Када би се рачунала само доларска инфлација можда би било тако, али онај ко ти зајми паре не ради то зато што је добри самарићанин, већ по каматним стопама које су веће од инфлације. Када се примени то правило, вредност дуга сфрј на дан њеног распада је исто као да је данас дужна минимум 150 милијарди и то рачунато по најнижим стопама. На Србију отпада неких 40% што је и даље изнад садашњег нивоа бар за дупло.
Pa čekaj, poredimo zaduženje Srbije u ovom trenutku nasuprot zaduženju SFRJ iz 1990 godine. Nisu svi ti dugovi dati samo na "lepe oči", pa vrati kad možeš, mi smo otplaćivali te dugove po planu otplate čak i za vreme sankcija.
Poenta je da je zaduživanja bilo i ranije, ali da se racionalnije trošilo tada u odnosu na sada. Pravo poređenje ne može tako lako da se uradi, možda jedino kroz primer Slovenije, pa da vidmo da li je Socijalnistička Republika Slovenija bolje koristila kredite od Države Slovenije.
1) Наведи ми 1 успешан бренд из СФРЈ који си могао да купиш у западним трговинама или тржиштима
"Crvena Zastava" iz Kragujevca.
Opet, loš ti je primer. Nije industrija samo ono što ima u maloprodajnim objektima. Koliko poljskih proizvoda danas možeš naći na policama supermarketa susedne Nemačke? Sa druge strane, kako računaš recimo Samsung televizore proizvedene u Slovačkoj, u slovački ili korejanski proizvod?
2) Ако убацујеш кинезе у причу, не улазећи у квалитет производа, каква је продуктивност њихове индустрије, а каква оне која је била у СФРЈ? Кинески производ без обзира колико је јефтин има и профит, док оно што је било у СФРј је било све само не здрава и логичка економија,
Što se Kineza tiče, kako-kad. A u SFRJ nisu baš uvek bili totalni diletanti, štaviše, danas ih ima X puta više nego onda.
Ono gde smo mi često imali profit je u tome što smo bili spremni da sa nesvrstanim državama poslujemo po principu bartera, pa smo njihove sirovine posle prodavali dalje.
3) Загорац је скупо задуживао земљу на западном тржишту, а правио производе које је већином пласирао на тржишта са којег није добијао здрав новац којим би се враћао дуг, већ је добијао робу идентичног квалитета. На западна тржишта је извозио сировине и производе нижег степена обраде.
Opet, što nije nužno zlo. Zapadne firme su možda morale da posluju sa problematičnim zemljama sa većom maržom da pokriju sve troškove koje mi nismo imali. Sad govorimo o tome da li smo bili gori od zapadnjaka ako nam je margina bila nešto manja nego njihova.
И да .. и ја сам на блиском истоку, али нисам видео ама баш ништа из доба сфрј, видим само у карфуру линоладу и зачин ц, но то не спада у заоставштину сфрј
I opet, nije industrija samo ono što vidiš u supermarketu. Dosta zgrada i infrastrukture je građeno po UAE od strane naših firmi. Jeste da su često bili podizvođači za zapadne firme, ali i to je posao.
Ajde molim te.Jugoslavija je bila industrijski i infrastrukturno razvijenija od Češke,Poljske,Slovačke,Mađarske,Rumunije,Bugarske itd.
Jugoslavija je bila ihaa godina iza Čehoslovačke (Češke).
Češka je za nas Srbe jedna od najvažnijih zemalja i najvećih prijatelja ikad. U principu oni su nas i uveli u industrijsko doba i njima mnogo dugujemo, što po direktnoj pomoći, što kroz obrazovanje i (bespravno) korišćenje njihove intelektualne svojine. Mislim, dugujemo im u moralnom smislu, što se kinte tiče čini mi se ne.
Češka, a I Poljska su za Jugoslaviju bile industrijske velesile.
60-tih godina, kada su Mig 21 lovci počeli da ulaze u opremu tadašnjeg RV JNA, naši vojni krugovi su se ozbiljno zagrejali da ih prave po licenci.
Rusi su nam vrlo lako objasnili da je to za nas, u tadašnjoj fazi razvoja, nemoguća misija.
Za razliku od nas, Česi su ih pravili. Njihova industrija je bila u stanju da to podrži I tehnološki I finansijski.
Mi smo svojevremeno hteli da pravimo i top koji je na Mig 21: Gš-23 (
https://en.wikipedia.org/wiki/Gryazev-Shipunov_GSh-23 )
Na kraju se odustalo jer nisu mogli da naprave
oprugu za mehanizam od kvalitetnog materijala koja bi izdržala napore.
Ta iluzija kako je Jugoslavija bila neka industrijska sila za sve zemlje istočnog lagera je uglavnom posledica toga što smo mi mogli da dođemo do potrošne robe zapadnog porekla, pa smo sami sebi u farmerkama iz Trsta izgledali jako bogato.
Ne, mi smo bili u boljem položaju zato što smo imali daleko veće tržište otvoreno za nas od tih drugih zemalja.