Richard III
Domaćin
- Poruka
- 3.762
Koje je vaše najdraže sećanje iz tinejdž doba? Koji dogadjaj je na vas ostavio najveći utisak? Napišite svoje najupečatljivije sećanje iz tinejdžerskog perioda
Donji video pokazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Ma tad je sve bilo bolje, godine od 13 do 19 su keva. Doduše meni i nisu bile sasvim zato što sam išao u najjadnije moguće odeljenje u gimnaziji, sa užasnim ljudima, ali svejedno mimo toga pamtim letnje raspuste kao nešto sjajno. Kako smo tad bili bezbrižni! Plus u moje vreme nije postojao fejs i instagram kao ni smartfon, znači samo forumi i blejanje po parkovima. Ovo sad je ku.rčina, bukvalno ne znam šta bih dao da se vratim nazad, doduše jedino kad bih mogao da svoje odeljenje nekako dignem u vazduh ili preskočim školu. Škola je ubistvo, da nema toga tinejdž godine bi bile sjajne.
Interesantna tema. Ja cu se osvrnuti malo uopstenije na svoje tinejdzerstvo
Najdraze uspomene su one s tadasnjom najboljom drugaricom, a svasta smo mi radile.. ne bih nabrajala
Najupecatljiviji utisci : trinaesta kao jedna od najlosijih godina u zivotu, bez preterivanja. ozbiljno traumaticno vreme. te godine su veoma nezgodne same po sebi, jos ako su bukvalno sve okolnosti otezavajuce, moze vrlo lose da prodje
u cetrnaestoj je stanje pocelo polako da se poboljsava, to jest pocela je da se nazire nekakva nada, hajde.. tada su krenule svirke, izlasci i poroci
srednju je obelezilo upravo to, neutaziva zedj za opijanjem, i bunt, bunt, bunt... bilo je svacega, bas svacega.. moglo je lose da se zavrsi za zakonom par puta, ili prosto nasiljem, jer sam boravila u drustvu nekih narkomana i kasnije dokazanih sociopata i psihopata s vremena na vreme, uvek preko iste drugarice... taj deo je ispracen anksizonoscu, ali i adrenalinom. strah je ipak na vreme postao dominantan, pa sam se sklonila od svih njih posle druge godine valjda.. imala sam i manje poremeceno drustvo, naravno i dalje se druzimo i i dalje smo misfitsi (iako to na prvu mozda nije uocljivo), oni sa svojih 27, 28, ja sa 24 za koji mesec (:
mada nedostaje mi sva ta neodgovornost, iskreno... imala sam svoje stavove i drzala ih se, ali bila sam ozbiljno autodestruktivna, pa i agresivna
tako da su najjaci utisci te nebrojene zabranjene i zabavne stvari, dani i noci ispraceni konstantnim nemirom, neprestana borba sa drustvom i njihovim sistemima, a narocito s roditeljima. ta s roditeljima je umela da ode predaleko s obe strane, bilo je tu svacega za pamcenje. na faksu je ta borba presla u borbu sa sobom, i uvek bih radije birala onu prvu.
zanimljivo je to sto su me u citavom ludilu najmanje interesovali momci. skoro uopste se time nisam bavila, prece mi je mnogo bilo da izadjem iz kuce sa svojim ljudima, a momci su izazivali zestoku anksioznost u meni, pa sam i tih nekoliko, s kojima sam nekako pristala da budem uprkos strahu, ostavila zbog toga
Au divlja, dobro je kad se sećaš šta si radila u trinaestoj godini Meni je sve to sad tako spojeno, slepljeno zajedno da ja ne mogu da ih razlučim uopšte.
A delovalo mi je da si se uozbiljila posle upisivanja faksa
Joj, sećam se te agonije više nego dobro... sećam se mirisa, oni me uvek najviše vrate, pa onda knjiga, odeće čak.. I tog osećaja potpunog očaja.. Mnogo je gadno bilo, ne ponovilo se
A vidiš, tebi je sve to slepljeno, a mene za svaku fazu u životu vezuju specifična atmosfera i osećaji. Tačno znam kad je šta bilo, sve je odvojeno
Pa i jesam.. Mada sam pila kao smuk i prve dve godine ali sam se ipak mnoogo menjala vremenom.. Sad ne znam koliko uopšte ličim na onu sebe iz tinejdžerstva.. Ostalo je ponešto samo..
Kod tebe kakvo je stanje?