Teen Memory

Moje teen sećanje - kako sa najboljim (i tada jedinim pravim) drugom stojim pred bivšom osnovnom školom. Žvrljamo sve i svašta po zidovima škole, svakakve gadosti. Nailaze neka mala deca sa biciklima i opominju da će sve prijaviti školskom domaru. Moj drug pridje jednom od njih i opali mu šamar. Mali padne sa bicikla na zemlju i krene da plače. Iz škole izlazi domar (inače polu-ciganin) i vidi potpuno uništen zid i malog kako se na zemlji drži za pocrvenelo lice, mi krenemo da bežimo, on trči za nama, urla i psuje nas... leto je, letnji raspust, osećaj apsolutne slobode. To je, čini mi se, poslednje leto u kom sam zaista uživao.

Od tad se mnogo šta izmenilo i potpuno propalo... nažalost.
 
Sa tri druga usao u prostore lokalnog kluba, svrljali:"Uprava napolje" sa kosturskim glavam u nekom od trenutaka ulaze neki likovi iz kluba vide nas i mi uhvatimo štur, ovi zvali policiju, mi pobacali sprejeve i otišli u drugi deo grada. Policija posle stigla...
Ili još jače kada smo kupili jaja da gađamo kola i kuće(znam, glupo je ali tada sam imao 14-15 godina), i ono svi kao ajmo i ovaj jedan drug gađao profesoru matematike prozor i ovaj izleće i kreće da nas juri i zove policiju. Mi pobegli u šumu iznad škole i gledali policiju kako ispituje klince sa igrališta(sve se odigravalo tokom noći). Izađemo iz šume i odemo kući. Posle dva dana stigao poziv iz policije na saslušanje. Ovaj jedan naš sve odao pod uslovom da se on izvuče tj. da ne bude na spisku za saslušanje(on se dogovorio sa profesorom matematike). Profesor matematike rekao policiji da smo mu zeznuli komplet fasadu na kući i prozor... Policija znala da laže jer je samo jedno jaje otišlo na kuću. Hteo profesor da nam uzme pare, šta ćeš...
 
Cirkanje bez svesti o tome šta sutrašnjica donosi

Sad kad pijem uvek sam u fazonu - ajoj ne smem više, boleće me glava, pašću negde.
Mada opet to je možda i naučena lekcija.
Al i dalje je bilo lepo nemati brige ni o čemu.


Takođe, i muvanja su bila bolja, tad su svi neiskusni pa onda sve deluje sveže, novo, uzbudljivo. Sad samo što ne kažem - ae ribo da se ne mažemo ovde oš daš pićke ili da tražim drugde :mrgreen:
 
Ma tad je sve bilo bolje, godine od 13 do 19 su keva. Doduše meni i nisu bile sasvim zato što sam išao u najjadnije moguće odeljenje u gimnaziji, sa užasnim ljudima, ali svejedno mimo toga pamtim letnje raspuste kao nešto sjajno. Kako smo tad bili bezbrižni! Plus u moje vreme nije postojao fejs i instagram kao ni smartfon, znači samo forumi i blejanje po parkovima. Ovo sad je ku.rčina, bukvalno ne znam šta bih dao da se vratim nazad, doduše jedino kad bih mogao da svoje odeljenje nekako dignem u vazduh ili preskočim školu. Škola je ubistvo, da nema toga tinejdž godine bi bile sjajne.
 
Ma tad je sve bilo bolje, godine od 13 do 19 su keva. Doduše meni i nisu bile sasvim zato što sam išao u najjadnije moguće odeljenje u gimnaziji, sa užasnim ljudima, ali svejedno mimo toga pamtim letnje raspuste kao nešto sjajno. Kako smo tad bili bezbrižni! Plus u moje vreme nije postojao fejs i instagram kao ni smartfon, znači samo forumi i blejanje po parkovima. Ovo sad je ku.rčina, bukvalno ne znam šta bih dao da se vratim nazad, doduše jedino kad bih mogao da svoje odeljenje nekako dignem u vazduh ili preskočim školu. Škola je ubistvo, da nema toga tinejdž godine bi bile sjajne.

13-19 je malo velik raspon ja bi pre rekao 15-18, to su one godine ludila, 14 je prelazni period taj
sto se skole tice ja ni u jednom trenutku po zavrsetku skole nisam zalio sto se zavrsila, nastavnici me tolko dugo ubedjivali
 
Interesantna tema. :) Ja cu se osvrnuti malo uopstenije na svoje tinejdzerstvo

Najdraze uspomene su one s tadasnjom najboljom drugaricom, a svasta smo mi radile.. ne bih nabrajala :D
Najupecatljiviji utisci : trinaesta kao jedna od najlosijih godina u zivotu, bez preterivanja. ozbiljno traumaticno vreme. te godine su veoma nezgodne same po sebi, jos ako su bukvalno sve okolnosti otezavajuce, moze vrlo lose da prodje
u cetrnaestoj je stanje pocelo polako da se poboljsava, to jest pocela je da se nazire nekakva nada, hajde.. tada su krenule svirke, izlasci i poroci :D
srednju je obelezilo upravo to, neutaziva zedj za opijanjem, i bunt, bunt, bunt... bilo je svacega, bas svacega.. moglo je lose da se zavrsi za zakonom par puta, ili prosto nasiljem, jer sam boravila u drustvu nekih narkomana i kasnije dokazanih sociopata i psihopata s vremena na vreme, uvek preko iste drugarice... taj deo je ispracen anksizonoscu, ali i adrenalinom. strah je ipak na vreme postao dominantan, pa sam se sklonila od svih njih posle druge godine valjda.. imala sam i manje poremeceno drustvo, naravno i dalje se druzimo i i dalje smo misfitsi (iako to na prvu mozda nije uocljivo), oni sa svojih 27, 28, ja sa 24 za koji mesec (:
mada nedostaje mi sva ta neodgovornost, iskreno... imala sam svoje stavove i drzala ih se, ali bila sam ozbiljno autodestruktivna, pa i agresivna
tako da su najjaci utisci te nebrojene zabranjene i zabavne stvari, dani i noci ispraceni konstantnim nemirom, neprestana borba sa drustvom i njihovim sistemima, a narocito s roditeljima. ta s roditeljima je umela da ode predaleko s obe strane, bilo je tu svacega za pamcenje. na faksu je ta borba presla u borbu sa sobom, i uvek bih radije birala onu prvu.
zanimljivo je to sto su me u citavom ludilu najmanje interesovali momci. skoro uopste se time nisam bavila, prece mi je mnogo bilo da izadjem iz kuce sa svojim ljudima, a momci su izazivali zestoku anksioznost u meni, pa sam i tih nekoliko, s kojima sam nekako pristala da budem uprkos strahu, ostavila zbog toga :D
 
Interesantna tema. :) Ja cu se osvrnuti malo uopstenije na svoje tinejdzerstvo

Najdraze uspomene su one s tadasnjom najboljom drugaricom, a svasta smo mi radile.. ne bih nabrajala :D
Najupecatljiviji utisci : trinaesta kao jedna od najlosijih godina u zivotu, bez preterivanja. ozbiljno traumaticno vreme. te godine su veoma nezgodne same po sebi, jos ako su bukvalno sve okolnosti otezavajuce, moze vrlo lose da prodje
u cetrnaestoj je stanje pocelo polako da se poboljsava, to jest pocela je da se nazire nekakva nada, hajde.. tada su krenule svirke, izlasci i poroci :D
srednju je obelezilo upravo to, neutaziva zedj za opijanjem, i bunt, bunt, bunt... bilo je svacega, bas svacega.. moglo je lose da se zavrsi za zakonom par puta, ili prosto nasiljem, jer sam boravila u drustvu nekih narkomana i kasnije dokazanih sociopata i psihopata s vremena na vreme, uvek preko iste drugarice... taj deo je ispracen anksizonoscu, ali i adrenalinom. strah je ipak na vreme postao dominantan, pa sam se sklonila od svih njih posle druge godine valjda.. imala sam i manje poremeceno drustvo, naravno i dalje se druzimo i i dalje smo misfitsi (iako to na prvu mozda nije uocljivo), oni sa svojih 27, 28, ja sa 24 za koji mesec (:
mada nedostaje mi sva ta neodgovornost, iskreno... imala sam svoje stavove i drzala ih se, ali bila sam ozbiljno autodestruktivna, pa i agresivna
tako da su najjaci utisci te nebrojene zabranjene i zabavne stvari, dani i noci ispraceni konstantnim nemirom, neprestana borba sa drustvom i njihovim sistemima, a narocito s roditeljima. ta s roditeljima je umela da ode predaleko s obe strane, bilo je tu svacega za pamcenje. na faksu je ta borba presla u borbu sa sobom, i uvek bih radije birala onu prvu.
zanimljivo je to sto su me u citavom ludilu najmanje interesovali momci. skoro uopste se time nisam bavila, prece mi je mnogo bilo da izadjem iz kuce sa svojim ljudima, a momci su izazivali zestoku anksioznost u meni, pa sam i tih nekoliko, s kojima sam nekako pristala da budem uprkos strahu, ostavila zbog toga :D

Au divlja, dobro je kad se sećaš šta si radila u trinaestoj godini :mrgreen: Meni je sve to sad tako spojeno, slepljeno zajedno da ja ne mogu da ih razlučim uopšte.

A delovalo mi je da si se uozbiljila posle upisivanja faksa :D
 
Au divlja, dobro je kad se sećaš šta si radila u trinaestoj godini :mrgreen: Meni je sve to sad tako spojeno, slepljeno zajedno da ja ne mogu da ih razlučim uopšte.

A delovalo mi je da si se uozbiljila posle upisivanja faksa :D

Joj, sećam se te agonije više nego dobro... sećam se mirisa, oni me uvek najviše vrate, pa onda knjiga, odeće čak.. I tog osećaja potpunog očaja.. Mnogo je gadno bilo, ne ponovilo se

A vidiš, tebi je sve to slepljeno, a mene za svaku fazu u životu vezuju specifična atmosfera i osećaji. Tačno znam kad je šta bilo, sve je odvojeno :)

Pa i jesam.. Mada sam pila kao smuk i prve dve godine :D ali sam se ipak mnoogo menjala vremenom.. Sad ne znam koliko uopšte ličim na onu sebe iz tinejdžerstva.. Ostalo je ponešto samo..

Kod tebe kakvo je stanje? :)
 
Joj, sećam se te agonije više nego dobro... sećam se mirisa, oni me uvek najviše vrate, pa onda knjiga, odeće čak.. I tog osećaja potpunog očaja.. Mnogo je gadno bilo, ne ponovilo se

A vidiš, tebi je sve to slepljeno, a mene za svaku fazu u životu vezuju specifična atmosfera i osećaji. Tačno znam kad je šta bilo, sve je odvojeno :)

Pa i jesam.. Mada sam pila kao smuk i prve dve godine :D ali sam se ipak mnoogo menjala vremenom.. Sad ne znam koliko uopšte ličim na onu sebe iz tinejdžerstva.. Ostalo je ponešto samo..

Kod tebe kakvo je stanje? :)


E ja pokušavam da se sastavim u poslednje vreme, najpre jer mi neke stvari tako izmiču i zaboravljam, a druge nekako uspevam da držim na umu. Sad se vratio iz Austrije posle 20 dana i uvek sve više shvatim kako mrzim ovu zemlju i sve ljude ovde :mrgreen: al se okupiram nekim poslom, pored sveg standardnog što sam dosad radio, kao pokušavam da ugradim neku kintu putem video-montaže, a počeo sam i da se cimam oko portretne fotografije, te sad gradim portfolio i testimonijale da mogu uskoro da krenem da naplaćujem, pravim reklamu na fejsu i slično. Javi se ako hoćeš neki fotosešn :cool:
 

Back
Top