Nezauzimanje stava

Lično sam se opekla zbog nezauzimanja stav. Stav i mišljenje uvek imate, samo je pitanje da li imate petlje da ih iskažete, tj. da misaono bude i praktično.
U jednom periodu svog života sam bila u nekom zen fazonu kao "kad ti neko lupi šamar, ti okreni drugi obraz" "oprosti bliznjem" "svakog shvati"... Bla bla...
Drzeci se toga, moji stavovi i misljenja su otisli u etar, a moja licnost je pocela da se osipa. Tako sam i imala neka ne bas tako prijatna iskustva.
Dakle, pustala sam da neke stvari koje sustinski smatram pogresnim i imam prilicno odbojan stav prema njima, pustala sam da prodju.
Čim jednom pustite da nesto tek tako prodje, desice se opet i opet i opet... Ali ako vec prvi put niste reagovali, gubite pravo da se zalite.
Drugo je pobuniti se, pa dati priliku, ali drugo sasvim je i cutati, a kao smeta vam. Samo bude sve gore.

Naravno, postoje stvari gde treba sami da definisemo neke stavove i da ih postavimo kao standarde, tj. nepromenljive.
Na primer, stav prema prevari. Moj je da je to neoprostivo i da ako nekome nije lepo sa mnom, moze da ide, srecan put, ali ne da mi radi iza ledja.

Ali, postoje i stvari odnosno stavovi koje mozemo i menjati kroz introspekcije, razgovore sa drugima.
Zasto da ne? Imati sirinu uma. Naravno, zavisi o cemu je rec. Neke stvari, kao ova gore navedena, ne podlezu daljem razmisljanju i menjanju stava, meni barem.
 
Stav je najsličniji granici ispod koje slobodan čovek ne ide.

Ne zbog sujete, nego zbog korisnosti i opšteg dobra.

Ljudi sa stavom povlače jasne granice koje štite zajednicu od neljudi. Ponekad i neljudi shvate da postoje granice i počnu da ih poštuju.
Tada postaju ljudi.
Nije dato svima, ali je u svakom slučaju vredno truda.
 
e nama je otišla žel. stanica ispred nosa a i autobuska - bgd

jel to nezauzimanje stava ili zauzimanje nekog stava ili nema veze
eto ovoliki grad
u novom sadu to nije prošlo nešto slično

eto pa tako i na mikro niovu, ja ne volim da zauzimam stav jer nekako sebe saplićem

- - - - - - - - - -

zato što ko je stigao u bgd vozi se 1 godišnje plafon negde, a ko je sirotan da mu treba voz redovnije on ni ne pomišlja dane mora tako
?=
 
Prema bilo cemu,da li ste se susretali sa ljudima bez stava po vama bitnim I manje bitnim pitanjima I da li vas to nervira I zasto

Sve me na sek iznervira u ovom svetu, ali samo na sek.
Onda se setim: putuj igumane, i ne brini za manastir.

Koga boli d.upe? Bitno je da li TI imaš stav.
Ostalima će se lupit o njihovu glavu.

Da, da, sad mogu da mi kažu: ali nisi u pravu, jer mišljenje/nedostatak stavova/imanje pogrešnih/šta god utiče i na TVOJ život, kozo. Na čemu sam, mislim ovo kozo, ko Jarac zahvalna. :zcepanje:

Na život ti utiče ono što dopustiš. Čak i u ovoj tužnoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu. Da, čak i ovde.
Nek misle šta je pesnik hteo da kaže.
Ne taj. :mrgreen:
 
Svaki od ovih postova je neki vid zauzimanja stava, z:), neki su uopštena retorika a neki opet konkretniji, odredjeniji, propraćeni nekom argumentacijom te ih jasnije prepoznajemo kao stav . Pošto isti svako ima ali ga voljno ili nevoljno artikuliše (reče već ovde neko), nameće se kriterijum kolićine samopouzdanja i verovanja u ono što mislimo i zastupamo. U srži svega je naša pretpostavka i podsvesna bojazan da nismo dovoljno "dobri" i da nismo u potpunosti sigurni ni mi sami, u mišljenju koje zastupamo, a sve u meri i po imaginarnoj skali relativnosti lične percepcije. Ako ja npr. zastupam mišljenje da je kvadratni koren matematička operacija suprotna kvadriranju, niko se neće osvrnuti i dalje ući u ocenjivanje moga "stava" jer je to aksiom, ali ako ja sada u nekom kontekstu, iznesem relativni stav da sam jedan od najlepših u mom okruženju, e to već pokreće i prosto poziva na kritiku, oponiranje i naravno suprotni stav, jer niti ja mogu to da dokažem, niti neko može blanko da prihvati taj relativitet. To što sam hrabar(čitaj lud) da to iznesem kao neki stav, stvar je samo ličnog samopouzdanja ne i verodostojnosti. Znači, otprilike...količina samopouzdanja, vremenski okvir i okruženje pa i manje/više argumentovanost, mahom odredjuju hoćemo li izneti mišljenje ili se pretvarati da ga nemamo. z:poz:
 
Jedan covek lupa na vrata svog sina. Carli, kaze, probudi se.
Necu da ustanem, tata, kaze mu Carli.
Otac vice: Ustaj, moras u skolu!
Necu da idem u skolu, kaze Carli.
Otac ga pita: A zasto neces?
Iz tri razloga, kaze Carli. Kao prvo, skola mi je dosadna, drugo, ucenici mi se rugaju, a trece, mrzim skolu.
Dobro, sad cu ja tebi reci tri razloga zbog kojih moras da odes u skolu; kao prvo, to je tvoja duznost; drugo, jer imas cetrdesetpet godina; a trece, jer si direktor.
DeMelo
 
Jedan covek lupa na vrata svog sina. Carli, kaze, probudi se.
Necu da ustanem, tata, kaze mu Carli.
Otac vice: Ustaj, moras u skolu!
Necu da idem u skolu, kaze Carli.
Otac ga pita: A zasto neces?
Iz tri razloga, kaze Carli. Kao prvo, skola mi je dosadna, drugo, ucenici mi se rugaju, a trece, mrzim skolu.
Dobro, sad cu ja tebi reci tri razloga zbog kojih moras da odes u skolu; kao prvo, to je tvoja duznost; drugo, jer imas cetrdesetpet godina; a trece, jer si direktor.
DeMelo

Znam taj, dobar.
I?
 
Nesrecni sire nesrecu a srecni srecu, zabrinuti zabrinutost, zaljubljeni zaljubljenost.
Zivi zivot, kukavice smrt,
Ljudi sa stavom osudu,
Oni bez stava specificnu izgubljenost.
Svako daje ono sto ima; svako ima ono sto jeste; svako daje samo i jedino sebe.
Uloge se retko menjaju, tek kada se promeni covek.
 
To je kad iskopaš rov, nakupiš zalihe SDO-a i municije, i braniš.
Korisno je sve dok neko napada.
Ali ako ne napada, a to je stvar viđenja, doživljaja i ugla gledanja, taj rov, šanac, i zalihe, postaju teret koji ti ne dozvoljava da ideš napred.
Da bilo gde kreneš.
Postaju balast i sprečavaju napredak.
Tek na kraju, kada se potroši SDO i municija, postaje očigledno da je rov oduvek bio blatnjava rupa 2x2.
Provesti život u rupi? Ukusi su različiti, ali ne hvala.
 
npr moja firma ima neki projekat koji mi se ne sviđa mada nisam direktno uključena u to (mada u šta jesam al to je druga tema) - u smislu društvenom, ekološkom...
i sad ovi kod mene u firmi su jako osetljivi ljudi al kad sam im rekla da se to radi nisu nešto trzali
a s druge strane, van firme, imam poznanike revolucionare, oni bi da rade u mojoj firmi možda pokretali neke peticije, al nisam pričala s njima
al ja sam ameba to volim iako mi se ne sviđa šta oni rade, al nema neke mase koja bi se bunila
i tako, to je stav, stav te gura da se boriš, a mene ne mada sam bar primetila

ste ispratili

e ne mogu da se nerviram ćutaću a ovi nek se bune koji su tamo

mada šta znam
šta vi mislite, već sam isprljala i boravak u firmi ranije samo kad

mislim da ću ko i do sad a vi protestvujte ispred ako mislite da treba
 
Poslednja izmena:

Back
Top