Zašto neki vernici Slave uz alkohol?

Rasejani Prorok

Buduća legenda
Poruka
30.233
Kakvi popovi takvi i vernici a evo objašnjenje, ja ga smislio:

PIJANČENJE na Slavi bi osudili svi Православни Grci, a Rusi bi umeli i da zapucaju na izgrednike.
E MEDJUTIM, ranije pod TURCIMA nije smelo da se Slavi, pa su lukavi domaćini obelježavali Slavu al sa alkoholom
pa ako dodje nek Poturica kojih puna Bosna, a nije vino i žito nego RAKIŠTINA I TV BN :pivce:

 
Pravoslavni hriscani ne samo da ne bi trebali uopste da koriste alkohol, vec ni svinjsko meso da jedu, ne bi smeli da se mole svecima i da svoje bogomolje krase simbolima. To je za hriscane zabranjeno.

Zasto danasnji "hriscani" jedu svinjenitu i lokaju alkohol lezi u cinjenici da ortodoksno hriscanstvo, dakle doslovno tumacenje Biblije, nije sireno ognjem i macem kao ortodoksni islam. U Evropi je vlast radi odredjenih benefita prihvatala hriscanstvo i pokrstavala narod. Ali kako? Tako sto je hriscansto jednostavno postalo zvanicna religija, pa je obican plebs miksovao svoja ranija paganska verovanja sa novim ucenjima. Vlast je to dozvoljavala jer je smatrala bolje ikakvo hriscanstvo nego nikakvo. Dakle, hriscanstvo se tako lakse implementiralo u masu.
Tamo gde je hriscanstvo sireno ognjem i macem, a to je Latinska Amerika, tamo su najzesci hriscanski vernici. Ali idolopoklonici do bola? Zasto? Pa zato sto je sireno modifikovano, vec paganizovano hriscanstvo. A tamo gde je religija sirena ognjem i macem tamo je narod najzesci u ispoljavanju te religije.

Za hriscane treba Biblija da bude jedini autoritet, ali za pravoslavce i katolike autoritet je konvencionalizam. Tj. autoritet su odluke koje donesu veroucitelji na sednicama.
 
Kakvi popovi takvi i vernici a evo objašnjenje, ja ga smislio:

PIJANČENJE na Slavi bi osudili svi Православни Grci, a Rusi bi umeli i da zapucaju na izgrednike.
E MEDJUTIM, ranije pod TURCIMA nije smelo da se Slavi, pa su lukavi domaćini obelježavali Slavu al sa alkoholom
pa ako dodje nek Poturica kojih puna Bosna, a nije vino i žito nego RAKIŠTINA I TV BN :pivce:

[

Ja ne znam sta to vas pojedine, a narocito kad je post, prosto "tera" i ne da vam mira, da se okomite na vernike i crkvu i to neistinama i/ili pojedinacnim slucajevima uopstavajuci ih. Na slavi se nazdravlja, i normalno je da ima i alkohola, da se popije, a neumerenost osudjuje i osudio bi svako, pa i nasa, Srpska Pravoslavna Crkva.

Evo samo jednog malog isecka sa sajta "Svetosavlje" koji upravo to i kaze:


Шта још треба знати о Слави


Ако постоје материјалне могућности може се, (али није обавезан), припремити и славски ручак да се угосте рођаци, пријатељи и комшије, а са њима и чланови породице. За време ручка обично се наздравља и диже се здравица. Увек се мора позвати на умереност, јер ово није никаква гозба, већ Српска Слава. За неке Славе увек се спрема посно послужење, јер увек падају у току великих постова (као Свети Никола, Свети Игњатије Богоносац, итд.). За друге Славе, које не падају у току неког од четири велика поста, посно послужење се спрема ако гости долазе у среду или петак (без обзира у који дан Слава иначе пада), – штавише, сваки православни хришћанин би требало да пости средом (због издајства Јудина), и петком (због Христовог распећа на крст).
Међутим, ако се нема материјалних могућности за припрему славског ручка, не сме се заборавити и Српска Слава, вршење славског обреда и молитва Богу за напредак и срећу свих чељади у дому који тога дана слави свог заштитиника.
Славу треба славити увек, ма у каквим се приликама човек налазио – у срећи или несрећи, у радости и у жалости, само треба разликовати битно од небитног – одвојити прослављање Светитеља од обичне гозбе, Славу од обичног весеља. И док Славску трпезу може припремити онај који има, а веселити се онај који није у жалости, дотле за Славску свећу, Славски колач, мало црног вина, кољива, тамјана и мало зејтина требало би да се у току године свако постара и спреми и да се кроз ту молитвену успомену одужи своме Светитељу.
Срби никада не треба да занемарују своју Славу. Православна вера их је кроз векове одржала и очувала, зато и они треба да чувају своју веру, не као обичај него као свесно убеђење.

И треба увек да потврде народну истину:
Где је Србин, ту је и Слава
Поред породичних, домаћих Слава постоје и: Црквене Славе, сеоске, градске или општинске Славе, школске славе, еснафске и слично.
 
Slava su ljudi.
Na stolu je simbol.

Sve ostalo nema veze sa slavom. Treba ugostiti goste, najesti ih i napiti. Ako neko zeli rucak treba dati ljudski i od srca, ako zeli rakiju treba dati ljudski i od srca. Ako neko zeli da se napije to nije religiozni cin nego ljudski, Adamov.
Rucak nema veze sa slavom, verom, religijom. Rucak je nacin da se na dobar nacin ugoste ljudi koji su svojim dolaskom iskazali postovanje domacinu.

- - - - - - - - - -

Ne mesajte slavu sa ruckom i rakijom.
 

Slava - krsno ime, krsna slava, sveti (etimologija ove reči najverovatnije vodi do sanskrita i reči „šrava“ koja, nešto izmenjena u izvedenim slovenskim jezicima, tako i srpskom, poprima današnji oblik) je prastari narodni običaj proslave domaćeg zaštitnika i davaoca kod Paganskog čoveka. Među Slovenima, najbolje se održala kod Srba.
Najviše pristalica ima verovanje da je slava hristijanizovani oblik starog slovenskog (ili šire, indoevropskog) praznika posvećenog mitskom pretku porodice, odnosno porodičnim precima uopšte. Slava potiče iz kulta predaka, jednog od najvažnijih praslovenskih kultova. Naime, stari Sloveni su, Srbi posebno, veoma držali do porodice i odnosa prema precima. Slava je tada (a i danas) upravo održavala vezu sa precima i poreklom. Slavljenjem, porodice su prenosile kulturno nasleđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale svest o sopstvenom poreklu.
Postoje i autori koji veruju da su Srbi usvojili ovu tradiciju u vreme pokrštavanja, negde krajem 9. veka. Neki veruju da se sam dan masovnog krštenja uzimao kao dan sveca zaštitnika, drugi tvrde da je svako pleme usvojilo svog zajedničkog zaštitnika, dok ostali i dalje tvrde da slava samo predstavlja sveca koji je zamenio prethodnog paganskog boga-zaštitnika.

Stari Sloveni su svoje bogove smatrali svojim precima i tako su se prema njima i odnosili. I religija paganskih Srba bila je autentična i snažno utkana u čoveku. Zato je ovaj značajni narodni običaj kod Srba imao veliku važnost i zato se i održao hiljadama godina. Posle primanja hrišćanstva crkve su revnosno pristupile iskorenjavanju ovog paganskog, mnogobožačkog običaja.

Kako je paganski narodni običaj bilo nemoguće iskoreniti i kod ranih hristijanizovanih Srba, mudri srpski arhiepiskop Sava je u 13. veku kanonizovao stare narodne običaje i uputio sveštenstvo da ih nasilno i uzaludno ne progone, nego da im daju hrišćansko obeležje. Slično su postupile i druge crkve i jednobožačke religije. Tako slava stiže u hrišćansko-pravoslavne običaje.

Neka mi neko dokaze da mi slavimo Boga i Hrista kroz paganske obicaje, :)
 
Pravoslavni hriscani ne samo da ne bi trebali uopste da koriste alkohol, vec ni svinjsko meso da jedu, ne bi smeli da se mole svecima i da svoje bogomolje krase simbolima. To je za hriscane zabranjeno.

Za hriscane treba Biblija da bude jedini autoritet, ali za pravoslavce i katolike autoritet je konvencionalizam. Tj. autoritet su odluke koje donesu veroucitelji na sednicama.
Је л' Бог лепо рекао Светом Петру: "Закољи и једи!" Ваљда би ово бар Протестанти требало одлично да знају, кад им се вера састоји једино у проучавању Светог Писма. Свето Писмо није извор Хришћанске вере, него Света Традиција Цркве. Апостоли нису имали Свето Писмо, имали су само Христове усмене речи и Свети Дух у себи, на основу којих су почели да изграђују Традицију Цркве, која се и до данас одржала у Православљу.

Neka mi neko dokaze da mi slavimo Boga i Hrista kroz paganske obicaje, :)
Обичаји су једно, а слављење Бога је друго. У Хришћанству је најнормалнија ствар имати свеца заштитника, на пример обичај је чак и на Западу био да се градовима, институцијама, професијама, црквама и манастирима, додељује њихов светац заштитник, тако да не постоји нити један разлог зашто и Хришћанска породица не би имала свог свеца заштитника. Уствари, чудно је што га само Срби имају.

A patron saint, patroness saint, patron hallow or heavenly protector is a saint who in Roman Catholicism, Anglicanism, Eastern Orthodoxy, or particular branches of Islam, is regarded as the heavenly advocate of a nation, place, craft, activity, class, clan, family or person. Catholics believe that patron saints, having already transcended to the metaphysical, are able to intercede effectively for the needs of their special charges.

https://en.wikipedia.org/wiki/Patron_saint
 
Је л' Бог лепо рекао Светом Петру: "Закољи и једи!" Ваљда би ово бар Протестанти требало одлично да знају, кад им се вера састоји једино у проучавању Светог Писма. Свето Писмо није извор Хришћанске вере, него Света Традиција Цркве. Апостоли нису имали Свето Писмо, имали су само Христове усмене речи и Свети Дух у себи, на основу којих су почели да изграђују Традицију Цркве, која се и до данас одржала у Православљу.


Обичаји су једно, а слављење Бога је друго. У Хришћанству је најнормалнија ствар имати свеца заштитника, на пример обичај је чак и на Западу био да се градовима, институцијама, професијама, црквама и манастирима, додељује њихов светац заштитник, тако да не постоји нити један разлог зашто и Хришћанска породица не би имала свог свеца заштитника. Уствари, чудно је што га само Срби имају.



https://en.wikipedia.org/wiki/Patron_saint

Dokazi mi Biblijom da je Bog dozvolio da postoje "sveci", :)

- - - - - - - - - -

A sta Mesija kaze, : samo je Bog Svet, HaliluJAH
 
slava nema veze ni sa hriscastvom ni sa pravoslavljem

nit je slava sveca , kolac i vino

sve to a i ostalo sto se ovde smatra verom i pravoslavljem ( badnjak , farbanje jaja ) i zbog cega mnogi misle da su neki vernici - nema veze sa verom

slava je samo okupljanje prijatelja i rodbine - pa zasto da se ne popije
 
slava nema veze ni sa hriscastvom ni sa pravoslavljem

nit je slava sveca , kolac i vino

sve to a i ostalo sto se ovde smatra verom i pravoslavljem ( badnjak , farbanje jaja ) i zbog cega mnogi misle da su neki vernici - nema veze sa verom

slava je samo okupljanje prijatelja i rodbine - pa zasto da se ne popije

Slažem se!
To što se slavi određeni svetac,nije nikakav problem -to je samo razlog da se familija i prijatelji okupe šta je lepo...
Može,a i ne mora da ima veze s verom,s religijom,pa čak i crkvom...
Ja sam agnostik,ali idem na slave i čak izgovorim "Očenaš" koju molitvu domaćini obično i ne znaju!;)
 
Dokazi mi Biblijom da je Bog dozvolio da postoje "sveci", :)

A sta Mesija kaze, : samo je Bog Svet, HaliluJAH
Не мора Библијом ништа да се доказује, зато што се Хришћанска вера заснива на Традицији Цркве а не на Светом Писму Новога Завета. Свето Писмо јесте део вере, али није цела вера Свето Писмо. Када се Бог Син инкарнирао у људско тело, он је очистио и посветио људско тело, тако да је свако ко се достојно причешћује његовим телом и његовом крвљу такође свет као и он. Пре Свете Тајне Причешћа, свештеник каже: "Пазимо, светиње светима!", на шта хор у име верника одговара: "Један је Свети, један Господ Исус Христос у слави Бога Оца! Амин.", на овај начин не одричући и светост верника, већ признајући да светост верника потиче од достојног причешћивања телом и крвљу Христовом, а не од нас самих.

У Новом Завету појам „свети” најчешће се односи на Бога (Лк. 1, 49;Јн. 17, 11; 1. Пет. 1, 15; Отк. 4, 8; 6, 10) и на Духа Божијег, као и на Христа Богочовека, „Свеца Божијег” (Мк. 1, 24; Лк. 1, 35; Лк. 4, 34; Д. Ап. 3, 14; Д. Ап. 4, 27, 30; Јев. 7, 26; Отк. 3, 7). Апостол Павле светима назива хришћане, сасвим у складу са поимањем „светог народа” у Старом Завету као народа „издвојеног на служење и славословље Богу”. Хришћани су постали свети кроз Христа, и призвани су да ту светост Христову посведоче својим животом.

...јасно да се човек не може спасити и постати свети својим силама: он се мора причестити Богочовеком улазећи у заједницу с Њим кроз Крштење и Миропомазање а затим примајући Тело и Крв Његову на отпуштање грехова и на живот вечни. Литургијски возглас „Светиње светима!” вечни је путоказ у том правцу. Јер, народ одговара: „Један је Свети, један Господ Исус Христос у слави Бога Оца!” Призвани смо на светост, али само је Христос Свети; треба да се причестимо, али како каже молитва пред Причешће, ушавши на гозбу без свадбеног руха бићемо свезани и избачени од анђела...

http://borbazaveru.info/content/view/8096/1/
 
Slava - krsno ime, krsna slava, sveti (etimologija ove reči najverovatnije vodi do sanskrita i reči „šrava“ koja, nešto izmenjena u izvedenim slovenskim jezicima, tako i srpskom, poprima današnji oblik) je prastari narodni običaj proslave domaćeg zaštitnika i davaoca kod Paganskog čoveka. Među Slovenima, najbolje se održala kod Srba.
Najviše pristalica ima verovanje da je slava hristijanizovani oblik starog slovenskog (ili šire, indoevropskog) praznika posvećenog mitskom pretku porodice, odnosno porodičnim precima uopšte. Slava potiče iz kulta predaka, jednog od najvažnijih praslovenskih kultova. Naime, stari Sloveni su, Srbi posebno, veoma držali do porodice i odnosa prema precima. Slava je tada (a i danas) upravo održavala vezu sa precima i poreklom. Slavljenjem, porodice su prenosile kulturno nasleđe sa pokoljenja na pokoljenje i čuvale svest o sopstvenom poreklu.
Postoje i autori koji veruju da su Srbi usvojili ovu tradiciju u vreme pokrštavanja, negde krajem 9. veka. Neki veruju da se sam dan masovnog krštenja uzimao kao dan sveca zaštitnika, drugi tvrde da je svako pleme usvojilo svog zajedničkog zaštitnika, dok ostali i dalje tvrde da slava samo predstavlja sveca koji je zamenio prethodnog paganskog boga-zaštitnika.

Stari Sloveni su svoje bogove smatrali svojim precima i tako su se prema njima i odnosili. I religija paganskih Srba bila je autentična i snažno utkana u čoveku. Zato je ovaj značajni narodni običaj kod Srba imao veliku važnost i zato se i održao hiljadama godina. Posle primanja hrišćanstva crkve su revnosno pristupile iskorenjavanju ovog paganskog, mnogobožačkog običaja.

Kako je paganski narodni običaj bilo nemoguće iskoreniti i kod ranih hristijanizovanih Srba, mudri srpski arhiepiskop Sava je u 13. veku kanonizovao stare narodne običaje i uputio sveštenstvo da ih nasilno i uzaludno ne progone, nego da im daju hrišćansko obeležje. Slično su postupile i druge crkve i jednobožačke religije. Tako slava stiže u hrišćansko-pravoslavne običaje.

Neka mi neko dokaze da mi slavimo Boga i Hrista kroz paganske obicaje, :)

To nisu paganski obicaji nego lepi, versko - tradicionalni.

Vera nije matematika, nije nauka, ona postoji ili ne postoji u srcu, tacnije ili je prava ili farisejstvo, pa se onda nalaze svakojake mane i sitnice zeleci da se podvede pod nekakav sistem.
 
Не мора Библијом ништа да се доказује, зато што се Хришћанска вера заснива на Традицији Цркве а не на Светом Писму Новога Завета. Свето Писмо јесте део вере, али није цела вера Свето Писмо. Када се Бог Син инкарнирао у људско тело, он је очистио и посветио људско тело, тако да је свако ко се достојно причешћује његовим телом и његовом крвљу такође свет као и он. Пре Свете Тајне Причешћа, свештеник каже: "Пазимо, светиње светима!", на шта хор у име верника одговара: "Један је Свети, један Господ Исус Христос у слави Бога Оца! Амин.", на овај начин не одричући и светост верника, већ признајући да светост верника потиче од достојног причешћивања телом и крвљу Христовом, а не од нас самих.



http://borbazaveru.info/content/view/8096/1/

Када се Бог Син инкарнирао у људско тело, dakle sta ovo znaci :?:

Pa zasto je Bog rekao da Mesiju poslusamo, jer je izabrani njegov sin,i preko njega nam je spasenje,a ti sada pises da se hristova vera zasniva na tradiciji,a ne na Bozijoj reci.
A jesil ti komponovani vernik, :)
 
Када се Бог Син инкарнирао у људско тело, dakle sta ovo znaci :?:

Pa zasto je Bog rekao da Mesiju poslusamo, jer je izabrani njegov sin,i preko njega nam je spasenje,a ti sada pises da se hristova vera zasniva na tradiciji,a ne na Bozijoj reci.
A jesil ti komponovani vernik, :)
Родио се у људском телу као човек, шта ти није јасно?

Не знам на чему си стварно, или прочитај пажљиво, или немој да тролујеш. Да ли сам написао да се Света Традиција, односно Свето Предање Цркве, заснива на Христовој усменој речи? Онда је врло мало од тих Христових усмених речи записано у Светом Писму Новога Завета. Свето Предање Цркве је старије од Светог Писма Новога Завета.

Поента Хришћанства је да је само Бог свет, да човек не може бити свет без Бога, и Син Божји се родио као човек зато да би човек могао преко њега да постане свет као Бог. И сад се неко појављује да нам објашњава да је само Бог свет. Оно, као што се Протестанти нон-стоп јављају да нам објашњавају да не треба обожавати иконе, а код нас је та тема одавно прежвакана, и знамо одлично да не треба да обожавамо иконе, већ да их поштујемо.
 
To nisu paganski obicaji nego lepi, versko - tradicionalni.

Vera nije matematika, nije nauka, ona postoji ili ne postoji u srcu, tacnije ili je prava ili farisejstvo, pa se onda nalaze svakojake mane i sitnice zeleci da se podvede pod nekakav sistem.

To su apsolutno paganski obicaji, koji jesu mnogobozacki. Pre monoteizma su Srbi imali svoje bozanstva i tako slavili krzne slave, kada je dosao monoteizam, crkva je prihvatila krsne slave i Srbi danas i dalje slave, ali kroz imena odredjenih ljudi koji su progalseni "svecima".Ili slave stvorene andjele ili slave lance kojim su bili okovali apostola u tamnici.
U Bibliji lepo pise Jedan Bog, Jedna Vera, Jedno Krstenje, ali nista ne pise o slavama srpskim.
 
Родио се у људском телу као човек, шта ти није јасно?

Не знам на чему си стварно, или прочитај пажљиво, или немој да тролујеш. Да ли сам написао да се Света Традиција, односно Свето Предање Цркве, заснива на Христовој усменој речи? Онда је врло мало од тих Христових усмених речи записано у Светом Писму Новога Завета. Свето Предање Цркве је старије од Светог Писма Новога Завета.

Поента Хришћанства је да је само Бог свет, да човек не може бити свет без Бога, и Син Божји се родио као човек зато да би човек могао преко њега да постане свет као Бог. И сад се неко појављује да нам објашњава да је само Бог свет. Оно, као што се Протестанти нон-стоп јављају да нам објашњавају да не треба обожавати иконе, а код нас је та тема одавно прежвакана, и знамо одлично да не треба да обожавамо иконе, већ да их поштујемо.

Aman, ko se rodio u ljudskom telu, da li ti znas sta pises :?:
Mesija jeste bio covek i covek umro i kao covek vaskrsao posle smrti.
A koja je to Hristova usmena rec, gde je to u Bibliji da je procitam i koliko je to malo napisano :?:

Ovo ti je biser : sveto predanje je starije od N.Zaveta, :)

Prvo da mi objasnis zasto predanje nazivas svetim :?:
Drugo, sta je tacno predanje i od koga je nama namenjeno :?:

Da li je Mesija trazio od ucenika da se oni u buducnosti zovu pomazanici, jer rec Hrist znaci pomazanik :?:
Zasto se Mesija zove JAHusha i sta to ustvari znaci :?:
Da li u postovanje ikona spada i ljubljenje istih, ostavljanje para i molitva njima upucena, da nas zastupaju pred Bogom :?:
Da li si mozda procitao negde u Bibliji, sta je Bog rekao, sta se desava sa ljudskim bicima koja umru :?:
 
Aman, ko se rodio u ljudskom telu, da li ti znas sta pises :?:
Бог се родио у људском телу.

1. У почетку бјеше Логос (Ријеч), и Логос бјеше у Бога, и Логос бјеше Бог.
14. И Логос постаде тијело и настани се међу нама, и видјесмо славу његову, славу као Јединороднога од Оца, пун благодати и истине.


https://www.rastko.rs/bogoslovlje/novi_zavet/jevandjelije_po_jovanu_c.html

Mesija jeste bio covek i covek umro i kao covek vaskrsao posle smrti.
Наравно да је био човек, и још увек је.

A koja je to Hristova usmena rec, gde je to u Bibliji da je procitam i koliko je to malo napisano :?:
Не можеш усмену реч да прочиташ.

Ovo ti je biser : sveto predanje je starije od N.Zaveta, :)
Наравно да је старије, Апостол Петар није никада видео ни читао Свето Писмо Новога Завета, Архиђакон Стефан није никада видео ни читао Свето Писмо Новога Завета, нити им је оно било потребно.

Prvo da mi objasnis zasto predanje nazivas svetim :?:
Зато што долази из уста Исуса Христа, који је Свети.

Drugo, sta je tacno predanje i od koga je nama namenjeno :?:
Предање је учење Исуса Христа које је од њега намењено нама.

Da li je Mesija trazio od ucenika da se oni u buducnosti zovu pomazanici, jer rec Hrist znaci pomazanik :?:
Па и не зовемо се Христоси него Хришћани. Мада, постоји Света Тајна Миропомазања, којом верник након крштења у води прима печат дара Духа Светога, тако да је и верник миропомазан.

Zasto se Mesija zove JAHusha i sta to ustvari znaci :?:
Спаситељ?

21. Па ће родити сина, и надјени му име Исус; јер ће он спасти народ свој од гријеха њихових.

https://www.rastko.rs/bogoslovlje/novi_zavet/jevandjelije_po_mateju_c.html

Da li u postovanje ikona spada i ljubljenje istih, ostavljanje para i molitva njima upucena, da nas zastupaju pred Bogom :?:
Да, мада бих пре рекао да се моле за нас Богу, него да нас заступају, нису они наши адвокати.

Da li si mozda procitao negde u Bibliji, sta je Bog rekao, sta se desava sa ljudskim bicima koja umru :?:
Могуће да јесам.
 
Poslednja izmena:
Logos je grcka filozofija,a Mesija je upozoravao na ljudsku manipulaciju, te tako ovo nije nikakav dokaz, :)

I kao Covek je pored Boga i priprema nam mesto.

" Не можеш усмену реч да прочиташ."

A odakle stize da usmena rec i od koga :?:

A kakvo na je to predanje ostavio Petar, valjda je starije predanje koje nam je ostavio Mesija, HaliluJAH, :)

Mesija se zove JAHusha, to da naucis i zapamtis za vjeki vjekov, a drugo rekao je ucenicima da je samo JAHuah svet.

Znas li ti uopste koje je to predanje ostavio nama u amanet, a pise u Bibliji :?:

=== Па и не зовемо се Христоси него Хришћани. Мада, постоји Света Тајна Миропомазања, којом верник након крштења у води прима печат дара Духа Светога, тако да је и верник миропомазан.

Treba da se zovete Pomazanici,a znas li ti uopste ko je sebe Prvi proglasio pomazanikom :?:

JAHusha znaci : Bog , JAHuah Spasava, :)

I nikad se Mesija zvao nije Isus, to je grcka izmisljotina, ali su svoje bozanstvo Zeus nazvali je Jesus

Krishna.jpg
 

Back
Top