Miris lipe u Beogradu

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
333.366
U ovom vesticijem mraku,culo vida nije postojalo, samo dodiri i miris majskih lipa koji se mesao sa mirisom strasti,kojoj sam se prepustila.
Nista mi u tom trenutku nije bilo vazno osim njega, koji je bio sama neznost.Prepustila sam mu se i osecala.Nozdrve su mi se sirile, udisaji postajali sve brzi, vrucina sve jaca
Nazirala sam konturu njegovih ramena i ruku kojih sam postala svesna u trenutku kada se vrisak oteo iz utrobe i naterao da zagrizem jastuk.Gubila sam osecaj za prostor i vreme, izvijena,dok mi je pritisak njegove ruke na glavi mutio svest a kosa se prosipala po jastuku.Osecala sam sitne kapljice znoja koje su padale na moja ledja,dok se pomerao a drugom rukom klizio od mog vrata do butina i nazad.Telo mi je pulsiralo a soba se vrtela kao ringispil dok smo se kretali u istom ritmu.Nisam zelela da stane.Ni da izlazi iz mene,a ni da svane.
Samo sam htela jos, tog mraka sa mirisom lipe i njega u meni
 
Nije fora da joj kradem erotiku, ali ovo sto pisem je realnost...

I kad zaboravim kako brzo dani prolaze, i kad mi jesen sklizne u zimu kao da se desilo za dva dana, ili kad mi prolece proleti kao da su dve nedelje, jedna stvar mi nikad ne prolazi.....Cvetanje lipe....
I pre nego sto pocne, pocnu se menjati sva cula na mom telu, samo sto to ne primetim.
Telo ocvrsne, strune napete, mozak cakce , kao podmazan...
Mirisi proleca svuda okolo, a ja uzivam u njima...
I prepusten slucajnostima ili namerama koje vode u dobro......ili lepo....
Ali onda kad nos namirise prvi miris lipe, neke udaljene, ko zna odakle, sve se promeni...

Ne znam ko prvi pocne, one ili ja, ali ono sto ljudi zovu radost zivota odjednom se u pogledu prepoznaje...
Tu nema odbrane...niko ko u drugome vidi taj pogled a na tim je talasnim duzinama, ne moze se odupreti.
To nije pogled zaljubljenih....to je pogled sretno zivih...Cak i kad vidite muskarca sa tim pogledom prenese se radost na vas, bez ikakvih seksualnih primesa.
Uzivaju svi koji to imaju....jave se neki koji vas prvi put vide, jer prepoznaju taj pogled...
Jave se i devojke koje znaju da tu lazi i prevare nema....nema ranjenih , nema poginulih....
Nikad nije lakse zaljubiti se polako kao kad zamirisu lipe....
Ali ono cega se letnja stvorenja plase, a ja za lavove znam, je kad naletis na snovidjenje u tom periodu....
Ovako bi i imao sanse da budes normalan, uzdrzan i sa trunkom svesti...
Ali za vreme cvetanja lipe to nije moguce ......vrtecete se u zelji da se bar malo oduprete sili koja zahteva da nestane sve oko vas, makar bili usred autobusa...
I to upali , minut , dva, tri....posle prve tri recenice, nista vise ne moze da upali...
Ni klinci ni tinejdzeri ni studenti ni zreli ni ne znam kako ce biti ubuduce, a sve to u jednom..

Nema onog pogleda gde vidite iskru zaljubljenosti....nema kad cvetaju lipe...jer mora biti bar malo straha od nepoznatog i mnogo pozude da bi taj pogled izronio iz oka...
A ovde , usred lepljivog ili zanosivog mirisa lipe nema straha...nema ni pozude.....nema ni druge osobe....kao dva vanzemaljca.....koja jedno drugom kazu kao iznenadjeni "Ti znas?" a ustvari presretni.

More i njegovi ustreptali mirisi vuku krv u usi i strast u dushu i tu se igramo omaknutih dozivljaja za album zivota...
Lipa kao da spaja decu prastarog sveta u viziji koju samo oni mogu da vide...Deca Lipa....
I bez te znojave strasti i bez te nestpljive brzine u nama...

Zato se sve price koje se dese Deci Lipa dok cvetaju lipe ne zovu erotske vec do sledece sezone Lipa...

I nista vise starog coveka ne uplasi od doba Cvetanja lipa, da li ce doziveti sledece cvetanje...da ponovo vidi i pruzi onaj pogled radosti zivota...
 
Poslednja izmena:

Back
Top