Igrom mozete zavesti...svakog:)

Umem da igram. Mada, nisam ni bio svesan do skoro. Moji roditelji su se upoznali na folkloru. Moja majka se zato uvek čudila zašto ja ne volim da plešem. A kada bih zaplesao govorila mi je da igram kao da imam motku u guzici. : )
Introvert sam, pa mi preterana pažnja i eksponiranje ne leže. Međutim, shvatio sam, kada sam porastao, da izbegavanje pažnje sputava i talente koje imam, pa sam i počeo da se protiv toga borim.
Zspočeo sam stidljivo, kada su mogli da me vide samo par prilhatelja. Njihove pohvale su me ohrabrile, a moto koji smo smislili tada je nešto čime se vodim i danas kada igram. Moto je: Kao da nema nikoga. Prepustim se muzici i plešem za sebe, ili sa nekim, ne mareći mnogo za sve ostalo oko sebe; na to da li me i ko me posmatra.
Da li je šmekerski to ne znam, niti me interesuje. Znam da ja volim ljude koji umeju da igraju. Kroz igranje se lako može videti kako neko oseća. Nije to reč samo o ritmu, oni koji osećaju muziku imaju razvijenu empatiju i osećaju i ostale stvari. Bude super kada u gužvi osetiš nečiju energiju i kada se kroz ples prepoznate, osećate i pratite.

Klip... Ajde, iako je usporeno i montirano. Aftermovie sa Nohe. Tu sam igrao 8 sati bez prestanka. Ima me i na snimku, pa zato. : )
 
jang i bjutiful si samo jednu deceniju u svom životu. ako nisi snalažljiv ostatak vremena se provodiš s motkom u dupetu jer ništa što si voleo da radiš više nije primereno tvojim godinama.
u to ime jedan nenormalni spot da vas podseti na mladalačke ispade i energiju

 

Back
Top