Учествовање у рату 1991 - 1995 , и зашто не?

Tada si iz BG mogao da stanes pod Kavlovac Vivovitica Kavlobag seseljevu zastavu,
iza izdajnika Vuka Draskovica i sumnjivih Jovicevih belih orlova,
iza obijaca kockarnica Giske i drzavne bezbednosti koja mu je bas na ratistu dosla glave,
iza Kadijeviceve JNA u potpunom rasulu ciji je zadatak bio da rasformira SFRJ,
iza bivsih pljackasa banaka Tigrova od Slepera.
Nisam imao muda kao Satan Panonski da uzmem kalas, stavim na sebe bas sve vojne ambleme i krenem redom kalasem da ih prebrojavam.
Al neka ne probaju ponovo.
 
Волио би да прочитам разлоге људи који су имали године,
али нису учествовали у рату 1991 - 1995 на нашој, Српској страни.

Та "српска страна" је '91 била исто што и југословенска страна,
сем за глупаке неспособне да било шта науче из историје.
 
Jednom je i jedan profesor bio mlad i " naivan" :

29102014_967017440134320_3047061013389115392_n.jpg
 
Та "српска страна" је '91 била исто што и југословенска страна,
сем за глупаке неспособне да било шта науче из историје.

У реду, ако се није због тога ишло 1991-92, шта је са 1992-95?
 
У реду, ако се није због тога ишло 1991-92, шта је са 1992-95?

Ја сам се одазвао мобилизацији 1992.
јер је моја земља СФРЈ била нападнута.
Споља и изнутра.

Када је Војни одсек моје општине проценио да и ја треба да одем на ратиште
ја сам се спремио и отишао у рат.
Имао сам тада 32 године.

Није било без тешкоћа, почеле су већ код куће.
Дошли су позивари, изненадили се кад сам узео Позив ...

Отац и мајка су ме преклињали :
- Не сине, издали генерали ..
Али мој договор са ЈНА из 1992. је био јачи.
Нажалост, само код нас 20% !

На путу до МЗ комшије су добацивали :
- Милоше где ћеш ..?
- Јел' то почео неки рат ..?

Једино ми је покојни матори Лала пришао и рекао :
- Комшо, ја сам стари подофицир у резерви, види ако има места и за мене ...

Лака му земља била, јунак је био, а ми га звали Лала-будала
зато што је уређивао травњак око зграде !
Ма дивљаци, шта рећи !
 
Ја сам се одазвао мобилизацији 1992.
јер је моја земља СФРЈ била нападнута.
Споља и изнутра.

Када је Војни одсек моје општине проценио да и ја треба да одем на ратиште
ја сам се спремио и отишао у рат.
Имао сам тада 32 године.

Није било без тешкоћа, почеле су већ код куће.
Дошли су позивари, изненадили се кад сам узео Позив ...

Отац и мајка су ме преклињали :
- Не сине, издали генерали ..
Али мој договор са ЈНА из 1992. је био јачи.
Нажалост, само код нас 20% !

На путу до МЗ комшије су добацивали :
- Милоше где ћеш ..?
- Јел' то почео неки рат ..?

Једино ми је покојни матори Лала пришао и рекао :
- Комшо, ја сам стари подофицир у резерви, види ако има места и за мене ...

Лака му земља била, јунак је био, а ми га звали Лала-будала
зато што је уређивао травњак око зграде !
Ма дивљаци, шта рећи !

A ti tada nisi shvatio o cemu se radi?

Nisi slusao razbuktali nacionalizam Vuka Draskovica i ostalih nacionalistickih lidera po republikama?

Nisi se pitao sto ih ne hapse?

Nisi shvatao da je raspad Jugoslavije NEMINOVAN nakon pada berlinskog zida?

Nisi video raspad Cehoslovacke, SSSR/a?


Meni je od pocetka bilo jasno da se ne brani Jugoslavija, nego da se ide u stvaranje Velike Srbije, Velike Hrvatske, Slovenije io td....
 
Da li to znaci da ti jos nije jasno da su Svebe imale "neke nerasciscene racune na Balkanu" , da su zlocinci iz NATO - a imali neke svoje planove , da su "saveznici" pronasli neke "aktuelnije saveznike medju ex protivnicima" , da je DZ . Perkins na YT - u objasnio sta su "Ekonomske ubice" i da je francuski general Galoa takodje na YT - u , objasnjavao neke planove NATO - a jos 20 - tak godina pre pojave "draskovicaa, velike Srbije , Hrvatske , Zlovenije , Albanezije "...?
 
Ниси ти тема, него ко није ишао и зашто. Сад је свеједно који су му разлози, све је прошло.

Треба си питати због кога разлога БИ ишли. Овако да се не иде, имали су сви милион разлога.

Шта ми иде на крац, многи су били мудоње до рата - побити се, убити за ријеч! А кад пукло све мудоње ником поникоше. Осташе они мање дрчни, мање гласни, мање безобразни...... И онда јопет прође вријеме и дође вријеме ови други што су били по мишјим рупама - РАЗГАЛАМИШЕ СЕ, ПУВАЈУ СЕ, КРЧЕ итд.
 
Ja sam zeleo da branim svoju zemlju.
Al svi ostali nisu. Bio sam sam.
Oni su komadanjem i deljenjem velike drzave zeleli da naprave "veliku svako svoju" drzavu. Imali su jedinice iz matematike, svi odreda.
Kada slomis veliko, dobijes puno malih krhotina, nepravilnih i toliko ostrih da se covek poseče, koje se tesko mogu zalepiti. A da će krhotine same porasti i postati veliko, to tek ne biva.

Obaveštajne službe SFRJ su izvršile svoj NATO zadatak, pokidale su državu koja je funkcionisala. Svako ko se obaveštajnim službama suprotstavio bio je kupljen ili posečen.
Da su hteli da sačuvaju SFRJ poslali bi kožne mantile u BG, SA, LJ, PR... Neko bi imao srčani udar, neko bi pao niz stepenice, neko se udavio u septičkoj... deset mrtvih i ne bi bilo rata.

Iste službe nam i danas rade o glavi. Neko je procenio da je krhotina na kojoj danas živimo prevelika. A mi nismo postali pametniji. Deja-vu.
 
Svi su naizgled dobili. Država Slovenija nikada nije postojala, ali su se setili neke Karantanije iz petstote godine. Raspadom je Slovenija ni iz čega postala država. Ušla je u EU i odrekla se sopstvene državnosti.
Hrvatska nikada nije bila država, ali su se setili četiri ratne godine NDH i pošla im je... krv... voda na usta. Provincija austijskih konjušara postala je država.
Bosna od Kulina Bana i kasnije Kotromanjića (Nemanjića) nije bila država, ali su ih Ameri slagali da bi mogli da naprave Džamahiriju, i tu iluziju su platili krvlju građana.
Makedonija baš nikada nije postojala kao država, ali su se setili Tita koji im je dao nacionalnost, državu, jezik, pa su odlučili da naprave državu. Nestaće sa karte za godinu-dve.
Čak su i stare države, Crna Gora i Srbija, popušile istu laž, i sada međusobno imaju državnu granicu.
Lomljenjem se ne dobija, ne raste, lomljenjem se gubi.
Kažu poznavaoci da je raspad načelno bio dogovoren još 1946. Da li smo mogli da se odupremo raspadu? Svakako da smo mogli, ali smo bili i ostali naivni.
Ne slabi, nego naivni i glupi.
 
Svi su naizgled dobili. Država Slovenija nikada nije postojala, ali su se setili neke Karantanije iz petstote godine. Raspadom je Slovenija ni iz čega postala država. Ušla je u EU i odrekla se sopstvene državnosti.
Hrvatska nikada nije bila država, ali su se setili četiri ratne godine NDH i pošla im je... krv... voda na usta. Provincija austijskih konjušara postala je država.
Bosna od Kulina Bana i kasnije Kotromanjića (Nemanjića) nije bila država, ali su ih Ameri slagali da bi mogli da naprave Džamahiriju, i tu iluziju su platili krvlju građana.
Makedonija baš nikada nije postojala kao država, ali su se setili Tita koji im je dao nacionalnost, državu, jezik, pa su odlučili da naprave državu. Nestaće sa karte za godinu-dve.
Čak su i stare države, Crna Gora i Srbija, popušile istu laž, i sada međusobno imaju državnu granicu.
Lomljenjem se ne dobija, ne raste, lomljenjem se gubi.
Kažu poznavaoci da je raspad načelno bio dogovoren još 1946. Da li smo mogli da se odupremo raspadu? Svakako da smo mogli, ali smo bili i ostali naivni.
Ne slabi, nego naivni i glupi.

Dobile su OLIGARHIJE.

Pitanje je koliko je dobio narod.
 
Разлози за неучествовање су недостатак да-му, душе, срца, креативног дела мозга који се огледа у моралности, зрелости, захвалности...

Себично самогузољубљење, кукавна размаженост, недостатак емпатије, самилости, мужевности... васпитања, ...

Ко би такав, једноставно рекао да је то?

Већ: није то мој рат, интелект, народ, ... па и није - наравно.
 
Тешко је дати ваљан одговор, недавно сам размишљао о томе након приче са колегама, ту негде мојих година, био сам изненађен тиме да су учествовали у том сукобу, био сам убеђен да нису. Моју генерацију и генерацију након моје рат је задесио на редовном служењу војног рока, тако да нисмо били у ситуацији да се предомишљамо, а да је постојала нека опција да се то избегне сасвим је могуће да бих био међу онима који би то ескивирали. Велики ломови су се догађали тада у људским душама као реакције на догађаје око нас, ни Шолохов то не би описао, ту брзину дешавања и спектар промена код људи, дуго би се могло све то анализирати, тај турбулентни период наше новије историје, а питање је да ли би се нашао неки исцрпан одговор. Четири петине мојих другара, особа са којима сам био близак тих година, је учествовало на разне начине у ратовима на тлу екс Југославије.
 
"Имали смо школу без вере, политику без поштења, војску без родољубља, државу без Божјег благослова. Отуда нам пропаст и школе, и политике, и војске, и државе."

Sveti vladika Nikolaj Velimirovic

Za mene je ovo savrsen odgovor zasto mnogi nisu hteli da ucestvuju, zasto su bezali od mobilizacije i zasto nam je drzava propala.

Jednostavno, vaspitavani smo u komunistickom sistemu, bratstvo-jedinstvo i te fore, nasa zemlja najbolja, najjaca itd., a onda sve se to urusava - uvidjamo da ni Hrvati, ni bosanski muslimani, ni siptari ne vole tu drzavu, niti nas i da hoce da je rasture, da otimaju za sebe, a mi ne smemo da budemo nacionalisti i bla, bla, sve konfuzno, tu nas bombarduju i nekim pacifizmom, pa tu je i nas strah za sopstveni zivot, jer vere u neki drugi, bolji nemamo i tako u krug. Eto, potpuno rasulo. Nas je Srbe taj rat zatekao potpuno nespremne. Umesto da smo bili kao jedan u odbrani svog naroda ma gde stradao, mi smo se tukli oko izbora i za vlast u Beogradu.
 
A šta sa onim hiljadama i hiljadama naših vojnika koji su bili učesnici ratnih sukoba, patriote, odgovorni i savesni, a nisu bili vernici, ili su bili pripadnici drugih konfesija? Teško da religioznost može da se poistoveti sa rodoljubljem, ne poklapaju se stopostotno, mogu da inspirišu kad je reč o etnički i verski motivisanim sukobima, kao što je bio slučaj u eks Jugi, ali nije kod svakog pojedinca religiozni faktor presudan da bi se ispoljilo rodoljublje.
 

Back
Top