osecaj

jao, ja na ovog Marka umirem od smeha mesecima.
kakve mimove prave na njegov racun, pa sjajni su. narocito na tu njegovu MOZES foru. :D
plus stalno deli isti telefon kao nagradu, ona fora zapratis ga pa te izvuku i dobijes najnoviji tel bla, bla...

izvinjavam se na skretanju sa teme.
 
https://www.krstarica.com/vesti/srb...m_medium=text_link&utm_campaign=banner_header

kako se osecate kao majke i ocevi kad procitate da je drzava bila humana, pa jednokratno uplatila pomoc za lecenje deteta o cijoj bolesti su obavesteni svi zahvaljujuci kampanji dobrih ljudi
da li vas preplavi osecaj zahvalnosti ili nezadovoljstva?

Kad dođe do te tačke, kad je velik pritisak javnosti, kako god reagovali postaje iritantno. Da ponude novac, prevoz, pomoć, garancije, ili da ignorišu ceo slučaj.
Šta je sa drugom decom, koliko dece ne dočeka pomoć, postoji li takav podatak...
Što se mene tiče nek se slikaju i nek prikupljaju političke poene samo dok daju pomoć. Samo pritisak javnosti treba da bude usmeren konstantno, da više novca priliva na svaki mogući način i da se i ta deca i roditelji malo rasterete. Dotle je došlo.
 
jao, ja na ovog Marka umirem od smeha mesecima.
kakve mimove prave na njegov racun, pa sjajni su. narocito na tu njegovu MOZES foru. :D
plus stalno deli isti telefon kao nagradu, ona fora zapratis ga pa te izvuku i dobijes najnoviji tel bla, bla...

izvinjavam se na skretanju sa teme.

Знам само да је трчао за ону девојчицу и то ме је одушевило. У остало нисам упућена. А и само то, шта год да је поред, макар била и самопомоција, опет је велико и корисније од масе њих која се шепури по ТВ-у а нити имају шта да покажу нити шта да кажу. Важно да су обукли одела и заузели фотеље.

Страшно ми је све... И толико болесне дечице, и толико угрожене деце од стране оних лоше васпитаних, и деце без права и заштите које третирају као лутке за пражњење,... Срце да ти препукне. А шта урадити!?
 
Realnog - da država ne radi svoj posao. Nije mene sramota..... Ista je priča o kampanjama za fondove za kupovinu inkubatora, pa jurenjem donatora i ostavljanjem ž.r. za uplatu.

Do pre par godina sam učestvovao preko organizacije kojoj sam pripadao u humanitarnim akcijama, zapravo fondu, kao pojedinac nikad. I kad je to puklo, naprečac prestalo da postoji, ne učestvujem, ne čitam, ne šerujem, ne gledam....

šteta Munjo, propuštaš na taj način prave stvari, a možeš da pomogneš mnogo, nisu svi ni prevaranti ni lopovi, da se razumemo ne popujem, samo iznosim mišljenje, mnogo je prevara bilo i biće, al se prava stvar uvek prepozna, ne mogu da opišem zadovoljstvo kad vidim na izvodu 100 dindži uplaćeno na račun, neko je video rezultat rada i poklonio nam poverenje i to se ceni do besvesti...šta znam ja sam u toj priči na više načina i gledam na sve možda previše emocionalno, ali ma koliko se puta razočarala u ljude i njihove namere, skrivene ili otvorene, idem dalje jer apsolutno ništa ne može zameniti taj sjaj u okicama kad dobiju poklončić za rođoš ili novaka ili kad se upišu u željenu školu ili dobiju posao a mi im pomogli....i mnogo mi idu na nerve ljudi koji samo kritikuju a neće da se pridruže iako imaju i vremena i sposobnosti i pomognu, sve dobre stvari počinju jednim čovekom koji se pokrenuo i uradio nešto, od sedenja i mlaćenja prazne slame nikad ništa nije bilo niti će biti...
 
šteta Munjo, propuštaš na taj način prave stvari, a možeš da pomogneš mnogo, nisu svi ni prevaranti ni lopovi, da se razumemo ne popujem, samo iznosim mišljenje, mnogo je prevara bilo i biće, al se prava stvar uvek prepozna, ne mogu da opišem zadovoljstvo kad vidim na izvodu 100 dindži uplaćeno na račun, neko je video rezultat rada i poklonio nam poverenje i to se ceni do besvesti...šta znam ja sam u toj priči na više načina i gledam na sve možda previše emocionalno, ali ma koliko se puta razočarala u ljude i njihove namere, skrivene ili otvorene, idem dalje jer apsolutno ništa ne može zameniti taj sjaj u okicama kad dobiju poklončić za rođoš ili novaka ili kad se upišu u željenu školu ili dobiju posao a mi im pomogli....i mnogo mi idu na nerve ljudi koji samo kritikuju a neće da se pridruže iako imaju i vremena i sposobnosti i pomognu, sve dobre stvari počinju jednim čovekom koji se pokrenuo i uradio nešto, od sedenja i mlaćenja prazne slame nikad ništa nije bilo niti će biti...

na isti nacin razmisljam i ja
ne mogu puno, ali sms-ovi koje saljem svakog meseca nekome mogu da pomognu
necu da razmisljam o tome da li je to zloupotrebio sapic ili dragica ili ex manekenka
da li su od onoga sto sam odvojila od svog deteta i sebe kupili nakit, otisli na putovanja, napravili jos jednu kucu
ne dam losima da me promene
 
na isti nacin razmisljam i ja
ne mogu puno, ali sms-ovi koje saljem svakog meseca nekome mogu da pomognu
necu da razmisljam o tome da li je to zloupotrebio sapic ili dragica ili ex manekenka
da li su od onoga sto sam odvojila od svog deteta i sebe kupili nakit, otisli na putovanja, napravili jos jednu kucu
ne dam losima da me promene

:heart:
И вечито се сумња у добронамерне.
А највише се спрдају, дају себи за право да коментаришу и тумаче, да траже мане другима,... Они неспособни да воде рачуна и о себи самима, па им сви криви само они тако савршени жртве околности, политике, родитеља, бивших партнера... Идите дођавола, онда седите у свом ћошку и смрдите.
 
Jeste.
Nemamo ni šansu da se promenimo, a dogorelo je i nema više kuda niže, ako ne krenemo kategoricno od svega, od sebe, od ulice, od grada...mnogo smo kvalitetni da bi sebi dopustili ovako nekvalitetan život.
 
šteta Munjo, propuštaš na taj način prave stvari, a možeš da pomogneš mnogo, nisu svi ni prevaranti ni lopovi, da se razumemo ne popujem, samo iznosim mišljenje, mnogo je prevara bilo i biće, al se prava stvar uvek prepozna, ne mogu da opišem zadovoljstvo kad vidim na izvodu 100 dindži uplaćeno na račun, neko je video rezultat rada i poklonio nam poverenje i to se ceni do besvesti...šta znam ja sam u toj priči na više načina i gledam na sve možda previše emocionalno, ali ma koliko se puta razočarala u ljude i njihove namere, skrivene ili otvorene, idem dalje jer apsolutno ništa ne može zameniti taj sjaj u okicama kad dobiju poklončić za rođoš ili novaka ili kad se upišu u željenu školu ili dobiju posao a mi im pomogli....i mnogo mi idu na nerve ljudi koji samo kritikuju a neće da se pridruže iako imaju i vremena i sposobnosti i pomognu, sve dobre stvari počinju jednim čovekom koji se pokrenuo i uradio nešto, od sedenja i mlaćenja prazne slame nikad ništa nije bilo niti će biti...

U pravu si, Nedo, ali nemam gde da se okrenem da ne upadnem u apatiju....promeniće se to, takvo mi je trenutno raspoloženje što se tiče humanitarnih aktivnosti... doduše,traja već 2 godine i duže. Proči će...

Motivacija je važna, hvala ti ( :
 
:heart:
И вечито се сумња у добронамерне.
А највише се спрдају, дају себи за право да коментаришу и тумаче, да траже мане другима,... Они неспособни да воде рачуна и о себи самима, па им сви криви само они тако савршени жртве околности, политике, родитеља, бивших партнера... Идите дођавола, онда седите у свом ћошку и смрдите.

WiBitAJ.jpg
 
šteta Munjo, propuštaš na taj način prave stvari, a možeš da pomogneš mnogo, nisu svi ni prevaranti ni lopovi, da se razumemo ne popujem, samo iznosim mišljenje, mnogo je prevara bilo i biće, al se prava stvar uvek prepozna, ne mogu da opišem zadovoljstvo kad vidim na izvodu 100 dindži uplaćeno na račun, neko je video rezultat rada i poklonio nam poverenje i to se ceni do besvesti...šta znam ja sam u toj priči na više načina i gledam na sve možda previše emocionalno, ali ma koliko se puta razočarala u ljude i njihove namere, skrivene ili otvorene, idem dalje jer apsolutno ništa ne može zameniti taj sjaj u okicama kad dobiju poklončić za rođoš ili novaka ili kad se upišu u željenu školu ili dobiju posao a mi im pomogli....i mnogo mi idu na nerve ljudi koji samo kritikuju a neće da se pridruže iako imaju i vremena i sposobnosti i pomognu, sve dobre stvari počinju jednim čovekom koji se pokrenuo i uradio nešto, od sedenja i mlaćenja prazne slame nikad ništa nije bilo niti će biti...

meni je uvek bilo nejasno kako ljudi i pored razocarenja mogu imati veru i poverenje u druge ljude. ja spadam u apaticne po pitanju bilo kakvih humanitarnih ili nehumanitarnih akcija, ne pretim vise ni politiku, ne znam i ne zanima me nista sto izlazi van direktnog okvira mog zivota. nije da me zivot demantuje po pitanju mog misljenja o ljudima generalno, zapravo cesto potvrdjuje.

jos se secam od pre par godina onog slucaja ognjanovic, kada je skupljeno preko 2 miliona evra za operaciju devojcice u americi (kojoj i nije bilo spasa, jer su sanse bile minimalne), a onda njeni roditelji potrose deo novca tamo na kupovinu telefona i laptopova za sebe. ceo slucaj je zataskan na kraju, jer su se pretpostavljam i vece zverke ugradile u taj novac koji nije ni iskoriscen.

drugo pitanje je zasto je zivot te devojcice bio vredniji od zivota nekog drugog u smislu toga da se tim novcem mogla nabaviti oprema kojom bi mozda u srbiji bilo izleceno vise i dece i ljudi. pri tome to dete je imalo skoro nikakve sanse da prezivi, niko nije hteo da preuzme da je operise, u becu su odbili, jedino u americi su navodno mogli da uspeju i opet nisu bile velike sanse.

jos ono sto sam ja upamtila i sto je mene pogodilo jeste da su kao pomoc novac njoj poslale dve sestre (ne secam se ni imena ni prezimena), obe slepe ili toliko slabovide da im je to remetilo zivot, usled neke nasledne bolesti. pri tom one nisu skupile za svoje operacije dovoljno novca i to sto su skupile poslale su kao pomoc. nisu skupile najverovatnije, jer su obe bile starije....ispod 30 cini mi se, ali nisu bile deca tjah nisu bile dovoljno slatke i male da bi ljudi patetisali i histerisali oko njih. plus je otac te devojcice koja je umrla neki snseovac ili tako nesto, neki drzavni sluzbenik, sto opet potvrdjuje moje misljenje da novac moze da se dobije, ali samo preko debele veze...ako ne novac, a onda javni poziv sirokih razmera za prikupljanje pomoci.

- - - - - - - - - -

a sto se tice politickih poena, zaista ne znam koliko nekome mora da bude ispran mozak da ova jednokratna pomoc pred izbore bude sakupljanje poena. ja da imam bolesno dete i da neko drugo dete dobije pomoc, a moje ne...ja bih bila jos besnja i ludja.
 
meni je uvek bilo nejasno kako ljudi i pored razocarenja mogu imati veru i poverenje u druge ljude. ja spadam u apaticne po pitanju bilo kakvih humanitarnih ili nehumanitarnih akcija, ne pretim vise ni politiku, ne znam i ne zanima me nista sto izlazi van direktnog okvira mog zivota. nije da me zivot demantuje po pitanju mog misljenja o ljudima generalno, zapravo cesto potvrdjuje.

jos se secam od pre par godina onog slucaja ognjanovic, kada je skupljeno preko 2 miliona evra za operaciju devojcice u americi (kojoj i nije bilo spasa, jer su sanse bile minimalne), a onda njeni roditelji potrose deo novca tamo na kupovinu telefona i laptopova za sebe. ceo slucaj je zataskan na kraju, jer su se pretpostavljam i vece zverke ugradile u taj novac koji nije ni iskoriscen.

drugo pitanje je zasto je zivot te devojcice bio vredniji od zivota nekog drugog u smislu toga da se tim novcem mogla nabaviti oprema kojom bi mozda u srbiji bilo izleceno vise i dece i ljudi. pri tome to dete je imalo skoro nikakve sanse da prezivi, niko nije hteo da preuzme da je operise, u becu su odbili, jedino u americi su navodno mogli da uspeju i opet nisu bile velike sanse.

jos ono sto sam ja upamtila i sto je mene pogodilo jeste da su kao pomoc novac njoj poslale dve sestre (ne secam se ni imena ni prezimena), obe slepe ili toliko slabovide da im je to remetilo zivot, usled neke nasledne bolesti. pri tom one nisu skupile za svoje operacije dovoljno novca i to sto su skupile poslale su kao pomoc. nisu skupile najverovatnije, jer su obe bile starije....ispod 30 cini mi se, ali nisu bile deca tjah nisu bile dovoljno slatke i male da bi ljudi patetisali i histerisali oko njih. plus je otac te devojcice koja je umrla neki snseovac ili tako nesto, neki drzavni sluzbenik, sto opet potvrdjuje moje misljenje da novac moze da se dobije, ali samo preko debele veze...ako ne novac, a onda javni poziv sirokih razmera za prikupljanje pomoci.

- - - - - - - - - -

a sto se tice politickih poena, zaista ne znam koliko nekome mora da bude ispran mozak da ova jednokratna pomoc pred izbore bude sakupljanje poena. ja da imam bolesno dete i da neko drugo dete dobije pomoc, a moje ne...ja bih bila jos besnja i ludja.

isto kao u komunizmu... lecenje napolju je bilo rezervisano samo za spomenicno odlikovanu familiju.... muljanje sa pomoci ovom ili onom je na nivou onih koji kradu tek rodjenje bebe... ista vrsta mafije kao lekarska koja diluje sa grobarima... ovde se nista nece promeniti dok masa takvog olosa ne bude javno povesana za primer drugima koji bi da se uglave, ugrade ili kako vec to zovu.
 
jos se secam od pre par godina onog slucaja ognjanovic, kada je skupljeno preko 2 miliona evra za operaciju devojcice u americi (kojoj i nije bilo spasa, jer su sanse bile minimalne), a onda njeni roditelji potrose deo novca tamo na kupovinu telefona i laptopova za sebe. ceo slucaj je zataskan na kraju, jer su se pretpostavljam i vece zverke ugradile u taj novac koji nije ni iskoriscen.

Jeste iskorišćen. Skupljeno je 2.6 miliona evra, potrošili su milion za lečenje, 1.6 su prosledili drugim hitnim slučajevima, doduše posle vazdan peripetija.
 
Ja bih na banderu prvog mog vrlog gradonačelnika, pravi naslednik svoje prethodnice, prosto se plašim kolika će štetočina tek njegov naslednik biti :sad2:
 
https://www.krstarica.com/vesti/srb...m_medium=text_link&utm_campaign=banner_header

kako se osecate kao majke i ocevi kad procitate da je drzava bila humana, pa jednokratno uplatila pomoc za lecenje deteta o cijoj bolesti su obavesteni svi zahvaljujuci kampanji dobrih ljudi
da li vas preplavi osecaj zahvalnosti ili nezadovoljstva?



preplavi me osecaj zadovoljstva sto nisam ni otac ni majka i sto ne moram da prolazim kroz gajenje deteta u ovom jadnom bednom sjebanom svetu
 
preplavi me osecaj zadovoljstva sto nisam ni otac ni majka i sto ne moram da prolazim kroz gajenje deteta u ovom jadnom bednom sjebanom svetu

mene samo preplavi osecaj zadovoljstva sto nisam majka :D kao i obicno, great minds think alike

- - - - - - - - - -

obije me topli spokoj znajuci da sam potpuno neopterecena tom kuknjavom, nimalo privlacnom
 
Necu nikoga od vas da citiram ali moram da se oglasim.
Svi mi znamo nekoga ko je bio ili je bolestan od maligne bolesti. Svi znamo nekoga ko je uspeo ili pak ko nije. Ali ako to nisu bila nasa deca ili deca iz nase porodice onda samo mozemo da pricamo price i da se osecamo ili ne osecamo. Tacnije to mozete Vi, ja mogu sledece. Mogu da vam kazem da saznanje da je dete bolesno od maligniteta ravno jednom teskom sudaru, jednom strasnom udaru od koga najpre morate da se oporavite. I to veoma brzo morate da se postavte na noge, da prestanete da placete i sazaljevate i sebe i dete i da se ukljucite aktivno u lecenje ili pokusaj izlecenja. Za to vam treba nadljudska snaga, uma, tela, fokus, nemate prava da padate, da umirete i da njacete. Jer nikoga nije briga sto je vama tesko, sto bi ste legli u taj krevet umesto svoga deteta odmah sada da moze ali to nazalost nije moguce.
Dok ne dodje do vas do vaseg deteta bolesna deca su tamo neka, tamo neki slucajevi iz novina, koje ne poznajemo i uvek mislimo da nece bas nas. Da se takve stvari desavaju samo nekim drugim ljudima.
Moje dete je iz svog tinejdzerskog zivota, iz skole i svakodnevice iscupano i prikovano za krevet, vezano cevcicama za infuzionu pumpu, opala joj je kosa, trpavice, obrve, izgubila je vise od deset kg, nije mogla da mokri, jede, da se pomeri u krevetu.
Moramo da imamo svest i da svaki dan jedno dete oboli od maligne bolesti, da svake nedelje jedno dete umre od iste i da svake godine jedno odeljenje dece izgubimo.
Nase zdravstvo je takvo kakvo jeste, lecenje u inostranstvu kosta mnogo i svako dete i svaki covek ima pravo na sansu. Nema tu patetike ni prenemaganja.
Kada postenete broj za sms i prikupljanje pomoci tada tek pocinje maraton.
Sve je to mucno, tesko i neprepricljivo.
 
Moja misija jeste da podizem svest kod ljudi o tome sta se zaista desava. Ali u pravu si, ne treba da citam ovu temu.:cvet:

Неки људи просто немају осећаја за тако нешто, не вреди да причаш, не постижеш ништа, а себе узнемириш.

Мораш имати слушаоце да би причала, разумеш?

Ај сад полако на неко друго место :cool:
 

Back
Top