wu wei, delanje bez napora

gost 88651

Iskusan
Banovan
Poruka
6.081
Nedelanje (kineski: 無爲 wu wei) je jedan od temeljnih pojmova taoističke filozofije. Formulisao ga je kineski filozof Lao Ce, u 6. veku p.n.e.

Wu wei doslovno znači nedelanje, međutim, to nedelanje ne znači odsustvo svakog delanja, već delanje do koga dolazi bez napora.

path.jpg


...

dešava mi se ovo često...
krenem da nešto uradim...
osetim da mi je naporno...
odustanem...
u poslednje vreme čak osećam da ako mi nešto nije fun, zabavno, odustanem od toga...
ako nema neke radosti u tome... uh...

šta mislite...
 
toltečko učenje:

„…Da bi stvari bile jasne, moraš disciplinovano živeti. Samo tada ćeš znati da je bilo koji put samo put, i nema uvrede ni za tebe, ni za druge ako ga napustiš, pod uslovom da ti to tvoje srce nalaže. Ali na tvoju odluku da istraješ na jednom putu ili da ga napustiš, ne sme da utiče ni strah, ni ambicija. Upozoravam te. Razmotri svaki put dobro i razumno. Isprobaj ga koliko god puta misliš da treba. Onda postavi sebi pitanje: ima li taj put srca? Svi su putevi isti: nikuda ne vode. To su putevi koji te vode kroz šumu ili u šumu. Mogu reći da sam u životu prešao duge, duge pute, ali nigde nisam stigao.Pitanje sad ima smisla. Ima li ovaj put srca? Ako ga ima, to je dobar put; ako ga nema, ne valja. Ni jedan, ni drugi put nikuda ne vode, ali jedan ima srca, a drugi nema. Na jednom je putovanje radosno, dokle god se po njemu krećeš, dokle god si sa njim sjedinjen. Drugi put će te naterati da proklinješ svoj život. Jedan ti daje snagu, drugi ti je oduzima…“

...

Na kraju puta

Pre kraja svog puta
mogu li doseći do dna moga bića
onog koje je sve –
ostavivši ljusku da plovi u bespuće
i iščezne sa mnoštvom,
na reci slučaja i promena.
Kad smrt bude došla i zapitala me tiho:
„Tvojim danima došao je kraj“,
moći ču da joj odgovorim:
„Ja nisam samo živeo,
živeo sam u ljubavi.“
Ona će me pitati: „Tvoje pesme da li će ostati da žive?“
Odgovoriću: „Nije mi znano, ali sam siguran
da sam pevajući često nalazio večnost.“

Rabindranat Tagore

...

šta mislite...
 
Samo umetnici rade bez napora.

- - - - - - - - - -

I mi budale.

i mazohisti
sto uzivaju u 'red, rad i disciplina'
i verni sledbenici superega, tzv 'vise kulture' koji osete takvu milinu pri ispunjenju zadatka, sto tezi zadatak, milina veca.
kad sam sebi zadajes 'vise zadatke (cijeve), onda si jelte, visi ljudina', kad si deo necijeg ega, onda si rulja.
zabrinuli se 'visi ljudi' sto rulja tezi samodestrukciji... ne laje kucka zbog sela
 
Njegova uvodna tema je bila ono što je nazvao “ne-rad”, aktivnost posebno
sačinjena da ukloni svaki trag svakodnevnih navika iz naših života. Tvrdio je
da je “ne – rad” najbolja vežba za učenike, zato što ih uvodi u čudesne
okolnosti i stvara vrlo osvežavajuću pometnju u njihovoj energiji. Efekat toga
na njihovu svest naziva se “zaustavljanje sveta”.
"Odgovarajući na neka pitanja, objasnio je da “ne-rad” ne može biti
racionalizovan. Svaki napor ka njegovom razumevanju je u stvari
interpretacija učenja – i automatski spada u oblast “rada”.
“Za čarobnjake, pravilo postupanja sa ovom vrstom prakse je unutrašnja
tišina i kvalitet tišine neophodan za nešto tako strašno kao što je
“zaustavljanje sveta” može doći jedino u direktnom dodiru sa velikom
istinom našeg postojanja: da smo svi mi na putu da umremo.”
Kastaneda
 
Nedelanje (kineski: 無爲 wu wei) je jedan od temeljnih pojmova taoističke filozofije. Formulisao ga je kineski filozof Lao Ce, u 6. veku p.n.e.

Wu wei doslovno znači nedelanje, međutim, to nedelanje ne znači odsustvo svakog delanja, već delanje do koga dolazi bez napora.

Pogledajte prilog 481161

...

dešava mi se ovo često...
krenem da nešto uradim...
osetim da mi je naporno...
odustanem...
u poslednje vreme čak osećam da ako mi nešto nije fun, zabavno, odustanem od toga...
ako nema neke radosti u tome... uh...

šta mislite...

Jel imaš neki recept kako da kroz ovaj sistem zarađujem pare

Msm da ipak moraš da jedeš a za hranu uvek moraš da radiš nešto što ne voliš, osim ako nisi rođen s parama
 
ne znam, neće da mi otvori link.

to što si napisao o odsustvu ambicije za svetovna dešavanja me podsetilo na ovo:

1. Koja su obeležja istinskog učitelja (Satgurua)?
Postojano obitavanje u Sopstvu, gledanje na sve istim očima, nepokolebljiva hrabrost u svakoj prilici, na svakom mestu i u svakoj okolnosti, itd.

2. Koja su obeležja istinskog učenika (satsisye)?
Jaka čežnja za odstranjenjem žalosti i postizanjem radosti, i jaka odbojnost prema svim vrstama svetovnog zadovoljstva.

Bhagavan Šri Ramana Maharši
 
Cook Ting was cutting up an ox for Lord Wen-hui. As every touch of his hand, every heave of his shoulder, every move of his feet, every thrust of his knee — zip! zoop! He slithered the knife along with a zing, and all was in perfect rhythm, as though he were performing the dance of the Mulberry Grove or keeping time to the Ching-shou music.

“Ah, this is marvelous!” said Lord Wen-hui. “Imagine skill reaching such heights!”

Cook Ting laid down his knife and replied, “What I care about is the Way, which goes beyond skill. When I first began cutting up oxen, all I could see was the ox itself. After three years I no longer saw the whole ox. And now — now I go at it by spirit and don’t look with my eyes. Perception and understanding have come to a stop and spirit moves where it wants. I go along with the natural makeup, strike in the big hollows, guide the knife through the big openings, and following things as they are. So I never touch the smallest ligament or tendon, much less a main joint.

“A good cook changes his knife once a year — because he cuts. A mediocre cook changes his knife once a month — because he hacks. I’ve had this knife of mine for nineteen years and I’ve cut up thousands of oxen with it, and yet the blade is as good as though it had just come from the grindstone. There are spaces between the joints, and the blade of the knife has really no thickness. If you insert what has no thickness into such spaces, then there’s plenty of room — more than enough for the blade to play about it. That’s why after nineteen years the blade of my knife is still as good as when it first came from the grindstone.

“However, whenever I come to a complicated place, I size up the difficulties, tell myself to watch out and be careful, keep my eyes on what I’m doing, work very slowly, and move the knife with the greatest subtlety, until — flop! the whole thing comes apart like a clod of earth crumbling to the ground. I stand there holding the knife and look all around me, completely satisfied and reluctant to move on, and then I wipe off the knife and put it away.”

“Excellent!” said Lord Wen-hui. “I have heard the words of Cook Ting and learned how to care for life!”


Kasapin je toliko vest i ne nailazi na otpor u radu, da nije morao ostriti sataru od kad je kupio.
 
ne znam, neće da mi otvori link.

to što si napisao o odsustvu ambicije za svetovna dešavanja me podsetilo na ovo:

1. Koja su obeležja istinskog učitelja (Satgurua)?
Postojano obitavanje u Sopstvu, gledanje na sve istim očima, nepokolebljiva hrabrost u svakoj prilici, na svakom mestu i u svakoj okolnosti, itd.

2. Koja su obeležja istinskog učenika (satsisye)?
Jaka čežnja za odstranjenjem žalosti i postizanjem radosti, i jaka odbojnost prema svim vrstama svetovnog zadovoljstva.

Bhagavan Šri Ramana Maharši

Ne znam da li govore o istom stanju/ponasanju.

Taoisti su govorili o "prirodnom stanju", odsustvu opstrukcija, a to su razne pozude. Takva osoba deluje slobodno u svetu i sve postize sa "lakocom". Oni se ne odricu primene nasilja, vec je ono primenjeno na idealan nacin i posledice su pozitivne.

U Indiji ima vise tumacenja, mozda su najslicnija ona koja govore da sva bica poseduju istinsku dusu (prirodu) Atman i treba otkloniti prepreke da se to uvidi.
 
Mozda je ideji wu-wei blizi ovaj opis od UG Krisnamurtija

http://www.ugkrishnamurti.net/

The Mystique of Enlightenment

I am not out to liberate anybody. You have to liberate yourself, and you are unable to do that. What I have to say will not do it. I am only interested in describing this state, in clearing away the occultation and mystification in which those people in the 'holy business' have shrouded the whole thing. Maybe I can convince you not to waste a lot of time and energy, looking for a state which does not exist except in your imagination.

____________

Get this straight, this is your state I am describing, your natural state, not my state or the state of a God-realized man or a mutant or any such thing. This is your natural state, but what prevents what is there from expressing itself in its own way is your reaching out for something, trying to be something other than what you are.

____________

You can never understand this; you can only experience this in terms of your past experience. This is outside the realm of experience. The natural state is acausal: it just happens. No communication is possible, and none necessary. The only thing that is real to you is the way you are functioning; it is an act of futility to relate my description to the way you are functioning. When you stop all this comparison, what is there is your natural state. Then you will not listen to anybody.

Prirodno stanje je u osnovi svega. On ne moze da nas oslobodi, mi moramo da se oslobodima, ali ne mozemo. Samo nam opisuje to stanje...

I to ne moze da se razume, samo da se iskusi na osnovu ranijih iskustava, jer je van iskustva...
 
ne znam, neće da mi otvori link.

to što si napisao o odsustvu ambicije za svetovna dešavanja me podsetilo na ovo:

1. Koja su obeležja istinskog učitelja (Satgurua)?
Postojano obitavanje u Sopstvu, gledanje na sve istim očima, nepokolebljiva hrabrost u svakoj prilici, na svakom mestu i u svakoj okolnosti, itd.

2. Koja su obeležja istinskog učenika (satsisye)?
Jaka čežnja za odstranjenjem žalosti i postizanjem radosti, i jaka odbojnost prema svim vrstama svetovnog zadovoljstva.

Bhagavan Šri Ramana Maharši

Evo jedna zanimljiva kontradiktornost...

“Dodir sa nepromenljivom prirodom smrti ostavlja neizbrisiv trag na ličnost učenika. On shvata, jednom za uvek, da je celokupna energija univerzuma povezana. Ne postoji svet objekata, povezanih međusobno preko zakona fizike. Ono što postoji je predeo svetlećih zračenja nerazdvojivo svezanih zajedno, unutar kojih možemo da pravimo tumačenja onoliko koliko nam snaga naše pažnje dopušta. Sve naše akcije su značajne zato što izazivaju lavinu u beskonačnosti. Zbog tog razloga, niko nije vredniji od drugoga, niko nije važniji od bilo koga.”

“To viđenje uništava našu sklonost da budemo popustljivi prema sebi. Pošto se osvedočio u tu sveopštu povezanost, ratnik postaje žrtva suprostavljenih osećanja. Sa jedne strane, u vezi svega toga postoji neopisiva radost i najviša i bezlična naklonost. Sa druge strane, postoji osećaj neizbežnosti i duboka tuga koja nema nikakve veze sa samosažaljenjem; tuga koja dolazi iz srca beskraja, udar usamljenosti koji ga više nikad neće napustiti.”

Susreti sa Nagualom
Armando Tores
 

Back
Top