Pozdrav,
nedavno sam i ja (strijelac) sasvim slučajno ušla u život jedne ribice. Bile su to simpatije na prvi pogled, oduševljenje, ljepota, strast. Oboje smo izgledali tako blesavi i zaljubljeni, emocije su se mogle sjeći u zraku. Sve to nije trajalo ni dva mjeseca, riba je već pokazala kao neki vid nezainteresovanosti, nema toplih poruka, nema viđanja koliko je bilo. Dobro, pomislih. Ne možemo se stalno ni viđati, a ni dopisivati. Odrasli smo, imamo svoje obaveze, pustit ću ribu na miru. Međutim, sebe sam mučila raznoraznim razmišljanjima, upitnicima, razlozima i odlučim da porazgovaram otvoreno sa svojom ribom. Objasnim joj da želim muškarca koji zna šta želi, muškarca koji me želi u svakom trenutku, muškarca sa planovima (ne mislim na djecu i brak), nego da se to neko vrijeme planira, da se poštuje moje vrijeme, a ne da me se pusti da čekam čitav dan na neki dogovor, tj. "zovem te za minut da vidimo šta ćemo", nazove za 2h, ribica je bila u fazonu kako nikada neće moći naći djevojku poput mene. Znate ona priča, fina, inteligentna, prava žena, prenježna, mnogo pažnje si mi posvećivala, učinila mi život nježnijim, ružičastijim, ali kao da nemam tu količinu ljubavi pa da ti uzvratim sve to. Kaže kao da mi malo fali, kao da mi ne radi samo jedan prekidač, a svi drugi su uključeni. Volim te, ne želim te izgubiti kao osobu, rijetkost je naći nekog poput tebe, ali kao da ne osjećam ono što očekuješ. Vidiš da se ne ponašam kao muškarac prema tebi, vidiš da nisam pažljiv, mogao bih ostati u ovakvoj vezi godinama jer ti mi ništa ne braniš, ne osjećam se zarobljeno, ali vidim da si ti nezadovoljna. Rekoh da jesam i da ću završiti ovu vezu. Plakao je i govorio da mu je jako teško što me sutra neće biti, rekoh mu da je i meni teško, ali da mi je teže da se svako jutro budim nezadovoljna, da svaki dan budem tužna i nervozna zbog toga što navodno imam momka, a u stvari nemam. Nismo se čuli 2 dana, iako sam neko ko smatra da se za ljubav treba boriti, ovaj put dižem ruke jer ne mogu natjerati nekog da me voli punim kapacitetom, da me voli kao djevojku, a ne kao drugaricu. Pustila sam ga iako mi je teško.
Voljela bih više od svega da mi se javi i kaže kako je shvatio da ne može bez mene, pa da se vratimo onom našem zanosu, ali mislim da nema ništa od toga.