Mudrolije - saveti

Bio jednom jedan japanski ucitelj Hakuin koji je bio mnogo cenjen u svom kraju. Mnogi su dolzaili kod njega na savete i stekao je poprilicno dobar glas. Medjutim, jednog dana zatrudni cerka od njegovih prvih komsija.
Posto su se roditelji okomili na cerku da im prizna ko je otac, ona im u placu odgovori da je to ucitelj Hakuin. Besni, roditelji su otisli kod njega i osuli ruzne reci "kako si mogao, pa ti si ugledan covek, ti si los covjek...". Na sve to Takuin odgovori: " Jel` tako?".
Kad se dete rodilo, ponovo su dosli kod Hakuina i rekli "ti si ga napravio, ti se i brini o njemu".Takuin je opet odgovorio: "Jel` tako?" i prihvatio dete.
Brinuo se o njemu par godina i odgajao ga sa mnogo ljubavi. Jednog dana, majka deteta prizna roditeljima da je otac sin mesara, a ne Hakuin, te da je to rekla samo da "skine teret".
Potisteni roditelji su otisli kod ucitelja i rekli mu da on nije otac. Hakuin ponovo rece: "Jel` tako?" i predao im dijete.
 
GABRIEL GARCIA MARQUEZ, istaknuti 74-godišnji
kolumbijski pisac, autor <Sto godina samoće>,
dobitnik Nobelove nagrade,
boluje od raka.
Povukao se iz javnog života, a svojim prijateljima poslao je
<Posvećeno pismo>

Kad bi Bog na trenutak zaboravio da sam marioneta
i darovao mi nešto malo života,
iskoristio bi ovo vrijeme najbolje kako znam.
Verojatno ne bih rekao sve o čemu razmišljam,
ali sasvim sigurno bih porazmislio o svemu što kažem.
Cenio bi stvari prema njihovom značenju,
a ne prema njihovoj vrijednosti.
Spavao bih malo, vise bih sanjao,
znam da svaku minutu sa zatvorenim očima gubimo 60 sekundi svetla.
Hodao bi kad se drugi zaustave,
budio bi se kad drugi spavaju.
Kad bi mi Bog darovao mrvicu života, obukao bi se jednostavno,
okrenuo se k Suncu, otkrivajući ne samo svoje tijelo, ali i svoju dušu.
Uveravao bih ljude, kako se varaju,
kad misle da se u starosti nije moguće zaljubiti.
Ne znaju da stare baš zato što izbegavaju ljubav!
Deci bi napravio krila,
ali uzeo bi im ih dok se ne nauče leteti.
Starijim osobama bi kazao da smrt ne dolazi zajedno sa starošću
već s napuštenošću.
Toliko stvari bi se naučio od vas, ljudi...
Naučio sam da svi žele živjeti na vrhu planine,
zaboravljajući da se istinska sreća skriva u
samom načinu penjanja na vrh.
Naučio sam da kad novorođeno dete
uhvati svojom malom ručicom očev prst, drži ga zauvijek.
Naučio sam da čovek ima pravo gledati na drugoga odozgora
samo onda kad mu hoće pomoći da bi se podignuo.
Toliko je stvari što sam se od vas mogao naučiti,
ali u stvarnosti nemam baš puno od toga, jer kad me polegnu u
grob, to ću zaboraviti.
Kad bi znao da te danas posljednji put vidim pospanu,
snažno bi te zagrlio i molio se Bogu
da mi dozvoli biti tvojim anđelom čuvarom.
Kad bi znao da su to poslednje minute što te vidim,
rekao bih ti 'volim te' i ne bi glupo pretpostavljao da to znaš.
Uvijek ima nekakvo sutra
i život nam daje mogućnost učiniti dobro djelo,
ali danas je sve što mi ostaje,
hteo bih ti reći da te veoma volim.
Sutra nema nitko zagarantirano-niti mladi, niti stari.
Možda danas posljednji put promatraš one koje voliš.
Zato nemoj biti neodlučan, učini to danas,
jer ako se pokaže da sutrašnji dan ne dočekaš,žaliti ćeš za danom u kojem ti je nedostajalo vrijeme za jedan osmijeh, za jedan poljubac....
 
...previše filozofije...
...biću kratak,budi svoj i pronađi cilj svoga bitisanja na ovoj planeti....
...od mene toliko...

"biti svoj", najkoriscenija fraza koja NISTA NE ZNACI...
"pronadji cilj svog bitisanja", omg, za mnoge je to dilovanje drogom, ljudima, kriminal svake vrste, ubistva...
i takvi kazu da su "svoji" i da "znaju zasto bitisu"....
kako ne podnosim fraziranja, suplje reci i ostale gluposti...
kad se kaze a ne zna ni sta je rekao..
 
Train-Insane-ws-300x299.jpg
 

Back
Top