Da bi bio sjaj bisera:
-Ronilac na dah,sto roni
Kilo znoja je neka mera,
Hor kasika sto kod kuce zvoni;
Da luc zvezda Nebo kiti
Neki zakon ko da kaže,
Ko se spusti niz gole hridi,
U modrom pesku se prvo traže;
Da mesec odene svoje ruho
Boje zlata svo od plisa
Slusati se mora Nebo gluho;
Iz crnih oblaka dok sipi kisa
-----
Nekad se naprosto mora
Sirom otvorenih ociju docekati Zora.
Na još crnom platnu taci,portret
Nevidljivog Slikara...
Boju boju,dok opet
I danas,Vaskrsava svet.
Orkestar ptica
Zagudi;Zapoje hor;
Pramac camca
Kad uplovi,u taj skriti dvor.
„Dobro dos'o lolo”,
-Gricnu uho,sum;
Skopcan za njen molo
Talasima,jezdio je cun.
Cvetni prah curi
Iz teglice meda...
Lepljivi;Po,buri
Brojahu...Kolko ima zvezda.
Rista
Nije primljen u redove,
Zbog kose spaljene u dredove.
No su hteli da gaji lokne,
Pa još i da muskarca cmokne!
Ali on bi radje zensko celo...
-Sunce dunu u jedro cerge...
Kažu negde svira rege;
I poseduju pleme celo.
*
Gle leptira!
Kud se vere,lomi vrat
Pa se pod kist podastira
Kao da je cveta lat.
I na neki od karnevala
Mora da je zimus bio;
Neka cura napisala
Mu na krilu:„Dodji opet nam u Rio”
Pa dok prsti ne zazebu
Ne pokrije nas beli plast;
Ganjacemo ga svud po Nebu
Jer je sada samo nas.
Divljak
Aboridzin u pustinji otkopa zabu
Bas kad mu behu odbrojani sati
Nakapa iz nje vode,sto cuva u drobu
A onda je na isto mesto, vrati
*
Vazda,imacete kvas
Kolko dusa iste secerne vune
Samo pustite nas!
Da dizemo bune;
Malo izadjosmo van avlije svoje
I sve dizgine uzesmo u ruke
Al kako?Kad toke nam tako dobro stoje!
A neko ganjati mora loše ajduke
Vetar nosi,sto pas laje...
Krenusmo na krilu leteceg ata
Kako bas te zemlje vrazje,
Pune su našeg crnog zlata?
...Gladno je dete;Steže maslinu ,grku
Nek ne brine;Njega i zemlju mu ,golemi vole
Zacas konjica stize u trku
Da napoji ga slobodom, i flasom lola lole.
Biće
Biće
Kise...
Lisce
Se njise.
*
Prostreli me oko carno
Ko sal ponese na bedrima...
Gresis,ako mislis nije stvarno
TO naselje medj' oblacima.
#
Mozak poraste
Kao planina;-Nemam reci.
Ume da gradi,sefuje,leci...
Nego,lako postane i cudoviste!!?
Dok ,pak
Kad srce poraste
Nema gde;Kao djurdjevak
Malo sunca i kisicu iste.
#
Dve zvezde ne mogu sviti isti dom
tik do one druge svaka sija sama.
A nekad bese...Livada prekrivena snom
Eto,zašto u vedru noc još bukti Kumova Slama.
#
Ne umem da Ti budem drug.
Probam da obhrvam ko sto magla može
Il pustinjska kisa kad povuce cug
...Po nama dobuje do gole koze.
#
Ni smrt nije bas da se treperi
Od nje da savija zgrcena lica
Zapisi,poleti...
Znam,da se nije plasio Sent Egziperi!
A i sto bi?Kad imao je Klinca-Princa.
*
Ko još zato mari!?
-Pa ni oni sami-
Kud lutaju mesecari?
Kad ih Luna mami;
Da se duri ko u tangu
Pravo plaza ima
Cas oseka je svuce nagu
Cas ogrne penom plima;
Ai zhalo mesto skoljke
Broji pesak u prstima
Neka;Neka vuku sve oseke
Doce valjda i ta plima.
*
Cuh pticu u kavezu,
Prelepu pesmu peva;
Il to možda samo sneva
Da razvali od gvozdja rezu.
Pa da vidi drustvo svoje,
Do oblaka da se vinu
Parce zvezde da otkinu;
Sto cudljive tako stoje.
Ali mnogo i slobode!?
Ko ka Nebu se podigne
A ne zoblje i prasine!
Zacas ispod munja ode.
Lipe
U dane olovne,kise kad sipe
U meni zalaje jedno pseto
Granu po granu,pjano peto
U sebe da zakopa behar lipe...
*
Da sam možda malo slep
Video bih kako breze cvatu;
Kako vrabac vrtirep
Pevusi im po sonatu.
Ali nisam
Za cas prođem;Ko zna „gdi”
Velik kao dirizabl
Oblak misli iznad mene bdi
Put
Putovati,putovati
Treba
Kao što se drznu laste
U ustima s' kriskom Neba.
I u mestu,mesecina kad se zgusne
Jato zvezda u dlan spusti
Pa,kroz prasak
Sudare usnom usne.
Madrac
Nemasmo ništa
Na tom madracu;A imasmo sve.
Dva derista
Cvrsto zagrljena u sne.
Onda,on postade krevet;
Velik ko tri igralista
Polako dobili smo sve,sve
A nemasmo vise Ništa
Ne tresi se poput pruta
Nije to ništa
Tamo šta bude...biće;Znaš li još koliko puta
Punim plucima udahnuti možeš
Na toj stazi do gubilista?
Ne srdi se;Nemam ništa s' time
Hoćeš meni dzelatu
Da uskratis platu
Evo,na cedulji piše tvoje ime.
Kažeš kriv nisi.Neko se sveti
Neznanac je bure odskrinuo;-s' mrakom
Ali mreti;I živeti se mora.
-Deset minuta il' stotinu leti
Nebitno.Samo...bitno je kako!
Ptice
Posle obeda sa vetrom Sunce razbacalo mrve...
Hor ptica me probudi iz mrtvih.
Cujok pevaju one žive...
Za smrt,bas briga ih.
Zatvori oci Slatka
Najsladja sto postoji.
I na kapku ocnog kapka
Videces film u boji.
Ko će razumeti te ptice?
Kome još pogled na provaliju treba?
Prave gnezdo na vrhu litice
Na basamku između zemlje i Neba.
Kisa
Neka pada ,neka place
-Crna krv iz oblaka.
Kad sve prođe biće lakse
Poput pera,dusa laka.
More i Starac
Na pucinu,jednog dana
-Gde još samo onaj Starac brodi-
Usetala Violeta...
-Ostavila trag na vodi.
Magareca pesma
Natovarise nas,magariće.
-Tovar tare zemlja tvrda
A zelene trave?Biće,biće!
Samo stignite još do ovog brda.
U rukama sam Vetra,Kise,Sunca...
Nekad skocim iznad druma.
Cas odnese me;-Begunca
-Iz zatvora svojeg uma.
List
Celične ptice;Kandze
Zarile u oblak,cvet.
Po nalogu nekog radze
Rasterale cvrkut,lepet.
Sad je celo nebo njino
Sve je lepa,sjajna pista.
Al je uzgred i Sunce skino
Ono okrenulo...do nekog drugog lista.
*
Igraju se cike rata.
Iz atoma,iscedili sunce jarko!?
Al i Zemlja se trese,mrzne;Ko i panda
Zato hodaj po njoj Tiho...Polako
Luda
Neko zlo,ako opet udje medj Ljude;
Sve u gladna usta trpa.
Bolje da imam srce ko Lude
Makar ono od kartona i krpa
*
Gole ruke koz vazduh lebde
Mac u koricama,okacen o bok.
Jedino tako možeš dohvatiti Zvezde:
Pad pad nije;Nego uzlet,za novi skok.
Turbo fica
Aman,aman ubio te grom
Ubaci u treću
Sve dok vozis drugom
Voleti te neću!
Gle komsija Milutin-Mida
Sa Ankom se spandj'o
Al' s' četvrte ne skida
Vozi kao Fandjo;
Tvoje rucke se polomile
Promaja me bije
Prolaze ko formule
Rolsue i skije
Aman,aman ubio te grom
Ubaci u treću
Sve dok vozis drugom
Voleti te neću.
Aj' na fejsbuk se okaci
S' tom ficom u duetu
Ja podacu se Daci
Jer on ima petu!
Put
Ispod sumarka bora
Padina okupana suncem pasce;
U mali potok krenuo do mora
Kao putnik sigurnim korakom
U nepoznato;Na Hodocasce...
San
Nocas,mesec je pun
preliva mesecina;Ko
kiklopsko oko
Svevideceg dzina...
U neko doba
Beli oblak stigne
na ljuljasci sna...
Seretski migne
Kao da tajne
Svakakve zna.
I taman da usnim:
Peskovite plaze,
Zatone usni
Dugokosih sirena
U rebra me mune
Pa kaže:
Na noge vojnice!
Spavanja nema
Tren
Ponekad zima
Caroliju ima.
Iz Nebeskog cilindra
Pahulje
Sede kosu Njenu
Te velike stvari
Skrivene u sitnicama;
Zvezdani svetovi
Krstare u Trenu
Kuce i Patofna
Viri kuce
Iz papuce
Bolela ga glava juče
Bilo juče,juce ali
Sad se sprema da navali:
Ukrao je dve-tri krofne
Od komsinice mu-Patofne!
Pa sad ona,mada nije
Mnogo vesta u toj avanturi
Pridje snegu,pa ko skije
Krenu,krenu da ga juri...
Vampiri
Ona i on;Da l' zeravicu si takao?
Svu noc bi lutali bastama Raja...
Čim dan zasja;
Zakukurice pakao
Secam se,jednom,u velikom gradu;
Usred betona,gvozdene zgure
Jedan deka se sag'o da pocupa travu
(A već je još sutra treb'o da umre)
I niko nije okrenuo glavu
Svi smo nešto zurili,ko bezec' od
bure...
A
Vetar dune niz proplanak dlana;
I jedne devojke...
Ispod majce od lana
Zanjisu dojke...
Ta
Dva velika oka
Dugackim trepljama grizuci Nebo
Letece pastrmke skocile iz potoka
Gledaju nemo...
Skok
Padati,padati treba.
Uvek pomalo,svaki dan
Pahulje kako padaju s' Neba;
Ogule sebi koleno,dlan...
Padati kako ptica leti
(Srcoliko pero u oblake vine)
Nadomak zvezda ne zaboravi,seti
Kamene litice;Prasine...
Nekad se dzemper iznenada raspara;
Zakace boje na ostroj ivici.
Ostanes bez kragne,bez dzepa,bez para
Ipak u klupko skupi.Cvrsto drzi konce u svojoj ruci.
*
Na ulici strmoj samo dvoje.
Za njima krisom trci,Snesko.
Dok kroz dubok sneg gaze, skupa-postoje!
Ništa im u zivotu nije teško.
*
Zar je bitno šta je bilo juče!?
Pa makar sutra bio jad.
Jedna sova u svojoj duplji,huce...
Ulovila,još toplo od krvi,SAD.
Ne tražih leptiru,da napises roman
Ne bih ni molio Boga...
Dovoljna behu dva slova
-Na svakom krilu po jedno,kroz san
Kud bih ja vise od svega toga.
*
Cele noćitu kraj vedje
Bese pamuk sa maslacka
Jutro svanu.Pamet dodje...
Al’ nestade njega daška...
*
Da l’ hteo sam mnogo možda?
U sumi vetar s’ omorikom flamenko plese
Ja joj pokazem crveni krevet medveda!
Dok još kao tinejdzer bese...
A u njemu ispod baldehina
Od lisca,kupina I jesenjih trava
U snegu rasutom kao ‘aljina
Jedan golub sa svojom golubicom spava...
*
Danas nećemo imati dorucak!
-Mlekadzija stize negde u martu.
Mazicemo se u krevetu do podneva čak
A malo I pricati o Lorki I Kantu...
*
Kad bi bila bitka crnja.
Dotakla bi kao ruza...
(Sto naravno ima trnja!)
Al’ na vratic osmeh stavi...
Pa me zacas razoruza...
Kad na sneg ,lonce stavis
I kamencice s’ nekom greškom;
I ma šta da potom vidis!
Pojavi se Belic Smesko...
Al’ sustignu ga cas ekipa
Jer nespretan nešto kaska;
Sad je druže vreme gripa!
Mora da se nosi maska.
Osim toga nos ti crven
...I još greška ništa manja:
Treba da si stalno smrvljen!
Uhapsen si zbog smejanja.
My space
Kao da se nešto drma?
Po uhu bih rek’o zeka.
Eno,pored jednog grma
Viri I neka njuska meka.
Noc je ,-crna usred kina
Mesecina se na platnu gusne.
Casa vode u casu vina
Pretvara se sve u usne.
I pahulja se kilo sprema
Da zasnezi,I kokice...
S’ dugmicima I perlama
Lepo li je igrat’ mice.
Joj,cutimo...Samo macka
Medj’ plucima, negde prede
Kao pamuk sa maslacka
Dolecu do dlana zvezde...
Pa zakuca na vrata jutro.
Otvori iz oka seta.
Vidimoržimo jastuk cvrsto
Ti na jednom,ja na drugom kraju sveta.
*
Dosla nocas magla.Prošla
Kroz lulu mornara
Sto zamišljeno pusi.
Ugrizla dve –tri dunje sa ormara
Kod snajderove kuce
Provukla kroz iglene usi...
Jutros rano čula graju.A graja uto
Ko jato se dize ka moru što se plavi
Na ulici osta sve pusto
Pa,koga će svojim salom da davi?
Grane
Plamen se pravi sred mracne sume.
Kad zima-leopard iskezi zube..
Par grancica se brzo u ruke uzme...
Pa jedno drugo dugo -ljube,ljube.
Jomeo i Rulija
Čitam pricu o nekoj kengurici
-I nikako da shvatim eto iz desetog cuga-
Pišeripadnici
Jedne napredne vrste
Ukrali su njenog najboljeg druga
On je umak’o toj tamnickoj pratnji.
-Izgleda stara beduinska skola-
Samo nas’o se u jednoj cudnoj pustinji
Zavrsio ispod tockova kola
Ona je znala o njegovom kraju
Iako nema skenerski vid
-Po svoj prilici
Izgleda to zivotinje bolje znaju-
Skoncala u svoj kucici
Razbila glavu o najblizi zid
(Pravi se brod,naravno,bira.
Onaj od gvozdja sto kitove lovi.
A sto li onda,na jarbolu onom
Od rasutog iverja
Jedan galeb dokon I dalje plovi?)
O,barko iz staklene flase!
Ko će sve oluje da preci?
(A I sto bi?)
Sve ono sto imasmo naše,nase...
Za tili cas skrsile-reci.
O,jedrenjace iz staklene boce!
Nikad nisi svoja jedra svio
Kroz bure,magle;U ribarsko seoce
Da uplove katarke...Jedan pogled ,dodir
Je dovoljan bio.
Da pravi se brod,naravno bira.
Onaj od gvozdja sto I kitove lovi.
( A sto li onda,na jarbolu onom
Od rasutog iverja...
Jedan galeb dokon I dalje plovi?)
Stvari
Zanesenjak neki,pod krinkom poete
Mada ga kazna od zandara bridi
Umesto one crno-bele strafte
Na ulici prave,pravcate zebre vidi!
Pa tako je jednom,negde kod Nisa
(Ali u potpuno uspravnoj pozi)
Video jednog poljskog misa
Kako u bundevi princezu vozi...
Postoji čak I prica;Ono-
Kada je jedan njegov rodjak iz grada
Kompjutero rek’o (valjda strogo elektricno)
‘Izvini,ali moram malko da prosetam sada’
Zato nekad na nekoj sahovskoj krivini
Ako, svi ti u noćizatvore vrata
Tiho u sebi svoju Molitvu zvizni
Iz drvene kutije dozovi ata.
Jesen će
Obavezno godisnje jesen ,dodje!
Crven sag od lisca prostre po putu, stepenistu.
U dlan spusti krupno,slatko grozdje...
...I uvek place istu kisu.
Sve,sem lutalica,sa ulice otera.
-I,neke svadbe odbegli svat.-
...Ponekad se desi da na okno prozora
Za solju secera pokuca grad.
Tako to ume da traje,traje
Sve dok paor ne zaore svoju grudu...
A onda gore,jezera,crepaje
Uvije zima u belu bundu.
Vampir
Evo,svice.
Pekar vice:’Taze kod cika Laže’
Jedna žena za skolu budi svoje ‘pilice’...
Samo vampire nekud ,polako odlaze.
...Belo kao vrat njen.
Biće jutro.Osmeh blag,sanjivi...
A on,zastace još koji Tren
Da sa oblaka polize, I zadnji rumen krvi.
Ovaj svet je,da-Livada.
Na crnici od trave,choje...
Tu osica,obada...
I leptira lila boje.
Pozivece vek il’ krace.
Svud vrtece se kao dete cigru
U nekom boju bumbar možda prozderace
-ih.Al ne plase se.BOG im dao Radost,pegu Tuge,
Igru...
Zvezdano je Nebo,nocas.
Crnom pivu sipi slada
Ko devojka u zrcalu,lice stas...
Na njemu ogleda se,-Svetlost grada.
Tamo dole ,vrca svet.
Karneval.Ples topline...U gostima i zvezda danja...
I još tamo;Mada niko neće videt'
Jedan fenjer,izgoreo je.Od zmirkanja...
I treptanja.
Strazar
O-Mesec je pun.
(preliva mesecina)
Ko-
Svevidece oko
Skrivenog Dzina...
I-Beli oblak stigne
Na ljuljasci sna
Tad seretski migne
Kao da tajne svakojake zna
A-Taman da usni eskovite plaze,
I zatone
usni
Dugokosih sirena...
U- Rebra me mune
Pa odsecno kaže:
Na noge,vojnice
Spavanja nema!
Verujem ja cenjenom profi.
-Koji ovo stalno podcrtava:
„Najudobnije je spavati na sofi!”
A kreveti od kupina I trava!?
Slično kaže I princeza jedna;I to
Da pod dusekom je jedino zrno graska zulja.
„A kako li je kad polegne zito?
(pitam ja)
Pa se prostre samo tanka kosulja”...
Nek oprosti Visocanstvo Njeno.
-Miljenica otomanskog carstva
Al malo šta, je lepse nego seno
Iz kljunova vrtirepih lasta...
Sada nisu u svojemu domu.
Nova jesen.Severac vetar ovde huci
One krstare ka Egeju...Donu.
Postelja im negde prazna,cuci...
*
Naopaki baobab.
I dan poraste;Ti lezis sa boka.
Pahuljice , skrob
za veceru.
I tri latice ,s' trnjem
Od ruzinog soka
Gore,ptice su;
-Dvoje.
Zora polako uz oblake puze…
Nebo crveno oboje...
Iz radija pripucase ‘Pistolji I Ruze’.
Zora stize.Sunce već
Crvenu prostra svilu.
Na prozore malog grada...
Jedan taksista I pijanac;
I princ tame,
Čak!Kuci bezec’
Voze Dame;
Na crnome svom biciklu.
A još gore...
-Dunav
tece;U njem’ Sava.
Na rukavcu njise splav.
-Jedino naše more...
...Vreme dodje da se spava...
Grozd
Ona I on,živeli su jednom.
Perom leteli,nocnih ptica.
Lanterne I zvezde razbijali redom...
Jeli rosu I med iz divljih kosnica.
Pa dan dodje.
Prikra se zubato Sunce do svog mesta.
Ko u ustima crno krupno grozdje...
I njih negde nesta,nesta.
Sveska
Kad prasina se sa ormara skine
Zakotrlja koja dunja…
Pauk krstas s’ mreze kine
Od oblaka svog tog trunja.
Nehotice,ko na sudu,sam
Prizna tesku grešku;
Po prasini,rece,pisao sam
Jer,nemado’ svesku!
Uto I maca zamjauce…
-Persijskoga tipa...
Ti pauce
Imaš kanda,onog ludog gripa
Ma,neka je uvek cisto,-Kaza pauk
Ko u kuci kralja…
Al ,po prstima I prasine, uvek
Koje zrno valja?
Bubanj
U mom gradu jezero ima
Kanula reka sa lica svog
Nema je vise…Na dar svima
Kraj carsijskog bila smestio Bog…
A sad trsku I korov, nosi voda
Nema ni traga od decje ladje
Izgleda da je stupila moda
Jesti je hleba od pogace sladje
Zato su se patke prucile,eno
Poneka (cudljiva…)solo,uglavnom par…
Plivaju kraul,prsno I ledjno
Ne haju mnogo za ljudski nemar
Pa I kad zima dodje;Jezerce smrzne
Pada sneg,I cadja konfete
Jato golisavih vrabaca se drzne...
Odloze odelo;Prave salta I piruete…
A,jednom će noc da se spusti.
Ti spavaces bezbrizno,siti grade
Neki će lopov;bez maske;U par minuti
Iz tvog narucja da ga ukrade.
Nestvarna
Vetar.Goli.
Veliki kanjon u stazi zivota.
Stenovite planine na mesecevom bregu
Bermudski trougao,linija ljubavi.
A možda.Svega.
Casica sunca na drvenom stolu.
Mrvica sreće u peharu crvenom
Kaleidoskop boja duzica oka.Neka...
Plavi plamen piri.
Na dlanu ledenom.
*
To na sunca,rujnog –srche
Kad u suton ga o breg razbiju,
Mlad mesec se nasuk’o.
Po kozi mi jezevi trce
Pa od umora se u klupko
Sviju…
Htedo’ da napisem pesmu,
Ali kisa kapa,kapa.
Uvukla me u minsko polje
Od cvetova,drache,skrapa…
Eto nisam;A I cemu?
Možda tako bolje,bolje…
Ona rece:
E,bitango
Sto mi kaza ono vece
Da poznajes igru tango!?
Ali samo reko’:Znadem plesa
Koji s’ tvoje topple kozhe
Svlaci parce;po parce mesa!
(Kao barsun…Boze,Boze.)
Praskozorje
U praskozorje
Jutra bela,
-Samo;Mogu se videti
Sva nebeska tela
Sto postoje.
U praskozorje
Jedino,na koji cas se gleda
Mesec,Sunce
Tu noc izabrana predstavnica zvezda;
Iz oblaka sivo,I ljubicasto perje.
U praskozorje
Polako odlazi noc,nečija cerga
Golo rame neke devojke
Izranja iz brega…
(Dok sanjivo se ona smeje).
Pustinje
Kad pustinja se na me svali;
Danju u zezi;Nocu u mrazu.
Dovoljan je osmeh,mali-
Jedna jamica na obrazu.
*
U tom satu sto sve melje,drobi
Stade zrno,kap trenutka;
Gle!Udavih se u toj kapi
U jezercu …Njenog pupka
*
Krenu vreme;- Pustinje piruetar.
Pitaces:Ko to kraj mene,bio je?Ko?
Recice:Mora da samo bio je vetar…
I mesec nestasni;Bos I go.
Pošalji link