Левица и левичари данас

vracaracc

Buduća legenda
Poruka
38.315
Како је могуће да се они који се данас приказују као левичари залажу за геј популацију, западне вредности, капитализам, хомосексуалне бракове, ГМО храну. Заљубљеност у неки имагинарни комунизам и срп и чекић уз ЛГБТ заставу а слали су фурунџије у логоре. Подржавали су гулаге, голе отоке и масовна стрељања неистомишљеника а данас су жене у црном. Више су волели руско гпМно него америчку торту а данас се куну у америчку демократију, ценили су једнопартијски систем а сметају им демократски изабрани (полу) диктатори. Мрзе СПЦ али им не смета што се амерички председник заклиње над библијом и што на долару пише " in god we trust". Викали су "Трст је наш" а дали би Косово без размишљања. Кукају што се нисмо одрекли свега без речи и нисмо послушали јаче али величају 27. март због кога смо страдали као никад. Роме су третирали као стоку али данас су основали 127 НВО за ромска права. Носили су кратке фризурице и секли кравате али данас су космати као Чубаке. Клели су се у СССР и Русију а Путин и Русија су им данас највећи трн у оку. Клели се и гласали ѕа Слобу и његово инсистирање на Југославији док данас перу руке у становима које су откупили у његово време. " Америка и Енглеска биће земља пролетерска" су заборавили, певају другу песму. Волели су Аркана и бацали цвеће под тенкове а сада се гнушају рата. Јасеновац нису ни помињали али зато од Сребренице праве геноцид.
Декларисани сам десничар. Никада нисам волео ни Русе ни Амере, увек сам веровао у моју земљу...Све ОК... али од оваквих ликова ми се ПОВРАЋА.
Данас једно, сутра друго. Јуче су веровали у СССР а данас у САД. Раније мрзели педере а данас са њима носе заставе....

ФУЈ.
П.С.
Сва част и поштовање искреним левичарима који не мњају своје ставове.

П.П-С.
Коме је до приче о десници нека отвори посебну тему. Има и ту много да се каже.
 
ant.jpg


- - - - - - - - - -

Putin kao stari KGB-ovac pripada levoj opciji

A da ne govorimo o Dverima za koje si ti glasao

Гласао?

ОК ако ти тако тврдиш.

П.С.
Путин јесте стари КГБовац....Зашто га онда не воле левичари? они су се клели у такве ствари.
 
Poslednja izmena:
Malo ljudi danas zna i u Americi da su se Demokrate zalagale za ropstvo crnaca, ne republikanci, da se gradjanski rat vodio izmedju republikanskog severa i juznjackih demokrata, da je A. Linkoln bio republikanac.


Ocigledno se globalno radi na nekoj istorijskoj zameni, kradji identiteta, otimanju istine u medijskoj sferi hipnoze mladjih generacija.
Moramo se ostro suprostaviti tome i ocuvati nasu stvar, istinu i prave vrednosti.
 
http://marks21.info/10-godina-marks21-vratimo-revoluciju-u-srbiju/

10 GODINA MARKS21: VRATIMO REVOLUCIJU U SRBIJU

10999969_1543831902535692_3450022622511917657_o.jpg


Marks21
27/03/2018


Danas obeležavamo deset godina postojanja Marks21. Tim povodom sastavili smo kratku rekapitulaciju dosadašnjeg rada organizacije, kao i najavu planova sa kojima ulazimo u svoju drugu deceniju.
Pre tačno 10 godina, 27. marta 2008. godine, zvanično je nastala revolucionarna socijalistička organizacija Marks21. Ljudi koji su osnovali našu grupu, ranije aktivni u levim inicijativama u Srbiji i inostranstvu, prepoznali su potrebu da u našoj zemlji počne da se radi na izgradnji grupe koja bi spajanjem najboljih tokova marksističke teorijske tradicije sa aktivnim učešćem u najvećem mogućem broju socijalnih borbi protiv eksploatacije i tlačenja na sebe preuzela nastavljanje teškog zadatka obnove levog političkog prisustva i samopouzdanja i organizovanosti radničke klase u Srbiji.

Deset godina kasnije, Marks21 je jedna od najprepoznatljivijih organizacija na levici u našoj zemlji. Želimo da iskoristimo ovu godišnjicu da se osvrnemo na prvu deceniju našeg postojanja kao grupe i da ponudimo mišljenje o tome šta nam je omogućilo ne samo da preživimo u okolnostima u kojima su brojne druge leve inicijative propale i ugasile se, već i da narastemo, uznapredujemo i zabeležimo brojne značajne uspehe, bez obzira na to koliko oni delovali mali u odnosu na ogroman zadatak revolucionarne promene društva koji smo sebi postavili.

Grupa istomišljenika i istomišljenica
Prvi izazov sa kojim se Marks21 suočio u svom postojanju bilo je privlačenje dovoljnog broja aktivista i aktivistkinja u svoje redove kako bi osnovna organizaciona struktura mogla da se uspostavi. Bitan alat u prvih pet godina postojanja naše grupe bio je časopis Solidarnost koji je pokrenut paralelno sa osnivanjem grupe i koji je uprkos potpuno volonterskom radu našeg članstva uspeo da izađe u preko 30 brojeva u periodu od 2008. do 2013. godine. Prodaje Solidarnosti na protestima i štrajkovima, kao i ispred fakulteta u Beogradu (na prvom mestu Filozofskog) veoma brzo su podigle vidljivost naše grupe i omogućile nam da regrutujemo prvu generaciju aktivista i aktivistkinja.

Za Marks21 ideja privlačenja ljudi koji su se već smatrali marksistima i marksistkinjama bila je nemoguća i strateški beskorisna. Malobrojni takvi pojedinci i pojedinke koji su postojali u periodu još uvek stabilnog tranzicionog optimizma (ekonomska kriza tek je krenula da se pretače u ideološku krizu neoliberalizma u trenutku nastanka naše grupe) bili su uglavnom nezainteresovani za našu viziju izgradnje radničke partije, a mimo njih nismo uspeli da naiđemo ni na kakve skrivene divizije revolucionara i revolucionarki u Beogradu, iz kog smo krenuli da gradimo. U takvom kontekstu prebacili smo naglasak na privlačenje najborbenijih pojedinaca i pojedinki iz borbi u kojima smo redovno učestvovali i njihovu izgradnju u marksiste i marksistkinje.

Česte i dinamične borbe protiv bolonjske reforme i njenih posledica na visoko obrazovanje u Srbiji koje su se odvijale u godinama neposredno pre i nakon našeg osnivanja dovele su do toga da su studenti i studentkinje socijalna grupa iz koje smo od početka najviše regrutovali. Naši aktivisti i aktivistkinje učestvovali su u svakoj značajnijoj blokadi fakulteta u Beogradu, kao i u brojnim studentskim mobilizacijama u Novom Sadu, nastojeći, s većim ili manjim uspehom, da u studentske borbe unesu marksističku analizu i revolucionarne metode organizovanja.

Jedinstveni front(ovi)
Iako smo od samog početka smatrali da je za uspešnu revoluciju potrebna i masovna revolucionarna partija, nikad nismo gajili iluzije da će takva partija u Srbiji nastati tako što će Marks21 u vakuumu rasti dok ne dostigne nekakvu zamišljenu kritičnu masu. Uvek smo smatrali da će levica u Srbiji rasti onoliko brzo koliko efikasno i smisleno bude intervenisala u postojeće socijalne i radničke borbe i nastojala da ih ujedinjuje. U tom pogledu, naša grupa je uvek težila borbi protiv sektaštva i bili smo otvoreni za saradnju sa svim progresivnim snagama sa kojima smo delili ideju o tome kako u konkretnoj situaciji možemo doprineti razvoju organizovanja i samopouzdanja svih onih koji žele da se bore protiv sistema i njegovih posledica.

Marks21 je s ponosom učestvovao u zajedničkim antifašističkim aktivnostima i borbama u Beogradu i Novom Sadu, bio jedan od organizacija osnivačica Levog samita Srbije, aktivno učestvovao u masovnim protestima koje je organizovala inicijativa NDB, a kasnije uz druge aktere na levici učestvovao u logističkom organizovanju masovnih „aprilskih protesta“ 2017. godine u Beogradu tokom kojih je ostvaren do tada neviđen nivo levog akcionog jedinstva na terenu. Nakon kraja protesta učestvovali smo u stvaranju i radu fronta 7 zahteva kao osnove za buduću rekompoziciju levice. U poslednjih nekoliko meseci, zajedno sa političkim saveznicima stvorili smo Združenu akciju Za krov nad glavom, a bili smo i aktivan deo predizborne kampanje inicijative Ne davimo Beograd za lokalne izbore u Beogradu.

Duboko verujemo u to da je za pobedu potrebno uporno i samouvereno nastupati i politički intervenisati u sve borbe odozdo. Iskustva poslednjih 10 godina nam gotovo bez izuzetka potvrđuju da se „zdrav razum“ u našoj zemlji okreće sve više ka idejama levice i da su naše intervencije, kada su bile taktički prilagođene potrebama borbe, doprinosile kako osnaživanju tih borbi, tako i razvoju poverenja između naše grupe i ogromnog broja ljudi sa kojima smo se borili rame uz rame. Verovatno najveći uspeh koji smo kao grupa ostvarili bili su kontakti sa radnicima i radnicama u više fabrika koje su na leto 2017. godine bile u štrajku – Goši, Fijatu i Gorenju. Štrajk u Gorenju uspeo je da pobedi, bez obzira na to što je organizovan bez aktivnog učešća sindikata. Iako su se druge dve borbe završile porazom, mi nastavljamo da održavamo redovan kontakt sa radništvom u Fijatu, kao i sa bivšim radnicima i radnicama Goše, a načinili smo značajne korake ka pokretanju lokalne grupe Marks21 u Kragujevcu (uz postojeće zametke grupa u Novom Sadu i Nišu).

U poslednjih deset godina ostali smo verni ideji prema kojoj je dužnost komunista i komunistkinja da ujedinjuju borbe svih potlačenih u okrilju zajedničke borbe protiv kapitalizma. Taj princip smo u praksi primenili aktivno se zalažući i učestvujući u feminističkoj borbi za rodnu ravnopravnost, otvorivši diskusiju o problemu seksizma na levici specijalnim brojem solidarnosti 2013. godine. Od revolucionarnih organizacija u Srbiji, nesumnjivo imamo najviši procenat ženskog članstva koje po aktivnosti, samopouzdanju i političkoj izgrađenosti stoji rame uz rame sa svojim drugovima. Na ovu činjenicu smo neizmerno ponosni. Zadovoljni smo i nivoom i kvalitetom sopstvenog učešća u borbi za oslobođenje LGBTQ+ populacije u Srbiji – pitanje koje nikad nismo zapostavljali, niti dopuštali da se o njemu ne razgovara u širim frontovima čiji smo deo bili.

Konačno, smatramo da smo jedina organizacija u Srbiji koja konzistentno od svog nastanka pokušava da ponudi teorijske i praktične odgovore na nacionalno pitanje na Balkanu. Takav pristup otvorio nam je vrata saradnje sa brojnim organizacijama u regionu, koja bi u drugačijem slučaju svakako bila zatvorena.

U Srbiji stasavaju nove generacije neopterećene političkim i ideološkim traumama ljudi koji su doživeli izdaju nade koja ih je nagnala da u petooktobarskoj revoluciji zbace Slobodana Miloševića. Njihovi vršnjaci i vršnjakinje širom sveta pokazuju da se neće miriti sa sistemom koji im nije ponudio ništa osim egzistencijalnog užasa pred slikom mračne budućnosti koje je svesna svaka mlada osoba. Iz našeg iskustva, omladina u Srbiji spremna je da se bori za ispravne ideje i progresivne, leve ciljeve.

Već prvih nekoliko meseci 2018. godine za nas je bilo prepuno iskustava i političkih borbi, a tempo ne pokazuje znake jenjavanja. Planiramo da održimo drugu po redu konferenciju Marksizam za XXI vek, nastavimo da radimo na osnaživanju fronta protiv nasilnih deložacija, izgradimo kampanju protiv širenja NATO uticaja u Srbiji i na Balkanu, kao i da nastavimo da se uključujemo u sve socijalne borbe i produbljujemo političke i teorijske domete marksističke levice u Srbiji, na Balkanu i šire.

Pripreme za revolucionarnu borbu počeli smo pre deceniju – pridružite nam se kako bismo nastavili da utiremo put ka pobedi!

Za radničku partiju i Balkansku federaciju!
 
Komunisti i LGBT nije nikakva kontradikcija, govorimo o LGBT kao pokretu, a ne o homoseksualnosti kao takvoj. Komunisti po definiciji podržavaju sve ugrožene grupe, proletere, ''potlačene'' itd. U sovjetska vremena, homoseksualnost se smatrala odlikom ''pokvarenih'' buržuja, dakle ''tlačitelja'', a ne odlikom ugrožene grupe. Sa nastankom LGBT kao pokreta za prava ''ugrožene seksualne manjine'' bilo je pitanje trenutka kada će komunisti prihvatiti taj pokret kao sebi blizak jer je on otpočetka konstituisan kao levičarski, protiv heteroseksualnih muških tlačitelja razume se.
Kod desničara je obrnuto, desničari nisu imali problem sa homoseksualnošću do 60-ih godina kada je definisan LGBT pokret. Do tada se homoseksualnost smatrala odlikom viših, privilegovanih slojeva u društvu, pa je samim tim i bila bliskija desničarima i logično je da su oni imali više razumevanja za nju. Od politizacije homoseksualnosti i nastanka LGBT pokreta, jasno je da su desničari bili protiv tog pokreta od početka jer je on pretendovao da radikalno transformiše društvo i naruši moć belih muškaraca.
Dakle: levičari ne vole homosekualnost (suviše im je mačo i privilegovana), ali podržavaju ideju o ''ugroženoj grupi'' jer taj način i fragmentiraju beli muški korpus u društvu i dodaju još jednu grupu u svoj korpus ''potlačenih'' proletera.
Desničari nemaju ništa protiv homoseksualnosti kao takve, ali imaju protiv gej pokreta zbog njegove radikalnosti.

I nemoj biti naivan, dobrih levičara nema.
 

Kakve potvrde ? Njega bolje zvati soroševac.
Taj će da kontrira u svakom smislu.
Podržavaće američki imperijalizam i njegova posezanja na Rusiju.
Braniće vampire svakog mogućeg ekstremizma, vampirizma i terorizma (Tuđmana, Aliju, UČK) protiv Miloševića i srpskog pitanja u datom istorijskom periodu.

O kojim on potlačenima i pravima ugroženih on zapravo priča ?
Potvrda je to ali čega zapravo ?
 
http://marks21.info/kragujevac-na-rubu-novih-strajkova/

Kragujevac na rubu novih štrajkova

131302_kragujevac-oruzari-zoran-stankovic_ls.jpg


Marks21
07/04/2018


Trend neuspešnih privatizacija u Srbiji širi se kao šumski požar.

Još jedna potencijalna žrtva tih privatizacija je i Zastava oružje, jedna od firmi koje su prethodnih godina ostvarivale značajan profit. Zastava oružje trenutno upošljava 2600 radnika i radnica, čiji je materijalni položaj ugrožen. Nedostatak investicija za poboljšanje uslova rada jedan je od gorućih problema. S druge strane, raduje i ohrabruje vest da je solidarnost u fabrici izrazita, te da je poverenje u najveći sindikat jako veliko. Procenjuje se da se u Sindikalnoj organizaciji Zastava oružje nalazi oko 90% zaposlenih radnika i radnica. Međutim, ovaj sindikat je trn u oku upravi fabrike, te je rukovodstvo na razne načine pokušavalo da ga diskredituje – u tome je, ipak, imalo malo ili nimalo uspeha.

Izuzetno bitno za radničke borbe u Srbiji je što su maligne tendencije države prema Zastava oružju sprečene zahvaljujući visokom stepenu organizovanosti radnika i radnica fabrike. Jak i pouzdan sindikat predvodi borbu protiv privatizacije, koja je sprečena kako za vreme prethodne, tako i tokom trenutne vlasti.

Plan privatizacije podrazumeva da se 49% kapitala odbrambene industrije privatizuje, pri čemu strani investitor ne bi mogao da samostalno poseduje 49% kapitala, ali bi imao pravo da se udruži sa domaćim pravnim i fizičkim licima, kako bi u različitim razmerama dostigli tih 49%. Radnici i radnice uvideli su štetnost ovakvog planiranja, te su uputili apel državi da se ne nastavlja u tom pravcu – no, država se nije odazvala.

Firma koja bi privatizovala Zastava oružja je, po najavama ministra odbrane Aleksandra Vulina, italijanska Beretta. Ono što je radnicima i radnicama na samom početku bilo jasno je da kompanija poput Berette nema nameru da razvija proizvode koji potiču iz Zastave, već im je u interesu da plasiraju svoje proizvode. Proizvodi koji potiču iz Zastave u takvim okolnostima ubrzo bi bili potisnuti.

Podsetimo se da je Zastava oružje ostvarivala značajan profit u periodu od pre tri godine: 55 miliona dolara potpisanih i avansiranih ugovora, kao i 900 miliona dinara na računu. Od kada je pre tri godine postavljen novi direktor, brojke su u značajnom padu. Loše poslovanje ubrzo se odrazilo na kapitalne resurse firme.

Po rečima predsednika Sindikalne organizacije Zastava oružje Dragana Ilića, pre nego što se stupi u generalni štrajk, radnici i radnice voljni su da pokušaju s mirnim pregovorima. Podrška koju dobijaju velika je kako na domaćoj tako i na internacionalnoj sceni – među ostalim, oružari i oružarke širom Skandinavije blisko sarađuju sa Zastava oružjem.

S druge strane, ono što izostaje je solidarnost između različitih sindikata aktivnih u fabrici. Iako među njima postoji načelno slaganje oko zahteva, konkretna zajednička akcija se ne preduzima. Stoga u trenucima kada treba pružiti združen odgovor na inicijative vlasti usmerene protiv interesa radnika i radnica, taj odgovor bude manjkav jer ne postoji dovoljan stepen saglasnosti između sindikata.

Kragujevac je prošlog leta bio ishodište jednog od najinspirativnijih štrajkova u poslednjih desetak godina. Iako štrajk radnika i radnica Fijata nije odneo pobedu – u čemu su značajnu ulogu, pored standardno društveno neodgovorne države, odigrali i sporovi među sindikatima – predstavljao je ohrabrenje za nove borbe i, u slučaju valjevskog Gorenja, radničku pobedu. Trenutno se u Kragujevcu otvaraju mogućnosti za štrajk ne samo oružara i oružarki, već i tekstilnih radnika i radnica. Lekcije izvučene nakon prethodne štrajkačke godine govore nam da ofanzivni radnički zahtevi, jedinstvo i doslednost sindikata u zastupanju radničkih interesa i solidarnost između radnika i radnica različitih fabrika predstavljaju preduslove da štrajkovi izbore još brojnije i veće pobede za radničku klasu u Srbiji.
 
(...)
Braniće vampire svakog mogućeg ekstremizma, vampirizma i terorizma (Tuđmana, Aliju, UČK) protiv Miloševića i srpskog pitanja u datom istorijskom periodu. (...)

:hahaha: :rotf:

(VIDEO)

Crkva i država partneri u izgradnji luksuznih stanova

U novobeogradskom bloku 32 niče luksuzni stambeno-poslovni kompleks. To samo po sebi ne bi bila neka od tema dana da investitor nije Srpska pravoslavna crkva. Tačnije, suinvestitor. SPC i PMC inženjering grade zajedno na zemljištu koje je crkva ustupila toj kompaniji.


"Lakše je kamili proći kroz iglene uši nego li bogatome ući u carstvo Božije." Ne i u bloku 32 na Novom Beogradu, gde Jevanđelje po Mateju očito ne važi. Jer baš na božjem, odnosno crkvenom posedu gradi se luksuzni stambeno-poslovni kompleks.

Jednu poslovnu i dve stambene zgrade sa 127 stanova, na čijem vrhu su luksuzni petosobni dupleksi grade zajedno Srpska pravoslavna crkva i građevinska firma PMC inženjering.

"Taman posla da u tim stanovima živi sveštenstvo", kaže izvor N1 u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Objašnjavaju da su PMC inženjeringu ustupili deo zemljišta da bi oni izgradili poslovnu zgradu koju će crkva potom rentirati i tako sticati prihode.

Sa "taman posla" odgovaraju i na pitanje da li su oslobođeni plaćanja poreza i objašnjavaju, crkva plaća porez kada gradi stambene objekte, a pravo na povraćaj PDV-a ima samo kada gradi hramove.

Da ne gradi samo hramove i da se sve više bavi i komercijalnom delatnošću, potvrđuje saradnica NIN-a koja o crkvi i biznisu koji ona razvija izveštava godinama. Ulažu, kaže, u SPA centre, banjska lečilišta, ali i hotele. Zakon im to ne brani, ali ni crkveni kanoni koji brane jedino zelenašenje i ugostiteljstvo.

"Ali je veći problem što taj novac ne koriste kao što to radi Katolička crkva na primer, izgradnjom sirotišta i bolnica. A kada pitaš zvanična lica, prvo, teško da možeš da dobiješ zvaničnu izjavu, ili vam kažu da se sve gradi u slavu Božju", kaže Dragana Nikoletić, sradnica NIN-a.

U slavu Božju, međutim, nikako da se izgradi Hram Svetog Dimitrija kog samo ograda deli od novog gradilišta SPC-a.

Gradi se 22 godine jer se gradi iz dobrotvornih priloga, ili kako starešina hrama kaže "od sitnih parica". I zato podseća na reči pokojnog partijarha Pavla.

"Nek se narodna duša ugradi u hram, a ne bogataši, i kako hram napreduje, nek i narod napreduje u duhovnom smislu", kaže protojerej Rajko Nedić, starešina Hrama Svetog Dimitrija.

S izgradnjom pored, hram Svetog Dimitrija nema nikakve veze jer to zemljište, kažu, ne pripada njima. Oni kojima sada pripada imaju rok od 18 meseci da završe zgrade.

U PMC inženjeringu ne odgovaraju na pitanje N1 kako su uopšte došli na ideju da sa Srpskom pravoslavnom crkvom sklope ugovor i da li su Crkva i ta kompanija učestvovale na nekom tenderu? Ako se, međutim, pogleda sajt PMC-a, videćete da je maltene teže nabrojati šta nisu gradili, nego šta jesu.

Firma koja je 100 odsto u vlasništvu državne firme Jugoimport SDPR, gradila je, između ostalog, Beograd na vodi, fontanu na Slaviji i tri garaže Parking servisa, dok su im klijenti, osim Vlade Srbije, gotovo sva ministarstva, republičke direkcije i agencije, Uprava grada Beograda, gradski sekretarijati, ali i brojna gradska komunalana preduzeća.
 
Poslednja izmena:
Како је могуће да се они који се данас приказују као левичари залажу за геј популацију, западне вредности, капитализам, хомосексуалне бракове, ГМО храну. Заљубљеност у неки имагинарни комунизам и срп и чекић уз ЛГБТ заставу а слали су фурунџије у логоре. Подржавали су гулаге, голе отоке и масовна стрељања неистомишљеника а данас су жене у црном. Више су волели руско гпМно него америчку торту а данас се куну у америчку демократију, ценили су једнопартијски систем а сметају им демократски изабрани (полу) диктатори. Мрзе СПЦ али им не смета што се амерички председник заклиње над библијом и што на долару пише " in god we trust". Викали су "Трст је наш" а дали би Косово без размишљања. Кукају што се нисмо одрекли свега без речи и нисмо послушали јаче али величају 27. март због кога смо страдали као никад. Роме су третирали као стоку али данас су основали 127 НВО за ромска права. Носили су кратке фризурице и секли кравате али данас су космати као Чубаке. Клели су се у СССР и Русију а Путин и Русија су им данас највећи трн у оку. Клели се и гласали ѕа Слобу и његово инсистирање на Југославији док данас перу руке у становима које су откупили у његово време. " Америка и Енглеска биће земља пролетерска" су заборавили, певају другу песму. Волели су Аркана и бацали цвеће под тенкове а сада се гнушају рата. Јасеновац нису ни помињали али зато од Сребренице праве геноцид.
Декларисани сам десничар. Никада нисам волео ни Русе ни Амере, увек сам веровао у моју земљу...Све ОК... али од оваквих ликова ми се ПОВРАЋА.
Данас једно, сутра друго. Јуче су веровали у СССР а данас у САД. Раније мрзели педере а данас са њима носе заставе....

ФУЈ.
П.С.
Сва част и поштовање искреним левичарима који не мњају своје ставове.

П.П-С.
Коме је до приче о десници нека отвори посебну тему. Има и ту много да се каже.

Ниси пратио наставу.

https://forum.krstarica.com/showthread.php/784828-Левица-и-Десница
 

Врачарац је болесни антикомониста који је до сада отворио стотинак тема са истом или сличном тематиком.

- - - - - - - - - -

Чек...да не залазим дубље. Комунизам....хапсили ЛГБТ и осуђивали их на затворске казне....данас дувају у исту трубу.

Кењац, где су се то припадници ЛГБТ осуђивали на затворске казне? Можда у твојој Русији јбга. У Титовој Југославији, хомосексуализам се сматрао за болест до 1978; до те године хомосексуални односи су били формално забрањени али се не памти да је неки педер и (или) лезбејка осуђен/а на затворску казну; напротив. Било је познатих личности за које су сви знали да су хомосексуални, на пример модни креатор Аца Јоксимовић, сликар Марио Маскарели, писац Слободан Селенић, театролог Јован Ћирилов и да не набрајам.

Чим је 1978 године Светска здравствена организација установила да хомосексуализам није болест већ медицински феномен, тако је и хомосексуализам и де јуре био дозвољен у Титовој Југославији, и свако хомосексуално "чељаде" је уживало иста права и обавезе као и хетеросексуални чланови друштва.
Иначе, хомофобије није било у доба самоуправног социјализма, тако да хомосексуализам и није био нека тема.
 
http://marks21.info/solidarnost-s-radnicima-i-radnicama-poste-prvi-dan-protesta/

Solidarnost s radnicima i radnicama Pošte – prvi dan protesta

Marks21
26/03/2018


U toku prošle godine svedočili smo, i pružali podršku, istrajnoj borbi za bolje uslove rada i povećanje plata za sve radnike/ce Pošte; nekoliko nedelja trajala je blokada saobraćaja kod glavnog distributivnog centra Pošte u Zemunu, a održan je i veliki protest u centru grada u organizaciji reprezentativnih sindikata. Ovoga puta, svi sindikati koji okupljaju zaposlene u Pošti Srbije usaglasili su se oko zahteva koji su istaknuti prošle godine, a koji, uz bolje uslove rada, podrazumevaju i smenu štetnog rukovodstva preduzeća.

Suočeni sa katastrofalnom upravom preduzeća koja nastoji da privatizuje najprofitabilniji ogranak pošte – Post Express, kao i sa sve drastičnijim kršenjem radnih prava i smanjenjem plata, radnici i radnice Pošte Srbije moraju solidarno da stupe u ovaj protest. Na današnjem skupu okupilo se svega nekoliko stotina zaposlenih koji su, prema rečima jednog od njih, „u veoma teškom položaju“, a koji traže da se „umesto vršiteljke dužnosti imenuje direktor preduzeća, da se zarade vrate na nivo od pre smanjenja, da se isplati jednokratna novčana pomoć najugroženijima i da zaposleni po ugovorima o privremenom i povremenom radu potpišu ugovore na određeno i neodređeno, jer obavljaju istu količinu posla, ali bez ikakve sigurnosti zaposlenja“. Naime, veliki broj radnika i radnica u tom preduzeću za puno radno vreme dobija plate od po 15.000 dinara, a noćni i prekovremeni rad im se ne nadoknađuje.

Ovakvo stanje oslikava ono što se već uveliko dešava i u drugim javnim preduzećima koja se, pod udarom sve težih mera „štednje“, urušavaju s ciljem privatizacije. Stoga ovaj protest ne pripada samo zaposlenima u Pošti, već ima potencijal da postane mesto okupljanja i izražavanja sve većeg nezadovoljstva radničke klase u Beogradu i širom zemlje. Marks21 će se i u narednim danima pridružiti protestima radnika i radnica Pošte – solidarnost je naša snaga, i zato pozivamo sve koji su pod udarom režima mera „štednje“ da to zajedno dokazujemo već od sutra.
 
Како је могуће да се они који се данас приказују као левичари залажу за геј популацију, западне вредности, капитализам, хомосексуалне бракове, ГМО храну. Заљубљеност у неки имагинарни комунизам и срп и чекић уз ЛГБТ заставу а слали су фурунџије у логоре. Подржавали су гулаге, голе отоке и масовна стрељања неистомишљеника а данас су жене у црном. Више су волели руско гпМно него америчку торту а данас се куну у америчку демократију, ценили су једнопартијски систем а сметају им демократски изабрани (полу) диктатори. Мрзе СПЦ али им не смета што се амерички председник заклиње над библијом и што на долару пише " in god we trust". Викали су "Трст је наш" а дали би Косово без размишљања. Кукају што се нисмо одрекли свега без речи и нисмо послушали јаче али величају 27. март због кога смо страдали као никад. Роме су третирали као стоку али данас су основали 127 НВО за ромска права. Носили су кратке фризурице и секли кравате али данас су космати као Чубаке. Клели су се у СССР и Русију а Путин и Русија су им данас највећи трн у оку. Клели се и гласали ѕа Слобу и његово инсистирање на Југославији док данас перу руке у становима које су откупили у његово време. " Америка и Енглеска биће земља пролетерска" су заборавили, певају другу песму. Волели су Аркана и бацали цвеће под тенкове а сада се гнушају рата. Јасеновац нису ни помињали али зато од Сребренице праве геноцид.
Декларисани сам десничар. Никада нисам волео ни Русе ни Амере, увек сам веровао у моју земљу...Све ОК... али од оваквих ликова ми се ПОВРАЋА.
Данас једно, сутра друго. Јуче су веровали у СССР а данас у САД. Раније мрзели педере а данас са њима носе заставе....

ФУЈ.
П.С.
Сва част и поштовање искреним левичарима који не мњају своје ставове.

П.П-С.
Коме је до приче о десници нека отвори посебну тему. Има и ту много да се каже.

Politicki kompas @Vracaracc.
Sve se preko njega gleda.

Levica-Desnica se odnosi iskljucivo na ekonomiju i ekonomska pitanja.

Vertikala Gore-Dole se odnosi na socijalna pitanja gde su Dole Liberali, a Gore Autokrate.
 

Back
Top