Наравно, али барем да постоје некакве назнаке по питању прогреса у последњих 100 год. Something. Anything. Да се макар пузајући крећемо ка бољитку.
Али у Србији, све што је позитивно долази под западним притиском. Депресивна ситуација.
Da znaš da jeste depresivna..
Znaci dobre energije su se pojavljivali tokom 80ih, ali je ta energija, nažalost, preusmerena u propast.
Dobar znak je bio i 9.3.1991.
Ma masovni protesti '96-97.
Pa 5.10.2000.
Poslednji takav trzaj bili su izbori 2008. godine, ali je Tadić protraćio tu neku poslednje skupljenu energiju...
- - - - - - - - - -
Znaš kolega taj potcjenjivački stav tzv elite prema tim sa prve slike ih i gura u naručje Vučića. A prije toga u naručje Slobe. Žalosno je što se to evo ni danas ne shvata.
A, to, opet, izgleda da pričamo o "jadnom", "napaćenom", "prevarenom" i "prezrenom" narodu?
Taj i takav narod je živeo prilično dobro do pojave Slobodana.
Ko ga je to gurnuo Slobodanu u naručje?
Jesam li ja, rođen početkom tih 80ih, kriv što je taj narod bio dovoljno glup da odbaci Markovića i prihvati Miloševića (Tuđmana, Izetbegovića)?
Jesam li ga ja gurno u naručje čoveka koji im je kao, najobičnijim prostacima, prodao priču o 10% kamate mesečno?
Jesam li ga ja terao da glasa za Miloševića i Šešelja i pored inflacije od plus beskonačno?
itd.
Nakon, evo 28 godina od svih tih lomova, ja zaista nisam dužan da tom "narod" ukazujem ikakvo poštovanje i pružim ikakvo sažaljenje. Mogu da samo dodatno da budem besan što se taj "narod" usrrao u život svima. Ajde što se ussrao u život samom sebi, nego što je u to povukao i svoju decu i ljude koji nisu imali misli i stavove kao taj "narod", ljude koji su mogli da ovu zemlju povuku napred..
Tako da ja, zaista, ne osećam ikakvu moralnu obavezu lamenta nad tim svetom