Licenciranje vaspitača, učitelja i nastavnika u Australiji

NAATI T&I

Zainteresovan član
Poruka
413
Kao profesoru engleskog (Filološki fakultet Beograd osnovne studije i Filozofski fakultet NS Master studije) sa 15 godina staža u struci, TRBWA (telo zaduženo za licenciranje nastavnika u Zapadnoj Australiji) mi je ponudio ograničenu registraciju (Limited Registration). To znači da ako bi neka škola želela da me zaposli, dobila bih registraciju, i radila pod supervizijom 2 godine, dok ne bih prešla na pravu registraciju. Zamerka TRBWA je bila ta što u moru mojih predmeta nije bilo 5 koji su u naslovu imali napisano da se bave isključivo nastavom. Ja mislim da jeste, oni misle da nije, oni su pobedili :rtfm:
Imala sam sreće da sam u ZA, i da je 2018.-ta bila poslednja godina u kojoj su dozvoljavali jednogodišnje doškolovavanje za nastavnike, tako da sam upisala fakultet (UWA) i položila 10 ispita, od kojih su 2 prakse u trajanju po 6 nedelja. Naravno da ni na njihovim fakultetima nema specifično 5 predmeta u kojima piše da su vezani za nastavu, ali to je njihov fakultet i odobren je od strane TRBWA a potrebno je i napuniti budžet $$$.
U početku sam bila jako besna, ali sada shvatam da su mi učinili uslugu, jer je jako teško dobiti posao bez njihove kvalifikacije. Naravno, pričam o trenutnom stanju, ranije je sve bilo znatno lakše.
Za registraciju, a i školovanje na boljim fakultetima je potrebno imati akademski Ajelts rezultat od dve osmice na pričanju i slušanju i dve sedmice na pisanju i čitanju.
Slobodno pišite vaša iskustva koja mogu pomoći budućim sapatnicima.
 
Hvala za ovo, tek sad vidim. Kako vreme odmi;e i ja se mislim da 'u ipak morati studirati. Nazalost, mislim da nigde ne priznaju Cambridge diplome engleskog jer to vec imam polozeno i sa veoma dobrim ocenama, ali ok, polozice se i ILTS. Jedino sto je za nerezidente godina skupa.

Ono sto me zanima jeste, da li moze neko da mi pogleda spisak predmeta i diplomu (na nekog zvanicno mislim, npr pri univerzitetu ili negde slicno) i da mi kaze ima li smisla da je saljem asocijaciji soc. radnika na priznanje ili ne, jer mi je malo mnogo da platim preko $2000 i da me odbiju. Ili cu ipak morati da posaljem, platim i nadam se da ce mi priznati diplomu, a vrvt nece :D
 
Kao profesoru engleskog (Filološki fakultet Beograd osnovne studije i Filozofski fakultet NS Master studije) sa 15 godina staža u struci, TRBWA (telo zaduženo za licenciranje nastavnika u Zapadnoj Australiji) mi je ponudio ograničenu registraciju (Limited Registration). To znači da ako bi neka škola želela da me zaposli, dobila bih registraciju, i radila pod supervizijom 2 godine, dok ne bih prešla na pravu registraciju. Zamerka TRBWA je bila ta što u moru mojih predmeta nije bilo 5 koji su u naslovu imali napisano da se bave isključivo nastavom. Ja mislim da jeste, oni misle da nije, oni su pobedili :rtfm:
Imala sam sreće da sam u ZA, i da je 2018.-ta bila poslednja godina u kojoj su dozvoljavali jednogodišnje doškolovavanje za nastavnike, tako da sam upisala fakultet (UWA) i položila 10 ispita, od kojih su 2 prakse u trajanju po 6 nedelja. Naravno da ni na njihovim fakultetima nema specifično 5 predmeta u kojima piše da su vezani za nastavu, ali to je njihov fakultet i odobren je od strane TRBWA a potrebno je i napuniti budžet $$$.
U početku sam bila jako besna, ali sada shvatam da su mi učinili uslugu, jer je jako teško dobiti posao bez njihove kvalifikacije. Naravno, pričam o trenutnom stanju, ranije je sve bilo znatno lakše.
Za registraciju, a i školovanje na boljim fakultetima je potrebno imati akademski Ajelts rezultat od dve osmice na pričanju i slušanju i dve sedmice na pisanju i čitanju.
Slobodno pišite vaša iskustva koja mogu pomoći budućim sapatnicima.


Fora je da oni znaju odakle dolazis. Poznato im je da se ovde kupuju diplome po sistemu 3,5,7

Naravno da moraju da provere dal ti imas veze sa onim sto u nekim srbijanskim papirima pise ;)
 
Fora je da oni znaju odakle dolazis. Poznato im je da se ovde kupuju diplome po sistemu 3,5,7

Naravno da moraju da provere dal ti imas veze sa onim sto u nekim srbijanskim papirima pise ;)
Ne slažem se. Moja poznanica je sa smućkaj pa prospi diplomom, bez akademskog transkripta jer je bio rat, rekla ostalo u ratu. Gle čuda, sve su joj priznali jer je rekla da je to izgubljeno u ratu (i jeste bilo). Ali i da nije bilo izgubljeno u ratu, ona ne bi ispunjavala uslove. Dobila je ful registraciju. Kvaka ? Nije njihova kvalifikacija, nije britanska, posla za tebe nema :)
 
Hvala za ovo, tek sad vidim. Kako vreme odmi;e i ja se mislim da 'u ipak morati studirati. Nazalost, mislim da nigde ne priznaju Cambridge diplome engleskog jer to vec imam polozeno i sa veoma dobrim ocenama, ali ok, polozice se i ILTS. Jedino sto je za nerezidente godina skupa.

Ono sto me zanima jeste, da li moze neko da mi pogleda spisak predmeta i diplomu (na nekog zvanicno mislim, npr pri univerzitetu ili negde slicno) i da mi kaze ima li smisla da je saljem asocijaciji soc. radnika na priznanje ili ne, jer mi je malo mnogo da platim preko $2000 i da me odbiju. Ili cu ipak morati da posaljem, platim i nadam se da ce mi priznati diplomu, a vrvt nece :D

Ovde je licenciranje socijalnih radnika lakše nego psihologa ali teže od nekih ostalih zanimanja. Razlog ? Odgovorno i visoko plaćeno zanimanje. Sa radnim iskustvom plata je preko 100k, plus kako oni vole da kažu Salary Packaging, što znači da ne platiš porez, dobiješ još veću platu. Državne bolnice daju takođe veće penziono 15% u odnosu na 9% kod ostalih poslodavaca.

Bezobrazni su na kub, i zaista jako je mala verovatnoća da će ti priznati iz više razloga, dva krucijalna. Prvo, ovde samo top studenti mogu da upišu četvrtu godinu (Honours) koja je minimum obrazovanja za početničku registraciju kao Socijalni radnik. Kod nas se upiše neko na prvu godinu i sa prosekom od 6,00 bez problema završi četvrtu godinu. Iz tog razloga tvoja četvorogodišnja diploma će se gledati kao Bachelor of Arts, a ne Bachelor of Arts with Honours. Dalje, Master je još teže upisati i tako dalje...

Drugi razlog je da traže da je opis predmeta identičan onome koje propisuje njihovo telo za akreditaciju socijalnih radnika. To je naravno nemoguće, a što bi i bilo moguće kada svaka zemlja ima one propise koje želi. Znači tražiće da se literatura u potpunosti slaže sa njihovom. Ovde se sve radi po američkom sistemu, ne evropskom, i ni jedna evropska diploma ne odgovara tim standardima (osim možda UK).

Koliko sam shvatila, nije vam zapelo za dinar, moj savet ti je da ipak pokušaš i platiš tih 2000$, pa šta ti Bog da.
Za psihologiju mogu da ti kažem da mi nisu priznali ispite jer nisu APAC akreditovani (što bi i bili, kad je to interno australijsko telo) i što literatuta nije bila slična onoj koju oni koriste, a koriste APA literaturu, tj. literaturu američke psihološke asocijacije koje je inače broj jedan u svetu.

E sad malo o prednostima. :)
Najmanje sam profitirala od studija za nastavnika, osim što sam shvatila da oni jako malo rade u školama, i naučila dosta o njihovom sistemu obrazovanja, odnosu prema deci i očekivanjima. Iako sam im besplatno radila 12 nedelja u okviru prakse, dobro mi je došlo da se prilagodim na njihov način rada.

Iako se mi busamo da smo ovo ili ono, da su naši fakulteti takvi, onakvi...što se tiče psihologije, a verujem i socijalnog rada ne možemo ni da im primirišemo.
Iako me je koštalo puno para i živaca, ja sam položila razliku ispita koja mi je omogućila da upišem Honours (četvrtu godinu) i to sa desetkama (HD).

Dobila sam za sada 5 ponuda za Honours, čekam odgovor sa još 3 faksa. Šta sam najviše naučila, šta mi je bilo novo ?
Pa, aktivna primena znanja tipa podrazumeva se da ti znaš svu teoriju ali na studiji slučaja primeni i obrazloži.
Postavljanje dijagnoza po DSM5 (ICD10 koriste u Evropi), kompletna izrada testova od nule, statistika...Ovde registrovani psiholozi imaju status kao doktori i plaća ih Medicare direktno, dosta je odgovornije nego u Srbiji. Primera radi, školski psiholog ne može da bude neko ko je "samo" završio psihologiju, nego mora imati i nastavnički fakultet završen (bar još godinu dana doškolovavanja). Sve se radi konkretno, praktično. Za statistiku smo morali da kupimo IBM softver SPSS i sami da radimo sve analize od početnih do ANOVE i sl. Studenti doktorskih studija u Srbiji ne znaju kako to da odrade, niti ima puno nastavnika koji mogu da ih nauče, pa je kod nas uobičajena praksa da se plati statističar da ti obradi rezultate istraživanja.
Ovo pišem tebi, a i svima kojima će možda zatrebati, kako bi znali šta da očekuju, a i da im dodatno studiranje ne bude bauk, maltretiranje, jer mogu dosta i da nauče iz svega toga. Ja sam to sebi racionalizovala, da ne bih poludela. Stalno sebi govorim da gledam šta je dobro, gde profitiram od svega toga.

Moja iskustva sa socijanim radnicima su dobra, svako odeljenje bolnice ih ima. Imaju šire nadležnosti nego u Srbiji, rade dosta i u sektoru mentalnog zdravlja i sigurna sam da ćeš uživati u radu u Australiji :)
 
Ne slažem se. Moja poznanica je sa smućkaj pa prospi diplomom, bez akademskog transkripta jer je bio rat, rekla ostalo u ratu. Gle čuda, sve su joj priznali jer je rekla da je to izgubljeno u ratu (i jeste bilo). Ali i da nije bilo izgubljeno u ratu, ona ne bi ispunjavala uslove. Dobila je ful registraciju. Kvaka ? Nije njihova kvalifikacija, nije britanska, posla za tebe nema :)
mozda i tamo radi sistem 3,5,7?
zavisi na koga je naletela :zper:
 
Ja nisam završila soc. rad u Srbiji nego u Slovačkoj, tako da imam 6 semestara bachelor + 5 semestara master. Mada, mislim da je to isti đavo i da se ništa bolje ne tretira nego naše diplome, Iako je navodno, ta dipoma iz Slovačke priznata u USA, Kanadi i evropskoj uniji. Ono što je zaheb, jeste što mi traže 980 sati prakse u toku studiranja. Ja imam preko 2000 sati, ali sve to u okviru master sutdija, ne u okviru bečelor studija. Nemam pojma više šta da im šaljem, ili da jednostavno skupim sve moguće papire koje imam, prevedem ih i dostavim im pa šta mi bog da. Osnovne studije sam završila sa baš visokim ocenama, master su nešto lošije, ali ja sam bila dobar student, radila sam u Centru ya soc. radi, imam znjanja. No, niko te ne poziva na test, jel. I ne znam njihove zakone, što je opet za bavljenje soc. zaštitom jako važno.

Mene zanima da li ja mogu pre toga da odem negde i vidim šta bi mi trebalo da ispolažem? Naprosto, gubljenje mi je vremena, ako će me svakako odbiti, da čekam 6m koliko daju sebi prostora za odlučivanje. Za to vremem mogu da položim pola ispita.

Nemam uopšte dvojbu oko toga hoću li tražiti neki bzvz posao ili ponovo studirati. Naravno da ću studirati. Nisam džabe menjala profesiju i studirala 2 puta po 5 godina pa da sad opet radim nešto bzvz. Volim svoj posao, uživam u pomaganju drugima i nemam nameru odustati. Jedino što mi je prepreka jeste vrsta vize sa kojom je školarina skoro pa nezamisliva za nas sad. Ako mislimo upisati ćerkicu u vrtić od februara, šanse nema da izdvojim 45k za godinu školarine. I sve to da nemam pojma hoćemo li ostati posle ovog ugovora. Izvinjavam se, razmišljam naglas i preturam mogućnosti.
 
Za statistiku smo morali da kupimo IBM softver SPSS i sami da radimo sve analize od početnih do ANOVE i sl. Studenti doktorskih studija u Srbiji ne znaju kako to da odrade, niti ima puno nastavnika koji mogu da ih nauče, pa je kod nas uobičajena praksa da se plati statističar da ti obradi rezultate istraživanja.
Ovo je baš važno. Ja sam jako ljuta što to nas niko nije naučio. Ja sam na FTN u Novom Sadu imala statistiku, znanje 0, naprosto ne uči se uopšte to što je potrebno, već zadaci iz verovatnoće. Utučena 2 semestra ni ušta. A sad na studijama soc. rada, opet statistika, ok analiya ali kratko i bez praktičnog dela, tako da pojma nemamo osim osnovnog. I naravno, ja sam za rad sad platila da mi neko odradi analizu, iako je do pola znam, sama, ali od pola nemam pojma. A realno je da mi to u poslu treba. I to su u startu manjkavosti našeg obrazovnog sistema.

E sad, ono što je meni čudno, a skrećem sa teme, je kako se ovde uči u školama. Ne mogu to da pohvatam. Evo deca mi završila polugodište, ja pojma nemam šta su je trebalo da nauče. Kad god odem u školu i pitam učiteljica se samo smeška, hvali ga, divan je i pametan, na kraju izveštaj sve 3. Ja se mislim ko je ovde lud? I onda, kako oni doguraju do fakulteta ja pojma nemam. Gledam i tu srednju u koju mi sin ide, isto tako, pojma on nema šta treba da uči, koliko. bio se učeći neku istoriju, na kraju na testu neki plakat :D Sve se nadam da ćemo pohvatati uskoro inače smo nagrabusili :D
 
Ovo je baš važno. Ja sam jako ljuta što to nas niko nije naučio. Ja sam na FTN u Novom Sadu imala statistiku, znanje 0, naprosto ne uči se uopšte to što je potrebno, već zadaci iz verovatnoće. Utučena 2 semestra ni ušta. A sad na studijama soc. rada, opet statistika, ok analiya ali kratko i bez praktičnog dela, tako da pojma nemamo osim osnovnog. I naravno, ja sam za rad sad platila da mi neko odradi analizu, iako je do pola znam, sama, ali od pola nemam pojma. A realno je da mi to u poslu treba. I to su u startu manjkavosti našeg obrazovnog sistema.

E sad, ono što je meni čudno, a skrećem sa teme, je kako se ovde uči u školama. Ne mogu to da pohvatam. Evo deca mi završila polugodište, ja pojma nemam šta su je trebalo da nauče. Kad god odem u školu i pitam učiteljica se samo smeška, hvali ga, divan je i pametan, na kraju izveštaj sve 3. Ja se mislim ko je ovde lud? I onda, kako oni doguraju do fakulteta ja pojma nemam. Gledam i tu srednju u koju mi sin ide, isto tako, pojma on nema šta treba da uči, koliko. bio se učeći neku istoriju, na kraju na testu neki plakat :D Sve se nadam da ćemo pohvatati uskoro inače smo nagrabusili :D
Hahha ovako isto i ja 😂😂
Doduse,moj sin je isao samo ovaj term,znaci 2 meseca ,ocene nije ni dobio,pojma nemam sta je imao od časova (znam samo da je imao kineski :D )
Al generalno,izvestaj koji sam dobila od skole,sve super 🤪
 
Ja nisam završila soc. rad u Srbiji nego u Slovačkoj, tako da imam 6 semestara bachelor + 5 semestara master. Mada, mislim da je to isti đavo i da se ništa bolje ne tretira nego naše diplome, Iako je navodno, ta dipoma iz Slovačke priznata u USA, Kanadi i evropskoj uniji. Ono što je zaheb, jeste što mi traže 980 sati prakse u toku studiranja. Ja imam preko 2000 sati, ali sve to u okviru master sutdija, ne u okviru bečelor studija. Nemam pojma više šta da im šaljem, ili da jednostavno skupim sve moguće papire koje imam, prevedem ih i dostavim im pa šta mi bog da. Osnovne studije sam završila sa baš visokim ocenama, master su nešto lošije, ali ja sam bila dobar student, radila sam u Centru ya soc. radi, imam znjanja. No, niko te ne poziva na test, jel. I ne znam njihove zakone, što je opet za bavljenje soc. zaštitom jako važno.

Mene zanima da li ja mogu pre toga da odem negde i vidim šta bi mi trebalo da ispolažem? Naprosto, gubljenje mi je vremena, ako će me svakako odbiti, da čekam 6m koliko daju sebi prostora za odlučivanje. Za to vremem mogu da položim pola ispita.

Nemam uopšte dvojbu oko toga hoću li tražiti neki bzvz posao ili ponovo studirati. Naravno da ću studirati. Nisam džabe menjala profesiju i studirala 2 puta po 5 godina pa da sad opet radim nešto bzvz. Volim svoj posao, uživam u pomaganju drugima i nemam nameru odustati. Jedino što mi je prepreka jeste vrsta vize sa kojom je školarina skoro pa nezamisliva za nas sad. Ako mislimo upisati ćerkicu u vrtić od februara, šanse nema da izdvojim 45k za godinu školarine. I sve to da nemam pojma hoćemo li ostati posle ovog ugovora. Izvinjavam se, razmišljam naglas i preturam mogućnosti.
Znači ovako, pošto nemaš Honours nego odmah Master, tražiće ti da upišeš četvrtu godinu, prilično sam sigurna. Tek posle četvrte godine ide Master , da ga dodatno otežaju/zakomplikuju.
Dobra stvar je, već sa četvrtom godinom možeš da kreneš da radiš. Pogledaj koji fakulteti još imaju otvorenu četvrtu godinu za soc. rad (mislim upis) i apliciraj. Ako nisi studirala na engleskom, pa čak i ako si profedor engleskog kao ja, moraćeš da polažeš Akademski Ajelts ali mislim da rezultate možeš i da im dostaviš naknadno. Pogledaj onlajn faksove, to je dosta lakše nego ići na fakultet fizički. Dobar program ima UNE i CDU od onlajn. Deakin bi trebalo da nudi onlajn isto, nisam sigurna. U svakom slučaju apliciraj svuda, videćeš gde će te primiti pa prihvati ono što ti odgovara. Cena ne bi smelo da bude veća od 30000$ za godinu. Možeš da uzmeš i part-time da studiraš da malo prolongiraš rate. Što se tiče fakulteta, slobodno mi pošalji poruku u inboks za bilo kakvu pomoć.
 
Ovo je baš važno. Ja sam jako ljuta što to nas niko nije naučio. Ja sam na FTN u Novom Sadu imala statistiku, znanje 0, naprosto ne uči se uopšte to što je potrebno, već zadaci iz verovatnoće. Utučena 2 semestra ni ušta. A sad na studijama soc. rada, opet statistika, ok analiya ali kratko i bez praktičnog dela, tako da pojma nemamo osim osnovnog. I naravno, ja sam za rad sad platila da mi neko odradi analizu, iako je do pola znam, sama, ali od pola nemam pojma. A realno je da mi to u poslu treba. I to su u startu manjkavosti našeg obrazovnog sistema.

E sad, ono što je meni čudno, a skrećem sa teme, je kako se ovde uči u školama. Ne mogu to da pohvatam. Evo deca mi završila polugodište, ja pojma nemam šta su je trebalo da nauče. Kad god odem u školu i pitam učiteljica se samo smeška, hvali ga, divan je i pametan, na kraju izveštaj sve 3. Ja se mislim ko je ovde lud? I onda, kako oni doguraju do fakulteta ja pojma nemam. Gledam i tu srednju u koju mi sin ide, isto tako, pojma on nema šta treba da uči, koliko. bio se učeći neku istoriju, na kraju na testu neki plakat :D Sve se nadam da ćemo pohvatati uskoro inače smo nagrabusili :D
C je njima "super" (do 65%). Ne rade puno sa decom do 9-og 10-og razreda a onda kuku lele. Moj sin je Year11 sad završio, uspeo je da ima dovoljno dobre ocene da ne mora da ima jedan predmet u 12-om razredu, ali to sve uz pomoć mojih koleginica iz Srbije konkretno matematičarke i hemičarke. Potrebni su im 1 na 1 časovi da im se pojasni jer se gradivo preleti, obimno je i zahtevno, a sva odgovornost je na deci.
Pričala sam (bar mislim) kada je moj sin imao nekog papana iz matematike u 10-om razredu u elitnoj školi na najboljem programu za naprednu i talentovanu decu. Elem, taj nastavnik koji je vrstan matematičar nije to znanje znao da podeli a o pedagoškim veštinama da ne pričam. Odem ja na sastank sa njim nakon prvog polugodišta, ocene pri dnu za ostanak u naprednijoj matematici (dele ih na 3 matematike za upis na fakultet, bez naprednijih matematika ne može se upisati medicina, inženjerstvo niti bilo koji zglavan fakultet). Kažem ja da znam da je prvenac kampanjac, da znam da nije učio dovoljno za jedan test, i da će on to sve rešiti. Pitam ga šta je to što on kao nastavnik treba da uradi pa da prvenac popravi svoj razultat ? Gleda me čovek belo, ne zna šta ga pitam. Znači sva odgovornost je na deci, nastavnik ni za šta nije odgovoran. Pitam ga kako to da u razredu gde on predaje i moj prvenac na žalost ide, najbolja ocena na testu bude 60% a u onom drugom 75% i da li misli da je možda input manji od zahteva (output). Odgovor: Vaš sin misli da zna matematiku a ne zna je :dash: Pri tom pričamo o detetu koje je išlo na republička takmičenja iz matematike, programiranja i fizike.
Iskuliram ja to, prvenac krene da uči, ostvari najbolji rezultat na ispitu u celoj grupi(70%) i zadrži potreban prosek za ostanak u naprednoj matematici. Napišem mejl da hoću da vidim šefa katedre jer imam pritužbu na rad nastavnika, pa kao možete da dođete, ali niko se nikad nije žalio (laž). Igrom slučaja, tokom prevođenja upoznam ženu iz Ns-a čiji je muž inžinjer i rastura matematiku (naši ljudi) koji je već bio u školi da se žali na tog istog nastavnika jer ne zna da ispredaje, dete je godinu dana mlađe od prvenca.
Poenta ove epizode iz ličnog života-sa decom mora da se radi van njihovih škola ako želite da imaju znanje. Sve i da imaju super ocene u nekim lošijim školama, maturu (ATAR) polažu svi jednako i rezultati im se skaliraju, tako da se tu vidi prava mera znanja. Ocene dođu i prođu a znanje im niko ne može oduzeti.
Ocene su inače surovi zbir procenata, svaki test nosi po 10% od godišnje ocene, nema kao u Srbiji mogu li da popravim i slično. Isto je ina faksu, ako padneš ispit to ti stoji na transkriptu.
 

Back
Top