Bojan_Savic
Zainteresovan član
- Poruka
- 123
E ovo tek sada vidim...
Conclusio Baruha de Spinoze (moj Ješa ) Deus sive Natura kad se primeni na čoveka i Prirodu,tj da je čovek deo prirode,konkluzija je da je čovek deo Boga,
te svakako ne može da stoji kao zaseban subjekat i da misli -korespondira objekte,tj .da ih objektivizuje u svojim mislima.Naime i te misli su sastavni deo
te prirode,tih objekata i Boga samog!
Ni Bog ne može bez nas!
Najveća laž je ,tako,o "palom anđelu"!
Prirodno je i on deo Božanske prirode,deo nas.
Ukoliko bismo i mi izostali na neki (nezamisliv) način od Boga tj.od Nature,bili bismo neprirodni,što je nezamislivo.
Sve što mislimo je ,dakle,prirodno,od Prirode i ka njoj.Odboga i ka njemu.Amin!
I đe tu ba Šopenhauer?
Šopenhauer do "stvari po sebi" dolazi tako što zamisli, neposredno uvidi objekat bez subjekta. Medjutim subjekat je ono što sve saznaje a ni od koga nije saznato, i ne može se ukloniti. Može se samo zamisliti da je uklonjen, čime je Šopenhauer korelaciju subjekta i objekta samo podigao na novi nivo. "Stvar po sebi" postaje najsavršeniji objekat a subjekat se transformisao i naoružao intuicijom.
Misliti, intuitivno spoznati, neposredno uvidjeti "stvar po sebi" nije isto što i biti "stvar po sebi". Ako su dosledni svojoj filozofiji "stvar po sebi" postaju kada im vitalni organi prestanu sa radom!
Ono što održava njegov pesimizam je to što svijet dijeli na dva dijela, "suštinski" i "pojavni", želi radikalnu promjenu. Zašto mu je estetska konteplacija veza sa transcendentnim? To je ono u čemu uživa u ovom "pojavnom" svijetu, pa mu je nemoguće da je deo ovog svijeta, koji je inače za njega samo patnja