Richard III
Domaćin
- Poruka
- 3.798
Niče je u svojim delima navodio razliku izmedju "nižeg i višeg tipa čoveka". Po ovoj dihotomiji viši tip čoveka krasi pet veoma jasnih odlika:
1. Sklonost samoći - viši tip čoveka uglavnom je usamljen i svesno teži samoći i potpunoj nezavisnosti. Po rečima samog Ničea u "S one strane dobra i zla" svaki korak i izbor ovog bića "instinktivno teži utvrdjivanju i tajnovitosti koja ga čuva od gomile, rulje, velike većine... Koncept veličine podrazumeva plemenitost, želju da se bude sam sa sobom, mogućnost da se bude drugačiji, stajati sam i živeti potpuno nezavisno." Ovaj tip ljudi prema drugim ljudima se odnosi prevashodno instrumentalno, nema osećanja bliskosti za njih već ih posmatra kao instrumente, orudje u svojim rukama i podredjuje ih svom "velikom cilju, velikom životnom projektu". On je izvan domašaja ljudskih kriterijuma i odredjivanja, iznad ljudske tipologije pobede i poraza.
2. Svesno traganje za što većim teretom i odgovornostima - u jednom kraćem zapisu iz 1888. na pitanje "šta je plemenito?", Niče odgovara: "Instiktivno potraživati teške odgovornosti." Niče kao dobar primer ove odlike navodi Getea koji po njegovim rečima nije bio "malodušan, već je preuzimao na sebe i u sebe koliko god je mogao odgovornosti."
3. Veliki životni cilj i osećaj misije - viši tip čoveka poseduje veliki cilj, veliki zadatak za koji smatra da je njegova životna misija. Apsolutno sve u njegovom životu podredjeno je ovom cilju. Ovaj veliki projekat ne preduzima se zbog kratkotrajnih, instant zadovoljenja, već kao rezultat šire istorijske perspektive višeg tipa čoveka. U knjizi "Ljudsko, odviše ljudsko" on kaže: "moderna individua koncentriše se usko samo na svoj kratki životni vek... i želi da ubere plod sa drveta koji je zasadila, nemajući više želju da posadi ono drvo koje zahteva vek stalnog održavanja i koje je stvoreno da obezbedi senku za čitav niz generacija." Dobar primer ove odlike je Betoven.
4. Bezuslovna afirmacija života - ovaj tip čoveka bezuslovno, radikalno afirmiše sam život i sve njegove aspekte. I najveća radost i najmizernija patnja se podjednako afirmišu. Ovaj tip čoveka voli život i afirmiše ga potpuno - što će reći da bi, da može, prihvatio stalno vraćanje (eternal return) tog istog života i svih njegovih odlika. Dionizijski odnos prema životu podrazumeva upravo ovo - ljubav prema sopstvenoj sudbini, amor fati. Šta god da se desi, dobro je. "Ono što me ne ubije, učini me jačim."
5. Ogromno samopoštovanje - viši tip čoveka nekomunikativan je i stoji izvan svih običnih, trivijalnih oblika života i tema. Postoji jasna, iako nevidljiva, distanca u činu - njega ništa ne dotiče, čak i da se čitav svet sruši njega se to ne tiče. Ovaj tip ljudskog bića zna kako da bude "strog i težak, nemilosrdan gospodar samom sebi."(S one strane dobra i zla). Viši tip čoveka nije hedonista. Kako sam Niče kaže: "Šta je plemenito? Kad osoba prepusti sreću velikoj većini: sreću kao duševni mir, vrlinu, užitak, komfor."
Dakle, na osnovu ovih pet odlika, šta mislite o sebi? U kojim od ovih odlika se prepoznajete, a u kojima ne?
1. Sklonost samoći - viši tip čoveka uglavnom je usamljen i svesno teži samoći i potpunoj nezavisnosti. Po rečima samog Ničea u "S one strane dobra i zla" svaki korak i izbor ovog bića "instinktivno teži utvrdjivanju i tajnovitosti koja ga čuva od gomile, rulje, velike većine... Koncept veličine podrazumeva plemenitost, želju da se bude sam sa sobom, mogućnost da se bude drugačiji, stajati sam i živeti potpuno nezavisno." Ovaj tip ljudi prema drugim ljudima se odnosi prevashodno instrumentalno, nema osećanja bliskosti za njih već ih posmatra kao instrumente, orudje u svojim rukama i podredjuje ih svom "velikom cilju, velikom životnom projektu". On je izvan domašaja ljudskih kriterijuma i odredjivanja, iznad ljudske tipologije pobede i poraza.
2. Svesno traganje za što većim teretom i odgovornostima - u jednom kraćem zapisu iz 1888. na pitanje "šta je plemenito?", Niče odgovara: "Instiktivno potraživati teške odgovornosti." Niče kao dobar primer ove odlike navodi Getea koji po njegovim rečima nije bio "malodušan, već je preuzimao na sebe i u sebe koliko god je mogao odgovornosti."
3. Veliki životni cilj i osećaj misije - viši tip čoveka poseduje veliki cilj, veliki zadatak za koji smatra da je njegova životna misija. Apsolutno sve u njegovom životu podredjeno je ovom cilju. Ovaj veliki projekat ne preduzima se zbog kratkotrajnih, instant zadovoljenja, već kao rezultat šire istorijske perspektive višeg tipa čoveka. U knjizi "Ljudsko, odviše ljudsko" on kaže: "moderna individua koncentriše se usko samo na svoj kratki životni vek... i želi da ubere plod sa drveta koji je zasadila, nemajući više želju da posadi ono drvo koje zahteva vek stalnog održavanja i koje je stvoreno da obezbedi senku za čitav niz generacija." Dobar primer ove odlike je Betoven.
4. Bezuslovna afirmacija života - ovaj tip čoveka bezuslovno, radikalno afirmiše sam život i sve njegove aspekte. I najveća radost i najmizernija patnja se podjednako afirmišu. Ovaj tip čoveka voli život i afirmiše ga potpuno - što će reći da bi, da može, prihvatio stalno vraćanje (eternal return) tog istog života i svih njegovih odlika. Dionizijski odnos prema životu podrazumeva upravo ovo - ljubav prema sopstvenoj sudbini, amor fati. Šta god da se desi, dobro je. "Ono što me ne ubije, učini me jačim."
5. Ogromno samopoštovanje - viši tip čoveka nekomunikativan je i stoji izvan svih običnih, trivijalnih oblika života i tema. Postoji jasna, iako nevidljiva, distanca u činu - njega ništa ne dotiče, čak i da se čitav svet sruši njega se to ne tiče. Ovaj tip ljudskog bića zna kako da bude "strog i težak, nemilosrdan gospodar samom sebi."(S one strane dobra i zla). Viši tip čoveka nije hedonista. Kako sam Niče kaže: "Šta je plemenito? Kad osoba prepusti sreću velikoj većini: sreću kao duševni mir, vrlinu, užitak, komfor."
Dakle, na osnovu ovih pet odlika, šta mislite o sebi? U kojim od ovih odlika se prepoznajete, a u kojima ne?