Čak i u drevnim vremenima su postojale uglavnom, sa skulpturama i razbacanim, vodenim mlaznicama.
Drevne civilizacije su izgradile kamene bazene za očuvanje i korišćenje dragocene vode za piće. Rezbareni kameni bazen od perioda oko 2000. godine pre nove ere, otkriven je u ruševinama drevnog sumerskog grada Lagash u današnjem Iraku.
Drevni Asirci su sagradili niz umivaonika u klisuri reke Comel, urezane u čvrstu stenu, međusobno povezane malim kanalima, spuštajući se u potok. Najniži sliv je ukrašen rezbarenim reljefima dva lava.
Stari Egipćani su imali genijalne sisteme za podizanje vode iz Nila za piće i navodnjavanje, ali bez višeg izvora vode, nije bilo moguće napraviti protok vode koji bi savladao gravitaciju, te tako, nema egipatskih fontana ili slike istih, da su ikada pronađene
A Hellasi(Grci) su očigledno bili prvi koji su koristili akvadukte, gravitacione fontane za distribuciju vode. Prema drevnim istoričarima, fontane u Grčkoj su postojle najkasnije u 6 veku pne 6. veka i to u Atini, Korintu ali i u drugim, drevnim grčkim gradovima, kao krajnje tačke za vodovod u gradovima, kojim su doveli vodu iz izvora i reka . U 6. veku pne, atinski vladar Peisistratos je izgradio glavnu fontanu Atine, Enneakrounos, u Agori ili na glavnom trgu grada. Imalo je devet velikih oružja ili podnožje, koje su stanovnicima snabdevale vodom za piće.
Grčke fontane su napravljene od kamena ili mermera, sa vodom, koja teče kroz niz bronzanih cevi otvorenih kao vrata, iz usta uklesanih maski, što je predstavljalo glavu ili njušku lava ili drugih životinja.
U Gotici, vertikala u arhitekturi imala je veliki značaj.
Fontane su se koristile kao uzlazna dinamika, uporediva sa piramidama. Često su se sastojale od nekoliko kamenih slojeva, koji su formirali kaskade. Korišćeni su bili i Gotski elementi kao što su Fiale, Crab i Kreuzblume !
U renesansi, umesto gotske piramide, korišćeni su ravni stubovi, čija je glavnica uglavnom služila kao podnožje statue. Ove statue su bile figure iz drevne mitologije ili životinja, kao što je heraldički lavovi , medvedi, orlovi i delfini. Donja baza statua je često bila okružena svim figurama. Granice i stubovi bazena su bili ukrasno ukrašeni kao u fontanskoj tržnici (Peter Flotner) od 1526. godine. U Italiji se voda obično prelivala preko podesta, tako da su se pojavljivale kaskade. Na kraju ove ere, fontane su postale šire tako da su i ivice često bile ispunjene figurama.
Tokom baroknog perioda, fontane sa kaskadama i velikim fontanama pokazale su snagu i masu vode a nju treba obavezno povezivati sa arhitekturom. Poznati primer je Fontana di Trevi u Rimu. U baroknom periodu, stvorene su Vrtni akvadukti, kao što su bare sa veštačkim pećinama i vodnim orguljama. U Versaju, kralj je tražio da sve fontane rade istovremeno. Pošto je to bilo nemoguće zbog nedostatka vode, voda je izašla iz Sene i uperena samo na mesto gde je bio kralj, do odgovarajuće fontane.
U poređenju sa barokom, više pažnje je posvećeno detaljima u Rokokou, a stvorene su elegantne figure i instalacije. Prioritetne boginje su predstavljene cvetnim šeširima i ukrasima, često su u pokretu i kamenim figurama bunara. Voda je tekla iz flauta, organa i usta figura i prelivala se na druge figure.
U klasicizmu i industrijalizaciji, razvoj efikasnih pumpi bio je neophodan. Tada se oblik vode sve više eksploatisao dok su skulpture i ukrasi prilično nestali.
Aktuelnost današnjice !!!...
Čak i danas, velike fontane su prestižni predmeti i turističke atrakcije.
Skoro uporedo sa izgradnjom gradova, nastajale su i fontane, kao znak njihovog statusa i bogatstva - kao u 19. veku …. fontana Jet d'eau u Ženevi.
I dan danju, u najvećoj, mogućoj formi svih gradova u svetu, postoji realna konkurencija i prestiž za
arhitektonsko lepim i originalnim fontanama ! ...
Archibald Fountain, Sydney ....
Drevne civilizacije su izgradile kamene bazene za očuvanje i korišćenje dragocene vode za piće. Rezbareni kameni bazen od perioda oko 2000. godine pre nove ere, otkriven je u ruševinama drevnog sumerskog grada Lagash u današnjem Iraku.
Drevni Asirci su sagradili niz umivaonika u klisuri reke Comel, urezane u čvrstu stenu, međusobno povezane malim kanalima, spuštajući se u potok. Najniži sliv je ukrašen rezbarenim reljefima dva lava.
Stari Egipćani su imali genijalne sisteme za podizanje vode iz Nila za piće i navodnjavanje, ali bez višeg izvora vode, nije bilo moguće napraviti protok vode koji bi savladao gravitaciju, te tako, nema egipatskih fontana ili slike istih, da su ikada pronađene
A Hellasi(Grci) su očigledno bili prvi koji su koristili akvadukte, gravitacione fontane za distribuciju vode. Prema drevnim istoričarima, fontane u Grčkoj su postojle najkasnije u 6 veku pne 6. veka i to u Atini, Korintu ali i u drugim, drevnim grčkim gradovima, kao krajnje tačke za vodovod u gradovima, kojim su doveli vodu iz izvora i reka . U 6. veku pne, atinski vladar Peisistratos je izgradio glavnu fontanu Atine, Enneakrounos, u Agori ili na glavnom trgu grada. Imalo je devet velikih oružja ili podnožje, koje su stanovnicima snabdevale vodom za piće.
Grčke fontane su napravljene od kamena ili mermera, sa vodom, koja teče kroz niz bronzanih cevi otvorenih kao vrata, iz usta uklesanih maski, što je predstavljalo glavu ili njušku lava ili drugih životinja.
U Gotici, vertikala u arhitekturi imala je veliki značaj.
Fontane su se koristile kao uzlazna dinamika, uporediva sa piramidama. Često su se sastojale od nekoliko kamenih slojeva, koji su formirali kaskade. Korišćeni su bili i Gotski elementi kao što su Fiale, Crab i Kreuzblume !
U renesansi, umesto gotske piramide, korišćeni su ravni stubovi, čija je glavnica uglavnom služila kao podnožje statue. Ove statue su bile figure iz drevne mitologije ili životinja, kao što je heraldički lavovi , medvedi, orlovi i delfini. Donja baza statua je često bila okružena svim figurama. Granice i stubovi bazena su bili ukrasno ukrašeni kao u fontanskoj tržnici (Peter Flotner) od 1526. godine. U Italiji se voda obično prelivala preko podesta, tako da su se pojavljivale kaskade. Na kraju ove ere, fontane su postale šire tako da su i ivice često bile ispunjene figurama.
Tokom baroknog perioda, fontane sa kaskadama i velikim fontanama pokazale su snagu i masu vode a nju treba obavezno povezivati sa arhitekturom. Poznati primer je Fontana di Trevi u Rimu. U baroknom periodu, stvorene su Vrtni akvadukti, kao što su bare sa veštačkim pećinama i vodnim orguljama. U Versaju, kralj je tražio da sve fontane rade istovremeno. Pošto je to bilo nemoguće zbog nedostatka vode, voda je izašla iz Sene i uperena samo na mesto gde je bio kralj, do odgovarajuće fontane.
U poređenju sa barokom, više pažnje je posvećeno detaljima u Rokokou, a stvorene su elegantne figure i instalacije. Prioritetne boginje su predstavljene cvetnim šeširima i ukrasima, često su u pokretu i kamenim figurama bunara. Voda je tekla iz flauta, organa i usta figura i prelivala se na druge figure.
U klasicizmu i industrijalizaciji, razvoj efikasnih pumpi bio je neophodan. Tada se oblik vode sve više eksploatisao dok su skulpture i ukrasi prilično nestali.
Aktuelnost današnjice !!!...
Čak i danas, velike fontane su prestižni predmeti i turističke atrakcije.
Skoro uporedo sa izgradnjom gradova, nastajale su i fontane, kao znak njihovog statusa i bogatstva - kao u 19. veku …. fontana Jet d'eau u Ženevi.
I dan danju, u najvećoj, mogućoj formi svih gradova u svetu, postoji realna konkurencija i prestiž za
arhitektonsko lepim i originalnim fontanama ! ...
Archibald Fountain, Sydney ....
Poslednja izmena: