Tabu' tema:jel stvarno ima smiala radjati decu?

Nema smilsla,velika prevara...
Staromondno.
Mislim da je nasa generacija shebana bas od nase dece.
Nasa greska...
Nazalost,moram da konstatujem,bolje da NE.
Znam da boli,boli i mene,ali skinimo masku i stvarno i kazimo,jel su nam ta deca stvarno trebala?Cemu sluze?
Imam sina 44 g.cerka 34...kao da ih nemam...
Zivot sam im dala i pare.
Cerka moje drugarice mi kaze,odlucili smo da nemamo decu!
Super!
Moje pitanje je cemu sluze deca?

verujem da je ovo napisano u trenutku malodušnosti
:D
 
Nema smilsla,velika prevara...
Staromondno.
Mislim da je nasa generacija shebana bas od nase dece.
Nasa greska...
Nazalost,moram da konstatujem,bolje da NE.
Znam da boli,boli i mene,ali skinimo masku i stvarno i kazimo,jel su nam ta deca stvarno trebala?Cemu sluze?
Imam sina 44 g.cerka 34...kao da ih nemam...
Zivot sam im dala i pare.
Cerka moje drugarice mi kaze,odlucili smo da nemamo decu!
Super!
Moje pitanje je cemu sluze deca?

Služe da popune prazninu.....kao mojoj majci. Ceo život je bila ponizavana i maltretirana, onda je naterana da se uda. Ukratko, želela je devojčicu toliko jako da se lečila bolnim tretmanima nekoliko godina.
Nažalost, JA sam ta devojčica. Praznina koju je osećala, kaže, popunila je detetom. Znači, ja sam samo za "popunjavanje".
Paradoksalno, još od malena (3 godine starosti) ona me je počela psihički zlostavljati. Na primer, glumila je da "pakuje kofere i odlazi", dok se ja BUKVALNO ne bih bacila na kolena, uhvatila rukama njene članke, i jedva jecajući obećavala da ću "biti dobra", "neću više nikad", itd.
Zatim, tukla me. Svaki put kad bi se posvađala sa ocem, čim on ode, ja na*ebem.
Govorila mi je užasne stvari koje su zauvek ostavile traume, npr. "Dabogda imala dete kao što si ti, ništa gore ti ne treba", ali hajde sve to i da razumem, ali OVO : sedimo drugari i ja na betonu, leto, ja imam oko 9- 10 godina. Kaže mi ona da ustanem sa betona, ja pitam zašto samo ja, ona OVIM REČIMA: "Zato što si šuplja sa svih strana". Slažete li se da je bilo milion drugih načina da mi objasni da mogu da dobijem upalu jajnika i da sam devojčica.....
Takve stvari.
Nije kriva, sa sela je, 1947.
Pa, tokom osnovne , preko leta me "šutnu u selo". A ja bila u godinama kada sam htela da budem sa društvom....

Elem, JA SAM JOS SA 12 GODINA REKLA DA NIKAD NEĆU IMATI DECU, JER NE ŽELIM DA BUDEM NIČIJA MAJKA.


Kad već pričam o ovome, TREBA I MENI POMOĆ, mogu da otvorim drugu temu, ali hajde ovde ću.... Sticajem okolnosti, živela sam u varošici, pa sam posle 8.- og otišla u srednju i od tada pa nadalje više nisam živela sa roditeljima.
E, sad OVO HOCU DA PITAM : ostala sam bez posla, nosim slušni aparat, imam hepatitis C (doduše jetra mi je u OK stanju), sve u svemu, već neverovatnih 5 godina živim sa majkom u očevom stanu. On je otišao u selo, ali dolazi tačno utorkom i subotom, da mu majka opere, skuva....Nešto kriju od mene, danas sam videla da on njoj daje neke pare "ispod stola"....a dere se i urla kad mu se prohte, na nju, ne na mene, od mene kao nešto da krije i jednostavno ne pokazuje bilo kakvo interesovanje.
Upadne nekad i sredom i nedeljom, ujutru u pet....
Uglavnom, ja živim parazitski.
Socijalnu pomoć mi ne daju, posao nema teorije da nadjem.
5 godina nemam nikoga ( ne krivim bivše prijatelje, pa kad nikad ali bukvalno nikad nemam ni dinara....) Znači, usmerena sam na majku. Radim kućne poslove, teglim kese iz prodavnice, itd, nije da baš ništa ne radim, a zauzvrat imam telefon i internet, jedem, pijem i kupuju mi lekove (pijem "Ksalol" zbog anksioznosti čak ponekad i napada panike, ipak sam 5 godina takoreći u sobi, tek od skoro sam počela da izlazim u šetnju)

POENTA: od detinjstva se ponovo pojavio isti obrazac : otac se dere na majku (nije nasilnik nego je star i "puk'o" razumem ga, dere se bez veze, npr urla tri sata ako bojler nije isključen u 6 ujutru, što troši skuplju struju i slično) , a majka ? Opet se na meni "izdrkava".
Ona nije "pukla", njoj je samo svega dosta i sad je konačno skapirala da može prema meni ovako da se ponaša. Prosto, MOŽE. I nju razumem, ali ljudi, šta JA da radim ??
Eto danas, posle njene prvo uvodne pasivno- agresivne epizode (gde se odjednom ponaša kao da sam ja nesto kriva, i pravi se da me ne vidi itd) pa do otvorenog deranja : "Šta me pitaš šta treba da kupiš u prodavnici, ponasas se kao malo dete, "mamaaa, šta treba iz prodavnice" ( ovaj ton je ruganje kao kad kažete nekome ironično "uuuuu, što sam se uplasioooo") isl.

Ja odem na Nervnoj B, gde inače radi doktor koji mi piše recepte za "Ksalol", ali bio je prva smena i otišao, ja pitam sestru da li može bilo ko da me primi, ona mi objasni da bukvalno nema nikoga trenutno.
Zamislite, ja je pitam da ispricam njoj, (inače sam bila mirna i staložena, samo me zanima odgovor, što je i poenta svega što sam pisala : KAKO DA IZADJEM IZ OVOG ZACARANOG TROUGLA ?
1. DA POBEGNEM, U SIGURNU KUCU ?
2. DA NASTAVIM OVAKO, UMRECE JEDNOM....DA LI MORAM DA OVAKO TRPIM JER SAM FINANSIJSKI ZAVISNA ?

P.S. ova medicinska sestra me saslušala i rekla mi je da moram da zalažem kod specijaliste, to su "teški porodični odnosi" ili tako nešto....
Da napomenem, 2005/6 sam bila živela kod roditelja, samo tada sam 1. Bila mlada 2.imala posao i platu
Pa ipak se dešavalo slično. Čak su oba roditelja pristala na zajedničku terapiju, ali završio se tako što je otac oterao doktora u pm i izašao, a majka se KAO izvinjavala (kažem "KAO", jer je rekla iza njegovih leđa da je on kriv....

DA LI CU JA ISTA POSTICI SAMA, I AKO ODEM KOD SPECIJALISTE ? Ne verujem.....

Još nešto....ja majku ne mrzim (dobro, iskreno, U OVOM MOMENTU DA) ali ona je meni ceo život, zapravo, ENIGMA.
Pokušavam da je shvatim, živim sa njom, zrela sam, iskusna ali ne vredi.... mišljenje o njoj mi varira od "klasična seljacica, podmukla, nikad ništa u lice, same laži i seljačke manipulacije" do "jadna mama, ona nikome ne želi zlo, imam grižu savesti kakve misli imam nekad o njoj, jeste grešila, ali svi grešimo...."


POMOZITE
 
Sluze tome da ti u zivotu bude bitno jos nesto sem sopstvene guzice,a ne da radjas sebi roba.
Kome je bitna samo svoja ******,ok,samo onda nemoj da ih radja/pravi

- - - - - - - - - -

Decu radjas radi sebe.
Iz svojih sebicnih pobuda za ljubavlju, i stvaranjem novog zivota.
Deca nas nauce kako da volimo vise jace bolje

Sama su sebi svrha.
Mi smo tu da uzivamo u njima dok su s nama.
Posle odu... i to je prirodno.

Ne treba ocekivati od dece jer sta bismo da ih nemamo.
Nije njihov smisao da nas dvore ...

Tako nekako
 
Ako imate stav "Život je težak, život je tužan, ružan, kučka, nepravedan, srnje," itd, onda NEMOJTE MOLIM VAS da imate decu! Sa takvim negativnim stavom dobiti dete bilo bi "doneti još jednu budalu u ovaj haos".

Sa druge strane, ko voli samo da vidi mladunče bilo koje vrste, ljudske ili životinjske, i da je dovoljno samo VIDETI IH, pa osetiti neku sreću, simpatiju, želju da im pomogneš (da ih nahraniš, naučiš da hodaju...itd) u tom slučaju vi volite život i samim tim što ga volite, dajete mu smisao. A kad život ima smisla, sve što radite u životu ima smisla. (Onda, logično da ima smisla imati decu).
Taj odgovor vam ne može dati niko drugi sem vas lično.

Žao mi je što ima jako puno ljudi koji imaju decu "reda radi". Ako ne osećaš da želiš, onda nemoj! Ma šta "rekao svet", "svet" ionako nikad nije i neće biti "zadovoljan".
 
Nema smilsla,velika prevara...
Staromondno.
Mislim da je nasa generacija shebana bas od nase dece.
Nasa greska...
Nazalost,moram da konstatujem,bolje da NE.
Znam da boli,boli i mene,ali skinimo masku i stvarno i kazimo,jel su nam ta deca stvarno trebala?Cemu sluze?
Imam sina 44 g.cerka 34...kao da ih nemam...
Zivot sam im dala i pare.
Cerka moje drugarice mi kaze,odlucili smo da nemamo decu!
Super!
Moje pitanje je cemu sluze deca?

ako si radjala decu da ti sluze, zajebala si se

deca su dar, ko ne ume da ceni taj dar nek se besi
toliko zena ne mogu da imaju decu , a zele

fuj, ne znam shta bih rekla na temu
 
Evo jedne anegdote:
U gimnazijskim danima, kaže moja drugarica: "Ja ću da imam sina i kćerku; sin odmah na zanat i sa 18 godina da donosi pare u kuću, a treba mi i jedno žensko, da mi rinta u kuhinji" :lol:
Ali ona se šalila.
Ova žena koja je otvorila temu očigledno pripada generaciji rođenoj u posleratnom periodu i na njih je vršen užasan pritisak da rađaju; ne osuđujem nikoga u čijim cipelama nisam hodala, ali jadna žena je možda bila i naterana da se uda. Ko zna. Sreća što ima samo dvoje, kad je već situacija takva kakva jeste.
 
Evo jedne anegdote:
U gimnazijskim danima, kaže moja drugarica: "Ja ću da imam sina i kćerku; sin odmah na zanat i sa 18 godina da donosi pare u kuću, a treba mi i jedno žensko, da mi rinta u kuhinji" :lol:
Ali ona se šalila.
Ova žena koja je otvorila temu očigledno pripada generaciji rođenoj u posleratnom periodu i na njih je vršen užasan pritisak da rađaju; ne osuđujem nikoga u čijim cipelama nisam hodala, ali jadna žena je možda bila i naterana da se uda. Ko zna. Sreća što ima samo dvoje, kad je već situacija takva kakva jeste.

nema to toliko veze sa periodom u kome je radjala decu
svi mi imamo ili smo imali majke, ocheve, babe dede, prababe pradede, svi su bili u okviru svog vremena ali pitanje lichnosti je univerzalno
a ona se pita da li ima smisla radjati decu ako ti posle ne budu od koristi
banalizujem , ali takva je i postavka
splet nesrecnih okolnosti ne moze biti opravdanje za ovakvo pitanje jer sve je u dushi, kad je pricha o deci .
 
nema to toliko veze sa periodom u kome je radjala decu
svi mi imamo ili smo imali majke, ocheve, babe dede, prababe pradede, svi su bili u okviru svog vremena ali pitanje lichnosti je univerzalno
a ona se pita da li ima smisla radjati decu ako ti posle ne budu od koristi
banalizujem , ali takva je i postavka
splet nesrecnih okolnosti ne moze biti opravdanje za ovakvo pitanje jer sve je u dushi, kad je pricha o deci .

Ja mislim da žena koja je postavila ovo pitanje uopšte više nije ni dolazila na forum...tako da uzalud raspravljamo dalje, mada je tema prilično aktuelna.
Ne mislim da si banalizovala, samo si skratila poentu u jednoj rečenici.
 
Nije mi jasno sto ste napali majku koja je vidmo razocarana u svoju decu. Jer su nam deca krajnje nezahvalna....prosto i jednostavno zaborave nase zrtve...i ako svako na svoj nacin posmatra termin reci "zrtvovanje"....ne kazem da treba da mi prostru crveni tepih i dignu spomenik za naj mamu...Cinjenica je da se danas sve gleda kroz novac..sve se radi iz interesa. I prosto po meni je porodica kao institucija izgubila svaki smisao. Na ogromnu zalost. I nije mi jasno sto se ljutite...jer je sasvim prirodno i normalno i ljudski kad si stariji da ti pomazi deca i ako imaju svoje porodice.
 
Nema smilsla,velika prevara...
Staromondno.
Mislim da je nasa generacija shebana bas od nase dece.
Nasa greska...
Nazalost,moram da konstatujem,bolje da NE.
Znam da boli,boli i mene,ali skinimo masku i stvarno i kazimo,jel su nam ta deca stvarno trebala?Cemu sluze?
Imam sina 44 g.cerka 34...kao da ih nemam...
Zivot sam im dala i pare.
Cerka moje drugarice mi kaze,odlucili smo da nemamo decu!
Super!
Moje pitanje je cemu sluze deca?




Kakva si ti majka.
 
Ovo : "djeca su nase najvece blago" i " brak je svetinja " su demagogija koja garantuje opstanak ljudske zajednice.

Radjati djecu ima smisla ali definitvno nije neophodno i nije za svakog.
Tesko je znati sta zaista covjek zeli jer je utjecaj okoline veliki. Nametanje formiranja porodice i radjanja djece je mnoge natjeralo da zive zivotom koji im bas i nije po mjeri.
 
Ovo : "djeca su nase najvece blago" i " brak je svetinja " su demagogija koja garantuje opstanak ljudske zajednice.

Radjati djecu ima smisla ali definitvno nije neophodno i nije za svakog.
Tesko je znati sta zaista covjek zeli jer je utjecaj okoline veliki. Nametanje formiranja porodice i radjanja djece je mnoge natjeralo da zive zivotom koji im bas i nije po mjeri.

Apsolutno se slažem!
 
Zbog sebe. Da bismo sebe ostvarili kao roditelje, kao članove društva koji su nečim zadužili društvo, rađamo ih kao odbojnik od osećanja sopstvene potpune beskorisnosti i besmislenosti koji preti da nas podavi. Od osećanja besmisla, nedostatka svrhe, cilja. A svrha je samo jedna - nimalo očigledna - naučiti bezuslovnu ljubav.
Onaj ko nam duguje zahvalnost (za istinski veliku žrtvu) nikada nisu deca, nego je društvo. Društvo je dobilo, deca su upala u dug.
Društvo je izrazito nezahvalno i surovo, a mi nemamo muda da se bunimo i ljutimo na državu i društvo.
Zato se, kad omatorimo, okrećemo deci tražeći nedobijenu zahvalnost.
A deca nas u čudi gledaju - navikli su i očekuju da još dajemo, a mi nezadovoljni i umorni tražimo i od njih očekujemo.
Decu smatramo nezahvalnim i bezosećajnim, a oni nas zadrtim sebičnim stipsama. Oklevamo da lako pomremo da bi oni imali više mesta.
Na sreću izlečivo je.
Ovo je lek
65.jpg

Deluje. :heart:
Ako zafali hrabrosti preporučujem pride 3 čašice prepeka.
p.s. i njih, našu voljenu decu, čeka isto - moraju jednom, nekada, nekako, naučiti da bezuslovno vole. Ne nas, razume se, nego svoju decu.
Mi ćemo od njih naučiti, ako bude dovoljno knjiga, hrabrosti, pameti i prepeka.

Prepeka još ima.
Hvala bogovima.
"Ne možete dva puta dati reputaciju za istu poruku".
Mogu i sto puta.
 
Ovo : "djeca su nase najvece blago" i " brak je svetinja " su demagogija koja garantuje opstanak ljudske zajednice.

Radjati djecu ima smisla ali definitvno nije neophodno i nije za svakog.
Tesko je znati sta zaista covjek zeli jer je utjecaj okoline veliki. Nametanje formiranja porodice i radjanja djece je mnoge natjeralo da zive zivotom koji im bas i nije po mjeri.

na ovo se jos moze dodati robija da se detetu sve obezbedi sto i druga deca imaju da ne bude tuzno,pa dobro skolovanje,fax,ambicije and shit
 
Ovo : "djeca su nase najvece blago" i " brak je svetinja " su demagogija koja garantuje opstanak ljudske zajednice.

Radjati djecu ima smisla ali definitvno nije neophodno i nije za svakog.
Tesko je znati sta zaista covjek zeli jer je utjecaj okoline veliki. Nametanje formiranja porodice i radjanja djece je mnoge natjeralo da zive zivotom koji im bas i nije po mjeri.
[

Danas nista nije sveto. Mi ih imamo 3...pa se vatamo za glavu....ne daj boze da pomognu...moras da im das novac da urade nesto. Ja sam protiv toga muz nije i vecito se svadjamo zbog njih. Ne nas njih.

- - - - - - - - - -

Služe da popune prazninu.....kao mojoj majci. Ceo život je bila ponizavana i maltretirana, onda je naterana da se uda. Ukratko, želela je devojčicu toliko jako da se lečila bolnim tretmanima nekoliko godina.
Nažalost, JA sam ta devojčica. Praznina koju je osećala, kaže, popunila je detetom. Znači, ja sam samo za "popunjavanje".
Paradoksalno, još od malena (3 godine starosti) ona me je počela psihički zlostavljati. Na primer, glumila je da "pakuje kofere i odlazi", dok se ja BUKVALNO ne bih bacila na kolena, uhvatila rukama njene članke, i jedva jecajući obećavala da ću "biti dobra", "neću više nikad", itd.
Zatim, tukla me. Svaki put kad bi se posvađala sa ocem, čim on ode, ja na*ebem.
Govorila mi je užasne stvari koje su zauvek ostavile traume, npr. "Dabogda imala dete kao što si ti, ništa gore ti ne treba", ali hajde sve to i da razumem, ali OVO : sedimo drugari i ja na betonu, leto, ja imam oko 9- 10 godina. Kaže mi ona da ustanem sa betona, ja pitam zašto samo ja, ona OVIM REČIMA: "Zato što si šuplja sa svih strana". Slažete li se da je bilo milion drugih načina da mi objasni da mogu da dobijem upalu jajnika i da sam devojčica.....
Takve stvari.
Nije kriva, sa sela je, 1947.
Pa, tokom osnovne , preko leta me "šutnu u selo". A ja bila u godinama kada sam htela da budem sa društvom....

Elem, JA SAM JOS SA 12 GODINA REKLA DA NIKAD NEĆU IMATI DECU, JER NE ŽELIM DA BUDEM NIČIJA MAJKA.


Kad već pričam o ovome, TREBA I MENI POMOĆ, mogu da otvorim drugu temu, ali hajde ovde ću.... Sticajem okolnosti, živela sam u varošici, pa sam posle 8.- og otišla u srednju i od tada pa nadalje više nisam živela sa roditeljima.
E, sad OVO HOCU DA PITAM : ostala sam bez posla, nosim slušni aparat, imam hepatitis C (doduše jetra mi je u OK stanju), sve u svemu, već neverovatnih 5 godina živim sa majkom u očevom stanu. On je otišao u selo, ali dolazi tačno utorkom i subotom, da mu majka opere, skuva....Nešto kriju od mene, danas sam videla da on njoj daje neke pare "ispod stola"....a dere se i urla kad mu se prohte, na nju, ne na mene, od mene kao nešto da krije i jednostavno ne pokazuje bilo kakvo interesovanje.
Upadne nekad i sredom i nedeljom, ujutru u pet....
Uglavnom, ja živim parazitski.
Socijalnu pomoć mi ne daju, posao nema teorije da nadjem.
5 godina nemam nikoga ( ne krivim bivše prijatelje, pa kad nikad ali bukvalno nikad nemam ni dinara....) Znači, usmerena sam na majku. Radim kućne poslove, teglim kese iz prodavnice, itd, nije da baš ništa ne radim, a zauzvrat imam telefon i internet, jedem, pijem i kupuju mi lekove (pijem "Ksalol" zbog anksioznosti čak ponekad i napada panike, ipak sam 5 godina takoreći u sobi, tek od skoro sam počela da izlazim u šetnju)

POENTA: od detinjstva se ponovo pojavio isti obrazac : otac se dere na majku (nije nasilnik nego je star i "puk'o" razumem ga, dere se bez veze, npr urla tri sata ako bojler nije isključen u 6 ujutru, što troši skuplju struju i slično) , a majka ? Opet se na meni "izdrkava".
Ona nije "pukla", njoj je samo svega dosta i sad je konačno skapirala da može prema meni ovako da se ponaša. Prosto, MOŽE. I nju razumem, ali ljudi, šta JA da radim ??
Eto danas, posle njene prvo uvodne pasivno- agresivne epizode (gde se odjednom ponaša kao da sam ja nesto kriva, i pravi se da me ne vidi itd) pa do otvorenog deranja : "Šta me pitaš šta treba da kupiš u prodavnici, ponasas se kao malo dete, "mamaaa, šta treba iz prodavnice" ( ovaj ton je ruganje kao kad kažete nekome ironično "uuuuu, što sam se uplasioooo") isl.

Ja odem na Nervnoj B, gde inače radi doktor koji mi piše recepte za "Ksalol", ali bio je prva smena i otišao, ja pitam sestru da li može bilo ko da me primi, ona mi objasni da bukvalno nema nikoga trenutno.
Zamislite, ja je pitam da ispricam njoj, (inače sam bila mirna i staložena, samo me zanima odgovor, što je i poenta svega što sam pisala : KAKO DA IZADJEM IZ OVOG ZACARANOG TROUGLA ?
1. DA POBEGNEM, U SIGURNU KUCU ?
2. DA NASTAVIM OVAKO, UMRECE JEDNOM....DA LI MORAM DA OVAKO TRPIM JER SAM FINANSIJSKI ZAVISNA ?

P.S. ova medicinska sestra me saslušala i rekla mi je da moram da zalažem kod specijaliste, to su "teški porodični odnosi" ili tako nešto....
Da napomenem, 2005/6 sam bila živela kod roditelja, samo tada sam 1. Bila mlada 2.imala posao i platu
Pa ipak se dešavalo slično. Čak su oba roditelja pristala na zajedničku terapiju, ali završio se tako što je otac oterao doktora u pm i izašao, a majka se KAO izvinjavala (kažem "KAO", jer je rekla iza njegovih leđa da je on kriv....

DA LI CU JA ISTA POSTICI SAMA, I AKO ODEM KOD SPECIJALISTE ? Ne verujem.....

Još nešto....ja majku ne mrzim (dobro, iskreno, U OVOM MOMENTU DA) ali ona je meni ceo život, zapravo, ENIGMA.
Pokušavam da je shvatim, živim sa njom, zrela sam, iskusna ali ne vredi.... mišljenje o njoj mi varira od "klasična seljacica, podmukla, nikad ništa u lice, same laži i seljačke manipulacije" do "jadna mama, ona nikome ne želi zlo, imam grižu savesti kakve misli imam nekad o njoj, jeste grešila, ali svi grešimo...."


POMOZITE

niko ti pomoci nece nego ti sama sebi...nadji bilo sta idi i u podstanere a njim oteras u pm... i eto...jer ozdraviti u takvoj sredini neces......
 

Back
Top