Tabu' tema:jel stvarno ima smiala radjati decu?

Pa ja rekoh da je ta žena postavila temu i otišla, a mi ovde kao njoj pričamo nešto...

Nego, ne mora da znači da je ona loša ili bila loša majka, ja imam ujaka koji je otišao u Švajcarsku i majku (moju pokojnu babu) uopšte nije zvao niti dolazio...ništa "lično" što bi se reklo, čovek prosto toliko zamrzeo Srbiju da je "spalio sve mostove", pa čak i sa rođenom majkom.
Koliko je jadnica patila, to je strašno.
Imala je srećom još dece a i mi unučići smo je voleli i stalno dolazili.
 
Деца су највећа радост.

Deca i životinje :heart: :heart:
Samo bolje je ne počinjati toliku odgovornost ako nisi siguran da ćeš žrtvovati mnogo toga ako budeš morao.
Ja sam imala psa, ustvari čak nekoliko, ali nijedan nije bio baš MOJ i samo moj, nego kroz detinjstvo nekako "zajednički" sa braćom, roditeljima...

Imala sam baš "svog" mačka...iako generalno nisam tip za mačke, njega sam mukicu donela u stan jer sam ga našla u epskim uslovima, u sred grada, na betonu, kiša šibala, a on na dlan da stane! Još mi samo jadno prišlo i mjau, mjau, i ja ga uzmem.
Da skratim, sve se završilo srećno, porastao je u debelog, razmaženog mačora :)
Nekoliko puta se desilo da nema šta da se jede, i ja mu dam jedinu paštetu, a ja ne jedem.
Drugo, svaki dan sam išla po nov pesak, oko pola km pešačenja do gradilišta, i posle nosim to na 5. sprat, bez lifta.
Stalno sam ga izvodila napolje po malo, da ne "zastrani" u stanu.
I tako...Mnogo mi je radosti pričinio a i naučio me odgovornosti.
Samo, ipak to ne bih ponovila, nisam znala u šta se upuštam kad sam ga donela kući. Nisam pomenula da smo "preležali" i uobičajene mačje bolesti (nekoliko puta kod kožnog dr.)
Hoću reći, da sam znala kolika je to odgovornost, vrv ga ne bih donela kući, niti bih to iskustvo ponovila.
Akamoli dete! Ja ih jako volim, ali da rađam, nema šanse.
Kad bih imala para usvojila bih neku mukicu iz Zvecanske, i to onu stariju, koje jadne niko neće.
 
Deca i životinje :heart: :heart:
Samo bolje je ne počinjati toliku odgovornost ako nisi siguran da ćeš žrtvovati mnogo toga ako budeš morao.
Ja sam imala psa, ustvari čak nekoliko, ali nijedan nije bio baš MOJ i samo moj, nego kroz detinjstvo nekako "zajednički" sa braćom, roditeljima...

Imala sam baš "svog" mačka...iako generalno nisam tip za mačke, njega sam mukicu donela u stan jer sam ga našla u epskim uslovima, u sred grada, na betonu, kiša šibala, a on na dlan da stane! Još mi samo jadno prišlo i mjau, mjau, i ja ga uzmem.
Da skratim, sve se završilo srećno, porastao je u debelog, razmaženog mačora :)
Nekoliko puta se desilo da nema šta da se jede, i ja mu dam jedinu paštetu, a ja ne jedem.
Drugo, svaki dan sam išla po nov pesak, oko pola km pešačenja do gradilišta, i posle nosim to na 5. sprat, bez lifta.
Stalno sam ga izvodila napolje po malo, da ne "zastrani" u stanu.
I tako...Mnogo mi je radosti pričinio a i naučio me odgovornosti.
Samo, ipak to ne bih ponovila, nisam znala u šta se upuštam kad sam ga donela kući. Nisam pomenula da smo "preležali" i uobičajene mačje bolesti (nekoliko puta kod kožnog dr.)
Hoću reći, da sam znala kolika je to odgovornost, vrv ga ne bih donela kući, niti bih to iskustvo ponovila.
Akamoli dete! Ja ih jako volim, ali da rađam, nema šanse.
Kad bih imala para usvojila bih neku mukicu iz Zvecanske, i to onu stariju, koje jadne niko neće.

Boldovano je skoro ispravno, lakse se odreci psa ili macke nego deteta, mozda te sutra i nadje.

Ili deca su divna i slatka, ali bolje je, nemati ih. Zakljucak odgovornog coveka.
 
Boldovano je skoro ispravno, lakse se odreci psa ili macke nego deteta, mozda te sutra i nadje.

Ili deca su divna i slatka, ali bolje je, nemati ih. Zakljucak odgovornog coveka.

Što si tako ironičan, a nisi ni shvatio...
1. Nisam se ja nikoga "odrekla"
2. Nisam osoba koja se "odriče" , upravo suprotno, rekoh da bih usvojila dete iz Doma za nezbrinutu decu (kojih su se pravi biološki roditelji iz nekog razloga "odrekli")
Ako već voliš da "bacas kamenje na ljude", prvo barem saslusaj šta je rečeno i ne donosi neke zaključke po ko zna kakvoj logici i uz nepostojeće činjenice.

I pod 3. Ko si bre ti da sebi dajes za pravo da li je "boldovano skoro tačno" (ili nije tačno), to je moje mišljenje, ti možeš imati svoje i to je to; a ne da moje mišljenje i moje stavove ti vagaš i procenjuješ.
 
Poslednja izmena:
Što si tako ironičan, a nisi ni shvatio...
1. Nisam se ja nikoga "odrekla"
2. Nisam osoba koja se "odriče" , upravo suprotno, rekoh da bih usvojila dete iz Doma za nezbrinutu decu (kojih su se pravi biološki roditelji iz nekog razloga "odrekli")
Ako već voliš da "bacas kamenje na ljude", prvo barem saslusaj šta je rečeno i ne donosi neke zaključke po ko zna kakvoj logici i uz nepostojeće činjenice.

I pod 3. Ko si bre ti da sebi dajes za pravo da li je "boldovano skoro tačno" (ili nije tačno), to je moje mišljenje, ti možeš imati svoje i to je to; a ne da moje mišljenje i moje stavove ti vagaš i procenjuješ.

Izvinjavam se, ali meni je ta recenica imala bas takav smisao : "bolje je uzeti psa ili macku, ako nisi siguran koliku odgovornost uzimas na sebe..."
Ko si ti da sve nas koji imamo decu nazivas neodgovornima, jer si toboz spremna da usvojis napusteno dete, jednog dana, mozda...
 

Back
Top