Crno belo sivo drustvo

Spavalispavali...spavaliiiii...pa se odjednom probudili.
Šta im bi?!
Spavaju jos uvek.

Energije su se pojacale. Menjaju frekvenciju. Blagodatna bozanska energija spusta se na Zemlju.
Zelim slobodu, zivot dostojan coveka.
Ideja je blistava.
Ne kontrolisuci energije u sebi, uspavani agresiju stvaraju i usmeravaju je na nekoga spolja, ko im slobodu ogranicava.

Pravo vreme za povlacenje I budjenje.

Energije sve usmeriti na trazenje resenja, a ne na trazenje krivca. Krivac, je u svakome od nas, jednako.
A gde je resenje? Gde je izlaz iz ove situacije?
Takodje u svakome od nas.

I tek kada bude dovoljno onih koji resenje vide, sve ce se promeniti, samo od sebe.
Kada krenemo ka necemu umesto da se stalno protiv necega okrecemo u novu civilizaciju cemo stici.

Pocelo je

Bdijte,
Ne spavajte
 
Negde na nekoj planeti sreli se Sistem I Uspavana razjarena masa.

Uspavana masa: Hocu slobodu.
Sistem: Dobro. A kako ta sloboda izgeda?
Uspavana masa: Da se sa vlasti sklone korumpirani gadovi. Da platu/penziju vecu imam. Da zdravstvo I skolstvo bolji budu I da se u medijima istina govori, a ne lazi.
Sistem (trlja ruke I razmislja. Divno. Jos uvek su moji. Ma dokle god se meni obracaju I nesto od mene traze, o slobodi oni predstavu nemaju): Vazi. Samo vi vrednije radite. Evo sklanja se vlast I birajte novu. I reforma zdravstva I skolstva je u pripremi.
Prodje neko vreme, Uspavana masa sve vise primecuje da je jos gore postalo, pa opet zaurla...

Reforme, reforme, reforme.. a sve su to reforme jednog te istog..

I dokle?

Cemu vasa dusa stremi?
Vecim platama? Zaista?
Da njima kupite, sta? Slobodno vreme. Hranu, lekove, knjige.

Sloboda se ne kupuje. Hrana je od pocetka svima data. Lekovi su u svakoj biljci. Knjiga je u svima vama I u svemu oko vas Bogom stvorenim.

Prestanite da kupujete. Stvarajte. Stvarajte svoje parce raja, za sebe I svoju decu. I sistem ce sam od sebe nestati. Vasa paznja je sve sto ga zivim cini I zato se za nju toliko bori.
 
zver u coveku koja obitava u svakome od nas obicno razdire pre svega samo sebe pa tek onda druge. oni koji se raduju apokalipsi obicno su duhovno slabiji i nauku o zivotu zamenjuju naukom o umiranju. ovde bi se ogradio od ljudi koji imaju iza sebe veliki i dugacak zivotni put pa ta faza dolazi po prirodnom redu stvari sto im se zivotni i stvaralcki put blizi kraju. ljudi u drugima po pravilu gledaju dobro ili zlo ne shvatajuci da u svakome od nas obitavaju dva posvadjana brata od strica zvani andjeo i demon. oni koji osecaju zivot kroz svaku venu i kapilar ne mogu ga posmatrati kao oni koji mantraju i iscekuju smrt kao resenje za svoje lisavanje od istog. zadovoljstvo ili patnja u crno belom, magbetovsko pitanje je sad?
da li je vera u zivot, vera u samog sebe, vera u opstanak ljudske vrste kao takve, vera u bozansko u nama ili nesto drugo? da li je pak prihvatanje neumitnosti sudbine kao danas u srbiji bez ikakve borbe odricanje od sebe samog, od svojih ljudskih principa, da li je to slabost covecanstva ili mozda crna rupa nase svesti da bi shvatili istinu postanka o kojoj se toliko raspreda? ako vam neko propoveda smrt kao spasenje pricajuci vam sve vreme o lepoti uspeha, onda mu to vi isto propovedajte jer bolje nije ni zasluzio. slicno je sa propovedanjem tzv. vecnog zivota ili filozofije mirenja sa trenutnim.
ne treba svim srcem ljubiti bliznjeg svog ako vam je do sopstvenog spasa vec ga treba i zgaziti ponekad? ne ili da? da li u svom bliznjem trebas voleti bajkovitog natcoveka kao uzrok samoga sebe ili se trebas utopiti u valere sivila... svako bira svoj put, put utopije ti daje duboku analitiku, put optimizma zabludu, a sivilo potencira necoveka u tebi... sta izaberes to si...

Odlicno pitanje i zapazanje i mnogo je dublje nego naizgled, jer mi se kao drustvo pa i kao civilizacija suocavamo s tim vise od stitinak godina, tacnije od prosvetiteljstva i renesanse u Evropi a kod nas posle oslobodjenja od Turaka.

Ja nisam za "srednji vek" (a sto bi znacilo to "mirenje") ali s druge strane to nalaze hriscanska doktrina.

I sad, budi pametan. i postupi kako treba za mnogo sta u zivotu.

- - - - - - - - - -

Ne možeš činiti ono što je najbolje za sve.

SVI su i onaj ko čini nepravdu, i onaj ko trpi nepravdu.

Ne postoji ono što je najbolje za sve, to je podla kapitalistička laž.
Moraš da odabereš.
Ili veru ili večeru.

Pre bih rekla da je socijalisticka ali nevazno.

Zar ti na ovaj nacin ne pravdas nepravdu ili nejednakost ("elitizam")?

Pitanje je zasita mnogo dublje nego sto izgleda.
 
Okretanjem prema sebi, uzdizanjem svesti na više nivoe je nabolji čin koji pojedinac preduzima. Najbolji je i na ličnom i na kolektivnom planu. Naime, s ličnog plana se, preko pojedinca transponuje na kolektivni plan. Znanje o tom je plod življenja bezuslovne ljubavi.

Nasuprot tome, zdrav razum ovakve aktere tretira kao sivu emanenciju, mekušce koji se skrivaju od nedaća života, zastupnike odustajanja od borbe za opstanak, apelare spasenja kroz smrt, jednom rečju: životni otpad.

A istina je upravo suprotna tome. Ali se može spoznati samo aktivnim življenjem uzdizanja svesti. Bez toga, drugima je neshvatljiva. Ne kane je proveriti jer je unapred ignorišu kso zabludu.
 
Poslednja izmena:
Ipak, bezuslovna ljubav osim kod majke, ne postoji i ne znam cemu insistirati na tome.

Bezuslovna Ljubav ne postoji.
Postoji samo LJUBAV.
Ljubav = BEZUSLOVNO DAVANJE SEBE...

Majka stoga ne doživljava bezuslovno davanje, već to jedino biće koje sebe doživljava majkom čini.
Odatle, isto biće koje sebe doiživljava ocem, takođe može činiti, ništa manje. Nije stoga u pitanju
majčinstvo već nivo predanosti, otvorenosti. Neke majke ne doživljavaju LJUBAV prema djetetu... uopšte.
Neke čak i ubijaju svoju djecu... to je dovoljan dokaz da samo zato što su majke nemaju taj nivo predanosti
prema 'djetetu', tj prema onoj esenciji koja je ista i u njoj i u djetetu.

Stoga, sve ostalo što nije bezuslovno davanje ne može se ni nazivati LJUBAV.
Ostalo su sve niži oblici davanja ili pak razmjene.
 
Covek ne moze voleti nista i nikoga van sebe.
Covek u zivotu moze voleti, uz dosta srece, samo sebe,
mnogi, na zalost, ni toliko.
I tu se zavrsava nabrajanje: na "sebe".

Ali covek moze da poraste. I bas kao sto majka dete smatra delom sebe, uvek i zauvek,
tako covek moze partnera smatrati delom ssebe. I voleti.
I kucu u kojoj zivi, udruzenje stanara, grad... moze smatrati delom sebe.
I voleti.
 
Pre bih rekla da je socijalisticka ali nevazno.

Zar ti na ovaj nacin ne pravdas nepravdu ili nejednakost ("elitizam")?

Pitanje je zasita mnogo dublje nego sto izgleda.
Socijalizam je kapitalizam jer se zasniva na stvaranju viska vrednosti - kapitalu, samo sto stvorena imovina Fiktivno i Privremeno pripada drzavi, da bi je, kasnije, tranzicija predala u ruke kapitalistima.
Ljudi nisu hteli da budzasto i u ponizavajucim uslovima rade za kapitaliste.
Ali za socijaliste su lako pristali.
Socijalizam je izvrsio uslugu kapitalizmu, pretvorio je ljude u robove a zatim ih predao kapitalistima.
Privatizovao.

Ne pravdam nepravdu nego je objasnjavam. Pozivanje na "najbolje za sve" stoji na prevari.
Ko ce odluciti sta je "najbolje za sve"? Upravnik logora? Bah...
Pozivanje na "pravdu za sve" bi imalo smisla, ali bi tek retki ostali neizbiveni.
 
Poslednja izmena:
Covek ne moze voleti nista i nikoga van sebe.
Covek u zivotu moze voleti, uz dosta srece, samo sebe,
mnogi, na zalost, ni toliko.
I tu se zavrsava nabrajanje: na "sebe".

Ali covek moze da poraste. I bas kao sto majka dete smatra delom sebe, uvek i zauvek,
tako covek moze partnera smatrati delom ssebe. I voleti.
I kucu u kojoj zivi, udruzenje stanara, grad... moze smatrati delom sebe.
I voleti.


Čovjek je iskustvo bića, njegova projekcija, izraz, uloga u filmu zvanom 'Svijet'.
Stoga, uloga, projekcija, iskustvo, ne može voljeti... samo onaj koji kreira to iskustvo
ima moć da sebe daje... kome drugom do sebi u svemu nabrojanom, da ima moć
da voli ili da bude u Ljubavi sa ... sobom u svemu.

No, da bi to znao i svjesno mogao i primijeniti i ostvariti, kreator čovjeka mora biti svjestan
Sebe u čovjeku.
 
Odlicno pitanje i zapazanje i mnogo je dublje nego naizgled, jer mi se kao drustvo pa i kao civilizacija suocavamo s tim vise od stitinak godina, tacnije od prosvetiteljstva i renesanse u Evropi a kod nas posle oslobodjenja od Turaka.

Ja nisam za "srednji vek" (a sto bi znacilo to "mirenje") ali s druge strane to nalaze hriscanska doktrina.

I sad, budi pametan. i postupi kako treba za mnogo sta u zivotu.

- - - - - - - - - -



Pre bih rekla da je socijalisticka ali nevazno.

Zar ti na ovaj nacin ne pravdas nepravdu ili nejednakost ("elitizam")?

Pitanje je zasita mnogo dublje nego sto izgleda.

verujes sebi i onome sta osecas... kao kad gledas sliku a ne vidis ono sto svi vide jer ne gledaju iza nje vec samo ono sto im je pred ocima...al zadji ti kao alisa iza ogledala pa ce ti se ukazati ne nesto drugo vec svetovi o kkojima nisi ni sanjala...
 
Čovek ne može voleti ništa i nikog van sebe
Covek u zivotu moze voleti, uz dosta srece, samo sebe,
mnogi, na zalost, ni toliko.
I tu se zavrsava nabrajanje: na "sebe".

Ali covek moze da poraste. I bas kao sto majka dete smatra delom sebe, uvek i zauvek,
tako covek moze partnera smatrati delom ssebe. I voleti.
I kucu u kojoj zivi, udruzenje stanara, grad... moze smatrati delom sebe.
I voleti.

Ima toliko primera neverovatnog altruizma, da ne mogu da razumem ovu tvrdnju.
Čovek koji svesno žrtvuje život za drugog, čak i nepoznatog, nije li pravi dokaz ?
 
Hakime,

U tebe su velike oči i uši. Od svakog te strah, pa i od Boga. A kažeš da Mu veruješ. Vidiš se visoko a većinu nisko. Hteo bi vladati drigima a ne sobom. Zato si emocijama u dve suprotne krajnosti.
 
Ima toliko primera neverovatnog altruizma, da ne mogu da razumem ovu tvrdnju.
Čovek koji svesno žrtvuje život za drugog, čak i nepoznatog, nije li pravi dokaz ?
Postoje oni koji su dovoljno porasli da druge ljude vise ne smatraju bracom,
nego delom sebe.
Altruizam koji izdaleka posmatramo i prepoznajemo je samo teznja velikog coveka da zastiti sebe.
 
Hakime,

U tebe su velike oči i uši. Od svakog te strah, pa i od Boga. A kažeš da Mu veruješ. Vidiš se visoko a većinu nisko. Hteo bi vladati drigima a ne sobom. Zato si emocijama u dve suprotne krajnosti.
Obrisi naocare ne vidis dobro. Strah oseca samo onaj ko ima sta da izgubi. Ni od sebe nemam strah.
Al nisam ja tema.

- - - - - - - - - -

Nadam se da nikada neću dotle porasti.
Ima ljudi koji ne posmatraju altruizam izdaleka, nego ga žive.
To su oni koji su porasli kao ljudi.
 
Bezuslovna Ljubav ne postoji.
Postoji samo LJUBAV.
Ljubav = BEZUSLOVNO DAVANJE SEBE...

Majka stoga ne doživljava bezuslovno davanje, već to jedino biće koje sebe doživljava majkom čini.
Odatle, isto biće koje sebe doiživljava ocem, takođe može činiti, ništa manje. Nije stoga u pitanju
majčinstvo već nivo predanosti, otvorenosti. Neke majke ne doživljavaju LJUBAV prema djetetu... uopšte.
Neke čak i ubijaju svoju djecu... to je dovoljan dokaz da samo zato što su majke nemaju taj nivo predanosti
prema 'djetetu', tj prema onoj esenciji koja je ista i u njoj i u djetetu.


Stoga, sve ostalo što nije bezuslovno davanje ne može se ni nazivati LJUBAV.
Ostalo su sve niži oblici davanja ili pak razmjene.

Da, zapravo tacno, mene je majka ucila da je samo majcina ljubav brzuslovna pa zato tako i pisem, ali sam zaboravila na ovakve primere gde i nije to bas tako. Ali to su ipak, i pre izuzeci.
Premda si i u ovom donjem u pravu, gde ima imalo kalkulacije, nema ljubavi.

Socijalizam je kapitalizam jer se zasniva na stvaranju viska vrednosti - kapitalu, samo sto stvorena imovina Fiktivno i Privremeno pripada drzavi, da bi je, kasnije, tranzicija predala u ruke kapitalistima.
Ljudi nisu hteli da budzasto i u ponizavajucim uslovima rade za kapitaliste.
Ali za socijaliste su lako pristali.
Socijalizam je izvrsio uslugu kapitalizmu, pretvorio je ljude u robove a zatim ih predao kapitalistima.
Privatizovao.

Ne pravdam nepravdu nego je objasnjavam. Pozivanje na "najbolje za sve" stoji na prevari.
Ko ce odluciti sta je "najbolje za sve"? Upravnik logora? Bah...
Pozivanje na "pravdu za sve" bi imalo smisla, ali bi tek retki ostali neizbiveni
.

Zakon.
Ali da se ne udaljimo previse od teme, s obzirom na kontekst (elitna i "neelitna" kafana ili pdf), ja sam za jednake sanse (nismo jednaki ali imamo pravo na jednake sanse i sve drugo je porobljavanje u ovom ili onom smislu, nesloboda), s tim sto dobro samo po sebi ispliva, pre ili kasnije, a valjda si se i ti s tim slozio kako sam razumela, iz prethodnih postova.

verujes sebi i onome sta osecas... kao kad gledas sliku a ne vidis ono sto svi vide jer ne gledaju iza nje vec samo ono sto im je pred ocima...al zadji ti kao alisa iza ogledala pa ce ti se ukazati ne nesto drugo vec svetovi o kojima nisi ni sanjala...

Pa zapravo u pravu si..nije svakom dato da isto vidi stvari, neko ce dublje, neko povrsnije, neko godinu dana, neko 10 godina ili 50 gleda unapred, ali postavlja se pitanje granice da se ne "zaluta' iza tog ogledala i ode u drugu krajnost - gordost, umisljenost i sve (lose) sto iz toga proizilazi.

Ali ono sto sigurno znam to je da treba nepravdi stati na put u smislu odbrane slabijeg od jaceg, i to je ono sto jedino znam.
 
Ja sam za pdf. Ne mora se naznačavati elita nego stručnost tj struka. Tu bi osoblje koje vodi Krstaricu moralo da osmisli način kako da zaiteresovani za writte pristup na tom pdfu budu 'bezbolno' odabrani. 'Bezbolno' u smislu da sačuvaju anonimnost a da ipak dostave neku validnu potvrdu svoje stručnosti. Najbolje bi bilo ako bi sami sami htjeli javni nastup.

Računam da bi tu bili zastupljeni poznate javne ličnosti iz svojih struka. Napr: filozofi, sociolozi, psiholozi, novinari istraživači i mnogi drugi sručnjaci iz raznih društvenih nauka.

Mogao bi i izdvojen prf ne na Filozofiji nego za čitavu Krstaricu, gdje bi bili zadtupljeni stručnjaci iz svih nauka.

Nešto u tom smislu sigurno bi podiglo nivo Filozofije i same Krstarice.
 
Poslednja izmena:

Back
Top