je kada je Bog unistavao Sodomu i Gomoru:

"Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja...."

Kakvu li je ovde hulu Mojsije napisao, kada je Bog, Gospod samo jedan? Kakva ovde to dva Gospoda vidimo? Jedan, koji sa zemlje pusta dazd od drugog Gospoda koji je na nebu?

Ovde fali zapeta, koja odvaja dva dela jedne recenice:

"Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor , od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja"

Ovde se radi o jednom Bogu i to tako sto je Bog pustio dazd od sumpora i ognja.
 
Ovde fali zapeta, koja odvaja dva dela jedne recenice:

"Tada pusti Gospod na Sodom i na Gomor , od Gospoda s neba dažd od sumpora i ognja"

Ovde se radi o jednom Bogu i to tako sto je Bog pustio dazd od sumpora i ognja.

Zasto onda u originalnom tekstu ne postoji zapeta? Kako to da je Biblija tako lose prevedena? Sve i da zarez treba da stoji, zar opet nije nelogicno da Gospod pusta dazd od Gospoda? Kakva to 2 Gospoda imamo?
Zar ne kaze sam Bog da je sisao na Zemlju da vidi grehe Sodoma i Gomora? Zar onda nije logicno da je Gospod sa Zemlje pustio dazd od Gospoda sa neba, jer Gospod kaze da ce On, licno sici u Sodom i Gomor. Tu kasnije vidimo 2 coveka koja silaze u Sodom. Gde je treci? Treci je onda na nebu. Da li je onda Gospod prekrsio rec da ce sici licno u Sodom i Gomor? Ne. Jer se tu nazire tajna Svete Trojice. I zato je Gospod pustio dazd od Gospoda sa neba.

Kako onda ovo objasnjavas? "Stoga dakle pomaza te Boze, Bog tvoj...." , Psalam Davidov, koji govori o buducem Mesiji. Sta je ovde u pitanju? Gde ovde fali zapeta?
 
Pa kakve to ima veze sa temom vise? Zar ne verujemo mi da je Bog jedan?

Ipak, velika je tajna poboznosti, medjutim, kako kaze apostol Pavle, "Bog se javi u telu, opravda u duhu...." E tu je velika tajna, zvana Trojstvo, koja je nedokuciva coveku i tek malo otkrivena, onoliko koliko covek moze da razume cisto.

kako nema veze sa temom.

Treba reci istinu da je Bog jedan.
Tako pise u Bibliji.

Vi verujete u tri Boga u trojstvo dakle ne verujete u Bozansku istinu.

Dokazala sam iz Biblije da trojstva nema u Bibliji.

I da je Bog JEDAN prema Bibliji.

sada je makar to lak odokazati.

Evo jedna online Biblija
i kada se ukuca rec trojstvo nema tog pojma http://siont.net/biblija/konkor/rdk/search.php?query=trojstvo&stpos=0&stype=AND
niti trojedan Bog. http://siont.net/biblija/konkor/rdk/search.php?query=trojedan+bog&stpos=0&stype=AND

A kada se ukuca Jedan Bog to ima jer je to istina.

http://siont.net/biblija/konkor/rdk/search.php?query=Jedan+Bog&stpos=0&stype=AND

Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovek Hristos Isus, (1. Timotiju 2:5)

Jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama. (Efescima 4:6)

Nije li nam svima jedan Otac? Nije li nas jedan Bog stvorio?
Zašto neveru činimo jedan drugom skvrneći zavet otaca svojih? (Malahija 2:10)
 
Poslednja izmena:
„Идите, дакле, и научите све народе крстећи их у име Оца и Сина и Светога Духа,Мат. 28:19-20"

„Дата Ми је свака власт на небу и на земљи. Идите и научите све народе, крстећи их у име Оца и Сина и Светога Духа“ (Мат. 28:18-19)."

...


SvTrojica.jpg


("Света Тројица", Андреј Рубљов)

"...Света Тројица у Хришћанству
Још је у раној хришћанској Цркви била укорењена вера у Божију тројичност, која је Апостолима дата од Господа Исуса Христа, као заповест да иду и подучавају све народе крстећи их "у име Оца и Сина и Светог Духа." (Мт 28,19) Значи, не постоје три бога, него сва три божанска лица (од средине IV века називају се ипостаси) чине Свету Тројицу, једносуштну (једнобитну) и нераздељиву. Лица Свете Тројице се међу собом разликују само по личним својствима: Бог-Отац нити се рађа, нити исходи од кога; Бог-Син се превечно рађа од Бога-Оца, а Бог-Дух Свети превечно исходи од Бога-Оца. Велику улогу у прецизирању догмата ο Светој Тројици имали су свети оци: Св. Атанасије Велики, Св. Кирило Александријски, Св. Григорије Богослов, Св. Василије Велики, Св. Максим Исповедник, Св. Јован Дамаскин, Св. Григорије Палама и др.

Свети оци усвојили су формулацију која је и данас критеријум Православног богословља ο Светој Тројици: Бог је једна суштина у три ипостаси и једна заједничка енергија три ипостаси. Суштина (ουσία) и енергија (ενέργεια) сачињавају Божанску природу (φΰσιζ). Свака ипостас (ΰπόστασις) има целокупну суштину, као што је има и Божанство, а ни енергија се не дели на енергију Оца, енергију Сина и енергију Духа, већ је заједничка свим ипостасима. Између Свете Тројице постоји међуипостасно кретање или перихореза (савршено прожимање). Отац је почетни узрок сваке створене ствари, Син творачки, а Дух завршни, па према томе и: "Свака енергија која се од Бога простире на творевину и назива многим називима, од Оца излази, кроз Сина се простире, а у Духу Светом се завршава" (Св. Григорије Ниски, О томе да се не сме говорити ο три Бога).

Истина ο постојању Свете Тројице није логичка претпоставка коју треба доказати путем логичких силогизама. Бога, чија је суштина недокучива за људски разум, ми можемо знати само онолико колико је Он сам себе открио. Α Православље је Откривење и дејство Свете Тројице, изражено кроз пуноћу бића, смисао и циљ постојања..

Учење о Светој Тројици


Бог је један у три Лица, једна природа, једна моћ, једно делање, једна заједничка енергија трију ипостаси. Постоји, дакле, истоветност природе, воље и делања, савршеног и стварног у Богу. Три лица поседују исту природу, једнако и савршено - зато Тројица не значи три божанствљ (тритеизам), или три различите божанске природе, него три лица Божија (ипостаси). Исту природу поседују и употребљавају потпуно и једнако сва Три Лица, али свако на свој начин.
Бог, или јединствена природа, не може се замислити сама по себи, ван ипостаси Тројице. Ни једна од ипостаси не замишља се, не именује се без или ван друге две. Св. Григорије Богослов вели да се "монада" креће ка "дијади" и зауставља се у "тријади". "Треба са побожношћу да исповедимо нерођеност, рођеност и исхођење, три лична својства, непокретних и непромењивих Лица Пресвете Тројице: Оца, као нерођеног и беспочетног; Сина, као рођеног и беспочетног; Духа Светога, као исходећег од Оца, послатога преко Сина (као што вели Дамаскин) и савечнога." (Св. Григорије Синаит, Главе у акростиху, 27, Рум. филок., том 7, стр 100). У том кретању јединства или монаде према Тројици, могу се правити следеће разлике:
Отац је извор божанства (αρχη) нерођен и неузрокован, начело сасуштаствености и неузроковани почетак делања.
Син се рађа од Оца у вечности, а преко Светог Духа прима људско тело и јавља се у свету. По Вазнесењу, своје присуство у свету остварује у Светом Духу.
Свети Дух исходи од Оца, али је дат у свет, послат, и манифестује се преко Сина.
Једносуштност означава такође јединствену вољу и јединствено делање Тројице. То не значи да дела само Једна од Ипостаси, него Три Ипостаси раде јединствено, али свака по свом сопственом начину. Једна ради као Бог-Отац, друга као Бог-Син, трећа као Дух Божији. Свети Оци употребљују разне формуле да би објаснили то Тројично делање:
Св. Кирило Александријски каже да сваки дар долази одозго, од Оца, преко Сина, у Духу Светом.
Св. Григорије Чудотворац каже да свако дело почиње од Оца, пролази кроз Сина, а усавршава се у Духу.
Св. Григорије Палама преузима традиционални израз: од Оца, кроз Сина, у Духу Светом.
Делатност "ван" Бога, то јест стварање, спасење и освећење јесу заједничко дело Свете Тројице, али је оно подељено међу Трима Лицима: стварање се приписује Оцу, Који је све створио Својом вољом, кроз Сина, у Духу Светоме; искупљење, Сину, Који се оваплотио преко Духа Светога, послушавши Оца; освећење, Духу, Који долази од Оца, на молбу Сина. У чину стварања Отац је извор, Син је граница, Дух је постојање. По Св. Василију Великом "постоји један извор свега што постоји, који ствара кроз Сина и води до савршенства кроз Духа" (О Светоме Духу, XVI, 38, стр 378). Бог је сведржитељ и промислитељ свега кроз Сина у Духу Светоме (Св. Григорије Синаит, Главе у акростиху, 30, Рум. филок., том 7, стр 100).
У унутрашњости Тројице постоји међуипостасно кретање или "перихореза", то јест апсолутно заједничко и савршено прожимање које има јединствено начело. Три Ипостаси нису три начела божанске суштине, али то не значи да су природа или делање Сина и Духа непотпуни. Јер је Син "икона Бога невидљивога" (Кол 1,15). Немогуће је видети икону Бога невидљивога без просвећења Духа (Св. Василије Велики, О Светоме Духу, XXVIII, 69, стр. 494). За Св. Григорија Паламу, ипостас Духа Светога има лични разумни карактер, јер љубав Оца према Сину, као лични однос, ипостазирана је у Духу Светоме. За Св. Григорија Синаита, "Триипостасни Бог има потпуно непомешану перихорезу Лица међу собом (њихово међупрожимање)".
Тројични догмат био је предмет првих Васељенских Сабора, а светотројична теологија утаначила се у истом периоду особитим доприносом Кападокијских Отаца, који су закључили да:
Божанство (υοσια) јесте заједничка суштина Тројице, која сама од себе постоји.
Природа или јестество (φυσις) јесте стварност која конституише једно биће.
Лице или ипостас (υποστασις) јесте субјекат који поседује и индивидуално прима ту природу.
Ипостасни идиоми (ιδιοματα) јесу карактеристике или лична својства ипостаси.
Тајна Тројице остаје недокучива. Многи су покушали да нађу представе којима би превазишли такозване логичке контрадикције садржане у тврдњи: "Један Бог у три Лица" или да пронађу логичне доказе тој тврдњи. На пример, за Блаженог Августина, решење да се потврди Тројица у Богу, не негирајући бројно јединство, јесте то да се посматрају три Лица као односи унутар божанскога живота. Ти тројични односи одговарали би односима једнога ја са самим собом, то јест са: сећати се, дознати, љубити. Сам човек који као јединство познаје свој живот, дух и природу, опитује представу идентичности суштине и разлику тројичних односа..."...

http://www.pravoslavlje.net/index.php?title=Света_Тројица

Sta cemo sa ovim ?
 
Trojstvo je paganska doktrina i nema veze sa Biblijom, to cemo :aha:
Trojstva nema u u Bibliji, nit ise spominje termin trojstvo, trojedan.
Samo JEDAN Bog.
dakle mozete filozofirati o trojstvu ali do Armagedona samo.
Posle Armagedona ce taj jedan Jedini BOG JHVH Jehova, vladati nad svima.

Nista ne znaci filozofija, jer to nije istina

Istina je u Bibliji i u Bibliji nema trojstva.
Samo je Biblija Bozja rec.

pagansko poreklo doktrine Trojstva http://www.trinitytruth.org/paganoriginsofthetrinity.html
 
Poslednja izmena:
"Ne može vam biti oprošteno?

Neoprostiv greh hule na Svetog Duha

(Matej 12:31-32 Luka 12:10 Marko 3:29)


Luka 12:10 I svako ko kaže reč protiv Sina Čovečijeg oprostiće mu se; a ako bude hulio na Duha Svetoga, to mu se neće oprostiti."

" Marko 3:22-30

A književnici koji behu sišli iz Jerusalima govorahu: ovoga je Velzevul obuzeo, i on silom kneza đavolskoga izgoni zle duhove.
Isus ih dozva i reče im u poređenju:
Kako može sotona sotonu izgoniti? Ako je jedno kraljevstvo protiv sebe razdeljeno, to se kraljevstvo ne može održati, i ako je koji dom protiv sebe razdeljen, taj se dom ne može održati, i ako sotona ustane sam na sebe, on se ne može održati, nego će propasti.
Niko ne može ući u kuću jakoga čoveka i pokućstvo njegovo oteti, ako najpre ne sveže tog jakog čoveka, i onda će tek kuću njegovu opleniti.
U istinu vam kažem: svi gresi oprostiće se sinovima čovečjim, i huljenja, makar kakva bila, ali koji pohuli na Duha Svetoga nema mu oproštenja do veka, nego on večno ostaje grešan. Isus to reče jer govorahu: U njemu je nečisti duh ..."...

Ovi ljudi nisu psovali ili proklinjali Svetog Duha, niti su ga svesno vređali. Zapravo, oni su bili pobožni teolozi koji bi radije umrli hiljadu puta, nego što bi bili neučtivi prema Božijem Duhu. Oni su bili sigurni da su duboko poštovali Svetog Duha.

Šta god da je Isus mislio pod neoprostivim grehom, to se nije odnosilo na korišćenje ružnog jezika protiv Svetog Duha kada je upozoravao ove ljude. Oni čak ni nisu pokušavali da se usredsrede na Svetog Duha. Isus je bio meta njihovog napada. Isus, a ne Sveti Duh, je bio onaj koga su želeli da uvrede i diskredituju. Očekivano, ispostavilo se da vređanje jednog člana svetog Trojstva vređa celo Trojstvo. Doktrina o Trojstvu čini da svaka pomisao da je Sveti Duh više svet, osetljiviji ili manje milostiv od Božijeg Sina zvuči smešno.

Spasenje (večno oproštenje) Isusovih neprijatelja je bilo pod znakom pitanja, ne zato što nisu odobravali neki aspekat Isusove ljudskosti – njegov modni stil, manire za stolom, ili tako nešto – već zato što su negirali nešto što je od suštinske važnosti kada je u pitanju Isusova duhovna uloga kao jedinog Spasitelja čovečanstva. Oni nisu vređali Svetog Duha; oni su potpuno odbacivali svaku mogućnost da je Isus Spasitelj sveta.

Ako Isus nije pričao specifično o Svetom Duhu, umesto o drugom članu Trojstva dok je govorio o huli na Svetog Duha, On takođe nije govorio ni o prolaznoj misli ili o misli koja je uporna i neželjena. Hajde da vidimo zašto.

Zamislite da je u hrišćanskim krugovima postojalo učenje da je razmišljanje o plavim žirafama neoprostiv greh. ‘Jednom pomislite na plavu žirafu i postaćete večno prokleti.’ Svaki hrišćanin koji bi bio izložen ovom učenju bi krenuo da razmišlja o plavim žirafama, s obzirom da je životna činjenica da što više osoba pokuša da ne misli o nečemu, to će više razmišljati o tome. Ovo nije grešnost; ljudski um jednostavno tako funkcioniše.

Da li mislite da naš Stvoritelj to ne zna? Da li mislite da je postavio da svako bude večno proklet? To je zaključak do kog bi morali da dođete ako pretpostavljate da Bog tretira neželjene misli koje proleću kroz um kao nešto neoprostivo.

Marko 3:30 Isus to reče jer govorahu: U njemu je nečisti duh.

Ovo stvari čini kristalno jasnim: Isus im je dao ovo upozorenje upravo zato što su ovi ljudi, koji su studirali Bibliju, iskreno verovali da je Isus imao demona u sebi. Zamislite da poznajete Bibliju spolja i iznutra, a da ste ipak toliko voljno slepi da ste ubeđeni da su Isusova čuda bila zla, i da je Spasitelj sveta – sveto Jagnje Božije od koga njihova sudbina zavisi – posednut demonom!

Ovi teolozi se nisu samo opirali moćnom svedočanstvu Svetog Duha da je Isus od Boga; oni su bukvalno odabrali da veruju da je Spasitelj sveta toliko protiv Boga, da je u ravni sa princem demona. Ovo nisu bile neke prolazne ili neželjene misli, koje pogađaju mnoge iskrene vernike; oni su bili toliko sigurni da je njihovo užasno verovanje o Isusu

tačno, da su dali sve od sebe da ubede sve ostale da sa prezirom odbiju Isusa, svoju jedinu nadu za spasenje. Hrist čak nije rekao ni da ovi ljudi nisu mogli da se pokaju i pronađu oproštaj, već ih je u svojoj ljubavi upozorio.

Da bi razumeli šta greh o kome je Isus pričao čini neoprostivim, moramo da zapitamo sebe šta je to što bilo koji greh čini oprostivim. Mi znamo da je jedini razlog što Bog može da bude posvećen pravdi, a da ipak pređe preko greha samo taj što je sveti Božiji Sin bio poslat na naš svet, u svojoj božanskoj misiji da ponese grehe sveta. On je patio za svaki greh koji je svaka osoba ikada počinila.

Hrist je ovo mogao da uradi samo zato što je bio potpuno neokaljan i bezgrešan. Kao što znamo iz primera Adamovog greha, plata za samo jedan greh je smrt. Da je Isus imao i

najmanji trag zla u sebi, on ne bi umirao za naše, već za svoje grehe. Njegova smrt tada ne bi imala moć da spasi, ništa više nego bilo čija smrt. Štaviše, da je Isus zaista imao veze sa đavolom, kao što su ovi teolozi tvrdoglavo tvrdili, Njegova žrtva bi bila apsolutno neprihvatljiva svetom Bogu.

Svako ko huli na Duha u smislu koji je Isus pomenuo, iskreno veruje da je Duh koji je radio kroz Isusa bio zao. Mi znamo da je spasenje moguće jedino kroz Isusa, i da nikome ko aktivno odbija Isusa za Spasitelja ne može biti oprošteno. Možemo da mnoge stvari shvatimo pogrešno kad je u pitanju način na koji je Isus obezbedio naše spasenje – niko nema savršenu teologiju – ali verovanje da Isus radi za đavola jeste mnogo više od obične greške, to je fundamentalna greška. Svako ko ovo veruje o Isusu će odbiti da prihvati da je Isus onaj koji nudi božansko oproštenje. Koliko god Bog bio milostiv, nikome ko veruje da je kroz Isusa radio đavo ne može nikada biti oprošteno, jer takva nikome ko veruje da je kroz Isusa radio đavo ne može nikada biti oprošteno, jer takva osoba odbija jedini način na koji se može spasiti.

Međutim, ako bi bilo koja osoba prestala da veruje u tu bogohulnu laž, i krenula da veruje da je Isus Božija bezgrešna žrtva za grehe celog sveta, ta osoba više ne bi hulila na Duha koji je radio kroz Isua, tako da sada može da pronađe oproštaj kroz Isusa.

Svi znamo da osobe koje su u nekom periodu svog života odbacivale Isusa za Spasitelja mogu da pronađu oproštaj, pod uslovom da promene svoja verovanja u vezi Njega. Isto tako, oproštenje je dostupno svakoj osobi koja je prvobitno pohulila na Svetog Duha, a koja promeni svoja verovanja o Duhu koji je prebivao u Isusu, i osnaživao Ga. Mi ćemo ovo da pažljivo razmotrimo kroz Sveto Pismo...."...

http://www.net-burst.net/guilty/sin-serbian.htm
 
"SVETO JEVANĐELJE OD LUKE 12:2-12
2. A ništa nije sakriveno što se neće otkriti, ni tajno što se neće doznati.

3. Zato, ono što u mraku rekoste, čuće se na vidjelu; i što na uho šaptaste u odajama, propovijedaće se na krovovima.

4. A kažem vama, prijateljima svojim: Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo i potom ne mogu ništa više učiniti.

5. Nego ću vam ukazati koga da se bojite: Bojte se onoga koji, pošto ubije, ima vlast baciti u pakao; da, kažem vam, njega se bojte.

6. Ne prodaje li se pet vrabaca za dvije pare? I nijedan od njih nije zaboravljen pred Bogom.

7. A u vas je i svaka dlaka na glavi izbrojana. Ne bojte se dakle; vi ste bolji od mnogo vrabaca.

(Zač. 64).

8. Nego vam kažem: Koji god prizna mene pred ljudima, priznaće i Sin Čovječiji njega pred anđelima Božijim;

9. A koji se odreče mene pred ljudima, toga ću se odreći pred anđelima Božijim.

10. I svaki koji reče riječ protiv Sina Čovječijega, oprostiće mu se, a koji pohuli na Svetoga Duha neće mu se oprostiti...."...

...

"...BESEDA
o uzvišenju čoveka kroz Hrista vaskrslog
Previše svih poglavarstva i vlasti,
i sila, i gospodarstva, i svakoga imena
što se može imenovati ne samo u
vremenu sadašnjem nego i u budućem. I
sve pokori pod noge NJegove (Ef. 1, 21).

Evo visine do koje Bog uzvisi biće čovečje!
Jer ovde nije reč o božanskoj prirodi Hristovoj nego o čovečanskoj, nije reč o večnom Slovu Božjem nego o Čoveku Isusu, koga Bog vaskrse iz mrtvih i uzdiže ne samo nad svim ovim vidljivim i smrtnim svetom nego i nad nevidljivim i besmrtnim, previše svih angelskih činova i nebeskih vlasti, previše svukolike javljene i nejavljene čudesne jerarhije nebeske, previše svakog bića stvorenoga, znanog i neznanog, i previše svakog imena u oba sveta, u materijalnom i duhovnom.
Vidite li, braćo, kako preslavni Tvorac naš ispuni Svoje obećanje dato Adamu, izgnanom iz Raja, i još jasnije ponovljeno Avramu, i još mnogo jasnije ponovljeno kroz proroke i Davida!
Vidite li, kako Gospod Savaot poče proslavljati rod ljudski proslavivši čoveka Isusa, u kome beše vaploćeno božanstvo Boga Sina Božjega?
Kao prvenca slave prvo NJega proslavi, pa onda redom sve one koji se u NJegove ubrojaše i blagodaću Duha Svetoga za večnu slavu naznamenovaše, i u Knjigu Života upisaše.
Ne peva Crkva uzalud Materi Božjoj:
„Česniju od heruvima i slavniju od serafima”. T
amo gde se Vaskrsli Gospod uzvisi, tamo se uzvisi i NJegova Presveta Bogomater, kao i apostoli NJegovi sveti, po reči NJegovoj Ocu Svom nebeskom:

Oče hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gdje sam ja (Jov. 17, 24).

Takva je nedogledna posledica silaska Boga na zemlju.
Takav je neiskazan plod stradanja NJegovih.
O Gospode Isuse Hriste, Spasitelju naš, ravan samo Ocu Svom i Duhu Svetom, pomozi nam do kraja izvući se iz preispodnje smradnih greha i bezumlja čulnoga. Tebi slava i hvala vavek. Amin.".

https://www.pravoslavnacrkva.ch/sr/datum/18-11-crkveni-kalendar.html
 
kako nema veze sa temom.

Treba reci istinu da je Bog jedan.
Tako pise u Bibliji.

Vi verujete u tri Boga u trojstvo dakle ne verujete u Bozansku istinu.

Dokazala sam iz Biblije da trojstva nema u Bibliji.

I da je Bog JEDAN prema Bibliji.

sada je makar to lak odokazati.

Evo jedna online Biblija
i kada se ukuca rec trojstvo nema tog pojma http://siont.net/biblija/konkor/rdk/search.php?query=trojstvo&stpos=0&stype=AND
niti trojedan Bog. http://siont.net/biblija/konkor/rdk/search.php?query=trojedan+bog&stpos=0&stype=AND

A kada se ukuca Jedan Bog to ima jer je to istina.

http://siont.net/biblija/konkor/rdk/search.php?query=Jedan+Bog&stpos=0&stype=AND

Jer je jedan Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovek Hristos Isus, (1. Timotiju 2:5)

Jedan Bog i Otac svih, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima nama. (Efescima 4:6)

Nije li nam svima jedan Otac? Nije li nas jedan Bog stvorio?
Zašto neveru činimo jedan drugom skvrneći zavet otaca svojih? (Malahija 2:10)

Zasto izvrces? Koliko puta je receno da Trojstvo ne znaci tri boga, vec jednog Boga, koji je Trolican.
Dokazala si suprotno.

Jedno pitanje za tebe. Kako objasnjavas to da se kaze da je kroz Isusa Hrista sve stvoreno? Ako je On bio pre stvaranja sveta, Ko je onda On u stvari?

Evo i jos jedno. Vec postavljeno a nisi umela da odgovoris ponovo. Kada Isaija kaze da je video Gospoda svojim ocima, i da ce zato poginuti, a Jovan Bogoslov u Jevandjelju, i Isus Hristos kazu da Boga Oca niko nikada nije video, koga je onda to Isaija video?
 
Trojstvo je paganska doktrina i nema veze sa Biblijom, to cemo :aha:
Trojstva nema u u Bibliji, nit ise spominje termin trojstvo, trojedan.
Samo JEDAN Bog.
dakle mozete filozofirati o trojstvu ali do Armagedona samo.
Posle Armagedona ce taj jedan Jedini BOG JHVH Jehova, vladati nad svima.

Nista ne znaci filozofija, jer to nije istina

Istina je u Bibliji i u Bibliji nema trojstva.
Samo je Biblija Bozja rec.

pagansko poreklo doktrine Trojstva http://www.trinitytruth.org/paganoriginsofthetrinity.html

Izgleda da je teologija i filozofija JH jasna i prosta - 1000 puta ponovljena laz postaje istina. Zato, ako ponovis nekome 1000 puta da nema Trojstva mozda ce to postati istina, i mozda ces mu isprati mozak time kao sto je tebi vec neko prethodno ocigledno isprao. :D
Ipak, nazalost, istina je istina, i takva je kakva je, bez obzira da li ce je neko ponoviti 1 ili 1000 puta, a laz je laz, bez obzira koliko se puta ponovi.

Istina je nama otkrivena, ne cela, vec koliko mozemo da razumemo, i tek nam je nagovestena tajna Boga. Mi, nasu prestavu o Bogu nismo izmisljali i prilagodjavali nasem umu i logici, vec verujuci Bibliji i Bozjoj reci i Isusu Hristu, na cemu se i gradi cela teologija.

Opet, neodgovoreno pitanje. Zasto David kaze u Psalmu, "Zato, pomaza Te, Boze Bog Tvoj....", zasto ovako huli o Mesiji, onda? Stvarno mi ponekad nisu jasni svi ti proroci, kako im se tako omakne da pisu o nekakvih vise Gospoda i kojecemu. :P
 
Starozavetni Prorok Mihej je napisao i ovo:

Riječ Gospodnja koja dođe Miheju Moresećaninu za vremena Joatama, Ahaza i Jezekije, careva Judinijeh, što vidje za Samariju i za Jerusalim.
Čujte, svi narodi, slušaj, zemljo i što je na njoj, i Gospod Bog da vam je svjedok, Gospod iz svete crkve svoje.
Jer, gle, Gospod izlazi iz mjesta svojega, i sići će, i hodiće po visinama zemaljskim


Zapaza se da je uvod u ovu poruku jako dug i obiman, sto znaci da prorok ovde podvlaci crvenim markerom ovo sto ce dalje reci, kao nesto jako bitno. On poziva i narode da cuju, sve narode, i zemlju i sve sta je u njoj, i na kraju Boga samog za svedoka ovoj njegovoj daljoj izjavi, koja sledi. A poruka koja je tako jako jako vazna je da ce Bog sam sici sa svog prestola i hoditi zemljom.

Zasto sam ovo objavio? Pa zato jer sam u samom uvodu ove teme postavio par pitanja, na koja su se mnogi ovde saplitali. Jedno od njih bilo je i da li je Bog hodio zemljom? Ako jeste, kako je to moguce? Ko je onda bio na nebu? Zar ne Bog?
I od ovoga su pocinjale sve jeresi i objasnjenja koja su htela da nipodastavaju ideju Trojstva.

Pa, ako Bog nije hodao zemljom, to onda i Prorok Mihej laze. Zar mozemo reci da Biblija laze? Sta ce biti od ovoga?

Da li je Bog hodao zemljom ili Biblija laze? Voleo bih da se izjasni svako.
 
Zasto izvrces? Koliko puta je receno da Trojstvo ne znaci tri boga, vec jednog Boga, koji je Trolican.
Dokazala si suprotno.

Jedno pitanje za tebe. Kako objasnjavas to da se kaze da je kroz Isusa Hrista sve stvoreno? Ako je On bio pre stvaranja sveta, Ko je onda On u stvari?

Evo i jos jedno. Vec postavljeno a nisi umela da odgovoris ponovo. Kada Isaija kaze da je video Gospoda svojim ocima, i da ce zato poginuti, a Jovan Bogoslov u Jevandjelju, i Isus Hristos kazu da Boga Oca niko nikada nije video, koga je onda to Isaija video?

Trolican :lol: :rotf:

aj mi nadji gde je Bog trolican u Bibliji pa da umrem :aha:
...

...
 
Poslednja izmena od moderatora:
Trolican :lol: :rotf:

aj mi nadji gde je Bog trolican u Bibliji pa da umrem :aha:
...

...

Hajde mi odgovori prvo na pitanja, ako umes. Ili odgovor na ta moja pitanja nema u toj vasoj brosuri? :P
Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje Tvoje za podnožje nogama Tvojim.

Trolicnost Boga u Starom Zavetu kroz par primera:

Ps. 45:6,
1 Reče Gospod Gospodu mom: Sedi meni s desne strane, dok položim neprijatelje Tvoje za podnožje nogama Tvojim,
2 Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih.
3 U dan rata Tvog narod je Tvoj gotov u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u Tebe mladost Tvoja.
4 Gospod se zakleo, i neće se pokajati: ti si sveštenik doveka po redu Melhisedekovom.
5 Gospod je tebi s desne strane. Pobiće u dan gneva svog careve;

Primer 2.

1 Posle mu se javi Gospod u ravnici mamrijskoj kad seđaše na vratima pred šatorom svojim u podne.
2 Podigavši oči svoje pogleda, i gle, tri čoveka stajahu prema njemu. I ugledavši ih potrča im u susret ispred vrata šatora svog, i pokloni se do zemlje;
3 I reče: Gospode, ako sam našao milost pred Tobom, nemoj proći sluge svog.

Zasto se ovde Avraam klanja svoj trojici i naziva ih Gospodom?

Trolicnost Boga u Novome zavetu:

"Jer je troje što svedoči na nebu: Otac, Reč, i Sveti Duh; i ovo je troje jedno."
(Pod Rec, misli se na Isusa Hrista, gde se jasno kaze u Jovanovom Jevandjelju da je Rec bila u Boga, da je kroz nju sve postalo, da Rec bese Bog, i da je Rec postala telo i uselila se medju nas...) Dakle ako je Rec Bog, tj Isus Hristos, ako cemo verovati apostolu Jovanu, onda kako mozemo reci da je Rec bila u Boga, ako je i sama Rec Bog? I kako on kaze da se uselila u nas postavsi telo? Zar to nije hula za vas? A posto su ovde, kako pise u Bibliji, i Rec i Otac i Sveti Duh JEDNO, onda je to nista drugo nego Trojstvo Boga, koji je JEDAN.

Da ne nabrajam vec sad razne tekstove iz Jevandjelja. Ali hocu da mi odgovoris na gorepomenuta pitanja, molim lepo. I da mi prokomentarises pocetak knjige Proroka Miheja.
 

Back
Top