strah od smrti, pokretač života?

tajna smirenosti je u svesrdnoj saradnji sa neizbežnim?

Posmatraj sebe kao umrla, govorim samom sebi, pa nećeš ni osetiti dolazak smrti. Utupi žaoku smrti za života, i kad dođe neće te imati čim ubosti.

Posmatraj sebe svako jutro kao novorođeno čudo, i nećeš osetiti starosti.

Ne iščekuj dolazak smrti. Jer gle, smrt je već došla i ne izbija iz tebe. Zubi njeni su neprekidno u tvome mesu. Ono što je živelo pre tvoga rođenja, i što će nadživeti tvoju smrt, ono je i sada živo u tebi.

Vladika Nikolaj Velimirović

...

Look at your body—
A painted puppet, a poor toy
Of jointed parts ready to collapse,
A diseased and suffering thing
With a head full of false imaginings.

—The Dhammapada

...

ne određuje li upravo naš stav, razmišljanje? o smrti - čitav naš život, i to kako ga živimo?

memento mori, to daje punoću životu?

mir?
 
"Jedini istinski mudar savetnik koga imamo - je smrt. Svaki put kada osetiš da stvari idu loše i da si na ivici kraha, okreni se na levo i pitaj svoju smrt da li je to tako."
Don Huan

Da, Tolteci...

Untitled1.jpg


Untitled.jpg
 
Kali_Devi.jpg


"Boginja Kali

Kali je jedna od najpoznatijih i najobožavanijih Hindu Boginja. Ime potiče od reči kala, što znači crno, vreme, smrt, gospodar smrti. Kali je boginja vremena i promene, uništava samo da bi obnovila, i ono što ona uništava je greh, neznanje i propadanje. Prikazana je kao mračna i nasilna.

Ona je predstavljena kao pratilja boga Šive. Kali ne može da postoji bez njega. Manifestacija je njegove moći i energije. Dok je Šivin ten čisto beo, Kalina je crna poput najtamnije noći.

Ona se takođe pojavljuje kao boginja Durga (boginja moći kreacije, pobedom dobrog nad zlim) i Šakti (boginjom kosmičke energije). Prvi put se javlja u obliku boginje Durge.

Kali je najpopularnija u formi sa četiri ruke. U svakoj ruci drži nešto: mač, trozubac, odsečenu glavu i činiju ili izdubljenu lobanju u kojoj se izliva krv odsečene glave. Mač označava božansko znanje, ljudska glava označava ljudski ego koji mora biti odsečen božanskim znanjem u cilju postizanja Mokše (oslobađanja). Činija označava njenu konstantnu žeđ za krvlju."
 
možda nezadovoljstvo motiviše, a zadovoljstvo usporava... :think:

"Ne postoji ništa drugo osim svrhe datog trenutka.Ceo čovekov život je sačinjen od niza takvih trenutaka.Ako neko potpuno razume dati trenutak,nema potrebe da radi bilo šta,niti da teži bilo čemu."

Put samuraja-Jarmusch Jim
 
Kali_Devi.jpg


"Boginja Kali

Kali je jedna od najpoznatijih i najobožavanijih Hindu Boginja. Ime potiče od reči kala, što znači crno, vreme, smrt, gospodar smrti. Kali je boginja vremena i promene, uništava samo da bi obnovila, i ono što ona uništava je greh, neznanje i propadanje. Prikazana je kao mračna i nasilna.

Ona je predstavljena kao pratilja boga Šive. Kali ne može da postoji bez njega. Manifestacija je njegove moći i energije. Dok je Šivin ten čisto beo, Kalina je crna poput najtamnije noći.

Ona se takođe pojavljuje kao boginja Durga (boginja moći kreacije, pobedom dobrog nad zlim) i Šakti (boginjom kosmičke energije). Prvi put se javlja u obliku boginje Durge.

Kali je najpopularnija u formi sa četiri ruke. U svakoj ruci drži nešto: mač, trozubac, odsečenu glavu i činiju ili izdubljenu lobanju u kojoj se izliva krv odsečene glave. Mač označava božansko znanje, ljudska glava označava ljudski ego koji mora biti odsečen božanskim znanjem u cilju postizanja Mokše (oslobađanja). Činija označava njenu konstantnu žeđ za krvlju."

kad smo već kod indije...

Klasični hinduizam, najstarija od svih postojećih religija (tri i po hiljade godina), najapatičnija je i najpesimističnija. Za nju je život u svim svojim manifestacijama – neposredno zlo, a smrt, nebiće – neosporno dobro. Idealni put duše je onaj koji omogućuje da se što brže (to jest uz minimalni broj ponovnih rađanja) ispuni svoj zemaljski dug i ulije se u Veliku Prazninu.

...

tu je negde i kina...

U taoizmu se krajnja stvarnost često karakteriše kao nebiće, koje je osnova sveg bića. Pošto se tao smatra neizrecivim a pošto se sva bića mogu imenovati ili opisati, sledi da neizrecivi tao predstavlja nebiće (wu).

Nebiće nije suprotnost biću, već ono predstavlja prvobitno, neiskvareno biće koje postoji pre pojave svih razlikovanja i mnogostrukosti. Stoga se tao naziva i »neklesani kamen« koji prethodi pojavi svih stvari. Pošto sve stvari proishode iz bića, samo biće mora proisteći iz nekog izvora koji nije biće i koje se, shodno tome, naziva nebićem.

...

duboka su ovo pitanja...
 
Kada ukapiramo da nas na kraju čeka smrt, onda zapitamo sebe, šta to radimo, šta nas je sve dovelo do ovakvog života? Sve je besmisleno kada pogledamo smrt, jer nema ništa jače od smrti. Sve što radimo je besmisleno, tako i život.
Religija je kriva u neku ruku za sve ovo, jer je slagala čoveka da može da pobedi smrt i potpuni nestanak tako što će verovati u život posle smrti. Od tada je čovek krenuo da živi besmislenim životom, pokušavajući da pobedi smrt, plašeći se smrti.
 
vera u večni život...

evo šta je o večnosti rekao Hegel:

Reč večno nezgodan je izraz, jer mi pritom odmah mislimo na vreme, uplićemo u njega prošlost i budućnost kao u neko beskonačno dugo vreme; međutim, reč je o tome da ovo večno jeste ono što je jednako sa samim sobom, čisto sadašnje, da u nj ne ulazi predstava vremena. Ono jeste - postajanje i prestajanje isključeni su.

...

Patrijarh Pavle:

Vreme je jedno trajanje koje ima prošlost, sadašnjost i budućnost. Ali prošlosti kao vremena nema. Ima ostataka od prošlosti. Budućnosti takođe nema, ona će biti. A šta ima? Ima samo sadašnjost. Ta kategorija vremena ne odnosi se na Boga. Na Njega se odnosi večnost. A večnost je stalna sadašnjost. Nema ni prošlosti ni budućnosti.
 
Imala sam kućne ljubimce koji su se zvali Šiva i Kali. :lol:
Slušale su me i volele me. :heart:

Zapravo, mislim da strah - bilo kakav - ne motiviše, osim ako čovek, svestan svog straha, ne odluči da ga ubije u sebi. Tada strah postaje zamajac za proces samouništenja.

Pa sad... motiviše...:think:
Nije baš neka prijatna motivacija, ali pokreće. Postoji težnja da se izađe iz
situacije koja je zastrašujuća.

Primetila si kako to životinjama lako ide. Munjevito odluče hoće li se boriti
ili bežati i čim se nađu na sigurnom sasvim su normalne. A mi?

Jednom sam gledala neko zmijče kako se vuče putem. Naleti auto, ona
se ukoči. Prođe auto, zgazio je nije i ona nastavi da se vuče.
I ja je tako gledam i divim joj se što nije pala u nesvest. Što posle tog
nemilog događaja neće milion zmija da smori pričom o tome šta joj se
desilo. Neće gutati lekiće, niti će ići na psihoterapiju.
 

Back
Top