Рехабилитација Милана Недића - изношење завршне речи

Гамбино

Veoma poznat
Poruka
14.514
Рехабилитација Милана Недића - изношење завршне речи
Београд -- Поступак рехабилитације председника квислиншке Владе Србије у време Другог светског рата Милану Недићу требало би да буде настављен изношењем завршних речи.

ИЗВОР: БЕТА СРЕДА, 11.07.2018. | 08:37
Подели
at5k9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTnpFN01EQV8vMWEwMDU0NzA4OTY0ZjVmYzQyZGRmNjY4ZDk0MmNiYzguanBlZ5GTAs0C5ACBoTAB

Пошто је у питању једностраначки поступак, завршену реч даће само пуномоћник предлагача Зоран Живановић.

Након изношења завршене речи, очекује се пресуда која неће бити изнета јавно, јер како је нагласила судија Анђелка Опачић на претходном рочишту, она ће бити писмено достављена предлагачима рехабилитације у року од месец дана.

Поступак је инициран 2008. године, али је расправа пред судским већем почела 7. децембра 2015. године.

Захтев за рехабилитацију поднели су Српски либерални савет, Удружење политичких затвореника и жртава комунистичког режима и породица Недић.

Недић је био председник српске владе у периоду окупације, а после рата му није суђено, јер је 4. фебруара 1946. извршио самоубиство скоком кроз прозор истражног затвора.

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2018&mm=07&dd=11&nav_category=12&nav_id=1417663
 
Ма хајде?

Наравно. И онај Љотић, југословенски фашиста што му се јавио Бог лично и рекао да уђе у политику па му се опет јавио Аранђел Михаило и рекао да изађе. Све што смрди на југословенштину не треба рехабилитовати без обзира да ли се крсти или клања Леденом Шепи.
 
Nije mu sudjeno a rehabilitira se u sudu. Sta to znaci? U kom smislu se rehabilitira?

Nedić je uredbom Vlade FNRJ proglašen za narodnog neprijatelja, i oduzeta mu je imovina.

Ovi faktički, traže od suda da obori tu uredbu.

Sad, to tumači ko kako hoće, baš kao i u slučaju Mihajlovića.
 
Nema ništa od toga , kako će onda Vulin da kmeči svaki put kad Hrvati budu svoje kolaboraciniste veličali , ako naš sud rehabilituje djenerala kvislinga .

Tesko da se moze staviti znak jednakosti izmedju srpskog "kolaboranta" koji je uspeo da spase hiljade zivota srpskih izbeglica, kao i ostalih svojih sugradjana i ustaskih koljaca koje ti nazivas samo "kolaboranti".
 
Подршка Милану Недићу, човеку који је спасао стотине хиљада Срба и Словенаца!


Слава теби Ђенерале!

Slava Đeneralu junaku iz velikog rata i srpskom spasitelju

Iz knjige srpskog istoričara i akademika Dejana Medakovića
„Efemeris“ knjiga II (Hronika jedne porodice)
strana 30
Polude ovi Srbijanci od nasih izbeglickih briga. Svi ovde traze pravdu, pritisli Srbiju sa svojim očajem, kao da ne vide i njen vlastiti bezizlaz. Neko ovde mora da sacuva jasnu glavu ili cemo propasti svi zajedno.Mogu da zamislim kako je jadnom generalu Nedicu. Prignjecili ga sa svih strana, a pomoc nikakva, niko nece da se zrtvuje, jer je svima jasan ishod rata. Nece ljudi da se kompromituju, ali zele i ocekuju da im tudja zrtva bude od koristi.Ako se istini pogleda u oci, da nije bilo generala Nedica gde bi smo mi Srbi iz Hrvatske nasli utociste i zaklon. Stavljeni van zakona, svi bi nas ubijali kao zeceve“.
strana 144
Jednom prilikom, svejedno kojom, general Milan Nedic rekao je Adamu Pribicevicu, koji je kao sto znate bio na drugoj strani: Lako je dati zivot za Otadzbinu, jer to boli sekund dva. Ali nije lako dati obraz, jer to boli i u grobu. Vi cete me streljati ili obesiti kad se tragedija svrsi. Ali ja cu leteti ka raju, ne ka paklu, videti bar milion Srba koji mi duboko zahvaljuju, jer ih je u zivotu ostavila moja ‘izdaja’.“
 

Tesko da se moze staviti znak jednakosti izmedju srpskog "kolaboranta" koji je uspeo da spase hiljade zivota srpskih izbeglica, kao i ostalih svojih sugradjana i ustaskih koljaca koje ti nazivas samo "kolaboranti".
Nije jednakost u počinjenim zlodelima nego je jednakost u ronilačkim akivnostima po Hitlerovom anusu , a to baš i nije neka povoljna referenca za CV sve i da je odredjeni Hitlerov guzoljub bio u duši andjelak sa vrha neba .
 
Nedić je uredbom Vlade FNRJ proglašen za narodnog neprijatelja, i oduzeta mu je imovina.

Ovi faktički, traže od suda da obori tu uredbu.

Sad, to tumači ko kako hoće, baš kao i u slučaju Mihajlovića.

Pa evo ja cu protumaciti. Vlada RS nece da ga rehabilitira pa traze od suda da primora vladu.
 

Tesko da se moze staviti znak jednakosti izmedju srpskog "kolaboranta" koji je uspeo da spase hiljade zivota srpskih izbeglica, kao i ostalih svojih sugradjana i ustaskih koljaca koje ti nazivas samo "kolaboranti".

Pa šta s tim?

Spasio je i Peten hiljade francuskih života, pa nikom ni na pamet nije palo da ga rehabilituje.
 
Slava Đeneralu junaku iz velikog rata i srpskom spasitelju

Iz knjige srpskog istoričara i akademika Dejana Medakovića
„Efemeris“ knjiga II (Hronika jedne porodice)
strana 30

strana 144
Pa svako bi ih sa iole malo zdravog razuma i ljudskosti bi ih primio,nikakva tu posebna zasluge Nedića nema , to je isto ko kad kažeš da je Sloba spasao Srbe iz HR jer ih je 95. primio u Srbiju , ili Vučić i Angela Merkel spasavaju Sirijce i Avganistance zato što ih primaju kada im se ovi dovuku do granice i dele im humanitarnu pomoć i smeštaju u prihvatne centre , mislim šta je mogao da uradi kad su se pojavili na granici ? :think: Da kaže : jeb'te se marš nazad u NDH .
Takodje za tu rabotu je imao i podršku i logistiku Nemaca i NDH , jer manje Srba u NDH na taj način olakašava posao ustašama da moraju manje da kolju i ubijaju,dakle uklapa se u onu Budakovu ideju o (1/3 pobijenih , proteranih i pokštenih ) , a manje zaklanih i ubijenih znači manje ustanaka kod lokalnog stanovništva i lakši posao i za nemačkog okupatora i za ustašku državu .
 
Pa evo ja cu protumaciti. Vlada RS nece da ga rehabilitira pa traze od suda da primora vladu.

Ne radi se o tom tumačenju.

Realno, Nedić nije osuđen, dakle uredba kojm se proglašava narodnim neprijateljem je nezakonita.

Sud može da kaže da je ta uredba nezakonita.

Međutim, onda će neko da protumači da Nedić nije sarađivao sa okupatorom, da nije bio kolaborant.

Bio je, mogu svi da pevaju šta hoće. Baš kao i Peten u Francuskoj.
 
Pa šta s tim?

Spasio je i Peten hiljade francuskih života, pa nikom ni na pamet nije palo da ga rehabilituje.

Nikoga nije spasio Peten već je isti slao francuske vojnike masovno na istočni front.
Samo zahvaljujući Milanu Nediću Srbija je bila jedina,dakle jedina zemlja u okupiranoj Evropi koja nije poslala nijednod Srbina da ratuje za nemce.JEDINA.Srbi se time ponose i dan danas
A kada se već pominje maršal Peten samo da se zna da je u periodu 1967. do 1992, dakle punih 25 godina, na grob maršala Petena se svakog 11. novembra, na godišnjicu primirja 1918, polagao venac francuske vlade. To se može proveriti. Na grob su lično položili vence i predsednici francuske republike – de Gol, Pompidu, Valeri Žiskar d' Esten i Miteran.
„Otadžbina ne sme ni da zaboravi ni da ospori herojstvo Maršala. Njegove posmrtne ostatke treba jednog dana preneti na Verden“. (De Gol, 29.5.1966) „Da li ćemo dopustiti da večito krvare rane naših nacionalnih nesuglasica? Zar nije došao trenutak da se baci veo zaborava na vreme kada su se Francuzi sukobljavali. Govorim to iz poštovanja prema Francuskoj“ . (Pompidu, 21. 9.1972).
Dakle za zvaničnu Francusku on je zaslužni građanin kome zahvlna otadžbina preko vladinih pretstavnika i predsednika Republike svake godine odaje počast polaganjem venaca na njegov grob
maršal peten.jpg
 
Pa svako bi ih sa iole malo zdravog razuma i ljudskosti bi ih primio,nikakva tu posebna zasluge Nedića nema , to je isto ko kad kažeš da je Sloba spasao Srbe iz HR jer ih je 95. primio u Srbiju , ili Vučić i Angela Merkel spasavaju Sirijce i Avganistance zato što ih primaju kada im se ovi dovuku do granice i dele im humanitarnu pomoć i smeštaju u prihvatne centre , mislim šta je mogao da uradi kad su se pojavili na granici ? :think: Da kaže : jeb'te se marš nazad u NDH .
Takodje za tu rabotu je imao i podršku i logistiku Nemaca i NDH , jer manje Srba u NDH na taj način olakašava posao ustašama da moraju manje da kolju i ubijaju,dakle uklapa se u onu Budakovu ideju o (1/3 pobijenih , proteranih i pokštenih ) , a manje zaklanih i ubijenih znači manje ustanaka kod lokalnog stanovništva i lakši posao i za nemačkog okupatora i za ustašku državu .

Hau jes nou.Upoređivati spasavane Srba u opštem stradanju i ratu sa ''spašavanjem'' istih u vremenu opšteg izobilja može samo neko ko je zlonameran
SPASAVATI srpske glave bez obzira na lične i materijalne žrtve, spasavati svaki srpski život ma gde se on nalazio i na prvom mestu spasavati srpski naraštaj, koji će za buduće vekove čuvati srpstvo sa više ljubavi i više požrtvovanja, nego što smo ga mi čuvali!
U jednom svom izveštaju podnetom Vladi nacionalnog spasa Srbije ratnih četrdesetih godina prošlog veka, kao cilj zapisao je Tomo Maksimović (1895-1958), tadašnji komesar za izbeglice u vladi Milana Nedića, koga je posleratna komunistička vlast proglasila narodnim neprijateljem, oduzevši mu sva građanska prava a vojni sud osudio na četiri godine zatvora. Više od šest decenija zaboravljenu humanost velikog dobrotvora prekrivala je ogromna mrlja, i pitanje je dokle bi tako bilo da Okružni sud u Novom Sadu nije doneo odluku o Maksimovićevoj rehabilitaciji.
Predsednik Srpskog privrednog društva "Privrednik" (posle smrti Vladimira Matijevića), direktor najveće jugoslovenske firme "Bata" u Borovu i "izvanredni komesar za izbeglice i preseljenike" 1941. godine u Nedićevoj vladi
Odbio je ponudu iz Švajcarske da se 1941. spase i pređe u ondašnju centralu "Bate". Umesto toga, prihvatio je molbu Milana Nedića da se prihvati organizacije izbeglica i da iskoristi svoje iskustvo direktora i predsednika najveće humanitarne organizacije Srpskog privrednog društva "Privrednik"
Trag o Maksimovićevoj humanosti postoji i u knjizi "Efemeris" Dejana Medakovića. Zapisujući zlosrećne sudbine srpskih porodica u Hrvatskoj, akademik nije zaboravio Maksimovićevu humanost.
images.jpg

Toma Maksimović

Bio je predsednik opštine Borovo u periodu 1936—1941. godine.

Zaslužan je za spasavanje velikog broja srpskih izbeglica u toku Drugog svetskog rata, pomagao je da im se nađe smeštaj, zaposlenje, a za mlade obuka za zanate.
Ostao je upamćen kao veliki dobrotvor i organizator od strane stotina hiljada izbeglica iz Drugog svetskog rata.

Posle rata je proglašen narodnim neprijateljem, oduzeta su mu sva građanska prava, a vojni sud ga je 15. avgusta 1945. osudio na četiri godine zatvora.
 
Poslednja izmena:
Pa šta s tim?

Spasio je i Peten hiljade francuskih života, pa nikom ni na pamet nije palo da ga rehabilituje.

I još malo o Petenu,kada se već pravi paralela sa gospodinom Nedićem.Peten nije „skončao u tamnici“ niti je ostavljen „na djubrištu istorije“..Umro je u privatnom sanatorijumu u mestu Port-Joinville u koji je prebačen iz vojnog utvrdjenja na ostrvu L’Ildje po odluci Visokog saveta sudstva kojim je predsedavao tadašnji predsednik francuske republike Vensan Oriol.Ovome je doprineo general de Gol koji je na konferenciji za štampu 29. marta 1949. izmedju ostalog rekao: „Danas u jednom utvrdjenju živi jedan stari čovek kome i ja i svi mi dugujemo zahvalnost jer je nekada učinio velike usluge Francuskoj. Mi to ne zaboravljamo i ne smemo da zaboravimo. Rekao sam to i na Verdenu.Taj čovek, koji je doprineo slavi Francuske, treba da provodi poslednje dane dostojanstveno“.

A šta radimo mi Srbi!?Slušamo i bratimimo se sa svojim krvnicima hrvatima,hvalimo i uzdižemo u nebesa hrvatskog hohštaplera a zaboravljamo i pljujemo po svojim junacima!

Milan Nedić

Služio je tokom Balkanskih ratova i primio je brojna odlikovanja i medalje za hrabrost. U čin potpukovnika je unapređen 1913. godine.

Godine 1915, tokom Prvog svetskog rata je unapređen u pukovnika i služio je u generalštabu kao najmlađi pukovnik u srpskoj vojsci. Tokom srpskog povlačenja preko Crne Gore i Albanije od novembra 1915. do januara 1916, njegovi vojnici su čuvali odstupanje srpske vojske. Godine 1916. je imenovan za ordonans-oficira kralja Petra I. U septembru 1918. komandovao je Pešadijskom brigadom Timočke divizije prilikom proboja Solunskog fronta
 
Da li neko možda zna o kojoj se sve imovini, tačno, radi?

Braća Nedić, Milan, Boško i Milutin, posedovali su zajednički celu zgradu i plac u Nemanjinoj ulici, gde se sada nalazi novi objekat Narodne banke Srbije. U njihovom posedu je bilo oko 40 ari Zemunskog parka i tri kuće koje se nalaze u Zemunskom parku i dan-danas. Preko puta Zemunskog parka je Vrtlarska ulica, koja je, kako tvrde naslednici, praktično cela bila u posedu braće Nedić, kao njihovi placevi. Imali su i 15 hektara zemlje u Grockoj, gde je Milan Nedić i rođen.

http://www.politika.rs/sr/clanak/349034/Drustvo/Bitka-za-Nedicevu-imovinu
 
Poslednja izmena:

Back
Top