Gravitirati

Dragoljub69

Buduća legenda
Poruka
26.825
Pita me komšija i prijatelj,majstorski mudrijaš (brojni patenti i unapređenja sistema) inače elektroničar i elektromehaničar,vižljast i
telom i duhom ,a osam banki (Cigane moj...) samo što nije:
"Kaži mi, komšija,znam da si na ti s naukama,kako to da ne popadamo s ove Zemlje kad se okrenemo naopačke i šta je ta
yebena gravitacija koja nas drži na toj lopti i zašto kamen pada na nju ,a ne s nje...
Počnem mu priču o gravitonima i kontrasilama i o tome da sve "mase" isijavaju te gravitone koji i nisu čestice već više kao bozoni-bez mase i samo česticama daju svojstva,ali jok...Vidim -nezadovoljan,a i sam sam...
A onda mu kažem da taj naš svet koji doživljavamo je predstava u našem umu i da nešto s tom predstavom naš mozak ne radi dobro,kao da to nije baš sjajno namešteno i vidi se iz avijona da je ta scena nameštena tzv nameštaljka!
Bog je tu ,možda,ali neki đavo svakako,umešao svoje biberiće,zababrao,pa svi sve, skoro, jednako vidimo i doživljavamo...
Dakle:šta vi mislite-zašto ne popadamo?
Ili,dokle mislimo gravitirati majkumu...?:sad2:
 
Unesi vagu u lift, stani na nju i posmatraj kazaljku.
Gravitacija je ubrzanje, kaže Ajnštajn.
Da li mi ubrzavamo u odnosu na prostor, ili prostor ubrzava u odnosu na nas?
I tu dolazimo do razloga zašto je tema na filozofiji: šta je prostor? :think:
 
Pita me komšija i prijatelj,majstorski mudrijaš (brojni patenti i unapređenja sistema) inače elektroničar i elektromehaničar,vižljast i
telom i duhom ,a osam banki (Cigane moj...) samo što nije:
"Kaži mi, komšija,znam da si na ti s naukama,kako to da ne popadamo s ove Zemlje kad se okrenemo naopačke i šta je ta
yebena gravitacija koja nas drži na toj lopti i zašto kamen pada na nju ,a ne s nje...
Počnem mu priču o gravitonima i kontrasilama i o tome da sve "mase" isijavaju te gravitone koji i nisu čestice već više kao bozoni-bez mase i samo česticama daju svojstva,ali jok...Vidim -nezadovoljan,a i sam sam...
A onda mu kažem da taj naš svet koji doživljavamo je predstava u našem umu i da nešto s tom predstavom naš mozak ne radi dobro,kao da to nije baš sjajno namešteno i vidi se iz avijona da je ta scena nameštena tzv nameštaljka!
Bog je tu ,možda,ali neki đavo svakako,umešao svoje biberiće,zababrao,pa svi sve, skoro, jednako vidimo i doživljavamo...
Dakle:šta vi mislite-zašto ne popadamo?
Ili,dokle mislimo gravitirati majkumu...?:sad2:
A ko ili šta treba da popada?

Setio si me na jednu priču o učeniku i učitelju, gde je učenik dobio zadatak
da kontemplira prazninu. Odnosno da doživi sve na nivou na kome postoje
samo talasi. Nema dakle čvrstih predmeta. Učeniku to uspe, al se ohladi
od straha. Odjednom shvati da ni pod nepostoji, ni planeta, ništa.
Pa na šta se on to oslanja. Skoči, ode do učitelja i sav izbezumljen krene
da priča šta mu se dešava, a ovaj ga sa smeškom pita ''A ko ili šta će
propasti kroz taj ambis?''

Ne znam ni na koju stranu je rešio da propadne. :lol: Od bezbroj mogućih.
Niti kako ćeš ti da odlučiš na koju stranu da padneš.

Odakle uopšte ideja da ja postojim na neki drugi način od onoga što
je oko mene?
 
To mnogo kasnije.
Prva ideja je bila ubrzanje. Zbog nedostatka podrske iskaz je promenio na zakrivljenje prostora, pa je gravitacija od posledice postala uzrok.
To je uradio da ne bi bio izopsten iz drustva "naucnika" i da ne bi bio proglasen budalom. Uzalud, naravno.
 
Ričard Fajnman, teoretski fizičar, nobelovac :

"Rođen sam kao neznalica, za ovo moje kratko vreme tu i tamo sam ponešto saznao ..."

"Ja imam približne odgovore i moguća verovanja i različite nivoe izvesnosti o raznim stvarima,
ali ni u šta nisam apsolutno siguran, a o mnogim stvarima ne znam ništa.
Ali ja ne moram da znam odgovor
Nije me strah da nešto ne znam, da budem izgubljen u tajanstvenom svetu,
a da nemam nikakvu svrhu"

:heart:


Eh, ta nauka...uf, ta religija....:)
 
Pita me komšija
...
kako to da ne popadamo s ove Zemlje kad se okrenemo naopačke i šta je ta
yebena gravitacija koja nas drži na toj lopti i zašto kamen pada na nju ,a ne s nje...

Počnem mu priču o gravitonima i kontrasilama
...
A onda mu kažem da taj naš svet koji doživljavamo je predstava u našem umu
i da nešto s tom predstavom naš mozak ne radi dobro,
kao da to nije baš sjajno namešteno
...
Bog je tu,
možda,
ali neki đavo svakako,
umešao svoje biberiće,
zababrao,
...

Није свако за професорај,
а има их којима треба полицијски забранити да се тиме баве !

Живеле ( свеприсутне ) лиценце ! :metla2:

Као прво,
када неко постави такво питање,
одговара му се као малом детету !

Значи просто и поучно !

На горње питање, ја бих одговорио :
" Камен пада на Земљу зато што се камен и Земља привлаче."
Тачка !

Ти си пробао са гравитонима,
па си прешао на " све је то наша илузија ( јер смо глупи и у заблуди )"
па кад ти је и то зазвучало без везе, већ у трећој реченици,
прихватио си се сламке спаса - Божије воље !

А Бога стално нападаш и опањкаваш !

Е Дркче, Дркче ! :thumbdown:
 
Otkud ti samo to "knjaz"-zvuči mi pomalo kao gmaz...:lol:
Znaš,zloba je fina stvar samo...
Dok ja letim,ti zakovan dole i zavidiš i kažeš da moš misliti-to može svako...
Pa što ne poletiš?
A vid mene!
Poleteo sam u više sfera,a ti ni u jednoj...Pa šta da ti pomognem? Da ti izrastu krila?
Gušterima ne rastu...
Profesurom se ne bavim,učim samo moje potomke matematiku,mehaniku i talmudske praktićne mudrolije...
A ti tvoje nemoj učiti...Pusti ih...
Ako naučiš da letiš,ali ni onda...Opasno je...:lol:
 
"OBIČAN ČAS LETENJA

Učitelj i učenik su sedeli uz ivicu bazena na klupi koju je zakriljavala gusta krošnja lorberovog drveta.Bazen je bio ovalan,od belih mermernih ploča i voda u njemu ,čudno plavlja od vedrog neba.
-Zar nije čoveku bilo lakše,progovorio je učenik pogledom prateči beli trag aviona u nebeskom plavilu,da umesto da gradi te silne mašine za letenje,savlada veštinu letenja?
Lebdelo je pitanje ispod krošnje lorbera u treperavom od vručine vazduhu skoro minut dok učitelj nije konačno odgovorio:
-Mogao bih ti reči da je za čoveka dobro što je izabrao taj način letenja jer u protivnom nikad ne bi leteo do zvezda.Međutim,tvoje pitanje razumem baš kako si ga postavio.Pitanje je:zašto čovek još uvek nije razvio veštinu letenja bez mehaničkih i drugih pomagala?
-Baš to sam hteo da pitam!
-Jasno je da se sećaš snova u kojima si uspevao da poletiš i u kojima kad si jednom uspeo,to više nije bio nikakav problem...Nešto kao vožnja bicikla...
-Tako je-kao učenje vožnje bicikla ili još bolje:kao učenje plivanja!
-Eto vidiš...Čoveku je naučiti leteti samo "malo" veći problem nego naučiti plivati!
-Zato što je voda gušća od vazduha?!
-Teža.Ispravio ga je učitelj.
-Pa onda je utoliko teže čoveku da nauči da leti koloko je voda teža od vazduha?
-Naravno,Hočeš limunadu?
Učenik je zamišljeno klimnuo glavom gledajući za avionom,a učitelj se zaputio u kuću i u sokovniku napravio limunadu.Ubacio je u limunadu četiri kocke leda , usput dve čaše i krenuo prema bazenu.
Učenik je negde otišao,šta je učitelja iznenadilo jer se to nije ranije dešavalo.
Spustio je bokal s limunadom pored ivice bazena i seo na klupu da sačeka učenika.
Klizeći kroz vazduh,ispruženih ui malo razmaknutih ruku i nogu,doleteo je učenik na nekoliko metara od učitelja,a onda vešto doskočio, onako bosonog, na obe noge napravivši još dva koraka napred.
-I nije bilo teže od plivanja...
Sagao se i natočio u obe čaše limunadu i jednu pružio učitelju koji je drhtavom rukom prihvatio."
Coviax
 
"Mi, vazduhoplovci duha. - Sve te hrabre ptice koje lete daleko, vrlo daleko - naravno! negde one neće moći dalje, pa će se spustiti na neki stub ili na golu stenu - i još će biti zahvalne za taj bedni smeštaj! Ali ko bi se usudio da iz toga zaključi kako pred njima više nije bilo ogromnog otvorenog prostora, kako su one letele dokle se može leteti! Svi naši veliki učitelji i prethodnici najzad su se zaustavili, i nije to najplemenitiji i najljupkiji gest kojim umor zastaje: isti će se takođe desiti meni i tebi! Ali, šta se to tiče mene i tebe! Druge ptice leteće dalje! Taj naš uvid i ta naša vera dižu se pravo uvis iznad naše glave i iznad nemoći naše glave i odatle gledaju u daljinu, vide napred jata ptica mnogo moćnijih od nas, ptica koje još streme tamo kuda smo mi stremili i gde je sve još more, more, more! - I kuda mi hoćemo? Hoćemo li preko mora? Kuda nas vuče ta moćna žudnja, ta žudnja do koje nam je više stalo nego do bilo kojeg zadovoljstva? Zašto baš u tom pravcu, zašto baš tamo gde su dosad zalazila sva sunca čovečanstva? Da li će se jednom o nama pričati da smo se i mi, ploveći na zapad, nadali da ćemo stići u Indiju ali nam je sudbina bila da se nasučemo na beskonačnost? Ili, braćo moja? Ili?"

Fridrih Niče
 
Ma vidim te,
i jedino što ti priznajem je
da te podržavaju svi slabi duhovi.

Kao onog Gastoza iz "Parova".
Učesnice ga obožavaju, a on ih jebbe, jebbe ...
I u duppe i u glavu.

Kako je meni i sličnima dok to gledamo ?
Pa krivo nam je, eh !

Bože,ovaj me s Gastozom poredi...iz rialitija...:sad2:
(Molim da ga banujete...ne da ga dobro isprašite,baš onako knjaževski -25 po turu!:evil:)
 
"Mi, vazduhoplovci duha. - Sve te hrabre ptice koje lete daleko, vrlo daleko - naravno! negde one neće moći dalje, pa će se spustiti na neki stub ili na golu stenu - i još će biti zahvalne za taj bedni smeštaj! Ali ko bi se usudio da iz toga zaključi kako pred njima više nije bilo ogromnog otvorenog prostora, kako su one letele dokle se može leteti! Svi naši veliki učitelji i prethodnici najzad su se zaustavili, i nije to najplemenitiji i najljupkiji gest kojim umor zastaje: isti će se takođe desiti meni i tebi! Ali, šta se to tiče mene i tebe! Druge ptice leteće dalje! Taj naš uvid i ta naša vera dižu se pravo uvis iznad naše glave i iznad nemoći naše glave i odatle gledaju u daljinu, vide napred jata ptica mnogo moćnijih od nas, ptica koje još streme tamo kuda smo mi stremili i gde je sve još more, more, more! - I kuda mi hoćemo? Hoćemo li preko mora? Kuda nas vuče ta moćna žudnja, ta žudnja do koje nam je više stalo nego do bilo kojeg zadovoljstva? Zašto baš u tom pravcu, zašto baš tamo gde su dosad zalazila sva sunca čovečanstva? Da li će se jednom o nama pričati da smo se i mi, ploveći na zapad, nadali da ćemo stići u Indiju ali nam je sudbina bila da se nasučemo na beskonačnost? Ili, braćo moja? Ili?"

Fridrih Niče

Zal zbog umora? Nemoc nadahnuca? Spustis i odmoris, pa nastavis kada vidis kako leti galeb...

Nesto slicno je napisao Hoking u valjda " Na plecima divova" ili tako nesto.

ali tako nesto nikad ne bi napisao jedan lajbnic...
 

Back
Top