Ali iz nekog razloga autohtonisti se stalno pozivaju na Orbinija. Valjda ću shvatiti u međuvremenu zbog čega.
Ta knjiga je odlicna jer je pravo naucno djelo. Orbini daje informacije iz stotine izvora i kaze koji su izvori. Ne izvrce, vrlo je dosljedan i tamo gdje nudi misljenje izricito kaze da je njegovo misljenje i obrazlaze ga tako da citalac moze to cisto uociti. Tacno se vidi definisana razlika kao u svim naucnim radovima sta je iz izvora a sta je njegova analiza. To je ogromna razlika izmedju Orbinija i mase drugih starih autora koji vecinom pricaju bez izvora.
Drugo, vrlo vazno, Orbini je objavio u toj knjizi ono sto se popularno zove Ljetopis Popa Dukljanina, u cjelosti, zajedno sa predgovorom samog autora, i Orbini je dodao svoj predgovor i izricito opisao o cemu se radi i koje je njegovo misljenje. Dakle, taj dio knjige nije on napisao u 16. vijeku nego ga je samo objavio a taj dio je pisan u recimo 12. vijeku.
Trece, taj pogresno nazvani Ljetopis Popa Dukljanina se ne zove tako nego se po autoru zove Knjizica o Gotima ili na latinskom Regnum Sclavorum ili u prevodu Kraljevstvo Slavena, po cemu je vjerovatno Orbini nazvao svoj opus, a tu objavljenu Knjizicu o Gotima Orbini je naslovio Istorija Kraljeva Dalmacije i Okolnih Iliriskih Naroda. Dakle radi se o rodoslovu kraljeva, a onda i o njihovoj istoriji kroz pricu o rodoslovu, i radi se o Ilirskim Narodima.
Sad, posto znamo da je Orbini dosljedan, mozemo prilicno pouzdano tvrditi da je Ilirski naslov original, kako ga je on nasao kod autora posto je on sve objavio kako je nasao, pa onda i sam naslov tog poglavlja. Iako postoji mogucnost da je Orbini preuzeo naslov Kraljevstvo Slavena za svoju knjigu a stavio svoj naslov na to poglavlje.
Sto se tice autohtonista, rodoslov pocinje 495. godine, jako je bitan za nasu istoriju jer nema velikih rupa u rodoslovu, i radi se o periodu prije 7. vijeka, a naseljavanje u 7. vijeku je budalastina Becko Berlinske skole koja se po ovom pitanju totalno razlikuje od autohtonista. Sedmi vijek je granica, kao i doseljavanje. Uz to, u knjizi se ne spominje doseljavanje iako je prilicno specificna o tome sta se dogadjalo od petog vijeka, Nema doseljavanja. Dakle knjiga je dokaz ili Becke gluposti i neobrazovanja ili Becke podlosti i prevara, Nijedno ni drugi nije dobro, pa ni za one koji su ih sljedili i branili od 19. vijeka do danas.
Dakle, koji je znacaj?
Znacaj je da postoji rodoslov kraljeva od pada rimske provincije Dalmacije.
Da se radi o Ilirima i Slavenima, koji su uzeli rimsku provinciju Dalmaciju.
Da nije bilo naseljavanja kako Becka skola tvrdi.
Da je teritorija kojom su vladali Slaveni jednaka rimskoj proviniciji Dalmaciji (Iliriku) a to je od Duklje do Trnovine u Bugarskoj (Mizija), preko Panonije do Alpa u Slovackoj, pa do Istre i obalom Jadrana nazad do Duklje. Teritorije i narodi su jednaki narodima prethodnicima koji su osvjedoceni u vrijeme Rimske vlasti.
Imena kraljeva su Slavenska.
I navodi se nastanak rijeci Srbija, Bosna, Raska, Hrvatska, kao regija te velike kraljevine.
Taj kralj koji nam je dao ime Srbija, i Bosna je Svetoplek u knjizi, po rodoslovu u vrijeme cara Iraklija, i koji je u DAI legendarni kralj Velike Moravske. Vremenski i prostorno se poklapaju.
Ovo su stvari od MONUMENTALNOG ZNACAJA. Samo za primjer, niko ni dan danas ne zna sta je bila Velika Moravska. Stavljaju je u 10. vijek, pricaju budalastine, i tako dalje, od monumentalnog znacaja je knjiga.
Sa druge strane imamo Filozofski fakultet, ljude koji ne znaju sta je vazno i ne znaju citati, i sve negiraju, koriste se tumacenjem arheologije, i ostalih izmisljotina i tako imamo akademike kao Tibor Zivkovic, Radivoje Radic, itd., i naravno imamo budalastine Becke skole.
Tako da je druga znacajna stvar da vojska i policija upadnu u Filozofski i sve pohapse i otjeraju u gulag, jer normalno, civili se ne mogu sa kriminalcima obracunavati, nije u redu. Samo militantno sto se toga tice. Ne moze fino s tim ljudima, oni su opasni.
Reinhardt S. Stein ne radi niti je ikada radio na Portland State University. 
Neka dođe u Srbiju; ionako u njoj ima mnogih koji bi da je od nje pretvore načine zemljom ludaka, pa ovde može po Serboni, kod Teše ili zajedno sa Slavišom K. Miljkovićem javno bez ikakve potrebe falsifikovanja govoriti.
Ali Orbini smatra na drugom mestu da je starije stanovništvo jezički bilo srodno; iliti, Orbin je prepisao od Pribojevića da su i drevni stanovnici Trakije i Ilirika bili slovenske narodnosti. Orbini je od Pribojevića preuzeo legendu o Čehu, Lehu i Rusu, kao i falsifikovanu povelju Aleksandra Velikog.
