Lancier
Veoma poznat
- Poruka
- 14.435
Secesija- Art nouveau / Art deco
Secesija
Secesija međunarodni je umetnički stil u likovnoj umetnosti, arhitekturi, primenjenoj (posebno dekorativnoj) i drugim umetnostima, koji obuhvata razdoblje od 1890. do 1910. godine. Kao reakcija na akademsku umetnost iz 19. veka, inspirisan je prirodnim oblicima i strukturama — ne samo kod cvetova i biljaka i sl. nego svim zakrivljenim linijama (krivuljama). Poslednji je umetnički univerzalni pravac koji je uspeo da unese sopstveni umetnički pečat u sve oblasti modernog života, ne samo u Evropi (i Americi) gde se prvo javio (Nansi) nego u celom svetu.
Na srpskom se pored latinizma protoitalijansko-protoindoevropskog porekla koristi i galicizam ar nuvo; stil ima još mnogo različitih imena u zavisnosti od jezika odnosno zemlje: u Francuskoj i Belgiji je poznat kao ar nuvo (franc. Art noveau), u SAD kao stil Liberti (engl. Stile Liberty, po londonskom trgovcu ser Libertiju), u Engleskoj kao moderni stil (engl. Modern style), u Austriji kao secesijski stil(nem. Secessionsstil) prema bečkoj secesiji (nem. Wiener Secession), u Španiji kao modernizam (šp. modernismo) odnosno Kataloniji kao katalonski modernizam (kat. modernisme catalá), u Češkoj kao secese (češ. secese), u Danskoj kao jugendštil (dan. jugendstil) ili skenvirke (češ. skønvirke), u Nemačkoj kao jugendštil (nem. Jugendstil, po avangardnom časopisu Jugend) ili art novo (nem. Art nouveau) ili reformski stil (nem. Reformstil), u Mađarskoj kao secesio (mađ. szecesszió), u Italiji kao art nuvo (ital. Art Nouveau) ili cvetni stil (ital. stile floreale) ili stil Liberti (ital. stile Liberty, po londonskom trgovcu ser Libertiju), u Norveškoj kao jugendstil (norv. jugendstil), у Пољској као сецесја (норв. secesja), u Slovačkoj kao secesija (svk.secesia), u Rusiji kao modern(a) (rus. моде́рн) ili ar nuvo (rus. ар-нуво) ili jugendstil (rus. югендстиль) ili svet umetnosti (rus. мир искусства), u Švedskoj kao jugend (rus. jugend) itd.
Secesija se smatra „sveukupnim” umetničkim stilom (gezamtkunstverk), koji obuhvata arhitekturu, grafičku umetnost, dizajn interijera i većinu dekorativnih umetnosti uključujući izradu/obradu nakita, nameštaja, tekstila, srebra i sl. materijala, te lampi; takođe je bitno pomenuti i bozar. Prema filozofiji stila, umetnost bi trebalo da bude način života. Većina dobrostojećih Evropljana je imala mogućnost da živi u kućama nadahnutim ar nuvoom, sa ar nuvo nameštajem, srebrnarijom, tekstilima, keramikom uključujući posuđe, nakit, tabakere... Umetnici su imali želju da kombinuju bozar i primenjenu umetnost, čak i pri izradi utilitarističkih predmeta.
Iako je secesiju do 20. veka zamenio modernizam (moderna), kao novi način izražavanja novog i inovativnog u odnosu na tradiciju, i dan-danas se smatra važnim prelaznim periodom između eklektičnih istorijskih stilova buđenja iz 19. veka i modernizma.
Umetnički pravac se javio u Evropi i Americi polovinom 19. veka i potpuno razvio 1900. godine. Nastao je kada se naglo razvijala privreda i kao reakcija usmerena protiv privredne civilizacije; cilj je bio povratak na zanatsku proizvodnju kao lek protiv privrednog kiča. Secesija pokreće industrijski dizajn.
Za glavne znakove secesije smatra se ornamentika, a daje se prednost površini i primenjuju neobične boje, te se estetski koriste različiti materijali. Secesijski ornament odražava poseban kvalitet secesijskog osećanja i teži ka izravnanosti u osećanju. Secesijska linija je valovito razvijana krivulja koja izaziva osećanje pokreta u površini u kojoj je monotonija sprečena upotrebom neobičnih boja. Ona traži neobične boje i slaže ih po principima harmonije i kontrasta. Secesija se okreće ravno ka prirodnim formama u ornamentu kao što su list, cvet, ljudska i životinjska tela.
Arhitektura
Secesija se razvija u arhitekturi kada novi način konstrukcije od armiranog betona i čelika; zahteva i nove pristupe u rešavanju objekata, u slikarstvu, skulpturi i primenjenoj umetnosti (nameštaj i vitraži) i u literaturi. U arhitekturi kod Antonija Gaudija otkrivamo arhitekturu punu iznenađenja i on se ne zalaže za bilo koji oblik funkcionalnosti, dok se u Čikaškoj školi u SAD ostvaruju nove strukture, te se odbacuju svi nekorisni ukrasi i okreće se čistoj funkcionalnosti; u Evropi su u ovom pogledu najviše odmakli u Belgiji i Holandiji kod Henrija van de Veldea i u suprotnosti je sa arhitekturom Viktora Horta, koji je u Briselu upotrebio gvožđe i ostvario svečane fasade zgrada.
U raznim zemljama
Ovaj pokret je relevantan u kulturnim i umetničkim zbivanjima u drugim evropskim zemljama gde se javlja pod različitim nazivima.[2] Zajednički ’program’ svima bio je prekid s tradicijskom, akademskom umetnošću 19. veka i stvaranje novih oblika umetničkog izraza.
U Francuskoj, ar nuvo je bio umetnički i dizajnerski pravac koji je kulminirao početkom 20. veka. Započeo je 1880. i doživeo vrhunac 1892—1902. godine. Na gradnju je uticao belgijski arhitekta Henri van de Velde. Hektor Gimar je projektovao pariski metro u ovom stilu. Pariski umetnici su želeli ornamentima da izraze vitalnost u životu i predlagali su ornamente u vidu morskih talasa. Nazvan je po prodavnici u Parizu, vlasnika Samuela Binga, sa stvarima dizajniranim u tom stilu.
U Italiji, stil Liberti je nazvan po londonskoj prodavnici koja je prodavala modernu dizajnersku robu proisteklu iz pokreta Arts and Crafts. Jedna od najvažnijih karakteristika ovog stila je dinamična, valovita linija, puna ritma. Oblici izgledaju kao da će oživeti i „rastu” u forme poput biljaka.
U Engleskoj se secesija razvija na čelu sa Vilijamom Morisom, koji je bio pesnik, književnik i slikar; težio je da obnovi zanate i stvori industrijski dizajn. On je pao je pod istorijske uticaje, od kojih se oslobodila tek nova generacija umetnika koja je prešla na ornamentalne oblike geometrijskih formi.
U Belgiji na čelu ovog pokreta je arhitekta Henri van de Velde, koji je shvatio značaj primenjene umetnosti i shvatio da predmeti moraju biti jeftini, jednostavni i funkcionalni. Postao je zaljubljenik u inženjerske zgrade, a ornamentu je davao formu koja se aktivno zapaža, i davao je prednost dinamičkim predstavama.[5]
U Nemačkoj se ovaj stil širio pod imenom jugendštil, u više grupa. Minhenska grupa imala je svoj poseban program i ornament pod nazivom stil floreal. Drugu grupu stvorila je kolonija u Darmštatu gde su radili Jozef Marija Olbrih i Peter Berens. Značajna je bila i kompleksna škola arhitekture u Vajmaru, koju je 1901. godine osnovao Henri van de Velde. U Nemačkoj su se stvorile sledeće grupe u gradovima: Minhen, Darmštat, Bad Nojhajm, Berlin i Hagen.
U Austriji je secesija nastala malo kasnije, oko 1897. godine; bila je pod engleskim uticajem i razvijala se pod imenom bečka secesija. Bečka secesija je kritikovala nemački jugendštil i izradila sopstveni ornament sa geometrijskim formama. Najznačajniji je bio arhitekta Oto Vagner sa svojim učenicima.
Ni Srbija nije bila imuna na ovakva stremljenja, pogotovo u arhitekturi. U većini srpskih gradova su izgrađena značajna zdanja koja se odlikuju slobodnim pristupom ornamentici, formi i boji.
Predstavnici
Najvažniji predstavnici secesije u arhitekturi:
• Henri van de Velde
• Antoni Gaudi
• Oto Vagner
• Luis Saliven
Art deko
Art deko je stil vizuelnih umetnosti koji je nastao u Francuskoj neposredno pred Prvi svetski rat, odakle se raširio u SAD i u Evropi u 20.-tim i 30.-tim godinama 20. veka u industriji i zanatstvu. Nosi karakteristike mnogih pravaca u prvom redu kubizma, futurizma i secesije.
Nastanak ovog stila seže u početak 20. veka kada je u Francuskoj bila značajno raširena secesija- sa svojim jednostavnim linijama i drečećim koloritom. Pored secesije su se tu pojavljivale i moderne tendencije pre svega kubizam.
Ovi trendovi i zaluđivanje društva za sve što je moderno, na što su uticali novi pronalasci i razvoj industrije, uticali su na pojavu novog stila koji se prvi put prezentira 1925. godine u Parizu na izložbi dekorativne umetnosti (Exposition Internationale des Arts Dékoratifs et industriels Modernes). Na ovoj izložbi su bili predstavljeni predmeti primenjene umetnosti na koje je uticala pojava modernizma.
Razvoj i rasprostranjenost
Iako je novi stil bio u početku određen pre svega za bogate ljude i smatrao se luksuzom, on je zadobio veliku popularnost u širokoj publici i njegovi su se oblici reprodukovali u masovnoj proizvodnji u mnogim oblastima.
Grafika
Plakati i korice knjiga su karakterizovani snažnom konturom, jasnim bojama i izražajnim slovima. Dobri primer je špica u filmskom studiju Univerzal (Universal Pictures)- planeta koja se okreće sa sunčevim sistemom i natpisom Univerzal koja se i danas upotrebljava.
Automobilizam
Art deko je u znatnoj meri uticao na rađanje automobilizma. Tipični su jednostavni oblici automobila sa luksuznim enterijerima sa udobnom naslonjačom ili drvenim oblogama u unutrašnjosti.
Arhitektura
Najbolji predstavnik ovog stila u arhitekturi je slavna zgrada u centru Njujorka Empajer stejt bilding na kojoj se vide glavne karakteristike stila, čvrsto dana linija za razliku od krivih linija secesije i dekorativni enterijer.
Arhitektura Luis Salivena
Chicago Stock Exchange
Wainwright building st louis
Sidney Ohio
Owatonna Bank
Merchants National Bank
Secesija
Secesija međunarodni je umetnički stil u likovnoj umetnosti, arhitekturi, primenjenoj (posebno dekorativnoj) i drugim umetnostima, koji obuhvata razdoblje od 1890. do 1910. godine. Kao reakcija na akademsku umetnost iz 19. veka, inspirisan je prirodnim oblicima i strukturama — ne samo kod cvetova i biljaka i sl. nego svim zakrivljenim linijama (krivuljama). Poslednji je umetnički univerzalni pravac koji je uspeo da unese sopstveni umetnički pečat u sve oblasti modernog života, ne samo u Evropi (i Americi) gde se prvo javio (Nansi) nego u celom svetu.
Na srpskom se pored latinizma protoitalijansko-protoindoevropskog porekla koristi i galicizam ar nuvo; stil ima još mnogo različitih imena u zavisnosti od jezika odnosno zemlje: u Francuskoj i Belgiji je poznat kao ar nuvo (franc. Art noveau), u SAD kao stil Liberti (engl. Stile Liberty, po londonskom trgovcu ser Libertiju), u Engleskoj kao moderni stil (engl. Modern style), u Austriji kao secesijski stil(nem. Secessionsstil) prema bečkoj secesiji (nem. Wiener Secession), u Španiji kao modernizam (šp. modernismo) odnosno Kataloniji kao katalonski modernizam (kat. modernisme catalá), u Češkoj kao secese (češ. secese), u Danskoj kao jugendštil (dan. jugendstil) ili skenvirke (češ. skønvirke), u Nemačkoj kao jugendštil (nem. Jugendstil, po avangardnom časopisu Jugend) ili art novo (nem. Art nouveau) ili reformski stil (nem. Reformstil), u Mađarskoj kao secesio (mađ. szecesszió), u Italiji kao art nuvo (ital. Art Nouveau) ili cvetni stil (ital. stile floreale) ili stil Liberti (ital. stile Liberty, po londonskom trgovcu ser Libertiju), u Norveškoj kao jugendstil (norv. jugendstil), у Пољској као сецесја (норв. secesja), u Slovačkoj kao secesija (svk.secesia), u Rusiji kao modern(a) (rus. моде́рн) ili ar nuvo (rus. ар-нуво) ili jugendstil (rus. югендстиль) ili svet umetnosti (rus. мир искусства), u Švedskoj kao jugend (rus. jugend) itd.
Secesija se smatra „sveukupnim” umetničkim stilom (gezamtkunstverk), koji obuhvata arhitekturu, grafičku umetnost, dizajn interijera i većinu dekorativnih umetnosti uključujući izradu/obradu nakita, nameštaja, tekstila, srebra i sl. materijala, te lampi; takođe je bitno pomenuti i bozar. Prema filozofiji stila, umetnost bi trebalo da bude način života. Većina dobrostojećih Evropljana je imala mogućnost da živi u kućama nadahnutim ar nuvoom, sa ar nuvo nameštajem, srebrnarijom, tekstilima, keramikom uključujući posuđe, nakit, tabakere... Umetnici su imali želju da kombinuju bozar i primenjenu umetnost, čak i pri izradi utilitarističkih predmeta.
Iako je secesiju do 20. veka zamenio modernizam (moderna), kao novi način izražavanja novog i inovativnog u odnosu na tradiciju, i dan-danas se smatra važnim prelaznim periodom između eklektičnih istorijskih stilova buđenja iz 19. veka i modernizma.
Umetnički pravac se javio u Evropi i Americi polovinom 19. veka i potpuno razvio 1900. godine. Nastao je kada se naglo razvijala privreda i kao reakcija usmerena protiv privredne civilizacije; cilj je bio povratak na zanatsku proizvodnju kao lek protiv privrednog kiča. Secesija pokreće industrijski dizajn.
Za glavne znakove secesije smatra se ornamentika, a daje se prednost površini i primenjuju neobične boje, te se estetski koriste različiti materijali. Secesijski ornament odražava poseban kvalitet secesijskog osećanja i teži ka izravnanosti u osećanju. Secesijska linija je valovito razvijana krivulja koja izaziva osećanje pokreta u površini u kojoj je monotonija sprečena upotrebom neobičnih boja. Ona traži neobične boje i slaže ih po principima harmonije i kontrasta. Secesija se okreće ravno ka prirodnim formama u ornamentu kao što su list, cvet, ljudska i životinjska tela.
Arhitektura
Secesija se razvija u arhitekturi kada novi način konstrukcije od armiranog betona i čelika; zahteva i nove pristupe u rešavanju objekata, u slikarstvu, skulpturi i primenjenoj umetnosti (nameštaj i vitraži) i u literaturi. U arhitekturi kod Antonija Gaudija otkrivamo arhitekturu punu iznenađenja i on se ne zalaže za bilo koji oblik funkcionalnosti, dok se u Čikaškoj školi u SAD ostvaruju nove strukture, te se odbacuju svi nekorisni ukrasi i okreće se čistoj funkcionalnosti; u Evropi su u ovom pogledu najviše odmakli u Belgiji i Holandiji kod Henrija van de Veldea i u suprotnosti je sa arhitekturom Viktora Horta, koji je u Briselu upotrebio gvožđe i ostvario svečane fasade zgrada.
U raznim zemljama
Ovaj pokret je relevantan u kulturnim i umetničkim zbivanjima u drugim evropskim zemljama gde se javlja pod različitim nazivima.[2] Zajednički ’program’ svima bio je prekid s tradicijskom, akademskom umetnošću 19. veka i stvaranje novih oblika umetničkog izraza.
U Francuskoj, ar nuvo je bio umetnički i dizajnerski pravac koji je kulminirao početkom 20. veka. Započeo je 1880. i doživeo vrhunac 1892—1902. godine. Na gradnju je uticao belgijski arhitekta Henri van de Velde. Hektor Gimar je projektovao pariski metro u ovom stilu. Pariski umetnici su želeli ornamentima da izraze vitalnost u životu i predlagali su ornamente u vidu morskih talasa. Nazvan je po prodavnici u Parizu, vlasnika Samuela Binga, sa stvarima dizajniranim u tom stilu.
U Italiji, stil Liberti je nazvan po londonskoj prodavnici koja je prodavala modernu dizajnersku robu proisteklu iz pokreta Arts and Crafts. Jedna od najvažnijih karakteristika ovog stila je dinamična, valovita linija, puna ritma. Oblici izgledaju kao da će oživeti i „rastu” u forme poput biljaka.
U Engleskoj se secesija razvija na čelu sa Vilijamom Morisom, koji je bio pesnik, književnik i slikar; težio je da obnovi zanate i stvori industrijski dizajn. On je pao je pod istorijske uticaje, od kojih se oslobodila tek nova generacija umetnika koja je prešla na ornamentalne oblike geometrijskih formi.
U Belgiji na čelu ovog pokreta je arhitekta Henri van de Velde, koji je shvatio značaj primenjene umetnosti i shvatio da predmeti moraju biti jeftini, jednostavni i funkcionalni. Postao je zaljubljenik u inženjerske zgrade, a ornamentu je davao formu koja se aktivno zapaža, i davao je prednost dinamičkim predstavama.[5]
U Nemačkoj se ovaj stil širio pod imenom jugendštil, u više grupa. Minhenska grupa imala je svoj poseban program i ornament pod nazivom stil floreal. Drugu grupu stvorila je kolonija u Darmštatu gde su radili Jozef Marija Olbrih i Peter Berens. Značajna je bila i kompleksna škola arhitekture u Vajmaru, koju je 1901. godine osnovao Henri van de Velde. U Nemačkoj su se stvorile sledeće grupe u gradovima: Minhen, Darmštat, Bad Nojhajm, Berlin i Hagen.
U Austriji je secesija nastala malo kasnije, oko 1897. godine; bila je pod engleskim uticajem i razvijala se pod imenom bečka secesija. Bečka secesija je kritikovala nemački jugendštil i izradila sopstveni ornament sa geometrijskim formama. Najznačajniji je bio arhitekta Oto Vagner sa svojim učenicima.
Ni Srbija nije bila imuna na ovakva stremljenja, pogotovo u arhitekturi. U većini srpskih gradova su izgrađena značajna zdanja koja se odlikuju slobodnim pristupom ornamentici, formi i boji.
Predstavnici
Najvažniji predstavnici secesije u arhitekturi:
• Henri van de Velde
• Antoni Gaudi
• Oto Vagner
• Luis Saliven
Art deko
Art deko je stil vizuelnih umetnosti koji je nastao u Francuskoj neposredno pred Prvi svetski rat, odakle se raširio u SAD i u Evropi u 20.-tim i 30.-tim godinama 20. veka u industriji i zanatstvu. Nosi karakteristike mnogih pravaca u prvom redu kubizma, futurizma i secesije.
Nastanak ovog stila seže u početak 20. veka kada je u Francuskoj bila značajno raširena secesija- sa svojim jednostavnim linijama i drečećim koloritom. Pored secesije su se tu pojavljivale i moderne tendencije pre svega kubizam.
Ovi trendovi i zaluđivanje društva za sve što je moderno, na što su uticali novi pronalasci i razvoj industrije, uticali su na pojavu novog stila koji se prvi put prezentira 1925. godine u Parizu na izložbi dekorativne umetnosti (Exposition Internationale des Arts Dékoratifs et industriels Modernes). Na ovoj izložbi su bili predstavljeni predmeti primenjene umetnosti na koje je uticala pojava modernizma.
Razvoj i rasprostranjenost
Iako je novi stil bio u početku određen pre svega za bogate ljude i smatrao se luksuzom, on je zadobio veliku popularnost u širokoj publici i njegovi su se oblici reprodukovali u masovnoj proizvodnji u mnogim oblastima.
Grafika
Plakati i korice knjiga su karakterizovani snažnom konturom, jasnim bojama i izražajnim slovima. Dobri primer je špica u filmskom studiju Univerzal (Universal Pictures)- planeta koja se okreće sa sunčevim sistemom i natpisom Univerzal koja se i danas upotrebljava.
Automobilizam
Art deko je u znatnoj meri uticao na rađanje automobilizma. Tipični su jednostavni oblici automobila sa luksuznim enterijerima sa udobnom naslonjačom ili drvenim oblogama u unutrašnjosti.
Arhitektura
Najbolji predstavnik ovog stila u arhitekturi je slavna zgrada u centru Njujorka Empajer stejt bilding na kojoj se vide glavne karakteristike stila, čvrsto dana linija za razliku od krivih linija secesije i dekorativni enterijer.
Arhitektura Luis Salivena
Chicago Stock Exchange
Wainwright building st louis
Sidney Ohio
Owatonna Bank
Merchants National Bank