Грижа савести

електрика

Zaslužan član
Poruka
122.528
Нисам отишла на једну сахрану. Сазнала сам за смрт драге рођаке дан пред исту.

Требало је сести у аутобус рано ујутру и возити се два и по сата а и снег је падао. Изговори. Није ми се ишло јер ми се слошило од чињенице да је мртва.

Сад ме гризе савест и ту помоћи нема.
 
šta da ti kažem, ja sam od toga bio puko onomad.
što reče neko, na zemlji postoji samo jedno istinsko stradanje, to je: muka nemirne savesti.
i ja mislim da veće muke nema.
al šta ćeš sad, šta je tu je... možda da gledaš da ubuduće ne grešiš u tom smislu, šta znam, to govorim i sebi.

- - - - - - - - - -

uputiš pokajanje i izvinjenje svemiru i nastaviš dalje.
 
Секирам се јер то не личи не мене, увек сам била 'исправна' што се таквих ствари тиче.

Лоши исходи ме заправо плаше, мислим да сам се сакрила од стварности овог пута.

Аларм сам била укључила јер сам хтела да идем тј да путујем али сам само остала у кревету као задњи идиот.
 
Секирам се јер то не личи не мене, увек сам била 'исправна' што се таквих ствари тиче.

Лоши исходи ме заправо плаше, мислим да сам се сакрила од стварности овог пута.

Аларм сам била укључила јер сам хтела да идем тј да путујем али сам само остала у кревету као задњи идиот.

Draga Poštovana,

od tolike vaše familije nije baš da samo Vi niste otišli a i sve da ste i otišli ne bi ste joj pomogli.

Izvinjvanm se na ovakav nastup ja sam forumaš sa Politike (uredjuju Veseli Bosanci: Djemo, Djavolče, Jajcev, Tica)
a tamo kod nas na politici se stiče posle ostavinske inače svi pametni, pogotovo nabrojani.

I još nešto, Vas grize savest što niste otišli na njenu sahranu a da li ste se ikada zapitali
da li bi nju grizla savest što nije recimo otišla na Vašu?

Zato, nemojte tako da gledate na stvari...
 
Poslednja izmena:
Нисам отишла на једну сахрану. Сазнала сам за смрт драге рођаке дан пред исту.

Требало је сести у аутобус рано ујутру и возити се два и по сата а и снег је падао. Изговори. Није ми се ишло јер ми се слошило од чињенице да је мртва.

Сад ме гризе савест и ту помоћи нема.

Smrt je toliko ozbiljna stvar da svako ima pravo da reaguje na svoj način. Da smo neke bliske drugarice, rekla bih ti: ebeš formu. Nisi mogla da ustaneš iz kreveta i to je ok. Otići ćeš kad budeš mogla.
 
Poslednja izmena:
Ma vise ti nista nije bitno pa ne mackas svoj imidz tako predano kao ranije...
A redje radi stvari zbog toga sto treba nego zbog toga sto zbog drugih treba...

a valjalo bi zaplakati ono čisto da Svet vidi...

medjutim, u današnjem neoliberalizmu, za sve postoji uslužni servis
nebitno da li je to pranje graderobe, eto ima hemijsko čišćenje i cena zavisi od kilaže
nebitno dal si oženjen, eto ima restorani brze hrane a ima i oni sa kuvanim jelima

e tako i za sarane - ako ne možeš da odeš danas a počastiš sutra dežurnu ekipu za pokoj duše.
to su profesionalci i ama baš na svakom groblju postoji bar jedna stalna ekipa i uopšte im nije važno za koga nazdravljaju
znači oni su vam uslužni servis, možda nemaju veze sa neoliberalizmom, ali će i za njega popiti jedno dve tri...
 
Poslednja izmena:
Meni su ti ispraćaji na onaj svet i izjavljivanja saučešća načisto blesavi.
Tu se redovno u nečemu pretera, a suština se propusti. Sve se radi napamet.

I pre će biti da će se savest pobuniti protiv gomile formalnosti, nego protiv
emocija koje su se javile zbog gubitka bliske osobe.
 
Секирам се јер то не личи не мене, увек сам била 'исправна' што се таквих ствари тиче.

Лоши исходи ме заправо плаше, мислим да сам се сакрила од стварности овог пута.

Аларм сам била укључила јер сам хтела да идем тј да путујем али сам само остала у кревету као задњи идиот.
desava se to svima nama...a na groblje, mozes da odes kada prihvatis cinjenicu da je umrla, jer to u trenutku saznanja za smrt rodjeke ,nisi mogla da prihvatis,kada gubimo one koje volimo ili nama drage osobe, koliko god mislili da smo jaki nase reakcije su nepredvidljive
 
Meni su ti ispraćaji na onaj svet i izjavljivanja saučešća načisto blesavi.
Tu se redovno u nečemu pretera, a suština se propusti. Sve se radi napamet.

I pre će biti da će se savest pobuniti protiv gomile formalnosti, nego protiv
emocija koje su se javile zbog gubitka bliske osobe.

Postoje neka pravila
SMS se piše sa znakom uzvika a najčešće sa tri po srpbski:

"ZNAČI SAUČEŠĆE !!!"
 
Секирам се јер то не личи не мене, увек сам била 'исправна' што се таквих ствари тиче.

Лоши исходи ме заправо плаше, мислим да сам се сакрила од стварности овог пута.

Аларм сам била укључила јер сам хтела да идем тј да путујем али сам само остала у кревету као задњи идиот.

Па није крај света, отићи ћеш, запалићеш свећу... и можда смерније ћеш се поздравити с њом, него да си била на сахрани. Драгим на људима никад није касно однети цвет на гроб. Они су увек ту негде с нама. Нешто слично сам искусио и ја... није да нисам могао отићи, али ипак нисам отишао... шта је ту је... отишло се првом приликом, и не једном, и отиће се увек кад за то буде прилика.
 
Meni su ti ispraćaji na onaj svet i izjavljivanja saučešća načisto blesavi.
Tu se redovno u nečemu pretera, a suština se propusti. Sve se radi napamet.

I pre će biti da će se savest pobuniti protiv gomile formalnosti, nego protiv
emocija koje su se javile zbog gubitka bliske osobe.

Isao bih ja da je kao nekad, povorka i da se ne naglasava strahota smrti...
Ovako, em naglase strahotu smrti, em se uvece ili popodne napijaju i cesto i zapevaju...Ja sam kao dete hteo da razbucam njih 4oricu , od kojih je jedan ujak, zbog tog pevanja i zaebavanja na daci...niko od mojih, ja sam hteo da ih napucam u cosak i razbucam...nasao neku motku i i isterao govna.
 
Па није крај света, отићи ћеш, запалићеш свећу... и можда смерније ћеш се поздравити с њом, него да си била на сахрани. Драгим на људима никад није касно однети цвет на гроб. Они су увек ту негде с нама. Нешто слично сам искусио и ја... није да нисам могао отићи, али ипак нисам отишао... шта је ту је... отишло се првом приликом, и не једном, и отиће се увек кад за то буде прилика.

TAČNO!
Može se ode i na četeres dana

- - - - - - - - - -

Isao bih ja da je kao nekad, povorka i da se ne naglasava strahota smrti...
Ovako, em naglase strahotu smrti, em se uvece ili popodne napijaju i cesto i zapevaju...Ja sam kao dete hteo da razbucam njih 4oricu , od kojih je jedan ujak, zbog tog pevanja i zaebavanja na daci...niko od mojih, ja sam hteo da ih napucam u cosak i razbucam...nasao neku motku i i isterao govna.

imam jednog komšiju ortaka , ćale mu pandur... pitam ga Kimi kako je?

- evo čaletu mi nešto nije dobro a ja tražim neke ratkapne za forda, da slučajno ne znaš nekog da ih valja?

mislim tipično muško
 
Vidis ja sam totalno zaboravio to, mozda me zato ne mirisu na toj strani familije...
Stvarno sam zaboravio na to, jer mislim da je neprimereno ponasanje valjda jasno , i da su se drugi ustezali , a ja pokazao sta treba...

- - - - - - - - - -

Imao sam deset godina, ali bi ih razbio za stvarno , bio sam taman tad nabio 168 cm visine...slab ali motka je motka...
 
Vidis ja sam totalno zaboravio to, mozda me zato ne mirisu na toj strani familije...
Stvarno sam zaboravio na to, jer mislim da je neprimereno ponasanje valjda jasno , i da su se drugi ustezali , a ja pokazao sta treba...

vidi prijatelju 80% slovenskih Bogova i Boginja su zaduženi za Onaj Svet a 20% za njivu i nov život
iako nametnuta konfekcijska religija naziva našu izvornu paganskom, ipak smo zadržali dosta od predaka
na primer - Zadušnice

I sad kad tako pričaš sa pokondirenim vernicima oni uporno pričaju da je to paganski a ne znaju šta to znači
al se zato služe smicalicama da zamene smenu u firmi samo da bi otišli na Zadušnice.

- - - - - - - - - -

Saučešće mojoj poruci, ja reko da malo promenim lokaciju... kad ono opet...

ajd Živeli i nek počiva u miru Griže Savesti onih koji su je roknuli
:pivce:
 
Њој је сада свеједно.

Не знам да ли те гризе савест зато што је ниси видела последњи пут, или зато што си могла да одеш а ниси?

Јер свакако знам да није због околине, то просто не би била ти.

Можда је подсвест урадила своје, можда си желела да је памтиш као живу, да превариш стварност и игноришеш истину...

Ух, тешка ми ова тема данас, поподне сам чула да ми је умро колега са којим сам радила 18 година, а јавили су ми касно, тек после сахране.

Па сад размишљам, вероватно бих отишла на ту сахрану, али кулук би то био, овако ћу га памтити насмејаног, како пијемо кафу и причамо вицеве :(
 
Њој је сада свеједно.

Не знам да ли те гризе савест зато што је ниси видела последњи пут, или зато што си могла да одеш а ниси?

Јер свакако знам да није због околине, то просто не би била ти.

Можда је подсвест урадила своје, можда си желела да је памтиш као живу, да превариш стварност и игноришеш истину...

Ух, тешка ми ова тема данас, поподне сам чула да ми је умро колега са којим сам радила 18 година, а јавили су ми касно, тек после сахране.

Па сад размишљам, вероватно бих отишла на ту сахрану, али кулук би то био, овако ћу га памтити насмејаног, како пијемо кафу и причамо вицеве :(

ako na Četeres Dana otvori istu temu onda će biti jasno da folira
pa ne može 2 put das omane
 
Неће мени нико замерити, само се осећам мало бедасто. Знам да сам ескивирала непријатну ствар. Тешко је гледати ожалошћене, тешко је бити присутан.
 
Нисам отишла на једну сахрану. Сазнала сам за смрт драге рођаке дан пред исту.

Требало је сести у аутобус рано ујутру и возити се два и по сата а и снег је падао. Изговори. Није ми се ишло јер ми се слошило од чињенице да је мртва.

Сад ме гризе савест и ту помоћи нема.


moj deda je vazda imao običaj da nam govori:

"ma jes, briga me kako će da me sa'ranite kad umrem, zatrpajte me samo da me baš pseta ne izedu,
i tad mi tamo ič ne trebate, sad mi dolazite ovde dok sam živ..."
 

Back
Top