Tajna

Да ли је истина да нам се дешава оно што умислимо ?
Није !

Да јесте, ја бих био најмоћнији човек на свету,
летео бих,
и управљао светом потпуно анониман.

Јер о свему томе маштам од кад знам за себе !

Има међутим једна добра ствар код те маште.
Активности које планирамо да изведемо,
добро је визуелизирати, испланирати, осмислити ...

У том смислу машта помаже код реализације будућности ! :kpozdrav:


A da zaista znaš za sebe i da shvatiš da upravo to i radiš. Al bi bilo zabavno...

:metla:
 
Да ли је истина да нам се дешава оно што умислимо ?
Није !

Jeste.
Dok umišljaš umišljanje doživljavaš istinitim.
Dakle, stvorio si istiniti doživljaj/iskustvo umišljanja.

- - - - - - - - - -

To ti je i bio istinski cilj.

- - - - - - - - - -

Ti si dakle izvrstan Kreator/manifestator samo nisi svjestan šta kreiraš.

- - - - - - - - - -

Kažeš čitav život maštaš o tome da... dakle veoma ti je izražena koncentracija na jedno te isto; na maštu, i to i realizuješ.
A da si kojim slučajem svjestan kako i zašto to radi kako radi, mogao bi taj dar koncentracije iskoristiti da kreiraš
šta god ti volja. Očito volja ti je da kreiraš iskustvo kojim sebi potvrđuješ kako si tobož' nemoćan.
 
Kada 'čovjek' i sebi i drugima želi potvrditi kako nešto ne radi (kao u ovom slučaju), kako je nešto
nemoguće ostvariti, onda taj 'čovjek' izabere cilj za koji pouzdano zna da niti ga želi ostvariti niti ima
ikakve veze sa njegovim životnim putem.
Na taj način osigurava neuspjeh, tačnije: osigurava uspjeh
svog 'suludog plana', osigurava doživljaj uspjeha svog izbora.
 
Poslednja izmena:
Jeste.
Dok umišljaš umišljanje doživljavaš istinitim.
Dakle, stvorio si istiniti doživljaj/iskustvo umišljanja.

Umišljanjem ne možeš utoliti glad.
Koliko god umišljao sitost, na kraju moraš ustati i pronaći hranu.



Šta/ko je to što uopšte teži nekom cilju?
Ti koji se reinkarniraš, ili Ti koji jesi?
Možemo da pretpostavimo da duša dolazi sa svojim planovima koji često sadrže neka neprijatna iskustva. Šta ako se duša već ogradila svim nužnim dekorima radi ne/ostvarenja cilja?

Dalje, ovde nisi samostalni igrač na terenu. U konsenzusnoj si realnosti sa još takvih kao što si i sam. Moraš uzeti u obzir i njihove želje, planove i ciljeve.
 
Umišljanjem ne možeš utoliti glad.
Koliko god umišljao sitost, na kraju moraš ustati i pronaći hranu.



Šta/ko je to što uopšte teži nekom cilju?
Ti koji se reinkarniraš, ili Ti koji jesi?
Možemo da pretpostavimo da duša dolazi sa svojim planovima koji često sadrže neka neprijatna iskustva. Šta ako se duša već ogradila svim nužnim dekorima radi ne/ostvarenja cilja?

Dalje, ovde nisi samostalni igrač na terenu. U konsenzusnoj si realnosti sa još takvih kao što si i sam. Moraš uzeti u obzir i njihove želje, planove i ciljeve.


Uopšte ne shvataš niti princip koji stoji iza "atrakcije" niti poentu mog primjera.
Umišljanje je cilj za sebe, cilj kojeg nismo svjesni dok "stvaramo i projektujemo želju"..
Poenta iskustva umišljanja jeste da opravda i potvrdi nesvjesni motiv: želju za osjećanjem nemoći.
U čemu se oslikava nemoć?
U potvrdi da način na koji smo pokušali manifestovati našu "želju" nije validan, da je bezvrijedan.
Jasno nam biva da manifestacija "svjesne želje" nije uspjela, ali manifestacija nesvjesnog motiva koji je jači od svjesno stvorenog cilja jeste.
Nesvjesni motiv je dakle, realizovan do perfekcije.
Doživljavamo njegovu potpunu manifestacij koja nam potvrđujeu; način na koji smo "svjesno poželjeli" da nešto "prizovemo" u svoju realnost je samo UMIŠLJANJE.


...

Odgovor na drugi dio pitanja:
Ne. Mene ne interesuju tvoje želje, tvoji planovi i ciljevi, niti treba da me intetesuju.
To nema nikakve veze sa "zakonom atrakcije" (tačnije, sa Principom Projekcije).
Ko kaže da ti recimo moraš, i da ćeš uopšte biti, dio moje želje, dio mog plana i mojih ciljeva???

...
Kada neko projektuje svoju želju, tad mora da izostavi druga lica, drugih ljudi ciljeve i ostalo.
Ono što u sebi mora da zna i odobri jeste da univerzumu, svom Višem Ja, Bogu, nazovi kako ti volja, dopusti da mu Bog i dr. za manifestaciju te želje, pronađe odgovarajuće ljude, sa njihovim već odgovarajućim željama, planovima i ciljevima, i da se onda opusti i dopusti univerzumu (Bogu) da to za njega obavi.
Čovjek treba da odraste do tog nivoa kada će bez straha dopuštati Bogu da ga vodi najboljim mogućim putem do cilja. Taj put je čovjeku neznan.
Bezuslovno povjerenje u tu Višu Svjesnost ili pak u Svijest Boga i dopuštanje sa potpunim shvatanjem tog čina, TO je istinsko duhovno majstorstvo.
 
Cilju teži duša.
JA KOJI JESAM kroz dušu težim cilju a cilj mi je iskustvo duše iliti samorealizacija koju doživljavam kao put bez početka i kraja.
Put se manifestuje kroz cikluse a na tom putu se samorealizuju potencijali onoga-što-jeste, jesam.
Ja Koji Jesam (ono-što-jeste) se ne može manifestovati.
Ono-što-jeste uvijek jeste: nestvorivo, nerodivo, nepromjenjivo POSTOJANJE=Apsolut.
 
Dobijas ono na sto se fokusiras, fokusiras se da mastas o da mozes leteti, bilo koja religija na ovom svetu nas uprvo na VERU podseca, istinskim verovanjem u nesto mi to stvaramo.
Fokusiras se na to da budes milioner, i kroz nekoliko godina fokusiranjem na ono sto zelis od zivota to i postanes, sve je moguce, treba samo verovati. Vera je najbitnija.

Nego mene zanima, koliko je o toj tajni u tom filmu realno gledano to sve istina?
Mogu ja koliko hocu zeleti da odvedem u krevet angelinu zoli kad se to nece ostvariti, ili neku drugu poznatu glumicu nije vazno.

I zanima me to sa ciljevima, ako znas jasno svoje ciljeve, zapises ih, vizuliziras kao da se vec ostvaruju, koliko je to moguce da ce se to i ostvariti?

I to kakve veze imaju strahovi sa ovim?
 
Dobijas ono na sto se fokusiras, fokusiras se da mastas o da mozes leteti, bilo koja religija na ovom svetu nas uprvo na VERU podseca, istinskim verovanjem u nesto mi to stvaramo.
Fokusiras se na to da budes milioner, i kroz nekoliko godina fokusiranjem na ono sto zelis od zivota to i postanes, sve je moguce, treba samo verovati. Vera je najbitnija.

Nego mene zanima, koliko je o toj tajni u tom filmu realno gledano to sve istina?
Mogu ja koliko hocu zeleti da odvedem u krevet angelinu zoli kad se to nece ostvariti, ili neku drugu poznatu glumicu nije vazno.

I zanima me to sa ciljevima, ako znas jasno svoje ciljeve, zapises ih, vizuliziras kao da se vec ostvaruju, koliko je to moguce da ce se to i ostvariti?

I to kakve veze imaju strahovi sa ovim?

to sa ciljevima i zeljama obesi macku o rep.
jer ispada da svest (ta zelja sto je uoblicis i napises na papiru) gotovo nikad nije jaca od 'podsvesti' ( onog dusmnina u tebi koji te minira i uvek zeli nesto sto niko 'normalan' ne bi pozeleo kao sto je nekakavo iskustvo zrtve , gubitka i sve tako nesto najgore:mrgreen:)

iako, moram da priznam da su mi se u par navrata ostvarivale neke sulude zelje, koje su bile totalno nerealne, ali sam bas onako detinje zelela bez promisljanja.
pa kaze ---pazi sta zelis, mozda ti se i ostvari:mrgreen:

a u vezi sa strahovima i sumnjama---cim pomislis da postoji mogucnost da ne uspe--nece uspeti
cim moze poci naopako--poci ce ---Marfijev zakon

znaci moras nekako ( a kako to bog zivi zna) biti 100& uveren da ces uspeti, i bezuslovno verovati.
 
Poslednja izmena:
Nije vjera najbitnija. Sve je podjednako bitno.
Vjera (vjerovanje) je dio mehanizma kojim se prihvata i učvršćuje namjera.
Vjerovanje je utkano u svaki tren koji se ostvaruje, inače ga ne bi bilo moguće ostvariti.
Da bi shvatio kako sve to funkcioniše moraš otpustiti svoj razum i dopustiti njegovo proširenje.

Postavka "želje" mora biti jasna. Pri tom i sve sumnje i nesvjesni motivi moraju da se postave u svjetlo i ODSTRANE.
 
Poslednja izmena:
Nije vjera najbitnija. Sve je podjednako bitno.
Vjera (vjerovanje) je dio mehanizma kojim se prihvata i učvršćuje namjera.
Vjerovanje je utkano u svaki tren koji se ostvaruje, inače ne bi bilo moguće istvariti ga.
Da bi shvatio kako sve to funkcioniše moraš otpustiti svoj razum i dopustiti njegovo proširenje.

Postavka "želje" mora biti jasna. Pri tom i sve sumnje i nesvjesni motivi moraju da se postave u svjetlo i ODSTRANE.

a kako otpustiti razum i dozvoliti prosirenje?

znaci, potrebna je naka duboka psihoanaliza, da se osvete SVI nasvesni motivi, to moze trajati trajati i uglavnom je rudarski posao.
(lakse ti je opljackati banku i zavrsiti par fakulteta:D)
da li postoje neke precice?
 
Poenta iskustva umišljanja jeste da opravda i potvrdi nesvjesni motiv: želju za osjećanjem nemoći.
U čemu se oslikava nemoć?
U potvrdi da način na koji smo pokušali manifestovati našu "želju" nije validan, da je bezvrijedan.
Jasno nam biva da manifestacija "svjesne želje" nije uspjela, ali manifestacija nesvjesnog motiva koji je jači od svjesno stvorenog cilja jeste.
Nesvjesni motiv je dakle, realizovan do perfekcije.
Doživljavamo njegovu potpunu manifestacij koja nam potvrđujeu; način na koji smo "svjesno poželjeli" da nešto "prizovemo" u svoju realnost je samo UMIŠLJANJE.

Ako je želja za osećanjem nemoći nesvesni motiv, (i, pritom, iz te želje za osećanjem nemoći sledi umišljanje/mašta, kao jedino stvarno što u trenutku imaš, (te ne možeš ni korak odmaći od tog umišljanja)), kako se, onda, izvući iz tog nesvesnog, osvetliti ga, primetiti, pa okrenuti stvar u svoju korist i doći do cilja?
Zanima me samo kako to funkcioniše.

Evo, iskreno se nadam i želim da mi odgovoriš na ovo pitanje, tako da uspem da razumem.
 
Ako je želja za osećanjem nemoći nesvesni motiv, (i, pritom, iz te želje za osećanjem nemoći sledi umišljanje/mašta, kao jedino stvarno što u trenutku imaš, (te ne možeš ni korak odmaći od tog umišljanja)), kako se, onda, izvući iz tog nesvesnog, osvetliti ga, primetiti, pa okrenuti stvar u svoju korist i doći do cilja?
Zanima me samo kako to funkcioniše.

Evo, iskreno se nadam i želim da mi odgovoriš na ovo pitanje, tako da uspem da razumem.

Ne znam da li ćeš umjeti razumjeti ali evo ti odgovor:

Pa osvijetli taj nesvjesni motiv. Kako? Prati osjećanje koje se suptilno ili naprasno provlači 'ispod' tvoje
vizualizacije. Ako ti osjećanje govori da je sve to umišljenost onda prestani vizualizirati, radi na izvoru
tog osjećanja. Pronađi šta te to navodi da vjeruješ u svoju nemoć. To ponekad zahtijeva povratak u
prošlost. Uzmi papir i olovku i piši. Piši sve što ti padne na pamet a što je povezano sa uspjehom. To
može uzeti i nekoliko dana. Šta misliš o uspješnim ljudima. Šta misliš o tome šta je po tebi moguće a
šta nemoguće kao i zašto. Šta misliš šta je vjerovatno a šta nije. Piši o svemu, bez uljepšavanja i bez
iskrivljivanja činjenica. Piši sa potpunom iskrenošću prema sebi. Kada ispišeš sve te misli koje ti dođu
od ko zna otkud, onda pročitaj sve to ponovo pa svaku misao prelistaj i provjeri kakvo osjećanje ti ona
stvara. Da li se sa njom slažeš ili ne. Ako se slažeš a ona je negativna, zašto je negativna? Dakle,
postavi se u poziciju iz koje je to što smatraš nemogućim moguće. To moguće sad ispiši
i čitaj to svaki put kad imaš vremena. Dopusti da se nova matrica postavi u tvoj podsvjesni razum.

Dakle, ako nemaš nikakvu drugu misao do misao o NEUSPJEHU onda ne vrijedi dalje vizualizirati bez
činjenja onog što gore ispisah. Prvo se pozabavi svojim mislima, ubjeđenjima. Kada se pozabaviš svojim
ubjeđenjima to će ti pomoći ne samo da ostvariš uspješnu vizualizaciju i manifestaciju jedne želje već će
ti otovriti put ka neočekivanim prostranstvima duha. Tvoja ubjeđenja su blokade, limiti koji te sprečavaju
da uspiješ. Probaj i vidjet' ćeš. Da, to zahtijeva rad na sebi, bar toliko discipline koliko je potrebno da se
ispišu sve te misli koje haraju razumom. To treba da se radi periodično, jer tokom življenja ponovo mi
gomilamo misli i od njih nesvjesno stvaramo ubjeđenja. Evo, ja sam to učinio prije tri sedmice a rezultati
su se počeli odmotavati prije 10-tak dana... i sve brže i sve više se odmotavaju a u realnost su mi 'došla'
iskustva koja su vrijedna svakog daha koji sam u taj rad na sebi uložio.
 
a kako otpustiti razum i dozvoliti prosirenje?[/QUOTE

Razum se otpušta razumijevanjem znanja. Ne, ne bilo kakvim razumljenim znanjima već znanjima koja
potiču iz Svijesti. Kako doći do tih znanja? Traženjem. Traži i naći ćeš. Tražiti ih ne možeš lupom, ali
dakako možeš interesovanjem. Tvoje interesovanje je sve što je potrebno. Trebaš biti istinski i iskreno
zainteresovana u sazanjanja o Sebi, o svom duhovnom porijeklu, o izvoru svih stvari. Meditiraj. Ne
očekuj nikakve rezultate ali radi na sebi i došuštaj informacijama da intuitivno ulaze u tvoj duh. Piši
poeziju, prozu, ali uvijek dopuštaj da u tvoj razum uđu neočekivane informacije. Ne čudi se odklae su
potekle, ne ispravljaj ih. Prihvati ih upravo onako kako ti se nude i nastavi sa pisanjem. Na kraju pisanja
će ti se otkriti 'tajna' zašto se informacija pojavila u tvom razumu. Jednom kada to uspiješ, za toliko si
otvorila svoj razum i dozvolila njegovo proširenje. Sledeći put će ti biti jasnije kako to radi i stoga će biti
jednostavnije da dođeš do novih informacija.



znaci, potrebna je naka duboka psihoanaliza, da se osvete SVI nasvesni motivi, to moze trajati trajati i uglavnom je rudarski posao.
(lakse ti je opljackati banku i zavrsiti par fakulteta:D)
da li postoje neke precice?


Ne, naprotiv. Postoji jednostavan mehanizam osvjetljenja nesvjesnih motiva. Posmatraj osjećanje koje
se provlači kroz i ispod vizualizacije. Objasnio sam to u prethodnom komentaru.
 
Ne znam da li ćeš umjeti razumjeti ali evo ti odgovor:

Upravo si mi dao odgovor.
Dakle, negde u svom nesvesnom stanju ti već imaš sumnju. Sumnjaš u efekat svojih reči: sagovornik će te možda shvatiti, a možda i neće.
Na moje iskreno pitanje odgovaraš sumnjičavošću.
Cilj ti nije da me naučiš, jer si u startu postavio prepreku da te neću razumeti.
Odakle znaš da te neću razumeti?
 
Upravo si mi dao odgovor.
Dakle, negde u svom nesvesnom stanju ti već imaš sumnju. Sumnjaš u efekat svojih reči: sagovornik će te možda shvatiti, a možda i neće.
Na moje iskreno pitanje odgovaraš sumnjičavošću.
Cilj ti nije da me naučiš, jer si u startu postavio prepreku da te neću razumeti.
Odakle znaš da te neću razumeti?


Pročitaj šta sam napisao a šta si pitala. Otkud bih znao da l' ćeš ti nešto razumjeti ili ne?
Sama si rekla 'da ti ja ispišem onako kako bi ti ti mogla da razumiješ'. A ja ne mogu znati
kako ti možeš ili ne možeš razumjeti bilo šta. To nije do mene već do tvoje inteligencije.
Razumiješ?
 
Poslednja izmena:
Ljudi koji imaju lakocu zivljenja nisu optereceni nekim "tajnama" i zakonima privlacenja jer znaju da tu nema pravila. Mi mozemo biti i negativni i ispunjeni sumnjom i strahom za neki ishod a da isti opet bude pozitivan.
 
Naprotiv.
Samo pričamo.


Pritom, ja uopšte ne sumnjam u tvoju inteligenciju.

Usput, ko koristi Zakon privlačenja? Mi njega, ili on nas?

Kad kažeš Mi, treba znati da Mi ne postojimo. Postoji samo jedno Biće koje sebe doživljava kroz
mnoštvo izraza. Zato i jeste da u svakom izrazu ono ukazuje na sebe onim poznatom 'JA JESAM'.
U tim izrazima koristi intuiciju da o sebi sazna sve što može, dok istovremeno spoznaje svijet koji
za sebe umom projektuje. Ono, to isto Biće, uvijek, uvijek i uvijek koristi i um i sve principe kroz
koje i po kojima stvara iskustva i doživljaje. Ono koristi takozvani 'zakon privlačenja', tačnije
Princip projekcije. Drugačije nikako nije moguće. Princip je dio mehanizma i nema moć da koristi
bilo šta, već uvijek koristi Biću da se doživi adekvatno razumijevanju tog principa i pozicioniranju
svoje volje u odnosu na njega. Često se Biće poistovijeti sa mehanizmom. Tad izgleda da je duša
iskorištena.
 
Hvala na preporuci, ali nigde ne mogu da pronadjem knjigu. Da nemaš knjigu kojim slučajem u pdf-u ili nekom drugom formatu, da mi pošalješ? Može na engleskom jeziku... bio bih ti zahvalan.

Nažalost, ne mogu je naći u pdf-u na internetu, a ja je nemam u elektronskom obliku. Knjigu mozes kupiti u Delfi knjizari, a izgleda ovako:

20180311_143229.jpg


Za njega new age "Tajna" nije bila nikakva tajna, već činjenica sa kojom se rodio. Sanjar ne postiže ciljeve, već čovek od akcije, koji najpre zamisli cilj, vizualizuje ga, i angažuju volju radi ostvarenja istog, sa apsolutnom verom u sebe. Nije to nikakva nauka kakvom je nastoje predstaviti nju ejdžeri zeljni slave , prvenstveno američkom tržištu kod kojeg sve ima prođu.
 

Back
Top