Istorija i hrana

Као закључак се изводи да су се Срби далеко здравије хранили пре 800 година него данас.
Мање шећера, мање катастрофалног белог брашна, мање црвеног меса, без вештачких заслађивача итд.
Данас је све питање избора и линије мањег отпора.
 
Hvala Slavene na prilozima, dosta su zanimljivi i informativni. Za reputaciju moraš sačekati da okrenem krugz:mrgreen:

BTW, pun ti je poštanski sandučić i ne mogu da ti se šalju privatne poruke. Ili otvori novi profil ili raskrči toz:mrgreen:

A to, ne, ne brišem. :zlud: Pošalji mi u javnim porukama ako želiš nešto, a ako hoćeš baš privatno to bi eventualno mogao elektronskom poštom.

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Da dovršim Spremićevu odrednicu iz LSSV-a; poslednji deo:

Главни оброк у средњовековној Србији био је ручак, који се у документима назива обед. Краљ Душан је одредио, у повељи за Хтетовску цркву, да се псару даје или вечера или обед, у зависности од тога када стигне. Храна се припремала на огњишту, које се тако зове у ћириличким споменицима. Изнад огњишта висио је котао, окачен о гвоздене вериге.

У средњовековним текстовима јасно се разликује варено, значи кувано јело, од сировог, свежег, на пример зеља, које се најчешће помиње. Жене су припремале храну и прале судове. За то је у манастиру био задужен трпезар. Обедовало се за столом, сигурно на гозбама код краља, о манастирским и црквеним славама. Код средњовековне господе столови су били застрти столњацима (toalia pro tabulis, mensalia), који се изричито помињу у депозиту Белосаве, удовице краља Владислава, и његовог сина Десе. Господа су имала и салвете за руке (toalie pro manibus). Ипак, сав свет није имао столове, већ је јео са синије. Јело се из посуда (в.), које је код велике господе било луксузно, од сребра, позлате, злата. Византијском посланству сервирано је јело на Милутиновом двору у златним и сребрним тањирима и посудама. У изворима се помињу зделе, кругле, кондири, бокали, пехари, купе, чаше, које су могле бити најразличитијих облика. Као прибор за јело употребљаване су кашике, виљушке, ножеви. Код господе су били од корала, кристала, сребра, позлате. Обичан свет имао је посуђе од дрвета, метала, камена, а највише од земље. Грнчарски занат био је веома развијен у средњовековној Србији, а неки манастири имали су своје грнчаре. Народ је јео дрвеним кашикама.

Када се истражује средњовековна исхрана, не могу се мимоићи глади, које су повремено избијале у свим европским земљама, па и у Србији. Средњовековни човек живео је у сталном страху од глади. Током гладних година људи су јели жир, корење, траву, лишће, кору дрвета. Српски летописи помињу глади под разним годинама; тешко је наћи деценију у којој их није било. На самом почетку ХШ века, у време борби за престо између Немањиних синова Стефана и Вукана, по изричитим сведочанствима извора, земља је остала непоорана и пропадајући до краја од глади, била је пуна лешева, који су сахрањивани у јамама за жито. Од времена Маричке битке, у доба турског освајања, глади су биле још чешће, јер је ратним походима разорена пољопривредна производња. То су одлике последње три деценије XIV и целог XV века. Тада су гладни бегунци (afamati, famelici) притискали јадранску обалу, узалудно настојећи да дођу до хране у неком приморском граду. Глади су покретале велике сеобе српског живља на север и запад.

И поред глади, Срби су у средњем веку, у разним поводима, приређивали гозбе. На њима се увек много јело и пило. Пошто је решио да се закалуђери, Стефан Немања је рекао својим Србима да се с њима довољно науживао и веселио и наслађивао при богатим трпезама. Пре него што је обукао монашку ризу, дао је сјајну гозбу, посебно обилну у месу. Теодосије прича да је Стефан Првовенчани често увесељавао властелу при столу, а када је крунисан краљевском круном дао је велику гозбу (пир). Цар Јован Кантакузин каже да му је, током боравка у Србији, краљ гозбама и здравицама у довољној мери исказивао своју благонаклоност. Било је и музике. Теодосије прича да је Стефан Првовенчани благородне за трпезом увесељавао бубњима и гуслама као што је обичај самодржаца.

Средњи век, сав саткан од хијерархије, строго је водио рачуна о рангу за столом. По речима Теодосија, краљ Стефан Првовенчани сеђаше у челу трпезе. Када је византијски цар Јован Канатакузин боравио у Србији, Стефан Душан на гозбама давао му је боље и више седиште. Сељаци с Дечанског властелинства имали су обавезу да о празнику донесу поклоне цркви и тада су добијали част да седну под челникову трпезу, тј. ниже манастирског челника. У манастирима је био посебан ред за трпезом. У Хиландару сви су седали по реду који одреди игуман, а нико није смео завидети због седишта, као што то чине светски људи.

Врховни надзор над храном на српском двору имао је ставилац (в.), а слична задужења око вина имао је слуга (в.). Када су владар и црквени поглавар путовали по земљи, становништво је било дужно да им даје оброк, тј. храну за њих и за њихову пратњу. Право на оброк имали су и владареви посланици, државни чиновници, псари, коњушари, соколари.

У средњовековној Србији је било хране, током времена све више, а била је и све разноврснија. Ипак, исхрану српског становништва у средњем веку недовољно познајемо. Пре свега, због недостатка и природе извора.


(M. Spremić, L'alimentazione nei paesi balcanici. L'esempio della Serbia dal XIII al XV secolo, Alimentazione e nutrizione secc. XII-XVIII, Atti della „Ventottesima Settimana di Studi” del Instituto Internazionale di Storia economica „F. Datini”, Prato 1997, 277-285.)

7794260618_fe2602495d_b.jpg
 
Можда неко од вас зна, има један млетачки извор из доба српских деспота, или прецизније рачун/признаница коју је трговац издао при продаји робе једном Београђанину: продао му је "quarta di pani", то јест четврт хлеба.
 
Можда неко од вас зна, има један млетачки извор из доба српских деспота, или прецизније рачун/признаница коју је трговац издао при продаји робе једном Београђанину: продао му је "quarta di pani", то јест четврт хлеба.

"quarta di pani" не значи четврт хлеба него четврт хлебова. Очигледно се ради о некој мери хлебова, у смислу четврт кола натоваренa хлебовима.
 
Poslednja izmena:
Prvi veci tekst koji sam kao domaci moro da citam u studiju istorije je bio o tezi da je pivo razlog sto su ljudi poceli da ostanu na jednom mestu. Hrane tamo gde se to desilo je bilo hrane kolko hoces ali ljudi su hteli pivo.
Pivo je razlog nastanaka civilizacije a ne sto nije bilo dovoljno hrane. :)
 
Дворски рецепти из средњовековне Србије
140111_shutterstock-786204382_ls.jpg


1196. године.
ПИЛЕЋЕ месо од груди благо се осоли и добро утрља медом. Одстоји два сата да се расхлади. Уваља се у пшенично брашно и пржи на масти док не добије златножуту боју. У посуду где се месо пржило сипају се бело вино, бели лук и мало мајчине душице. Тим сосом месо се прелије и потом служи.

-Pečena veprovina (divlji vepar, beli luk, med, crno vino, borovnica, belo grožđe) . Jelo je iz 1197. godine.


(1235.)
Nadeveni petao u crnom vinu :
Dobro uhranjen petao se očerupa i ostavi da prenoći u crnom vinu. Nadeva se kuvanom pšenicom, sitno seckanom slaninom, tvrdo kuvanim jajima takođe izdrobljenim. Posoli se, namaže mašću i stavi u posudu za pečenje. Nalije se vinom u kom je prenoćio do pola zapremine i peče se. Povremeno se okreće i preliva sopstvenim sokom i vinom. Kad je petao pečen izvadi se iz sosa i prebaci u drugu posudu. Sosu u kom se pekao dodati još malo crnog vina i prokuvati. Dodaje se masa od mleka i brašna i još jednom prokuva do željene gustine. Petao se seče na komade i servira preliven sosom i pečenom cveklom.

-Prepelice u slanini (1235.) Prepelice se nadevaju masom od pšenice, kajmaka I na kocke isečenim vrganjima. Pred kraj pečenja, zalijemo ih nadevom od kiselog mleka I jaja, I zapečemo. Predstavljale su delicates I služile se uz crno vino sa ledom.

1290. године.
БИФТЕК: Од јунећег бифтека исеку се осредњи комадићи и потопе у расол од купуса да одстоје дан и ноћ. Изваде се, осуше и утрљају белим луком и маслиновим уљем. Тако маринирано месо се пече на жару. За то време, измешају се црно вино, мед, печурке и купине. Сос се пшеничним брашном повеже до средње густине и тиме се прелије испржено месо.

(kraj XIII veka).
Guska u medu :
Gusku od oko 3 kg dobro oprati i utrljati sa solju. Med i mast umutiti u penastu masu, premazati gusku i staviti u posudu za pečenje. Peći na laganoj vatri 3 sata, poklopljenu, uz često premazivanje medom i sokom koji je pustila. Na sat pre vađenja pored guske staviti oljuštene i izdubljene dinje.

1393. године
ШЉИВЕ НА ЖАРУ: Суве шљиве потопе се у воду да омекшају, изваде се, оцеде и осуше. Када им се одстране коштице, на њихово место ставе се ораси у комадима и козји сир. Све се обмота тањим шнитама сланине и пече на жару. Ово јело обично се служило на комадићима пшеничног или ражаног, запеченог хлеба.

-Svinjske kolenice začinjene nanom , biberom u zrnu, belim vinom. Servira se sa prethodno oljuštenim pečenim jabukama u sirćetu (1398.)

https://forum.krstarica.com/showthread.php/169113-Carska-trpeza-Nemanjica

новинарски додаци:
http://bktvnews.com/carska-trpeza-posni-rucak-kao-na-dvoru-nemanjica/
 
Poslednja izmena:
Овај коментар сам субтилно превидео, па да га прокоментаришем сад. :)


(...)

"...The beginning of what most people call Chinese history often starts with the Yellow River Civilization and there’s a good reason why
this settlement grew into the most populous country in the world—the floodplain of the Yellow River is some of the best agricultural land in the world. In fact, the entirety of eastern China is perfectly suited for Agriculture. This was and still is crucial to the country’s success. What’s more, this area is just warm and wet enough that farmers can do what is know as double-cropping. Once the main crop of rice is cultivated in June and July, another slightly less productive crop can be planted for October cultivation. This increases rice output by about 25% which means China can make more food using the same amount of land. Europe mostly relies on wheat to feed its population which only outputs 4 million calories of food per acre of farmland. Rice, on the other hand, grows 11 million calories worth per acre. It’s easy to see why there are so many people in China...."

(...)

У средњем веку у Европи је на простору такозване плаве банане скок становништва кренуо са променом система рада са 2 на 3 њиве.

Three-field system

У току топле сезоне је сађена пшеница, овас и крупник, док су у хладнијим сезонама сађене такозване зимске житарице попут јечма и ражи. А једна њива је увек остала необрађивана, да би се опоравила до следеће сезоне. Становништво је нагло расло и тај раст је заустављен ширењем куге.


Следећи видни пораст становништва је кренуо после 1800.-тих када је онај систем са 3 њиве унапређен на систем са 4 њиве. Тај систем је првобитно кренуо у Немачкој, где су поред једне некоришћене њиве, једне летње и једне зимске, додата четврта њива на којој су сађене купусњаче и скривеносеменице. То је пре свега допринело Немцима видном расту становништва (од 1806.-1900. са 24 на 56 милиона), а и Енглези су после увођења тог система нагло нарасли (од 1800.-1900. са 8 на 30 милиона).

Али и дан данас се по густини насељености види где је раст становништва у Европи био најјачи:

Population_density_Europe.png
 
Poslednja izmena:
.... систем са 3 њиве унапређен на систем са 4 њиве. Тај систем је првобитно кренуо у Немачкој, где су поред једне некоришћене њиве, једне летње и једне зимске, додата четврта њива на којој су сађене купусњаче и скривеносеменице. То је пре свега допринело Немцима видном расту становништва (од 1806.-1900. са 24 на 56 милиона)...

Осим количине хране, и броју калорија, пораст становништва треба тражити и у повећаној употреби КУПУСЊАЧА, разних врста, северни народи су познати као љубитељи купуса свих врста. Некад је и код нас купус, разни, био основа трпезе.
Зашто?
Зато што су купусњаче одличан и ЈЕДИНИ извор, Indole-3-carbinolа.
https://www.google.com/search?clien.........0....1..gws-wiz.......35i39.XxKmtNpaI60
Шта је тај индоле? Упрошћено речено, основни састојак хормона, тј тестостерона и естрогена, који подстичу и раст броја становника. Али, сам индол није довољан, потребна је исхрана са холестеролом и "сапуњастим мастима" тј са сланином. Баш онаква каква је и наша и немачка исхрана некад била.
...
Осим купусњача, северњаци су доста а и сада користили СЛАЧИЦУ, тј сенф. A та слачица је носилац брасико стероида, који можда нису довољни да постанете мистер олимпија, али сасвим довољно да се умор претходног дана успешно отклони током ноћи. Што такође утиче на раст становништва, кад сте одморни и орни, све је лакше.
https://en.wikipedia.org/wiki/Brassinosteroid
https://plantsforhumanhealth.ncsu.e...ease-in-muscle-mass-and-physical-performance/
 
Hvala, Slavene, imaš li šta za naše prostore?

Da li si obratio pažnju na odrednicu hrana iz Leksikona srpskog srednjeg veka koju sam postavio u tri različite poruke na ovu temu? Skoro sve što je napisano može se reći i za Bosnu.

----------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

Nastavak o rimskoj hrani iz već pominjanje knjige:

6.jpg
7.jpg

8.jpg
9.jpg

10.jpg


Uh... Čitajući ovo vidim koliko mi je ograničena današnja ishrana i šta sve nisam probao. Još jedno veliko :respekt: Boži za temu...i to se mora pod hitno ispraviti!

:kuvar5:
:mesi:
:jede:
 
Dalje o Rimu...

11.jpg
12.jpg

13.jpg
14.jpg

15.jpg


Autorka ovde malo greši kada se radi o priboru. Postojale su viljuške u vreme Rimskog carstva, samo njihova upotreba nije bila toliko rasprostranjena i nije imala primarnu svrhu za trpezom, već zapravo u kuhinji. Slika koju predstavlja o Rimljanima kao o nekom ko uglavnom jede prstima ipak više odgovara nekim mitologizovanim predrasudama, neko autentičnom predstavljanju tog vremena (mada nije da nema istine u tome što je napisala). :D
 
Poslednja izmena:
Super tema. Da li neko ima nešto, neki dokument ili putopis gdje je opisana prehrana na Balkanu, najviše me interesuju žitarice jer znamo da su Bosna i Srbija bile dosta pokrivene šumom. Da li su sami proizvodili ili uvozili i odakle?

Vinča je detaljno istražena u tom pogledu- nađene su i semenke.
S obzirom da su kroz ceo neolit na Balkanu građena spremišta za žito (što ispod zemlje, što na tavanima), izgleda da je jedina novina "od pamtiveka>" samo kukuruz.

Čuvari žita u praistoriji
https://www.academia.edu/2495819/ČUVARI_ŽITA_U_PRAISTORIJI

Zubni kamenac praistorijskih stanovnika Đerdapa koji se u vidu naslaga minerala formirao na zubima ljudi sačuvao je važnu informaciju o navikama u ishrani ovih drevnih ljudi pre skoro osam i po milenijuma. To znači da su se pšenica i ječam na našim prostorima jeli skoro 500 godina pre nego što se ranije mislilo.
http://www.politika.rs/sr/clanak/362834/Novo-otkrice-o-praistoriji-Evrope-nadeno-u-Srbiji
 
Poslednja izmena:
Радио емисија Радио Сербоне

Средњовековна трпеза Србије (51 мин)


Najzanimljivji mi je podatak o bademovom mleku u Srba pre 800 godina.
Prvi put sam čuo da je srednjovekovna Srbija izvozila slatkiše, razne kolače, pite, bombone i starinsku tortu od slatkos sira danas poznatu kao čizkejk.
Danas određeni drugi narodu imaju "reputaciju" poslastičara.
 
Hrana i glad možda su bili najznačajniji društveni pokretač tokom ljudske istorije. Uzročnike je iza mnogih velikih društvenih procesa, a najverovatnije i ekspanzije Slovena na Balkansko poluostrvo.

Vezano upravo za pitanje hrane i gladi, o poreklu i seobama slovenskih plemena, ranije smo postavljali ovde teze čuvenog klimatologa Mekormika:

Polako, blizimo se ka konacnoj slici. :think:

HARVARDSKI PROFESOR ZA "BLIC" REŠAVA MISTERIJU Da li je ovo glavni razlog zašto su se SRBI DOSELILI NA BALKAN

hyXk9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTW1JN01EQV8vMmYyNTQwNjFjNjkzYzVlMjVhODVjY2JhNWNiMDk3YWUuanBlZ5GTAs0C5ACBoTAB


Jedan događaj u Evropi doveo je do početka jednog od najtežih perioda u ljudskoj istoriji, ali je, potencijalno, donekle uticao i na to kakvo stanovništvo danas živi na Balkanu, odnosno na doseljavanje naših predaka na ovdašnje prostore.

Naime, brojni naučnici, među kojima i ugledni Majkl Mekormik, profesor srednjevekovne istorije na Univerzitetu Harvard, slažu se da je 536. godina predstavljala početak prilično mračnog perioda sa neuobičajeno hladnim vremenom, a ono je moglo i da doprinese seobi Slovena na jug i njihovom naseljavanju na Balkan. Ugledni Mekormik tu tezu potvrdio je i za "Blic" uputivši nas na svoje opsežno istraživanje na temu kako su konkretna godina, ali i ostali faktori, uticali na velike migracije.

Misteriozna magla je Evropu i delove Azije tokom 18 meseci praktično držala u tami.

Čitave godine je Sunce imalo bled sjaj, poput Meseca, naveo je vizantijski istoričar Prokopije o toj neslavnoj 536. godini.

yGgk9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTkdZN01EQV8vNjUxOTI4MTEzZjAzMjUxM2MzMTNlMzAwOWNjYmRkNzYuanBlZ5GTAs0CQgCBoTAB


Temperature u leto iste godine pale su za 1,5 do 2,5 stepeni Celzijusa, čime je započela najhladnija decenija u poslednjih 2.300 godina. Sneg je padao tog leta u Kini; usevi širom Evrope i Azije su propadali, a ljudi su gladovali.

Sada su naučnici ultrapreciznom analizom leda švajcarskih glečera pronašli krivca. Tim koji su predvodili istoričar Mekormik i glaciolog Pol Majevski sa Univerziteta u Mejnu rekli su da je kataklizmička vulkanska erupcija na Islandu raširila oblake pepela širom severne zemljine hemisfere 536. Još dve velike erupcije su usledile 540. i 547. godine. Erupcije su izazvale klimatske promene, koje naučnici nazivaju i "Kasnim antičkim malim ledenim dobom", usled kojih je došlo do nestašice hrane, gladi, stagnacije ekonomije, širenja bolesti i - migracija...

A kada već govorimo o migracijama, upravo se navedeni period poklapa i sa drugom fazom seobe Slovena među kojima su bili i Srbi i Hrvati.

3emk9lMaHR0cDovL29jZG4uZXUvaW1hZ2VzL3B1bHNjbXMvTmpZN01EQV8vNWYzYWRlNjMxY2Q1NTk1NWNlMjk0YjIxMWIzYTYwMGMuanBlZ5GTAs0CQgCBoTAB


"Sugerisano je da su klimatske promene u toku prve polovine nove ere imale ulogu u društvenim reorganizovanjima u Evropi i Aziji. Naročito, one iz šestog veka se poklapaju sa usponom i padom civilizacija, pandemijama, ljudskim migracijama i političkim previranjima... Kako se širila većim delom severne hemisfere, mi predlažemo da se ovaj hladni period uzme u obzir kao dodatni faktor sredine koji je doprineo nastanku Justinijanove kuge, transformaciji Istočnog rimskog carstva, selidbama iz azijskih stepa i sa Arapskog poluostrva, širenjem naroda koji govore slovenske jezike i političkim previranjima u Kini", navedeno je u studiji grupe naučnika objavljene u žurnalu "Nature Geoscience".

Kako su naveli period "Kasnog antičkog malog ledenog doba se poklapa sa periodom kada su se narodi koji govore protoslovenskim dijalektima raširili iz još uvek nepoznate postojbine širom većeg dela kontinentalne Evrope".

- Arheološki dokazi slovenske populacije u šestom i sedmom veku sugerišu da oni vode poreklo iz šireg karpatskog regiona, ali motivacija za njihovu ekspanziju ostaje nejasna. Stepski narodi poput Avara koji su se kretali ka zapadu, kao i mogućnosti za trgovanje ili razvoj neiskorišćneih graničnih regiona koje je napustila rimska administracija, predlagani su kao pokretačka sila za seobe naroda koji govore slovenskim jezicima - opisuje Mekormik za "Blic" delove svoje studije.



Büntgen et al:
Although the political situation in Mongolia during the sixth century is not fully understood, it is presumed that conflicts among nomadic groups and regimes in northern China culminated in the replacement of the Rouran as the dominant steppe power by the Türks in 551 AD. This suggests that there were major upheavals taking place in central Asia as early as the 550s, which gradually embroiled much of the central Eurasian steppe region, continuing into the 560s and 580s. The Avars arrived north of the Black Sea ∼550 AD, entered into diplomatic relations but also military conflict with the Romans, and ultimately settled in modern Hungary. Renewed turmoil in central Asia reached the peripheral sedentary empires in the 620s. The Türk ruler Illig Qaghan raided and invaded north China in the 620s, but after 626 experienced. internal wars and Tang counterattacks, leading to the defeat and collapse of the eastern Türk Empire in 630 AD. The western Türks, expanding across central Asia, apparently reached the frontiers of empires east of the Black Sea where, in 625, Emperor Heraclius established diplomatic contacts with ‘Türks from the East’. This alliance prompted the Türks’ attacks on Persia through the Caspian Gates that probably played an important role in Heraclius’s strategic victory over the Persians.

Ovo je zajednički švajcarsko-češko-rusko-švedsko-britansko-američko-nemačko-grčki projekat. Na odličnom smo putu; nadam se da će još mnogo više ovakvih radova biti, jer jedino dosledna primena multidisciplinarnosti nas može pogurati u pravom smeru.

Nije zgoreg podsetiti se još nečeg o čemu smo ranije diskutovali na forumu; o velike erupcije kataklizmičnih posledica koje bi trebalo da su se odvile oko 536. godine u Krakatau (Indonezija) i Ilopangu (El Salvador). Bolest često ide uz gradi, a ovo odgovara i velikoj epide miji kuge...dokumentarac Vanishing Sun sa malo više o tome:


Prva polovina VI stoleća očigledno je bila vrlo mračan period za život, sa velikim događajima koji su možda apokaliptično uticali na poljoprivrednu proizvodnju i prehranu, na globalnoj razini (posebno ukoliko je tačno da se pored ove dve velike eksplozije još i neki veliki asteroid obrušio u okean, za šta postoje ozbiljne indicije...i to sve u bliskom vremenskom roku). :confused:

https://www.smithsonianmag.com/scie...ied-not-one-two-volcanic-eruptions-180955858/

 
Poslednja izmena:
Zanimljivo panel predavanje o istoriji hrane i gde je njeno mesto u sistemu ljudskog znanja. Između ostalih prisutan je i gospodin Pol Fridman, profesor istorije sa univerziteta Jejl, poznat i po svojim predavanjima iz istorije ranog srednjeg veka. Priča je malo dosadna, glasovi monotoni, ali sadržaj može poslužiti kao vodilja ideji zašto bi se neko bavio istorijom hrane i što ona može reći o istoriji čovečanstva

 

Back
Top