Biće sa druge planete: Ima tri srca i osam ruku

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
330.653
Zapanjujuće činjenica o jednom od najpametnijih bića: oktopodu! Sa svojih 8 ruku i velikom jajastom glavom, oktopodi su naizgled najsličniji vanzemaljcima od svih stvorenja na planeti

Oktopod-759x450.jpg



1. Oktopod je najpametniji od svih beskičmenjaka. Ima približno 300 miliona neurona u svom telu. To nije mnogo u poređenju sa 100 milijardi koje imaju ljudi, ali je ogroman raskorak od, recimo, 16 miliona, koliko ih ima u žabi.
2. Oktopodi su usamljena stvorenja, koja provedu većinu svog života plivajući sami, čak i u sezonama parenja.
3. Neki, ali ne svi, tipovi oktopoda se klone ženki. Umesto da se približe, oni će joj poslati svoju semenu tečnost sa daljine, koju će ona uhvatiti i skladištiti za kasnije.
4. Mužjak će ponekad zajedno sa svojom semenom tečnošću poslati poklon — jednu od svojih 8 ruku, koju će odrubiti sebi.
5. Oktopodima mogu ponovo da izrastu izgubljeni udovi, kao kod morskih zvezda. Oni čak mogu da stisnu povređenu arteriju kako bi umanjili otok krvi.
6. Oktopodi nemaju crvenu, nego plavu krv. To je zato što njihova krv ima višu koncentraciju bakra, a ne gvožđa.
7. Oktopodi će ponekad promišljeno otkinuti pipak da bi zbunili predatora.
8. Oktopodov mozak je lociran u njegovoj glavi jajastog oblika, koja se naziva plast. Ali, mozak nema potpunu kontrolu u odnosu na telo. Svaka ruka sadrži dovoljno neurona da funkcioniše polunezavisno.
9. To znači da svaki pipak na ruci može da odluči kada želi da se proširi, opusti i zgrči, bez odobrenja mozga da to učini. To takođe znači da će ruka nastaviti da funkcioniše još neko kratko vreme pošto je pipak odrubljen od tela.
10. Čuveni korejski specijalitet, nazvan „živi“ oktopod, koristi upravo ove mogućnosti oktopoda. Kuvar servira ubijenog oktopoda sa odsečenim pipcima koji se migolje na tanjiru.
11. Oktopod je zapravo veoma hranljiv. Sedamdeset pet grama sadrži 139 kalorija, 2 grama masnoće, hranljiviji je od bilo koje domaće životinje.
12. Oktopodi imaju tri srca. Glavno i najveće od ta tri prestaje da kuca kada životinja pliva.
13. Ponekad njihovo srce nepravilno kuca. U jednom eksperimentu, glavno srce muškog oktopoda je preskočilo nekoliko otkucaja kada je ženski oktopod pušten u akvarijum.
14. Pošto im je plivanje zamorno, oktopodov omiljeni način kretanja je „hodanje“ po morskom dnu. Koriste svoja zadnja četiri pipka za hodanje, kao i svoja četiri prednja za probanje hrane.
15. Hodanje je sporo i čini oktopode ranjivim u odnosu na predatore. Kao rezultat toga, neki oktopodi nose zaštitu sa sobom.
16. Njihova najimpresivnija taktika preživljavanja uključuje njihovu kožu. Mogu da promene boju i teksturu svoje kože da bi se uklopili u svoje okruženje i izbegli da budu primećeni.
17. Mogu da izvrše kompletnu transformaciju celog tela u tri desetine sekunde, koristeći tri različita tipa pigmenta: hromatofore, iridofore i leukofore. Većina drugih životinja koje mogu da promene boju imaju samo hromatofore.
18. Aktiviraju drugačije boje savijanjem i opuštanjem mišića ispod svoje kože. Jedan naučnik je uspeo da detektuje da je jedan oktopod promenio boju 117 puta u toku jednog sata.
19. Uprkos svojim neverovatnim kamuflažnim sposobnostima, oktopodi su slepi za boje. Naučnici nisu čak sigurni ni da li je oktopod svestan šta njegova koža radi kada se transformiše iz jedne boje i teksture u drugu.
20. Njihova sposobnost promene boja ih čini nevidljivim za neoprezan plen, što od njih pravi efektivne lovce. Kroz smrtonosan ugriz, oni ispuštaju neurotoksin koji paralizuje plen. Količina toksina koji ispusti pri ugrizu nije dovoljna da ubije čoveka, ali plavi oktopod, iako sitan, sadrži dovoljno otrova da ubije 26 odraslih u nekoliko minuta.
https://cdn1.img.rs.sputniknews.com/images/111236/01/1112360150.jpg
 
A baš sam juče naišla na jedan zanimljiv članak na temu toga koliko je realno da su oktopodi vanzemaljci. :D

Elem, u pomenutom članku stoji da je ubrzo nakon velikog izumiranja koje se desilo pre nekih pola milijarde godina, tokom kog je sa naše planete nestalo nekih 80% svih vrsta, došlo do događaja koji je označen kao Kambrijumska eksplozija, kada je došlo do naglog razvoja živog sveta, pojave mnogih novih vrsta i generalnog bujanja života. U jednoj studiji, grupa naučnika tvrdi da bi ovaj događaj mogao da bude posledica udara jedne ili više kometa koje su sa sobom donele kojkakve vanzemaljske mikroorganizme, jajašca i semena koja su se potom odomaćila na našoj planeti. Autori ove studije takođe smatraju da bi jedna od tih bića opušteno mogla da budu oktopodi, a njihovi argumenti se ne zasnivaju samo na tome što oktopodi izgledaju čudno, već i na nekim podacima vezanim za samu genetiku ovih životinja.

Msm teško da je do ovoga došlo, ali je svakako zanimljiva zamisao.
Koga zanima, opširnije može naći na linku Are Octopuses From Outer Space?
 
Da li su Oktopodi vanzemaljci ?

Oktopodi su mekušci koji pripadaju klasi cefalopoda, odnosno ako vam je lakše, glavonožaca i to redu Octopoda, što bi u prevodu sa grčkog značilo "osmonožci".
Analiziran je genom (kompletna genetička informacija unutar jedne celije) kalifornijskog Octopus bimaculoides.
Oduvek su oktopodi golicali ljudsku maštu - bića neobičnog izgleda, menjaju boju, pokazuju određen stepen inteligencije, razvijene nervne veze i mozak, imaju osam krakova - nogu, tri srca. Priče o džinovskim oktopodima, nemanima koje uništavaju brodove i ubijaju mornare nisu retke. Njihov izgled je inspirisao filmadžije i pisce SF priča da kreiraju vanzemaljska bića po uzoru na građu ovih morskih čuda . A to nam ipak ne smeta da oktopode jedemo u salati od morskih plodova.
Dakle, niko od naučnika nije rekao da su oktopodi vanzemaljci, ali takav naslov uvek dobro dođe novinarima.

Šta je otkriveno?
Pa, prvo - da oktopodi imaju više gena nego mi. Njihovih oko 33 000 naspram naših nešto manje od 25 000. Ipak, geni oktopoda su nešto kraći, tako da genom broji oko 2.7 milijardi parova baza (bn) što je nešto manje od našeg genoma, koji ima oko 3 milijarde parova baza. Parovi baza su ona "slova" genetičkog koda - A, T, C, G.
Naučnicima još nije jasno kako je genom oktopoda ovako narastao. Pre se smatralo kako je do toga došlo usled duplikacije gena, kao u drugim velikim skupinama poput riba ili sisara, ali to ipak nije tako. Genom oktopoda sadrži dve velike porodice gena, koje kontrolišu nervne funkcije. U svakom drugom pogledu, genom oktopoda liči na genome drugih beskičmenjaka, samo što su ove dve grupe gena jako razvijene.

Treba razumeti da je nervni sistem oktopoda potpuni drugačiji od nervnog sistema kičmenjaka. Duga nervna vlakna (aksoni) kod kičmenjaka su obložena masnom supstancom zvanom mijelin, koja se mestimično prekida. Zapravo, nervna vlakna kičmenjaka izgledaju kao kabal za struju, izolovan plastikom, samo što na nekim mestima te izolacije nema, pa nervni impuls (koji je po prirodi električni impuls) "preskače" sa jednog neizolovanog mesta na drugo.Ta, neizolovana mesta se zovu Ranvierovi (Ranvijeovi) čvorovi. Na taj način, preskačući, nervni impuls putuje brže. Upravo je postojanje mijelina dopustilo kičmenjacima da narastu do gigantskih dimenzija jer je bilo moguće brzo kontrolisati pokrete (udaljenih) delova tela, poput udova ili repa.
Beskičmenjaci nemaju mijelin. Ni oktopodi, budući da su beskičmenjaci, nemaju mijelin, pa je nervni sistem ovih životinja morao razviti drugačiju strategiju prenošenja impulsa. Svaka od osam oktopodovih tentakula (pipaka, krakova) ima određenu neuralnu slobodu da deluje nezavisno kako bi brzo mogla reagovati.
Ključ ove "drugačijosti" nervnog sistema oktopoda leži u tajnama spomenutih porodica gena. Kada kažem "porodica gena", mislim na gene koji su zajedno evoluirali i kodiraju slične proteine.
Jedna porodica su tzv. "zink finger trancription factors" (transkripcijski faktori cinkovih prstiju), a druga protokadherini. I jedna i druga porodica postoje i kod kičmenjaka (pa tako i kod sisara), samo u okviru ovih porodica gena kod oktopoda postoje i geni koji kod kičmenjaka ne postoje. Zink finger transcriptional factors regulišu stopu i brzinu kojom se proteini sintetiziraju, dok protokadherini imaju ulogu u razvoju nervnog sistema.
Nekada se verovalo kako su protokadherini zastupljeni samo kod kičmenjaka, ali je potom otkriveno da nekoliko takvih gena postoje i kod beskičmenjaka, mada nema nekog diverziteta. Onda je u ovom radu otkriveno da Octopus bimaculoides ima duplo više tipova ovih protokadherina nego čovek!
Naučnici smatraju da je postojanje raznolikosti ove grupe gena ( i njima pripadajućih proteina) razlog što oktopodi imaju neobičan nervni sistem i što su najodvedeniji tip beskičmenjaka u pogledu razvoja delikatnog i fascinantnog nervnog sistema.
Inteligencija oktopoda podrazumijeva određene radnje, poput rešavanja lavirinta, što, opet, zahteva postojanje kratkoročne i dugoročne memorije. Takođe, može ih se "dresirati" da prepoznaju različite oblike, nauče da otvaraju tegle, a pokazuju i interesovanje za igru.

Dakle - nisu oktopodi vanzemaljci, nego je način njihove evolucije bio drugačiji od načina evoluiranja drugih organizama na Zemlji, naročito različito od onoga što znamo za kičmenjake.
Jelena Kalinic
 
Hobotnice, najinteligentniji mekušci, postaju sve pametnije. Već koriste oruđe, grade skloništa od kamenje a naučnici smatraju da će graditi složenije strukture s više namena
Osmoruki morski mekušci postaju sve pametniji i pametniji, a njihova evolucija mnogo obećava, tvrde naučnici.
Prošle godine, na primer, južnoafrički zoolozi zabeležili su dosad neviđeno ponašanje jedne vrste hobotnice. Oni su u more kod Kejptauna spuštali kaveze s mamcima kako bi hvatali i izučavali ponašanje glavonožaca, ali nisu računali na to da će jedna vrsta oktopoda prozreti njihov trik s kavezom. Kad su ujutru potražili mamac, ne samo što nije bilo mamca nego nije bilo ni kaveza. Oktopod se prikrao, zaobišao sve zamke, pojeo mamac, a na kraju, kad mu je dosadilo, otkačio i odneo i sam kavez. Sve ovo je zabeležila kamera.
Grade skloništa
Oktopodi, to je jasno, rukuju predmetima i već koriste oruđe. Ove životinje već sad grade skloništa od kamenja i ostataka korala.
- Ubeđeni smo da ovakvo ponašanje, evolucijski gledano, ima samo jedan ishod - nastaviće da usavršavaju tehnike građenja i uskoro će početi da grade složenije strukture, s više namena. Postajaće sve inteligentniji i inteligentniji - kaže dr Rasel Bruk s univerziteta Hofstra u Njujorku.
Savladavaju lavirinte
Hobotnice su, pored sposobnosti da grade skloništa, pokazale i izuzetnu veštinu u savladavanju lavirinata i drugih logičkih problema za čije rešavanje je potrebna dugoročna memorija i sposobnost proračunavanja. Nekoliko naučnika je, na osnovu dugotrajnih posmatranja, već utvrdilo da oktopodi pokazuju znake opservacionog učenja, najviše forme učenja. Zbog svega ovoga hobotnice su u nekim zemljama postale zaštićene u eksperimentima, pa im se, pre operacija, daje anestezija da ne bi osećale bol.
Ljudi nisu posebni
Dr Klint Peri s univerziteta Makveri u Australiji tvrdi da bi trebalo prestati s razmišljanjem o ljudima kao o najvišoj formi inteligencije:
- Mi ljudi možda nismo pametni koliko smo nekad mislili. Istraživanja pokazuju da se sve ono što smatramo komplikovanom logikom i intelektom kojima rešavamo probleme mnogo oslanja na prečice u razmišljanju, poznate pod nazivom heuristika. Prosto rečeno, znatno se oslanjamo na instinkt. Trebalo bi da se podsetimo da smo samo životinje, koje žive u svetu s drugim životinjama.
.

- - - - - - - - - -

hoba.jpg
 

Back
Top