Zanimljivo mi je, što ustvari i jeste pravi razlog pokretanja teme, što nema nekih podataka o učešću stanovništva u iskorištavanju šumskog bogatstva. Nema nijednog istoričara koji se poziva ne neki tekst o učešću naših ljudi koji su za par "škudih šoldi" krčili dalmatinske šume. Postoje detaljni spiskovi ljudi koji su učestvovali u svemu i svačemu, od popisa vojnika do onih koji trebaju popravljati puteve oko Zadra.
Nisam postavio link ka onom članku samo radi citiranih pasusa. Celi je posvećen upravo tome što te interesuje. Pa šta misliš kako su se te stvari radile, nego nadničarima i kulučenjem. To su ljudi bez imena i prezimena; privremeni radnici. Mislim ne znam, moguće je da po arhivama i ima negde za isplatu, ali ne znam zbog čega bi očekivao da tako nešto postoji. Posebno za Veneciju, koja i nije imala tako dobru službu kao recimo Habzburška monarhija uopšte. Pa mi smo presrećni što su tek tako ostali spiskovi tu i tamo uskoka ponegde, ali ne znamo sve neimenovane borce koji su čuvali senjsku tvrđavu...toliko preciznih podataka o ljudima ne znamo da ima više smisla navoditi očuvane dokumentarne podatke. Kolio spiskova imamo iz habzburške Kraljevine Srbije? Ko je radio na dizanju udvrda duž Vojne krajine? Na utvđivanju Beograda? U opsežnim radovima oko mitropolitovih dvorova? Jedino što znamo jeste da je nadnica u Beogradu bila izuzetno visoka...imena i prezimena ljudi uglavnom nema.
Preporučujem ti da pročitaš celi članak, jer su okolnosti dinarske katastrofe složene:
As indicated in the text above, there were different factors causing deforestation of the Dinaric Karst and there are regions affected by different steps of deforestation. In any case the factor was man, either through his 1) economy as stockbreeding and transhumance, 2) slashand-burn agriculture, 3) fire wood gathering, 4) construction and different branches of industry, 5) shipbuilding and 6) metallurgy emphasized or other, hostile activities, as 7) “plunder and burn”, 8) army movements, 9) attacks and protection of them, and last but not least the 10) pressure on agricultural land. Some parts, relatively small and rare, of the Dinaric karst are practically unaffected by the process of deforestation and still nowadays covered by a dense forest; some others have still forest cover but heavily changed, and the last stage is “šikara”, shrubberies and thickets. Big surfaces are pastures without any trees and some parts of the Dinaric Karst are bare rock landscape. Generally speaking the bareness of the Dinaric Karst is lesser in the central parts, and going towards the Adriatic coast, it increased reaching real rocky desert on Adriatic slopes and on the islands.
Takav posao, toliko ekonomsko iskorištavanje bi dobar izvor prihoda za siromašno dalmatinsko stanovništvo i to bi bilo negde spominjano. da ne idem u dalju priču
I ne baš; to nije ostvarivanje profita do neke veće mere. Ničeg lukrativnog tu nema, jer za bedu radiš ne preterano lak posao i dobiješ nadnicu, trošeći vreme koje si mogao trošiti na svojoj zemlji. Uzmeš dukat, al' ti žena ode sa stokom umesto tebe, kad je trebala da obiđe bašču iza groblja ili tako neki posao, za šta se treba opet tražiti neko.
Srećnije su živote znali voditi privatni robovi od tih nadničara.
Dubrovčani su zapisivali kad neko iz Vlahovića donese tri sira na dubrovačku pijacu. Pretpostavljam da su i Venecijanci bili isto tako pedantni kad neki vlah donese tri voza duga za kupca u Zadru
Pa kako da ne; ima mnoštva izvora o tome. Evo Bogumil Hrabak piše o tome u
Regionalna i međunarodna trgovina Mlečana drvetom iz Senja (XIV—XVIII stoljeće) dosta. Imaš tu gomilu podataka sa sve brodarima, prevoznicima, trgovcima, veslarima...
Zato mi teorija o mletačkoj devastaciji primorja izgleda nategnuto, što je Mrkalj dobro primetio.
S obzirom na to koliku je konfuziju uneo na temu da se uopšte ni ne zna šta je to zapravo primetio, ne znam da li ti je pohvalno po razmišljanje to što je Mrkalj primetio isto.
To uopšte nije teorija; kako stoleća prolaze i kraj strada, to se pojavljuju i mere protiv toga. Nešto ozbiljnije u Austrougarskoj, koja je donela odluku zabrane sečenja šume na Rabu, a posle i Jugoslavija uradila dosta povodom toga, nakon dosta upozorenja. To je
teorija onoliko koliko je teorija i ekološka devastacija Šumadije.
E sada, ono o čemu
možemo govoriti jeste o preuveličavanju uloge Mlečana. Od kada su seljaci postali vlasnici zemlje u Habzburškoj monarhiji samo ljudi su, bez ikakve trunke ekološke svesti ili nekakve šire kolektivne odgovornosti, krenuli sa manitom eksploatacijom. Pored toga, tu ne treba ni sam Beč ignorisati, kao ni Napoleona, koliko god relativno kratko Francuzi tu boraviše. Ne želim da minorizujem stradanja Dalmatinaca i same Dalmacije pod Mlečićima, ali kontekst određenog preuveličavanja njihove zasluge, sa sve izrekom
cela Venecija stoji na dalmatinskim balvanima ili kako već ide, možda se razvio i kroz određenu prizmu borbe protiv italijanaša, omraženosti Italijana i, sa druge strane, unionističkim tendencijama (sa
Trojednicom).
Drugo, sumnjam da je 90% dalmatinskog kša bilo obraslo šumom. Gde bi onda moji morlački preci napasali ovce
Kako govori o vremenu pre jedno deset hiljada godina, ne bih bio toliko iznenađen. Kada se klima može toliko promeniti vekovima (datule u Grčkoj u vreme rimskog toplog perioda, koji se čuda li čuda poklapa hronološki sa genezom i rastom Rimske imperije, odnosno vinova loza u Skandinaviji za vreme srednjovekovnog otopljavanja) ništa ne bi trebalo da bude neobično ukoliko govorimo o milenijima.
Nisu potrebni neki moderni mehanizmi za brisanje šuma. Istraženo je područje severozapadne Grčke i utvrđeno da su tamošnje šume bile temeljno sasečene u periodu između 1200. i 1000. godine stare ere; peloponesko drveće je stradalo još i pre.