svako od nas je najvećim delom određen detinjstvom?

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
ostalo mi je u sećanju nešto iz filma the girl with all the gifts...

kaže čovek:

nikada nisam upoznao ni dobre ni loše ljude. svi su radili ono što su morali.

...

mislim da je najvećim delom svako od nas određen svojim detinjstvom.

zato možda ne razumem najbolje tu hrišćansku religiju, i priču o večnom paklu za onog ko nije bio dobar.


šta vi mislite o tome, napišite ako hoćete...
 
Niko ne cini ono sto mora, jer imamo slobodnu volju da izaberemo hocemo li ciniti dobro ili lose. Prava istina je da ljudi svoje lose postupke pravdaju sticajem okolnosti. Donekle, sticaj okolnosti moze umanjiti nasu krivicu, ali ona i dalje ostaje na nama. Zato nam je potrebno pokajanje. Na primer, neka zena se nadje u jako teskoj finansijskoj situaciji i ona odluci da postane prostitutka i pravda se: "Pa eto, ostala sam bez posla, nisam mogla da nadjem drugi, a deca gladna itd." Dakle, izabrala je laksi, "siroki" put, koji vodi u propast i zato stalno mora da umiruje svoju savest ubedjujuci sebe da nije imala izbora. Ali izbora uvek ima - mogu se cistiti i kuce, otici na selo da se nesto radi... Istina, teze je tako zaraditi, ali put pravednosti je uvek tezak.

I ako bi mogao da pojasnis ovo da je svako odredjen svojim detinjstvom. U cemu odredjen ? Tacno je da vaspitanje deteta utice donekle na to kakva ce osoba postati, ali ipak ima mnogo slucajeva da su deca otisla nekim potpuno drugacijim putem od svojih roditelja. Ovo se odnosi i na religioznost i na ponasanje.

Zato mi znamo da se Hriscanska vera zacinje u covekovom srcu, a ne zbog spoljnih okolnosti. Ako covek u svom srcu trazi Boga, Bog ce to videti i stvorice za njega takve uslove u kojima ce ovaj postati Hriscanin, nezavisno od toga gde je rodjen, medju kakvim ljudima, koje je boje koze i ostalo.
 
Uvod nije tacan, ali danas ne postoji drugo misljenje.
Postoji psihologija zapada i razvojna psihologija.
Psihologija zapada kaze, svi su ludi samo im treba vremena da se ispolji...Iz nje sledi zakljucak da svakog odredjuje njegovo detinjstvo , tj uglavnom ono negativno sto se detetu ili coveku desilo u detinjstvu, dok pozitivno se pamti kao uticaj koji bi inace bio normalan, a sad odjednom postaje oblikovanje.
Razvojna psihologije je potpuno izbrisana, a verujem i bukvalno izbrisana, da se nikad vise ni slucajno ne naleti na nju. To je moguce jer su mnoga dela bila u formi izdanja institucija socijalistickog bloka.
Razvojna psihologija nije bila ideoloski indoktrinirana, osim osnovnog motiva a to je razvitak osobe i svih sposobnosti osobe kroz nekontrotirajuce odnose unutar nje same.
To je cak i smesno danas izgovoriti...Zamisli em imas priliku da razvijas skoro sve svoje prohteve, htenja i mogucnosti, em te to dovodi u neko sukobljavanje u sebi, nigde logike...
Ali itekako su tu slozeni mehanizmi i resurs otimanja...
Najbanalnije je postaviti pitanje od koje do koje godine malo vise forsirati fizicki razvoj koordinacije deteta, a kad malo vise logiku , kad interesovanje, kad ovo kad ono...
Jednostavno dan je kratak a ne treba samleti dete ili osobu aktivnostima...vec je to ponuda izbora..


U kapitalizmu to je najvece zlo, zamisli da neko ima ponudu izbora...
To ubija cenu, jer cena zavisi od zelje da se nesto ima , od potrebe da se to ima, i nema skoro nikakvu vezu sa vrednoscu robe.

Zato su potrebni razni autisticki sistemi, pa i religije to moraju ponuditi, znaci zavlacenje od svesti i stvaranje neke utehe i mira koji je slican jevrejskoj veri dok ih sprovode u komoru za spaljivanje....nada da ce bar neko ko jos nije tu preziveti..

Zato su danas ljudi bez slobode, vec zude za neslobodom....za sigurnoscu...
I onda im je logicno ili i zeljeno stanje da im sloboda detinjstva, koja uopste nije sloboda, vec samo isecci slobode, jer ne zaboravite dete itekako nema slobodu izbora, vec uglavnom dirigovano ali obezbedjeno zivljenje.
Izmedju slobode i neobezbedjenog i neslobode i obezbedjenog, danasnji covek bira neslobodu i obezbedjeno....jer je gladan...bolestan i umoran.

- - - - - - - - - -

Naravno ne moram vam reci da svi ti ljudi postaju mediokriteti. Postaju prodane dushe, postaju mesetari svega oko sebe...
Moral jos uvek znaci drustveni dogovor, sa naglasenim upotrebama i zloupotrebama znanja tudjih razlika izmedju javnog ponasanja i privatnog ponasanja.
 
To o "vecnom paklu" se ne poklapa sa onim o cemu pise u Novom zavetu , jer se tamo ne pominje "pakao" , vec mesto "gde je plac i skrgut zuba" , a mnogobrojni "pakleni opisi " su u glavnom u onoj zapadnoevropskoj sredini i to "iz samo njima znanih razloga" ...

A , sto se tice onog iz uvodnog dela o detinjstvu , o tome iz ocrkvljenog ugla iz pera oca Dusana :

"Будите деца
Питање:
Помаже Бог. Замолио бих вас да ми појасните на које се дечије особине овај стих односи. Унапред хвала.
Александар

Одговор:

Драги брате Александре, твоје питање је сигурно проистекло из разговора Исуса Христа и његових ученика, који је записао свети апостол и јеванђелист Матеј:

„У онај час приступише ученици Исусу говорећи:

Ко је, дакле, највећи у Царству небескоме?

И дозва Исус дете и постави га међу њих и рече:

- Заиста вам кажем, ако се не обратите и не будете као деца, нећете ући у Царство небеско. Који се, дакле, понизи као дете ово, онај је највећи у Царству небеском“ (18, 1–4) .

Непосредно пре овог разговора Исус је рекао Петру да оде на језеро и да ће у устима прве рибе, коју упеца наћи статир (бисер) којим ће платити порез за себе и Исуса.

То је, свакако у том моменту била једна досетка, да би имали новаца за плаћање дажбина, јер се Исус никада није противио обавезама према држави.

У сваком случају, овај догађај је изазвао и питање ученика о томе ко ће бити највећи у Царству небеском (јер је Петар добио привилегију да нађе бисер и плати порез за себе и Учитеља) .

Исус је приметио да се код његових ученика појавила страст частољубља, уместо врлине смирености, па је захтевао да му доведу дете.

Зашто дете?

Зато што у јеврејском, званичном и обичајном праву дете није имало никакву вредност, никаква права.

Зато ово поређење са дететом представља потпуни заокрет: од властољубља и гордости обраћање ка смирености и понизности.

Смисао поређења са децом оних, који би хтели да уђу у Царство небеско, свакако је више у особинама, а не у положају детета.

Деца су незлобива, невина, спремна да прихвате поуке родитеља, учитеља и старијих, понизна су пред њима и имају поверења у њих.

Ето, те особине Христос тражи од својих следбеника, као што им то мало касније упућује у тренутку кад ученици бране деци да дођу код Њега:

„Пустите децу и не браните им да долазе к мени, јер таквих је Царство небеско“ (Матеј 19, 14) .

Није Царство Божије намењено само деци, већ и онима, који задрже дечије врлине: чедност, незлобивост, послушност, смиреност, такви остану за цео живот и не искваре се.

Ето, драги брате Александре, у томе се састоји Христов позив ученицима, а пре њих и свим Хришћанима, па и нама данас, да се не гордимо и узвисујемо, већ да смиреношћу поштујемо друге људе око нас, а Бог ће нас поставити на место које заслужујемо. о. Душан".





https://svetosavlje.org/budite-deca/

:think:

Ne znam kako ce neki da izadju na kraj sa samima sobom , ako su im "neki drugi kreteni" , a oni se deklarisu kao "smireni i smerni ljubitelji istine i imaju strah od sopstvene savesti " ...?
 
Poslednja izmena:
Ličnost je dinamička struktura koja se non stop menja.Tvoje ja od pre 15 godina i ovo danas nije isto,tj jeste ali nije,drugačije je zbog različitih reakcije na spoljne a i unutrašnje impulse.
Dokle god postoji dinamika daha u tvojim plutjima postoji i šansa da se promeniš na bolje il na gore,u čemu te Bog zatekne u tome te ostavlja da uživaš jer si se identifikao sa time.
 
svakako, nego jel imaš neki argument na temu.

Да ли је тема о томе да ти не разумеш хришћанску религију?
Или не разумеш причу о паклу?

А да ли желиш да је разумеш? Наиме, није лако објаснити некоме ко има другачија веровања или уверења од Хришћана шта се добија или губи причом о Паклу (о којем већ постоји тема) из аспекта Хришћана. Већ је више пута поменуто да постоје они који тумаче верске текстове бувално и они који их тумаче у пренесеном значењу.
Важно је знати од кога очекујеш одговор.

Али, да видимо овако...дете, по навршетку одређеног броја година, почиње да истражује свет око себе, па тако долази у додир и са стварима које могу бити веома опасне по децу јер деца не схватају концепт, рецимо, губитка живота, нестанка као последице опасности. Тада се деци говори да не дирају одређене опасне предмете (утичнице, ножеве и сл.). Ако деца не слушају, па наставе да доводе себе у опасност, родитељи имају две солуције, да му обећају нешто лепо ако прекине са својом опасном игром или да му запрете са нечим како би, такође престало са својом опасном игром. Има чак и родитеља који користе оба подстрека одједном.
Мислим да је слична ствар са Паклом и Рајем.
 
ostalo mi je u sećanju nešto iz filma the girl with all the gifts...

kaže čovek:

nikada nisam upoznao ni dobre ni loše ljude. svi su radili ono što su morali.

...

mislim da je najvećim delom svako od nas određen svojim detinjstvom.

zato možda ne razumem najbolje tu hrišćansku religiju, i priču o večnom paklu za onog ko nije bio dobar.


šta vi mislite o tome, napišite ako hoćete...

"Odredjen" ili "predodredjen" ?

Da li bi neko i na ovaj nacin zeleo da nadje razlog ili izgovor za neka sopstevna cinjenja ili ne cinjenja ; ili bi "samo malo da ih opravda za svaki slucaj , ako bi se nekada nasao pred tim vratima " ...?

Andragogija i penologija se bave sa time po "sluzbenoj duznosti " ...
 
Poslednja izmena:
znači, koliko sam shvatio iz tvog pisanja - to su pričice da se prekine plač deteta.

znaš, možda je problem što mnogo ljudi to shvati bukvalno.

pa im to možda u manjoj ili većoj meri sjebe živote.

Слажем се. Фигуративно, прекидање плача детета је циљ сваког живота, невезано за религију.
Стање меланхолије и туге није природно стање човека и не треба да буде.

Буквално схватање написаног је резултат лењости човека који не задире дубље у суштину онога што га, привидно, занима.
А често је и резултат користољубља, преносити буквално текстове који захтевају разумевање, ради држања неког вида контроле над онима којима се текст преноси.

Због тога је православни поглед на то обавезно коришћење извучених поука из текстова, кроз дела светитеља. Дакле, позитивна примена поруке у свакодневном животу а не њено буквално преношење без разумевања.
 
@bakonja:
predodređen, recimo tako.
svakako, lično preuzimam odgovornost za svoje reči i dela, čak i ona najsitnija.
moj sudija je moja savest.
legitimno pitanje sam postavio.
detinjstvo igra veliku ulogu, možda najvećim delom formira osobu.
a svako neka porazmisli o svojoj odgovornosti prema iskrenosti i istini.

- - - - - - - - - -

Слажем се. Фигуративно, прекидање плача детета је циљ сваког живота, невезано за религију.
Стање меланхолије и туге није природно стање човека и не треба да буде.

Буквално схватање написаног је резултат лењости човека који не задире дубље у суштину онога што га, привидно, занима.
А често је и резултат користољубља, преносити буквално текстове који захтевају разумевање, ради држања неког вида контроле над онима којима се текст преноси.

Због тога је православни поглед на то обавезно коришћење извучених поука из текстова, кроз дела светитеља. Дакле, позитивна примена поруке у свакодневном животу а не њено буквално преношење без разумевања.

okej.
 
Poslednja izmena:
To ti je ključno pitanje.
Ponekad za sebe mislim da sam posmatrač, prisutnost, svesnost o sebi, privremeno ograničena telom.
Istina je da ne znam.
Možda sam beskraj u jednoj od svojih manifestacija.
Ali to su samo reči.

- - - - - - - - - -

Za potpuno znanje o tome potpuno je potpuno prosvetljenje.
Taoisti kažu da je to stanje u kojem nestaju sve razlike.
 
znaš kako, na engleskom ima jedna lepa rečenica koja kaže:

"Those who are hardest to love, need it the most."

u prevodu bi otprilike bilo:

"Onima koje je najteže voleti, ljubav je najpotrebnija."

...

ali, ne, u Hrišćanstvu, koliko sam shvatio - večni pakao.

...

dok, je npr. jedan od zaveta zen-budizma:

Na svijetu je bezbroj bića; mi se zavjetujemo da ćemo ih sve osloboditi.

...

eto tako, to su neke stvari zbog kojih mi se mnogo više dopada istočnjačka duhovnost, da tako napišem, od zapadne.
 

Back
Top