Ovako, da počnem priču... Mlad sam, jako mlad, dolazim iz porodice gde od kad znam za sebe postoji ozbiljna kriza sa novcem. Četvrtu godinu za redom radim sezonske poslove tokom raspusta. U mom gradu ih je jako teško naći, jer niko neće da zapošljava omladinu. Već treću sezonu radim kod jednog čoveka(fizikalni posao). Tu mi je osiguran posao, jer sam se pokazao kao solidan radnik, znam otprilike kako, šta, gde. Problem pored crnčenja(što nije veliki problem) je taj što gazda i ljudi iznad položaja nas fizikalaca ne jebu sistem kada je u pitanju posao, radimo kao stoke i ako im kažeš da ne može sve da se stigne za 8 sati radnog vremena oni kreću da se dernjaju i ponašaju onako ciganski gde su se oni našli uvređeni i psuju ti sve od brata do prababe(nije toliki problem).
Uzgred, nisam prijavljen kao sezonski radnik, ne plaća mi se staž niti zdravstveno, radim na crno(što nije toliki problem). Moram da radim, novac mi je potreban.
Ali već četvrto leto za redom trošim svoju mladost, što me jako muči. Škola me ubija pa onda trenutak kada trebam da budem dete(raspust), nemam vremena za to. Ali to je realnost, mora da se radi, šta mogu, novac je potreban.
Nemojte smarati sa komentarima kao "mali još ćeš ti da vidiš kada odrasteš", sa ovoliko godina dosta sam poslova radio verovatno više od ljudi sa takvim komentarima(sigurno, jer se ozbiljno penju na onu stvar).
E sada, nije ništa od toga problem, mogu ja da prećutim, nabijanje na stvar gazde(kada opsuje) i kada me njegova sestra doslovno zajebava, jer radi kao šefica. I kada odgovorim ja sam nekulturno, neodgojeno stvorenje, opet to nije toliki problem, to je normalno u međuljudskim odnosima.
Pored svega toga, zbog svega toga, u meni se javlja destruktivna strana ličnosti, već godinu dana se javlja pored nagomilavanja besa ali u ovoj meri nikada do sada, zbog ovakvih ciganskih odnosa između poslodavca i radnika tj. mene.
Da li da spalim sve što imaju, da osete tuđu patnju i tuđi bes, bes hiljade i hiljade radnika, ili da dam samo otkaz ili da sve prećutim(jer mi je potreban novac).
Uzgred to vređanje prema meni je na ličnoj osnovi, na mojoj ličnosti(imam malo samopouzdanje, zbog toga sam malo čudniji, nisam uvek prirodan ali ne mogu da utiču na moju ličnost jer su oni najobičniji ljudi koji ne žele da gledaju van svog praga).
Pokušao sam sve da opišem u najkraćim crtama. Umoran sam pa jedva pišem, ne mogu lepo da saberem misli. Ali ako nešto ne razumete, pitajte, trebaju mi saveti ali od ljudi koji su prolazili kroz ovakve stvari.
Uzgred, nisam prijavljen kao sezonski radnik, ne plaća mi se staž niti zdravstveno, radim na crno(što nije toliki problem). Moram da radim, novac mi je potreban.
Ali već četvrto leto za redom trošim svoju mladost, što me jako muči. Škola me ubija pa onda trenutak kada trebam da budem dete(raspust), nemam vremena za to. Ali to je realnost, mora da se radi, šta mogu, novac je potreban.
Nemojte smarati sa komentarima kao "mali još ćeš ti da vidiš kada odrasteš", sa ovoliko godina dosta sam poslova radio verovatno više od ljudi sa takvim komentarima(sigurno, jer se ozbiljno penju na onu stvar).
E sada, nije ništa od toga problem, mogu ja da prećutim, nabijanje na stvar gazde(kada opsuje) i kada me njegova sestra doslovno zajebava, jer radi kao šefica. I kada odgovorim ja sam nekulturno, neodgojeno stvorenje, opet to nije toliki problem, to je normalno u međuljudskim odnosima.
Pored svega toga, zbog svega toga, u meni se javlja destruktivna strana ličnosti, već godinu dana se javlja pored nagomilavanja besa ali u ovoj meri nikada do sada, zbog ovakvih ciganskih odnosa između poslodavca i radnika tj. mene.
Da li da spalim sve što imaju, da osete tuđu patnju i tuđi bes, bes hiljade i hiljade radnika, ili da dam samo otkaz ili da sve prećutim(jer mi je potreban novac).
Uzgred to vređanje prema meni je na ličnoj osnovi, na mojoj ličnosti(imam malo samopouzdanje, zbog toga sam malo čudniji, nisam uvek prirodan ali ne mogu da utiču na moju ličnost jer su oni najobičniji ljudi koji ne žele da gledaju van svog praga).
Pokušao sam sve da opišem u najkraćim crtama. Umoran sam pa jedva pišem, ne mogu lepo da saberem misli. Ali ako nešto ne razumete, pitajte, trebaju mi saveti ali od ljudi koji su prolazili kroz ovakve stvari.