Problem sa prihvatanjem

moca77

Ističe se
Poruka
2.006
Ova problematika je ujedno religiozno, filosofsko (egzistencijalno) i psiholosko pitanje. Radi se o prihvatanju nepravde. Iznecu primer vezan za lanac ishrane jer mislim da ce tako svima biti jasno o cemu se radi:

Zbog cega jedno bice mora da dâ svoj zivot da bi se drugo bice nahranilo? Da li je Uzvisena Sila mogla izbeci taj surovi deo zivota?

Moj problem je taj sto ne prihvatam odgovore koje su razne ljudske grupacije ponudile za tu problematiku. Necu vas sada zamarati o drugim primerima koji takodje dokazuju da je zivot surov. Ako ste se mozda vi bavili pitanjem surovosti lanca ishrane i nasli neki originalan odgovor koji vas je zadovoljio onda pomognite vasim komentarom jer time mozete nekome olaksati zivot :hvala:

Evo odgovora koji ne zadovoljavaju:

  • Ova nepravda je samo privremena. U ovm odgovoru dosta toga nedostaje jer je lanac ishrane oduvek postojalo. Zrtvovanje jednog bica zarad drugog takodje. Oduvek je za nekoga nesto u datom trenutku moralo biti lose da bi kasnije doslo dobro i obratno. Oduvek su postojala kretanja od loseg ka dobrom i od dobrog ka losem, jedino se na taj nacin zivot odrzava, uz pomoc kretanja izmedju polariteta.
  • Nepravda i pravda u Univerzalnom smislu ne postoje jer je te termine izmislio covek. Po ovoj teoriji pravda i nepravda nisu pravda i nepravda nego samo kruzenje zivota. Ovaj odgovor takodje ne zadovoljava jer meni je ipak nepravedno da jedno bice mora biti pojedeno zarad dobrobit drugog. Zasto ne moze uvek svima da bude dobro ?
  • Budi vegetarijanac! Taj odgovor takodje ne zadovoljava jer neresava nepravdu. Covek je stvoren kao svastojed a lav kao mesozder. Lav ne moze da jede bilkje a i bilkje imaju zivot u sebi. Zasto Super Sila ili Bog ili Veliki Arhitekta, kako god hocete, prosto nije ukinuo lanac ishrane i potrebu za hranom?
 
Takvim rezonom kakvim si keruno mogu doći do toga da me krivica obuzme svaki put
kada nešto pojedem, popijem, vazduh udahnem, koraknem. Ma čak i da samo
postojim bez da išta preduzumam nekakve bakterije ili virusi mogu unutar mog
tela da stradaju tog momenta.

Jel Isus rekao ''ne sudite''?

Ko ili šta presuđuje? Ko ili šta određuje šta je pravda, a šta nepravda?
Mogu li taj lanac ishtrane da posmatram neutralno, objektivno?
 
Takvim rezonom kakvim si keruno mogu doći do toga da me krivica obuzme svaki put
kada nešto pojedem, popijem, vazduh udahnem, koraknem. Ma čak i da samo
postojim bez da išta preduzumam nekakve bakterije ili virusi mogu unutar mog
tela da stradaju tog momenta.

Jel Isus rekao ''ne sudite''?

Ko ili šta presuđuje? Ko ili šta određuje šta je pravda, a šta nepravda?
Mogu li taj lanac ishtrane da posmatram neutralno, objektivno?

Vecina moze, ja ne mogu :(
 
O? Stvarno? Jadan ti.

A na koju većinu misliš? Na one što se zašetavaju s puškama i iz hobija ubijaju životinje?
Na one što slažu u ormar desetu bundu od prirodnog krzna zato što su one prethodne
izašle iz mode? Na one koji o tome uopšte i ne razmišljaju?

Da na sve to nabrojano. Ali ne samo na njih nego i ovi malo svesniji koji veruju da je Univerzum jedan organizam i jedna energija. To cak i ja verujem ali sam izgleda opet ko neki kalimero ;) imam problem sa pripadanjem a usput mi sve nekako nepravedno.

Nego kako li se oseca jadna antilopa u trenutku kad je jos ziva, dok je prozdiru lavovi ?
 
Kod mene je to samo jedna ideja, koja zvuči inspirativno i zanimljivo. Ako postanem
toga svesna, obavestiću te.

Sećam se čuvenog ''Opstanka'' koji sam gledala kao dete. Malo sam gledala, malo
žmurila, a malo plakala i pitala mamu ''a što mora tako?'' Jadna mama.
Kada su igrani filmovi bili u pitanju, umirivala bi me da to nije stvarno, al za ovo nije
znala šta da kaže. E jedino što sada mogu da razumem je ono što mi je govorila
''o tome se ne razmišlja, od takvih razmišljanja može da se poludi'' Što ne znači
da odgovor ne treba tražiti, već da je nemoguće načinom na koji mi razmišljamo
doći do odgovora.
 

Back
Top