Hladna_kao_Sunce
Aktivan član
- Poruka
- 1.436
Zatvaram oci i trazim medju svojim uspomenama onu koja ce mi se pokazati sa najvise spontanosti i vizuelno najjasnije. Vidim... Vidim dva cempresa, dva velika cempresa, skoro iste visine. Onaj levi je, ipak, nesto nizi i njegov vrh nagnut je prema drugom koji je, za razliku, prav kao strela. Vidim ih kroz prozor prvog razreda skole Figueraske Brace, u koju su me upisali posle nesrecnog pedagoskog iskustva sa M.Trejterom.
Prozor koji je uokviravao moju viziju otvarao se tek po podne, ali od tog trenutka ja sam bio potpuno obuzet posmatranjem. Pratio sam kretanje senki i svetlosti na drvecu. Pred sam zalazak sunca siljati vrh desnog cempresa izgledao je kao osvetljen tamnim crvenilom, kao da je potopljen u vino, dok je levi cempres, potpuno u senci, bio samo crna masa. Zvona za vecernje su zvonila i citav razred ustajao je i u horu ponavljao molitvu koju je tihim glasom i skrsenih ruku govorio otac nastonik. Cempresi, koji su se kao dve svece topili na popodnevnom nebu, jedini su mi davali neku predstavu o vremenu koje je prolazilo u razredu.
Prozor koji je uokviravao moju viziju otvarao se tek po podne, ali od tog trenutka ja sam bio potpuno obuzet posmatranjem. Pratio sam kretanje senki i svetlosti na drvecu. Pred sam zalazak sunca siljati vrh desnog cempresa izgledao je kao osvetljen tamnim crvenilom, kao da je potopljen u vino, dok je levi cempres, potpuno u senci, bio samo crna masa. Zvona za vecernje su zvonila i citav razred ustajao je i u horu ponavljao molitvu koju je tihim glasom i skrsenih ruku govorio otac nastonik. Cempresi, koji su se kao dve svece topili na popodnevnom nebu, jedini su mi davali neku predstavu o vremenu koje je prolazilo u razredu.