Zlatibor

dinozaurus

Početnik
Poruka
3
Dođite na Zlatibor ,vreme je predivno kao i u celoj Srbiji ali,ovde je ipak malo lepše i malo na većoj visini,oko 1000 metara.
Ako imate mogućnosti dođite.Veliki pozdrav sa Zlatibora.:roll:
 
O poreklu toponima zlatiborske opštine Bajine Bašte
Pored gradova Sevojna i Užica (centar) Zlatiborski okrug obuhvata i velike opštine: Kosjerić, Čajetinu, Arilje, Požegu, Priboj, Prijepolje, Novu Varoš, Sjenicu i Bajinu Baštu.

„Užički zbornik“ je časopis u kome možemo naći sijaset malih, zaboravljenh podataka o bogatom zlatiborskom kraju i njegovoj okolini. U jednom broju od pre tridesetak godina, a iz pera Ilije Misailovića, pronašli smo divan tekst o toponimima područja Bajine Bašte.

Zato, eto prilike za sve nas koji planiramo da tamo odemo na zimovanje ili letovanje da upoznamo imena ovih naselja, jer je pravi doživljaj Zlatibora izaći iz sobe i običi njegova sela, starosedeoce, šume i izvore reka.

Prirodne odlike Bajine Bašte i privredna delatnost
Geografski posmatrano, područje Bajine Bašte je određeno tokom Drine, istoričari kažu da je ovde pronađeno jedno od najstarijih naselja užičkog kraja, lokalitet Kremenilo u mestu Višesava. Kažu da je u bronzano doba ovde bilo velikih naseobina i da se od tada sve više stanovnika doseljavalo, što sa Zapada Srbije, što sa Istoka (tj. nizvodno i uzvodno od Drine).

Otvorenost Drine prema severu omogućila je doseljavanje Kelta u 4 veku pre naše ere. U rimskom periodu krajevi oko Bajine Bašte najpre su bili deo provincije Ilirije, kasnije i Dalmacije. Ostali su tragovi puta koji su vodili preko Stapara, Bajine Bašte prema Srebrenici. U ranom srednjem veku na graničnoj zoni, prema Bosni, ostale su ruševine srednjevekovnih gradova Solotuše ili Kuline, kako se u narodu zove.

Naravno, dolaskom Sasa u 13. veku ovde je bilo veoma živo, rudarstvo, stočarstvo i zemljoradnja razvili su ovaj kraj. Bilo je dosta trgovine, namirnice i stoka su prevoženi stočnim zapregama iz južnog dela Srbije ka Crnoj Gori i Dalmaciji.

Period nemanjićke vlasti u ovom kraju obeležen je manastirom Račom, zadužbinom kralja Dragutina. Posle pada srpske despotovine 1459. turski sultan Mehmed II osvojio je ove krajeve oko Drine. Tako negde u to doba nastala je i sokolska nahija koja je priključena zvorničkom sandžaku (1480). Grad Soko iznda reke Gračanice postao je vojno upravno sedište sokolske nahije. Prvi i drugi ustanak doneli su konačno oslobođenje od Turaka (iz tog doba poznati su nam ustanici Kara- Marko Vasić, Hadži Milentije i drugi).

Kako je Bajina Bašta dobila ime?
Bajina Bašta se nalazi na reci Pilici, nedaleko od njenog uliva u Drinu.

Njen naziv ima tri varijante: po jednoj, ime dolazi od osnivača naselja, nekog muslimana Baje, jer se na mestu današnjeg grada nalazio njegovo imanje. Drugo objašnjenje ima u vidu klimatske osobine ovog kraja,naime blaga i mirna klima pogoduje mnogim vrstama voća i povrća koje ovde divno uspevaju, te tako i badem /koji se u Crnoj Gori i Dalmaciji zvao i „bajam“.

Tako premetanjem reči došlo se i do oblika „bajin“. Treća varijanta o nastanku imena je od turske reči „bailma“ ili „bajilma“ (zaneti, se, pasti u zanos) od „bajne lepote“, pa bi Bajina Bašta ime dobila po zanosnom prejzažu ili opojnom vrtu i voćnjaku (malo doslovniji prevod izraza). Prirodne odlike opštine Bajina Bašta su sve vezane za Drinu i planinske vence koji je uokviruju, počevši od planina Zvijezde pa sve do Tare. Naročito je lepa dolina Drine u kanjonskom delu kod Perućca.

Upoznajmo neke toponime naselja u opštini Bajina Bašta.

Bačevci
Do 1834. ovo je bilo muslimansko selo, a za reč po kojoj je dobilo ime, uzima se „bač“ ( čuvar stoke u planini, ovčar). „Bačari“ ili „bačevci“ su živeli u bačijama, katunima, pa su se po načinu života izdvajali od ostalih sela uz Drinu. U Rečniku JAZU piše da je naziv selu potekao od rumunske reči „barju“ – planinar ili stočar.

Višesava je planinsko selo pod Zajačicom i Dubočicom. Ispod najvišeg vrha sela izviru pet rečica jakih izvora. Selo se inače nalazi na padinama istoimene planine- Višesavska planina, koje se blago spuštaju pored reke Drine. Na području naselja postoje uzvišenja Grad, Trsta, Musino brdo i nekoliko izvora Hajdučka voda, Dobra voda i Lađevac. Na metaforičan način, ime naselja može da označava lokalitet koji „visi, uzdiže se iznad ravnice, nadvisuje okolinu“. Opet, možda je ime dobilo i po nekom dalekom pretku Višes(l)avu.

Gvozdac je povlensko selo koje se prostire od Drine na sever do Ovčinje i reke Trešnjice. Naselje je ispresecano potocima dok se na širokom području izdvajaju tri brda Lozanj, Bobovac i Trubale. Ime je verovatno dobilo po crnogorskoj metafori za „kamen koji raste uvis“ - „gvozd“. Naravno, ova sintagma opisuje šumu, dubravu, goru. Kod starih Slovena reč „gvozd“ označavala je klinac, ekser, čavao.

Dobrotin je selo pored donjeg toka reke Dervente. Selo je poznato po vrlo čestim seobama stanovništva koje se doseljavalo iz južnih krajeva, od Herceg Novog i doseljavalo u područja oko Drine. Semantika osnovnog prideva koji je u nazivu imena sela sve govori – dobar kao praslovenska reč i dolazi najverovatnije po imenu vlasnika imanja - Dobrota, Dobrun, Dobra, Dobroš su veoma česti patronimi i imenoslovi naših starih predaka.

Dub je naselje oko srednjeg toka reke Dervente, verovatno nastalo još u srednjem veku, sudeći po legendima, predanjima i ostacima starih staništa. Možda je ime dobilo po zavetnom dubu ili osveštanom dubu, kod koga su se držale molitve o zavetnim danima. Dubovi su zamenjivali crkve kod starih Slovena i svešteno lice je obavljalo crkvene obrede. Rečnik SANU opisuje reč dub kao jamu ili rupu te je tako i ovo naselje možda ponelo takvo ime. Selo Dub ima i danas crkvu-brvnaru posvećenu Vaznesenju Hristovom, sagrađenu 1792. - obnovljena 1828. godine.

Zaovine se nalaze u izvorišnom delu Belog Rzava.Ovo je planinsko selo u kom su kuće raštrkane po širokom prostoru. Selo je ograničeno uzvišenjima Sjenik, Čemerište, Veliki Stolac, Krnja jela, Gavran.

Poznato je po velikim migracijama stanovnika, iseljavanjima ponajviše; nije začudo da su ta stalna napuštanja domova i kuća ostavljala pustoš za sobom, dvorišta i njive zaparložene, a staništa zarasla u rastinje i zovu. Poreklo toponima je u jednoj varijanti baš ova biljka - zova (morfološki oblici biljke su zaova, al i zovka, bzovina, zobovina) koja je nicala po napuštenim kućama. Po drugoj legendi postojalo je sedam sinova i sedam snaha koje se nisu slagale sa muževljevim sestrama. Bilo je među narodom svađa i priča koje su ostale među seljanima pa su selu i nadenuli ime „Zaovine“.

Perućac je naselje tik pored Drine i bogato je vrelima: Mitrovačko, Maleševo, Perućačko. U korenu naziva naselja je indoevropska reč „per“ koja je u srpskohrvatskom rečniku imala novi oblik „preti“ (istrunuti). U nekim etimološkim rečnicima „perutac“ je stanje kad se koža počne „guliti od sunca ili vatre, kad osoba ima veliku vatru (temperaturu) pa se od nje koža peruta (prhut, perut)“. U nekom daljem, prenesenom značenju (a kako već u ovom u kraju ima dosta vrela, izvora čija se voda rasipa u kapljice i paru -prhut, perut), selo je dobilo i naziv Perućac. Od vremena izgradnje hidroelektrane mesto se dosta razvilo pa danas ima dosta turista.

Solotuša je selo na padinama Tare, između Kaluđerskih bara i Pilice. Ovo je veoma staro naselje, arheolozi kažu da se tu nalaze zidine starog srednjovekovnog grada Solotnika, koje su sačuvane i danas. Kažu legende da je u tvrđavi živeo vlasnik solane, „solotnik“, mada ima i priča da je rečica koja prolazi kroz selo iz slanog izvora (za koje su krive „slane stene“ iz kojih izvire voda). Vuk Karadžić u „Rječniku“ navodi da reč „solotuk“ označava tučak kojim se tuče so. U svakom slučaju toponim se vezuje za so, kao osnovni izvor, morfološki i semantički.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Back
Top