Q. in perpetuum hibernum
Stara legenda
- Poruka
- 87.673
Neki kažu da je u prvoj polovini 19. veka pojam ''Srbin'' bio sinonim za ''pravoslavca'', pa je tako navodno Pavle Rovinski napisao da je narodnost u Crnoj Gori crnogorska, a vera srpska.
Jeste, bio je sinonim. Kao i pojam srpska vera; srpstvo je u svojoj podlozi imalo pravoslavnu varijantu hrišćanske veroispovesti. I šta s tim? Znači li to da pod Srpstvom ne postoji nijedna druga dimenzija? Šta je kada se takvo pitanje postavi u slučaju, recimo, Jevreja?
Ljudi koji to tvrde. to pokušavaju da to strpaju u dimenziju Latina, kao da je Latin, tobože, isključivo konfesionalna odrednica, za rimokatoličku veru; ignorišući nespornu činjenicu da je po čitavom jadranskom primorju bilo etničkih Latina, pa poslednji koji je govorio romanskim dalmatinskim jezikom umro je čak u XIX stoleću. Ima ih i danas u istarskoj Čičariji. Ti ljudi nisu bili prosto nekakvi katolici, a etnički Hrvati, Crnogorci, Srbi ili štogod drugo, već su se služili tim jezikom i gajili u sebi osećaje takvog identiteta, čak i kada se radilo o bilingvalnosti, odnosno o možda nekom latinsko-slovenskom dualizmu, koji je po svemu sudeći postojao kod izvesnog broja stanovnika u tim dalmatinskim krajevima, Pa i kada govorimo o području gde su etnički pomešani Srbi i Albanci, istorijski pojam koji se koristi za katoličku veru je fede albanese (jedan primer iz 1662. godine):
Dakle, iako su se u ovom slučaju povezali u sinonimnom kontekstu pravoslavac-Srbin i katolik-Albanac, to ne znači da ljudi i u nekom drugom kontekstu nisu bili Srbi i Albanci, odnosno da ne možemo sad proglasiti ih nekakvim Dardancima, Kosovcima ili šta nam već padne pamet, koji su samo srpske i albanske vere. Taj sindrom u smislu nacionalne mitomanije je posebno izražen kod Bošnjaka, koji Srbe i Hrvate u Bosni i Hercegovini pokušavaju isključivo svesti na njihovu hrišćansku denominaciju i ništa dalje od toga. A i pored svega ovoga treba imati na umu kakvo je tačno bilo društveno uređenje Osmanskog carstva. Radilo se se o jednoj multikonfesionalnoj imperiji, gde je segregacija po verskoj osnovi bila institucionalizovana i ozakonjena, kao svojevrsan, doslovno, način života. To znači da ne samo da je, govoreći o predmodernim etnijama, teško razdvojiti te pojmove, već i skoro nemoguće. Upravo iz tog razloga se u to vreme, dakle ranog modernog doba, govori na području Turske carevine.
Što se tiče konkretno Rovinskog, mislim da je moguće da si ga pomešo sa Holečekom. To je još jedan od primera izvlačenja iz konteksta. Evo šta piše Rovinski na 651. str. Crne Gore u prošlosti i sadašnjosti. Ne znam kako se snalaziš sa ruskim, ali mislim da je dovoljno razumljivo.
Iz gomile svedočanstava koje je Rovinski ostavio iza sebe, a to su tri toma, od kojih je jedan u četiri knjige, od 1888. do 1915. godine, da ni ne pominjemo i neka druga, starija izdanja...u mnoštvu građe, uključiv i vrlo studiozne, koje je on ostavio iza sebe, ne može biti apsolutno ni trunke sumnje da srpstvo ne znači samo pravoslavlje, već da je Crna Gora bila druga srpska država na Balkanu.
Poslednja izmena: