Zene koje traze savet drugih za svoje probleme siguno nisu stabilne, vec su pomerene nekim svojim dozivljajima koje shvataju kao neresive,
a tada je svako slab i takav prihvta savete koje svako moze po svom nahodjenju da deli, narocito ako nema savesti.
Mnoge brakove koji su mogli da budu uspesni rasturili su dusebriznici svojim savetima. Ko moze da noi takav teret i jos da se oseca ponosnim
sto je nekome pomogao moze kako hoce, a hoce li i posle rzvoda taj dusebriznik brinuti za onoga koga je savetovao?
Sa druge strane, ako sama svesno udjes u neki brak, kakavgod bio i trazis podrku da iz njega izadjes koliko i ti uopste sposoban i nadalje da brines o sebi?
- - - - - - - - - -
Uostalom, temu je postavio klon radi istresanja licnih frustracija forumasa...
Izvini, samo slabi ljudi imaju dileme? Wooohoo. Mozda ti pises ovako jer je u pitanju ljubavna dilema ili zato sto mislis da je laznjak postavio temu. Imanje bilo kakvog kolebanja uopste nije znak slabosti . Trazenje saveta nije znak slabosti, bas napotiv ,
to pokazuje da ljudi dovode SEBE u pitanje? A znas koliko to ljudi radi ? Vrlo malo. Da, mi cemo dati povrsne odgovore, kao neki posmatraci koji uopste emotivno ne ucestvuju u ovoj dilemi, ali dovoditi na isti nivo, nase odogovore i odgovore nekih real life, iskrenih prijatelja, to bas i nije fer.. Drugo, NIKO ne moze nekog da razvede, a ni da uda /ozeni ( ta vremena su prosla, na srecu, ili na zalost , sami biramo ). Trece, samo osoba u vezi /braku zna tacno da li je u istom srecna? Mislis da je ostajanje u braku resenje svih problema? Nemoj me pogresno shvatiti, ja brak kao instituciju zapravo volim, i mislim da ljudi danas negde olako dozivljavaju isti , bas zato sto smo jednostavno svi nekako sebicni, a kompromis je samo neka rec, neki ideal, o kom ljudi vise vole da pricaju, nego da ga prave. Cesto se prica i o toleranciji. Sta tacno treba da se tolerise? Prevara?
Alkohol? Batine? Fizicko zlostavljanje? Psihicko zlostavljanje? Nezainteresovanost da se ucestvuje u kuci,porodici, deci?
Svi mi u sve svesno ulazimo - samo nemoj da zaboravis da se u nesto ulazi pod jednim okolnostima, a izlazi se u nekim sasvim drugim. Ako si znao da brines o sebi pre braka, znaces i posle ( kakve to veze ima sa brakom uopste) . Jedna stvar je zabavljati se ( jedna okolnost, svako zivi u svom stanu, sve super ), druga stvar ziveti sa nekim ( druga okolnost, sad znas da neko ima neke navike koje ti se bas i ne dopadaju ), a trece biti u braku, pa jos ako tu dodju deca ( treca okolnost, javljaju se razne dileme, oko vaspitanja, oko logistike, oko novca , da ne nabrajam ) . I nista se to ne desava preko noci,nego postepeno. Karikiram malo, mozda sam ja za to da vakcinisem dete , a muz nije. Problem? Jeste. Kako ces da napravis kompromis? Tako da, molim te , nemoj da banalizujes stvar sa "Zene koje traze savet drugih za svoje probleme siguno nisu stabilne, vec su pomerene nekim svojim dozivljajima koje shvataju kao neresive". Malo sam rasirila temu i izvinjavam se
Sto se konkretnog pitanja tice: ne moze. Ma..ne moze. Sve moze. Mozes da se ucauris u vezi/braku bez strasti, bez ljubavi, da funkcionises na nekom nivou, da ispunis formu. Sve to moze. Pa ljudi to rade. Zadovoljavaju formu. Komisluk. Porodicu. Vekove i vekove nametnutog "moranja" , jer sta si ako se ne udas, ne ozenis, ne rodis decu, ne ostavis potomke? Koja je tvoja svrha? Ti je sam po sebi nemas. Sio mi ga djura. Ko voli da bude nesrecan do kraja zivota-moze da bira formu. Ostali mogu da skupe mooda pa da probaju da budu srecni
Garancija nema.