Nisi ti to nešto dobro razumeo. Cilj je tražiti ono što ne nastaje i nestaje, već uvek jeste, a to je ono supstancijalno, a ne akcidentalno... ili metaforički rečeno pesak, a ne oblik peska.
Svaki uvid, svaka kontemplacija koja apstrahuje individualnu volju i pruži nam dodir sa suštinom... sa transcendentnim... duhom... gradi spomenuto „svadbeno odelo”, odnosno naše biće, koje je slično melodiji na način promene te melodije. Znači, radi se o melodiji… A da li su njene “note” samo reprezenti pojava, oblika kula od peska ili sam pesak?
Vidiš li razliku? Neko u svom duhovnom biću, pod uslovom da se ne promeni, ili shvati šta je bitno u životu, imaće samo slike pojava, samo slike senki na zidu Platonove pećine... tako da kada konačno njegov brod života stigne u svoju luku imaće melodiju sastavljenu od senki, ili biće “go na kraljevskoj svadbi” kako kaže Svedenborg.
Zato tražite ono što ne nastaje i nestaje kako se ne biste našli goli na svadbi.
Okreni glavu sa senki na zidu pećine i obrati pažnju na vatru iza, koja baca senke na zid.
Ijao, kako si me "razbio argumentima", vidi se da si nekada ovde bio moderator. Da si valjao bio bi i dalje. Mora da imaš mnogo vremena da se teraš mak na konac. Ja nemam. A svoje sam izneo. Ništa nisi oborio, jer nemaš argumente. Bogu ne treba ničija krv i sve ono što je poklano na oltarima, i po Bibliji i po Kuranu, žrtvovano je satani. Ende.